Što se promijenilo od NN 70/2019

Članak 2. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 1.; NN 126/2025: izmijenjen člankom 1.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU (EU) 2024/505 Europskog parlamenta i Vijeća od 20 7. studenoga 2013 veljače 2024. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (»Uredba IMI«) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28. 12. 2013). u pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu osposobljenih u Rumunjskoj (SL L, 2024/505, 12. 2. 2024.)

– Direktiva (EU) 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije (SL L 173, 9. 7. 2018.).

Članak 5. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člancima 2., 3. i 11.; NN 123/2023: izmijenjen člankom 1.

Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. regulirana profesija – profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom, kao i korištenje profesionalnog naziva koji je posebnim propisima ograničen na nositelje određenih stručnih kvalifikacija te predstavlja jedan od načina obavljanja djelatnosti

2. države članice – odnosi se na države članice Europske unije, države potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarsku Konfederaciju

3. treće zemlje – odnosi se na sve zemlje koje nisu članice Europske unije, potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru te dio Švicarske Konfederacije

4. matična država – država članica u kojoj je kandidat stekao svoje stručne kvalifikacije za bavljenje određenom profesijom, odnosno djelatnošću; može biti i država članica poslovnog nastana nositelja stručne kvalifikacije

5. poslovni nastan – pravo fizičke i pravne osobe na obavljanje profesije, odnosno djelatnosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi propisani uvjeti za obavljanje istih u matičnoj državi članici te koja nema zabranu obavljanja, neovisno o tome je li u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, odnosno osobe koja trenutačno ne obavlja svoju profesiju

6. profesionalni naziv – naziv kojim se nositelju stručne kvalifikacije potvrđuje pravo na obavljanje određene regulirane profesije, a može biti različit od akademskog ili stručnog naziva ili stupnja koji se stječe posjedovanjem obrazovne kvalifikacije

7. stručni i akademski naziv i akademski stupanj – naziv i stupanj koji se stječe posjedovanjem obrazovne kvalifikacije u visokom obrazovanju

8. stručna kvalifikacija – kvalifikacija stečena:

a) po završetku formalnog obrazovanja kojim je obuhvaćeno i stručno usavršavanje te se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova

b) po završetku formalnog obrazovanja i nakon toga obavljenog stručnog usavršavanja, odnosno

c) ispunjavanjem uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona, a dokazuje se potvrdom kompetentnosti ili

d) stručnim iskustvom

9. obrazovna kvalifikacija – kvalifikacija koja se stječe po završetku formalnog obrazovanja, a koja se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova

10. nositelj stručne kvalifikacije – osoba koja ispunjava sve potrebne uvjete za bavljenje određenom reguliranom profesijom u državi članici; u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije smatra se kandidatom

11. stručno iskustvo – stvarno i zakonito obavljanje profesije u punom ili nepunom radnom vremenu, a u skladu s odgovarajućim propisima za pojedinu profesiju

12. razdoblje prilagodbe – osposobljavanje radi stjecanja odgovarajućih kompetencija pod nadzorom kvalificiranog stručnjaka u Republici Hrvatskoj, koje može biti popraćeno zahtjevima za dodatnim obrazovanjem, stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem te podliježe ocjenjivanju; kvalificiranim stručnjakom smatra se osoba s odgovarajućim kompetencijama, stručnim znanjem i iskustvom

13. provjera kompetentnosti – provjera primjene stručnog znanja i vještina kandidata, uz pripadajuću samostalnost i odgovornost, a koju provode nadležna tijela radi ocjene kompetentnosti kandidata za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj

14. kompetencije – prema propisima kojima se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir, obuhvaćaju znanja i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost

15. nadležno tijelo – nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i nadležno tijelo druge države članice

16. Direktiva – Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (»Uredba IMI«) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28. 12. 2013.)

17. automatsko priznavanje – priznavanje inozemne stručne kvalifikacije iz glave IV. ovoga Zakona koje se odnosi isključivo na državljane država članica s dokazom o stručnoj kvalifikaciji izdanim u državi članici

18. zajednički kompetencijski okvir – zajednički skup kompetencija nužno potrebnih za obavljanje određene profesije; ne zamjenjuje nacionalne programe osposobljavanja, osim ako drugim pravnim propisima nije drukčije određeno

19. zajednički ispit – podrazumijeva standardiziranu provjeru kompetentnosti nositelja određenih stručnih kvalifikacija, a koja je dostupna u državama članicama koje su prihvatile zajednički kompetencijski okvir; uspješno polaganje ispita u jednoj državi članici omogućava nositelju stručnih kvalifikacija da obavlja profesiju u svakoj drugoj državi članici koja je prihvatila zajednički kompetencijski okvir pod istim uvjetima kao i nositelji stručnih kvalifikacija koji su svoje kvalifikacije stekli u toj državi

20. potvrda za neometano pružanje usluga na unutarnjem tržištu Europske unije – potvrda koja se izdaje pravnim i fizičkim osobama u svrhu neometanog obavljanja profesija i pružanja usluga na području drugih država članica, zapošljavanjem i obavljanjem gospodarske djelatnosti, odnosno samozapošljavanjem, poslovnim nastanom, odnosno privremenim i povremenim pružanjem usluga (u daljnjem tekstu: EU potvrda)

21. nadležno tijelo za izdavanje EU potvrde – tijelo ili strukovna organizacija ili institucija koja je posebnim propisima ovlaštena za izdavanje potvrda, odnosno za vođenje odgovarajućeg registra i izdavanje potvrda

22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost

23. pripravnički staž – razdoblje stručne prakse koja se obavlja pod nadzorom mentora ako predstavlja uvjet za pristup reguliranoj profesiji, a koji se može provoditi ili tijekom obrazovanja do stjecanja kvalifikacije ili nakon završetka obrazovanja

24. cjeloživotno učenje – svi oblici učenja tijekom života čija je svrha stjecanje i unapređivanje kompetencija za osobne, društvene i profesionalne potrebe, uključujući profesionalnu etiku

25. europski sustav prikupljanja i prenošenja bodova u visokom obrazovanju ili ECTS bodovi – sustav bodovanja za visoko obrazovanje koji se koristi u Europskom prostoru visokog obrazovanja

26. europska profesionalna kartica – elektronička potvrda u okviru IMI sustava kojom se dokazuje da je nositelj stručne kvalifikacije ispunio sve potrebne uvjete za pružanje usluga u Republici Hrvatskoj na privremenoj i povremenoj osnovi ili priznavanje stručnih kvalifikacija za poslovni nastan u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: EPC kartica)

27. nositelj EPC kartice – nositelj stručne kvalifikacije kojem je izdana EPC kartica sukladno glavi V. ovoga Zakona

28. nadležno tijelo za EPC karticu – nadležna strukovna organizacija ili drugo nadležno tijelo ili organizacija, odnosno središnje tijelo državne uprave u čijem su djelokrugu regulirane profesije za koje je uvedena EPC kartica, a koje je posebnim provedbenim propisima ovlašteno za pripremu i obradu IMI dosjea te izdavanje EPC kartice

29. stručno osposobljavanje i usavršavanje radi obavljanja regulirane profesije – osposobljavanje i usavršavanje nakon završetka formalnog obrazovanja koje je izričito usmjereno na obavljanje određene regulirane profesije, a koja obuhvaća jedan ili više programa koji su, tamo gdje je to primjereno, nadopunjeni odgovarajućim stručnim osposobljavanjem, odnosno pripravničkom ili stručnom praksom; struktura i razina stručnog osposobljavanja, odnosno pripravničke ili stručne prakse određuje se posebnim propisima ili ga nadzire ili odobrava nadležno tijelo

30. odgovorna osoba u trgovačkom društvu – osoba koja se sukladno posebnom propisu o trgovačkim društvima smatra odgovornom. na upravljačkim i rukovodećim pozicijama – osoba koja je u okviru predmetne profesije radila u gospodarskom subjektu, uključujući podružnicu, kao odgovorna osoba gospodarskog subjekta ili podružnice ili kao zamjenik odgovorne osobe gospodarskog subjekta, ako taj položaj uključuje odgovornost koja je istovjetna odgovornosti odgovorne osobe koju zamjenjuje ili kao osoba na rukovodećem položaju u gospodarskom subjektu

31. zaštićeni profesionalni naziv – naziv koji se može upotrebljavati za obavljanje profesionalne djelatnosti ili skupine profesionalnih djelatnosti izravno ili neizravno, isključivo uz posjedovanje određene stručne kvalifikacije na temelju zakona ili drugih pravnih akata, a čija neovlaštena upotreba podliježe sankcijama

32. rezervirani poslovi – poslovi ili grupe poslova koje su ograničene na određenu profesiju na temelju zakona ili drugih pravnih akta, a koje može obavljati, izravno ili neizravno, isključivo osoba ovlaštena za obavljanje regulirane profesije, iako su ti poslovi zajednički i drugim reguliranim profesijama

33. provoditelj ocjene proporcionalnosti – ovlašteni predlagatelj zakona, podnositelj amandmana te ovlašteni predlagatelj i donositelj drugih propisa i općih akata čijim se odredbama ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje

34. nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti – tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije.

Članak 5.a dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.; NN 123/2023: izmijenjen člankom 2.

(1) Provoditelj ocjene proporcionalnosti dužan je provesti ocjenu proporcionalnosti prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje, uključujući korištenje profesionalnog naziva i profesionalnih djelatnosti koje su dopuštene na temelju takvog naziva.

(2) Ocjena proporcionalnosti provodi se za svaki propisani uvjet kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje.

(3) Ocjena proporcionalnosti provodi se objektivno i neovisno, a temelji se na kvalitativnim, a kada je moguće i relevantno, i kvantitativnim dokazima.

(4) Opseg ocjenjivanja mora biti proporcionalan prirodi, sadržaju i učinku uvjeta kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje.

(5) O ocjeni uvjeta kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje provoditelj ocjene proporcionalnosti sastavlja izjavu.

(6) Izjava iz stavka 5. ovoga članka mora omogućiti procjenu usklađenosti s načelom proporcionalnosti sukladno člancima 5.c i 5.d ovoga Zakona, a uključuje podatke o provoditelju ocjene proporcionalnosti, nadležnom tijelu za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti, uvjetu kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje za koji je provedena ocjena proporcionalnosti te opravdane razloge za utvrđivanje ocijenjenog uvjeta.

(7) Ako je provoditelj ocjene proporcionalnosti nadležna strukovna organizacija koja je ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštena za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, ista je dužna ishoditi suglasnost nadležnog tijela za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti na izrađenu izjavu iz stavka 5. ovoga članka.

(8) Nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dužno je dostaviti izjavu i suglasnost iz stavka 7. ovoga članka koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona.

(9) Nakon uvođenja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje, nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dužno je pratiti njihovu usklađenost s načelom proporcionalnosti, uzimajući u obzir promjene koje su nastupile nakon njihova uvođenja.

(10) Praćenje usklađenosti novih ili izmijenjenih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti nakon njihova usvajanja provodi se za razdoblje od dvije godine, počevši od početka primjene novih ili izmijenjenih uvjeta.

(11) Nakon proteka razdoblja praćenja primjene novih ili izmijenjenih uvjeta iz stavka 10. ovoga članka nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti sastavlja izvješće o usklađenosti novih ili uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti.

(12) Izvješće iz stavka 11. ovoga članka nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dostavlja koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona.

(13) Ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje način provedbe ocjene proporcionalnosti te način i tijek praćenja usklađenosti novih ili izmijenjenih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti.

Članak 5.b dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.

(1) Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta.

(2) Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa.

(3) Zaštita javnog interesa iz stavka 2. ovoga članka može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike.

(4) Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa iz stavka 3. ovoga članka ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi.

Članak 5.c dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.; NN 123/2023: izmijenjen člankom 3.

(1) Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti potrebni i prikladni za ostvarenje cilja koji se želi postići i ne smiju prelaziti okvire potrebne za ostvarenje tog cilja.

(2) Za ocjenjivanje proporcionalnosti uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje primjenjuju se sljedeći kriteriji:

a) priroda rizika koji su povezani s određenim ciljevima od javnog interesa, posebno rizika za primatelje usluga, uključujući potrošače, stručnjake ili treće osobe

b) prikladnost i učinkovitost postojećih uvjeta sukladno općim ili posebnim propisima poput onih o općoj sigurnosti proizvoda ili zaštiti potrošača

c) prikladnost uvjeta za ostvarenje određenog cilja na dosljedan i sustavan način i odražava li taj uvjet određeni cilj na dosljedan i sustavan način te tako rješava utvrđene rizike na sličan način kao u usporedivim uslužnim djelatnostima i profesijama

d) učinak uvjeta na slobodno kretanje osoba i slobodno pružanje usluga unutar Europske unije, izbor potrošača i kvalitetu pružene usluge

e) mogućnost primjene manje ograničavajućih uvjeta za ostvarenje cilja od javnog interesa; ako su ograničenja opravdana isključivo zaštitom potrošača i utvrđeni rizici isključivo se odnose na odnos između stručnjaka i potrošača te nemaju negativnog utjecaja na treće osobe, potrebno je dodatno procijeniti može li se cilj ostvariti manje ograničavajućim sredstvima od ograničavanja poslova ili grupe poslova u određenoj profesiji i

f) učinak uvjeta u kombinaciji s drugim (postojećim) uvjetima kojima se ograničava pristup profesiji ili njezino obavljanje, a posebno način na koji novi ili izmijenjeni uvjeti u kombinaciji s drugim uvjetima pridonose postizanju istog cilja od javnog interesa, te pitanje jesu li novi ili izmijenjeni uvjeti nužni za postizanje tog cilja, a koji se ocjenjuje prema:

1. djelatnostima koje su ograničene na određenu profesiju, zaštićeni profesionalni naziv ili svaki drugi oblik reguliranja iz članka 5. podstavka 1. ovoga Zakona

2. obvezi kontinuiranog stručnog usavršavanja

3. pravilima koja se odnose na organizaciju profesije, profesionalnu etiku i nadzor

4. obvezi članstva u strukovnoj organizaciji ili tijelu odnosno dobivanju ovlaštenja, licencija i dopusnica kao uvjetima za rad, posebice ako podrazumijevaju posjedovanje određenih stručnih kvalifikacija

5. kvantitativnim ograničenjima, posebice ograničenjima broja dozvola za obavljanje djelatnosti ili broja zaposlenika, rukovoditelja ili predstavnika koji imaju određene stručne kvalifikacije

6. ograničenjima koja se odnose na poseban pravni oblik ili na vlasničku strukturu ili poslovno upravljanje, i to u mjeri u kojoj su ti uvjeti izravno povezani s obavljanjem regulirane profesije

7. teritorijalnim ograničenjima i u slučajevima kada je profesija različito regulirana u nekim dijelovima državnog područja

8. ograničenjima koja se odnose na zajedničko ili partnersko obavljanje regulirane profesije te pravilima o nespojivosti

9. ograničenjima koja se odnose na osiguravateljska pokrića ili druge osobne ili kolektivne zaštite od profesionalne odgovornosti

10. ograničenjima koja se odnose na znanje jezika, i to u mjeri potrebnoj za obavljanje profesije

11. fiksnim minimalnim i/ili maksimalnim tarifama odnosno reguliranim cijenama i

12. ograničenjima u pogledu oglašavanja.

(3) Za ocjenjivanje proporcionalnosti uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje primjenjuju se i sljedeći kriteriji ako su relevantni za sadržaj i prirodu uvjeta koji se analiziraju:

a) veza između opsega djelatnosti obuhvaćenih određenom profesijom ili ograničenih na tu profesiju i potrebnih stručnih kvalifikacija

b) veza između složenosti poslova koji se obavljaju unutar profesije i potrebnih stručnih kvalifikacija, posebice u pogledu razine, prirode i trajanja osposobljavanja ili potrebnog iskustva

c) mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije na druge načine

d) mogućnost podjele obavljanja određene profesije s drugim profesijama

e) stupanj samostalnosti u obavljanju regulirane profesije, posebice ako su poslovi povezani s reguliranom profesijom koja se obavlja pod nadzorom i odgovornošću propisno kvalificiranog stručnjaka i

f) stupanj znanstvenog i tehnološkog razvoja kojim se može učinkovito smanjiti ili povećati nesrazmjer u informiranosti između stručnjaka i potrošača.

Članak 5.d dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.; NN 123/2023: izmijenjen člankom 4.

(1) Pri utvrđivanju novih ili izmjeni postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno glavi II. ovoga Zakona ocjena proporcionalnosti provodi se u odnosu na:

a) automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u nadležnoj strukovnoj organizaciji iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona

b) izjavu, dokumentaciju ili bilo koji jednakovrijedan zahtjev koji se prilaže uz izjavu iz članka 7. ovoga Zakona i

c) plaćanje naknade ili drugih troškova koje snosi osoba koja želi pružati usluge u postupcima koji se odnose na pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na uvjete koji se odnose na opće uvjete zapošljavanja.

Članak 5.e dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.

Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje iz područja zdravstva koje utječu na sigurnost pacijenata, ocjena proporcionalnosti provodi se tako da osigurava visoku razinu zaštite zdravlja ljudi.

Članak 5.f dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.

Nositelju stručne kvalifikacije jamči se sudska zaštita zbog nametanja neproporcionalnih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje.

Članak 5.g dodanNN 47/2020: dodan člankom 3.

O izjavi iz članka 5.a stavka 4. ovoga Zakona provodi se savjetovanje s javnošću i zainteresiranom javnošću sukladno posebnim propisima.

Članak 6. izmijenjenNN 123/2023: izmijenjen člankom 5.

(1) Fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj želi pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije, bilo kao osoba zaposlena kod određenog poslodavca ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost može pružati takve usluge obavljanjem regulirane profesije ako je:

a) stekla stručnu kvalifikaciju u državi članici ili u trećoj zemlji pod uvjetom da je država članica već priznala takvu kvalifikaciju i

b) poslovno nastanjena u državi članici prema propisima za bavljenje istom reguliranom profesijom u toj državi.

(2) Ako profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana, osoba može pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i ako je, u jednoj ili više država članica, obavljala istu reguliranu profesiju najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina koje su prethodile pružanju usluga.

(3) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzete su od obveze:

a) odobrenja, registracije ili članstva u nadležnom tijelu nadležnoj strukovnoj organizaciji i

b) registracije pri tijelu nadležnom za socijalnu sigurnost u svrhu podmirenja računa kod osiguravatelja, koji se odnose na djelatnosti koje se obavljaju u korist osiguranika, ali su dužne prethodno, iznimno u hitnim slučajevima naknadno, obavijestiti tijelo nadležno za socijalnu sigurnost o uslugama koje su pružene.

(4) Iznimno od stavka 3. točke a) ovoga članka, nadležno tijelo može predvidjeti automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u nadležnoj strukovnoj organizaciji kako bi se olakšala primjena disciplinskih odredbi koje su na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju posebnih propisa.

(5) Sukladno odredbama ove glave Zakona, nadležno tijelo ne smije ni zbog jednog razloga vezanog uz stručne kvalifikacije ograničavati osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u pružanju usluga u Republici Hrvatskoj.

(6) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podliježu posebnim propisima o stručnim kvalifikacijama.

(7) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na državljane trećih zemalja.

Članak 7. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 4.; NN 123/2023: izmijenjen člankom 6.

(1) Osoba koja prvi put želi pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj dužna je o tome izvijestiti nadležno tijelo ili Jedinstvenu kontaktnu točku za usluge iz članka 78. ovoga Zakona izjavom u pisanom obliku ili elektroničkim putem.

(2) Izjava iz stavka 1. ovoga članka:

a) podnosi se prije početka prvog pružanja usluga u Republici Hrvatskoj

b) uključuje osobne podatke i podatke o pojedinostima svakoga osiguranja osiguranju ili bilo kojeg drugog sredstva osobne ili kolektivne zaštite s obzirom na profesionalnu odgovornost

c) podnosi se za svaku godinu u kojoj osoba namjerava privremeno ili povremeno pružati usluge u Republici Hrvatskoj.

(3) Prije početka prvog pružanja usluga, nadležno tijelo zahtijevat će može zahtijevati da osoba uz izjavu iz stavka 2. ovoga članka priloži sljedeće dokumente:, ako nije moguće provjeriti relevantne podatke i informacije putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI):

a) dokaz o državljanstvu

b) potvrdu kojom se potvrđuje da je poslovno nastanjena u državi članici poslovnog nastana za bavljenje profesijom, odnosno djelatnostima o kojima je riječ i da u trenutku izdavanja potvrde nema, čak ni privremeno, zabranu obavljanja profesije, odnosno djelatnosti

c) dokaz o stručnim kvalifikacijama

d) bilo koji dokaz da je osoba obavljala profesiju o kojoj je riječ najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina, u slučaju da profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana

e) dokaz o nekažnjavanju, odnosno dokaz da nije bilo privremenog ili trajnog oduzimanja prava na obavljanje profesije, isključivo u slučajevima profesija iz sigurnosnog sektora, zdravstvenog sektora i za profesije povezane s obrazovanjem obrazovanja maloljetnih osoba, uključujući i brigu o djeci i predškolsko obrazovanje, kada to Republika Hrvatska traži za svoje državljane

f) odgovarajući dokaz da osoba posjeduje potrebnu razinu znanja hrvatskog jezika za potrebe obavljanja profesije u Republici Hrvatskoj, isključivo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata

g) potvrdu o prirodi i trajanju djelatnosti koju je izdalo nadležno tijelo države članice poslovnog nastana za profesije koje su obuhvaćene automatskim sustavom priznavanja na temelju prethodnog stručnog iskustva iz članka 62. ovoga Zakona i koje su na popisu profesija za koje je potrebna prethodna provjera kvalifikacija u skladu s člankom 79. stavkom 2. točkom c) ovoga Zakona.

(4) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je nadležnom tijelu prijaviti svaku promjenu okolnosti iz stavka 3. ovoga članka, a na temelju koje joj je omogućeno pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(5) Podnošenjem izjave iz stavka 2. ovoga članka osoba dobiva pravo pristupa profesiji, odnosno pružanju usluga na području Republike Hrvatske.

(6) Nadležno tijelo, osim dokumenata iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, može zatražiti i druge dokumente kada:

a) kada se takvi dokumenti zahtijevaju i od državljana Republike Hrvatske

b) kada ih nije moguće pribaviti na drugi način, odnosno nije moguće provjeriti relevantne podatke i informacije putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI)

c) kada je profesija različito regulirana u nekim dijelovima državnog područja ili i

d) kada su razlike u takvoj regulativi opravdane zbog prevladavajućih razloga općeg interesa koji se odnose na javno zdravlje ili sigurnost primatelja usluga.

(7) Na temelju izjave iz stavka 2. ovoga članka, nadležno tijelo može odobriti privremenu registraciju osobi iz stavka 1. ovoga članka, a pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi te postupak privremene registracije ne može utjecati na početak pružanja usluga niti na bilo koji način ograničiti pružanje usluga u Republici Hrvatskoj te ne može imati kao posljedicu dodatne troškove za osobu.

(8) Nadležno tijelo dužno je ministarstvu nadležnom za rad dostavljati podatke o ukupnom broju zaprimljenih izjava i državama članicama poslovnog nastana osoba koje su podnijele izjavu iz stavka 2. ovoga članka.

(9) Nadležno tijelo dužno je dostavljati podatke iz stavka 8. ovoga članka jedanput godišnje, a najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

Članak 10. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) U slučaju profesija koje mogu imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga, osim profesija na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz glave IV. ovoga Zakona, nadležno tijelo može provjeriti stručne kvalifikacije osobe prije prvog pružanja usluga.

(2) Prethodna provjera iz stavka 1. ovoga članka moguća je samo kad je svrha provjere opravdana i u onoj mjeri u kojoj osigurava da ne dođe do ozbiljnog narušavanja zdravlja ili sigurnosti primatelja usluga zbog neodgovarajućih stručnih kvalifikacija osobe i kada ta provjera ne prekoračuje svrhu pružanja usluga.

(3) Nadležno tijelo će u roku od mjesec dana od primitka izjave i dokumenata iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona donijeti rješenje kojim će osobu osloboditi provjere stručne kvalifikacije ili je uputiti u postupak provjere stručne kvalifikacije.

(4) U roku iz stavka 3. ovoga članka, nadležno tijelo će, nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije osobe, rješenjem utvrditi obvezu provjere kompetentnosti ili dozvoliti pružanje usluga na području Republike Hrvatske.

(5) Ako nadležno tijelo zbog opravdanih razloga ne može donijeti rješenje u roku iz stavka 3. ovoga članka, o tome će bez odgode obavijestiti osobu, vodeći pritom računa da se razlozi koji su doveli do kašnjenja odluke otklone u roku od mjesec dana od dana obavijesti o razlozima kašnjenja.

(6) Rješenje iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, nadležno tijelo mora donijeti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kada je prestao opravdani razlog zbog kojeg rješenje nije doneseno u roku iz stavka 3. ovoga članka.

(7) Nadležno tijelo utvrdit će osobi obvezu provjere kompetentnosti iz stavka 4. ovoga članka, ako se nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije utvrdi da postoji značajna razlika između stručnih kvalifikacija osobe i stručnih kvalifikacija koje su preduvjet za pristup i obavljanje profesije u Republici Hrvatskoj i da je ta značajna razlika takva da je štetna za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga te se ne može nadoknaditi postojećim kompetencijama i stručnim iskustvom osobe.

(8) Nadležno tijelo mora omogućiti osobi pružanje usluga u roku od mjesec dana od dana donošenja rješenja o obvezi provjere kompetentnosti iz stavka 4. ovoga članka.

(9) Ako nadležno tijelo ne donese rješenja u roku iz stavaka 3., 4. i 6. ovoga članka, osoba može pružati uslugu u Republici Hrvatskoj.

(10) Protiv rješenja nadležnog tijela osoba ima pravo žalbe nadležnom središnjem tijelu državne uprave. Protiv rješenja nadležnog središnjeg tijela državne uprave osoba nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(11) Nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije, nadležno tijelo će dozvoliti osobi pružanje usluga za obavljanje regulirane profesije koja može imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost, a osoba pruža uslugu pod profesionalnim nazivom koji se koristi u Republici Hrvatskoj.

Članak 16. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija propisan ovom glavom Zakona primjenjuje se na sve profesije koje nisu obuhvaćene glavom IV. ovoga Zakona i u slučaju kada nositelj stručne kvalifikacije zbog posebnih i izvanrednih okolnosti ne ispunjava uvjete za automatsko priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija iz glave IV. ovoga Zakona, i to:

a) na djelatnosti navedene u Prilogu IV. Direktive kad kandidat ne ispunjava uvjete navedene u člancima 63., 64. i 65. ovoga Zakona

b) na doktore medicine sa završenim medicinskim fakultetom, doktore medicine specijaliste, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, doktore dentalne medicine, doktore dentalne medicine specijaliste, doktore veterinarske medicine, primalje, magistre farmacije i arhitekte, kad kandidat ne ispunjava uvjete stvarnog i zakonitog stručnog iskustva navedene u člancima 46., 49., 50., 52., 53., 54., 55., 56., 57., 58. i 59. ovoga Zakona

c) na arhitekte kad kandidat posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji koji nije naveden u Prilogu V. točki 5.7. Direktive

d) isključivo u svrhu priznavanja odgovarajuće specijalizacije, na doktore medicine, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, doktore dentalne medicine, doktore veterinarske medicine, primalje, magistre farmacije i arhitekte koji imaju dokaz o stručnoj kvalifikaciji specijalista i obavili su usavršavanje kojim se stječe naziv naveden u Prilogu V. točkama 5.1.1., 5.2.2., 5.3.2., 5.4.2, 5.5.2., 5.6.2. i 5.7.1. Direktive, a koji ne utječu na ispunjavanje uvjeta iz članka 22. stavka 1. i članaka 46., 49. i 50. ovoga Zakona

e) na medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege i medicinske sestre specijaliste koje imaju dokaz o stručnoj kvalifikaciji specijalista određene grane koje su obavile osposobljavanje i stekle naziv iz Priloga V. točki 5.2.2. Direktive, u slučaju kada kandidati traže priznavanje specijalizacije u drugoj državi članici, a nemaju stručno iskustvo medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege

f) na medicinske sestre specijaliste bez osposobljenosti za djelatnost opće njege kad kandidat traži priznavanje u drugoj državi članici u kojoj odgovarajuće profesionalne djelatnosti obavljaju medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, medicinske sestre specijalisti bez osposobljenosti za djelatnost opće njege ili medicinske sestre specijalisti koje posjeduju dokaz o stručnoj kvalifikaciji specijalista koje moraju proći osposobljavanje za dodjelu naziva navedenog u Prilogu V., točki 5.2.2. Direktive

g) na kandidate koji ispunjavaju uvjete navedene u članku 85. ovoga Zakona.

(2) Postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno ovom Zakonu provode tijela nadležna na temelju posebnih propisa.

(3) Uvjeti za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje određene regulirane profesije u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj, kao i detaljnija pravila za slobodno pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija, mogu se propisati posebnim zakonom ili pravilnikom nadležnog središnjeg tijela državne uprave ili općim aktima nadležnih tijela koje ista donose na temelju zakonskog ovlaštenja.

(4) Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na regulirane profesije iz glave IV. ovoga Zakona za koje se stručne kvalifikacije priznaju prema načelu automatskog priznavanja kvalifikacija.

(5) U okviru provođenja postupka iz stavka 2. ovoga članka, nadležna tijela:

a) zaprimaju zahtjeve za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, vode postupak i izdaju rješenja

b) utvrđuju osobu zaduženu za popunjavanje baze podataka iz članka 76. ovoga Zakona podacima iz svoga djelokruga

c) obavještavaju zainteresirane osobe o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija

d) dostavljaju jednom godišnje centru za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona i koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona izvješće o provedbi ovoga Zakona te statistički prikaz donesenih rješenja i

e) obavljaju i druge zadaće utvrđene posebnim propisima.

Članak 17. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 5.

(1) Postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pokreće se na zahtjev kandidata koji se podnosi nadležnom tijelu iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona.

(2) Nadležno tijelo dužno je u roku od mjesec dana od dana primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka potvrditi njegov primitak.

(3) Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka nepotpun, odnosno sadržava nedostatak koji onemogućuje postupanje po zahtjevu, nadležno tijelo će u roku od 15 dana od primitka takvog zahtjeva pozvati kandidata da ga dopuni u roku od 90 dana. Ako podnositelj zahtjeva ne udovolji pozivu, a po zahtjevu se ne može postupiti, nadležno tijelo će zahtjev odbaciti kao nepotpun.

(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:

a) dokaz o državljanstvu kandidata i

b) dokaz o ispunjavanju uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija (potvrda kompetentnosti, dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji te stručnom iskustvu gdje je to primjereno).

(5) Uz dokaze iz stavka 4. ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata da dostavi i druge dokaze sukladno Prilogu VII. Direktive, a dokazi iz točaka 1. d), e) i f) Priloga VII. Direktive ne mogu biti stariji od tri mjeseca na dan njihova podnošenja.

(6) U slučaju opravdane sumnje, nadležno tijelo može zatražiti od nadležnih tijela države članice potvrdu o autentičnosti dokaza iz stavka 4. točke b) ovoga članka, izdanih u drugoj državi članici.

(7) Potvrdu o autentičnosti iz stavka 6. ovoga članka nadležno tijelo dužno je dostaviti na zahtjev nadležnog tijela države članice domaćina.

(8) U slučaju opravdane sumnje, kada je dokaz o formalnom obrazovanju izdala nadležna pravna osoba jedne države članice, a uključuje osposobljavanje provedeno u cijelosti ili djelomično u pravnoj osobi osnovanoj na području druge države članice, nadležno tijelo ima pravo od nadležne pravne osobe koja je izdala dokaz zatražiti potvrdu o tome:

a) je li program osposobljavanja proveden u pravnoj osobi jedne države članice potvrdila nadležna pravna osoba druge države članice koja je izdala dokaz

b) je li dokaz o formalnom obrazovanju jednak onome koji bi bio izdan da je osposobljavanje u cijelosti izvedeno u državi članici koja je izdala dokaz i

c) dodjeljuju li se dokazom o formalnom obrazovanju jednaka prava na području države članice koja je izdala dokaz.

(9) U slučaju opravdane sumnje, nadležno tijelo može od nadležnog tijela matične države članice putem IMI sustava zatražiti potvrdu da kandidat nema prekid ili zabranu obavljanja profesije zbog teže povrede pravila struke ili zbog osude za kazneno djelo povezano s obavljanjem profesionalnih djelatnosti.

(10) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka i dokazi iz stavka 4. točke b) ovoga članka podnose se u ovjerenoj preslici i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik. Ostali dokazi iz stavka 4. točke a) ovoga članka i stavka 5. ovoga članka podnose se u običnoj preslici i neovjerenom prijevodu.

(11) U slučaju reguliranih profesija iz glave IV. ovoga Zakona, dokaz iz stavka 4. točke b) ovoga članka podnosi se u ovjerenoj preslici i u neovjerenom prijevodu. Ako kandidat nije u mogućnosti podnijeti ovjerenu presliku dokaza iz stavka 4. točke b) ovoga članka, nadležno tijelo provjerit će sadržaj i autentičnost dokaza u suradnji s nadležnim tijelima matične države članice kandidata, koristeći se IMI sustavom.

(12) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti putem Jedinstvene kontaktne točke za usluge iz članka 78. ovoga Zakona elektroničkim putem.

(13) Nadležno tijelo, ako je to opravdano, može zahtijevati napredni elektronički potpis, sukladno posebnim propisima kojima se regulira elektronički potpis, za provođenje svih postupaka koji se provode elektroničkim putem.

(14) Nadležno tijelo dužno je na zahtjev nadležnog tijela države članice domaćina u roku od dva mjeseca dostaviti dokaze iz točaka 1. d) i e) Priloga VII. Direktive.

Članak 18. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Nadležno tijelo može u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to:

a) razdoblje prilagodbe do tri godine ili

b) provjeru kompetentnosti.

(2) Provedbu dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata ako:

a) osposobljavanje koje je prošao obuhvaća bitno različite sadržaje od onih koje obuhvaća dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji koji su propisani u Republici Hrvatskoj ili

b) regulirana profesija u Republici Hrvatskoj sadržava jednu ili više aktivnosti koje ne postoje u toj profesiji u kandidatovoj matičnoj državi članici, a osposobljavanje koje se traži u Republici Hrvatskoj obuhvaća bitno različite sadržaje od sadržaja koje obuhvaća potvrda kompetentnosti ili dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji.

(3) Nadležno tijelo uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Nadležno tijelo donosi privremeno rješenje kojim se kandidatu utvrđuje dopunska mjera iz stavka 1. ovoga članka, a na temelju izbora kandidata iz stavka 3. ovoga članka, u roku od 60 dana od dana očitovanja kandidata o izboru dopunske mjere.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, prilikom određivanja dopunske mjere nadležno tijelo dužno je poštovati načelo proporcionalnosti te utvrditi jesu li kompetencije koje je kandidat stekao u državi članici ili trećoj zemlji tijekom svojeg stručnog iskustva ili u okviru cjeloživotnog obrazovanja, takve prirode da u cijelosti ili djelomično obuhvaćaju bitno različit sadržaj naveden u stavku 6. ovoga članka.

(6) Bitno različit sadržaj iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva sadržaj osposobljavanja, odnosno stečene kompetencije odlučujuće za obavljanje profesije, a osposobljavanje kandidata pokazuje značajne sadržajne razlike od osposobljavanja koja su propisana u Republici Hrvatskoj.

(7) Ako je kandidat izabrao dopunsku mjeru iz stavka 1. točke a) ovoga članka, nadležno tijelo dužno je u privremenom rješenju odrediti i uvjete za njegovo obavljanje s mogućim dodatnim obrazovanjem ili stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem, imenovati kvalificiranog stručnjaka za nadzor te odrediti kriterije za ocjenu uspješnosti obavljanja razdoblja prilagodbe.

(8) Ako je kandidat izabrao dopunsku mjeru iz stavka 1. točke b) ovoga članka, nadležno tijelo dužno je u privremenom rješenju utvrditi rok za polaganje (praktičnog i/ili teorijskog dijela) ispita provjere kompetentnosti kojim se kandidatu omogućava prvi izlazak na ispit provjere kompetentnosti unutar šest mjeseci od dana donošenja privremenog rješenja te popis obrazovnih sadržaja koji podliježu provjeri kompetentnosti, a nisu obuhvaćeni kandidatovim dokazima o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji, ali su bitni za bavljenje reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj.

(9) Provjera kompetentnosti iz stavka 8. ovoga članka utvrđuje se usporedbom obrazovanja, odnosno stručnog usavršavanja i osposobljavanja koje je za obavljanje regulirane profesije propisano u Republici Hrvatskoj i onog koje se zahtijeva u državi članici u kojoj je kandidat stekao svoje kvalifikacije, odnosno iz koje dolazi. Provjera kompetentnosti može obuhvaćati obrazovne sadržaje koji su prijeko potrebni za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj te poznavanje pravila struke, gdje je to primjereno.

(10) Detaljna pravila kojima se uređuju dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka i visina naknade troškova provedbe dopunske mjere utvrđuju se pravilnikom nadležnog središnjeg tijela državne uprave, uzimajući u obzir činjenicu da je kandidat nositelj stručne kvalifikacije u matičnoj državi članici.

(11) Naknada troškova provedbe dopunske mjere iz stavka 10. ovoga članka, kao i način plaćanja te raspodjela naknade, uključuje troškove dodatnog obrazovanja ili stručnog usavršavanja i osposobljavanja u razdoblju prilagodbe i troškove provedbe provjere kompetentnosti. Naknadu troškova plaća kandidat prije početka obavljanja dopunske mjere, a naknada ne smije biti viša od naknade koja se za istu namjenu obavljanja profesije utvrđuje za državljane Republike Hrvatske te ne smije prelaziti stvarne troškove postupka.

(12) Ako kandidat ne zadovolji na ispitu provjere kompetentnosti iz stavka 1. točke b) ovoga članka, može podnijeti zahtjev za ponavljanje ispita provjere kompetentnosti u roku od 15 dana od dana od kada nije zadovoljio na ispitu provjere kompetentnosti. Ako kandidat ni u ponovljenom roku od šest mjeseci ne zadovolji na ispitu provjere kompetentnosti, nadležno tijelo će rješenjem odbiti zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(13) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kandidat nema pravo izbora dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka i nadležno tijelo određuje privremenim rješenjem dopunsku mjeru u slučaju:

a) kad bavljenje profesijom zahtijeva precizno poznavanje pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske i kada je savjetovanje i/ili pomoć povezana s poznavanjem pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske stalni i bitni sadržaj obavljanja regulirane profesije

b) kada kandidat posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, a za obavljanje navedene profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke c) ovoga Zakona ili

c) kada kandidat posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke b) ovoga Zakona, a za obavljanje navedene profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke d) ili e) ovoga Zakona.

(14) Nadležno tijelo može privremenim rješenjem odrediti provedbu obiju dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka i kandidat nema pravo izbora dopunske mjere, u slučaju kada posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, a za obavljanje profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke d) ovoga Zakona.

(15) Privremenim rješenjem detaljno će se obrazložiti zašto je određena dopunska mjera, a posebno će sadržavati informacije o razini stručne kvalifikacije koja je potrebna za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj i razini stručne kvalifikacije koju posjeduje kandidat prema članku 13. ovoga Zakona; pojedinosti bitno različitog sadržaja iz stavka 6. ovoga članka zbog kojih je dopunska mjera određena i razlozi zašto se te razlike ne mogu nadoknaditi kompetencijama stečenim u matičnoj državi članici.

(16) Protiv privremenog rješenja nadležnog tijela kandidat ima pravo žalbe nadležnom središnjem tijelu državne uprave. Protiv privremenog rješenja nadležnog središnjeg tijela državne uprave kandidat nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Članak 20. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člancima 6. i 11.

(1) Nadležno tijelo izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj:

a) ako na temelju zahtjeva ocijeni da stručne kvalifikacije kandidata odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje su za obavljanje određene regulirane profesije propisane u Republici Hrvatskoj ili

b) kada kandidat nadležnom tijelu podnese dokaz o obavljenoj dopunskoj mjeri iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Rješenjem o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije omogućava se nositelju stručne kvalifikacije pristup i obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj za koju je osposobljen u državi članici, pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, kandidatu će se rješenjem odobriti djelomičan pristup reguliranoj profesiji pod uvjetima iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona.

(4) U slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(5) Protiv rješenja nadležnog tijela kandidat ima pravo žalbe nadležnom središnjem tijelu državne uprave. Protiv rješenja nadležnog središnjeg tijela državne uprave kandidat nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(6) Za podneske i upravne radnje obavljene sukladno ovome Zakonu kandidat plaća pristojbu sukladno propisima kojima se uređuju upravne pristojbe.

Članak 48. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Diplome, svjedodžbe i druge javne isprave kojima se potvrđuje uspješno završeno formalno obrazovanje i po potrebi stručno usavršavanje i osposobljavanje, a koje je izdalo nadležno tijelo na području bivše Jugoslavije prije 8. listopada 1991., izjednačene su po pravnoj snazi s diplomama, svjedodžbama i drugim javnim ispravama koje su izdala nadležna tijela Republike Hrvatske te ne podliježu provjeri u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

(2) Nadležno središnje tijelo državne uprave izdaje potvrde o jednakoj pravnoj valjanosti javnih isprava o formalnom obrazovanju iz stavka 1. ovoga članka koje su hrvatski ili strani državljani stekli u republikama bivše Jugoslavije prije 8. listopada 1991.

Članak 52. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 7.

(1) Nadležno tijelo, u svrhu obavljanja poslova doktora dentalne medicine, priznaje dokaze o stručnoj kvalifikaciji iz točke 5.3.2. Priloga V. Direktive za doktora dentalne medicine izdane u Talijanskoj Republici, Kraljevini Španjolskoj, Saveznoj Republici Austriji, Češkoj Republici, Slovačkoj Republici i Rumunjskoj doktorima dentalne medicine koji su započeli studij na datum ili prije datuma navedenog u Prilogu V. Direktive, ako je takvim dokazima priložena potvrda koju izdaju nadležna tijela te države članice.

(2) Potvrdom iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se:

a) da je nositelj stručne kvalifikacije stvarno i zakonito zaposlen na poslovima doktora dentalne medicine, zakonito i kao glavnu djelatnost obavljao djelatnosti iz članka 29. stavka 4. ovoga Zakona u toj državi članici najmanje tri godine uzastopno tijekom zadnjih pet godina prije izdavanja potvrde i

b) da je nositelj stručne kvalifikacije kvalificiran za obavljanje poslova pod istim uvjetima kao i osobe s kvalifikacijom navedenom u točki 5.3.2 Priloga V. Direktive.

(3) Iznimno, uvjet iz stavka 2. točke a) ovoga članka ne odnosi se na doktore dentalne medicine koji su završili trogodišnji studij, a nadležno tijelo u državi članici potvrđuje da je osposobljavanje istovrijedno uvjetima iz članka 28. ovoga Zakona.

(4) Dokazima o stručnoj kvalifikaciji izdanima u bivšoj Čehoslovačkoj, pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka priznaju se iste razine osposobljenosti kao češkim i slovačkim dokazima o stručnoj kvalifikaciji.

(5) Nadležno tijelo priznaje dokaze o stručnoj kvalifikaciji doktora dentalne medicine u skladu s člankom 22. ovoga Zakona u slučajevima u kojima su podnositelji zahtjeva započeli svoje osposobljavanje prije ili dana 18. siječnja 2016.

(6) Nadležno tijelo priznaje dokaz o stručnoj kvalifikaciji doktora dentalne medicine izdan u Kraljevini Španjolskoj nositeljima stručne kvalifikacije koji su započeli visokoškolsko medicinsko osposobljavanje nakon 1. siječnja 1986. i prije 31. prosinca 1997., ako je priložena potvrda koju izdaje nadležno tijelo Kraljevine Španjolske.

(7) Potvrdom iz stavka 6. ovoga članka potvrđuje se:

a) da je nositelj stručne kvalifikacije uspješno završio najmanje trogodišnji studij, a nadležno tijelo Kraljevine Španjolske potvrdilo je njegovu istovjetnost s osposobljavanjem iz članka 28. ovoga Zakona

b) da je nositelj stručne kvalifikacije u Kraljevini Španjolskoj stvarno, zakonito i kao glavnu djelatnost obavljao dentalnu djelatnost iz stavka 1. ovoga članka najmanje tri godine uzastopno, unutar pet godina prije izdavanja potvrde i

c) da je nositelj stručne kvalifikacije ovlašten stvarno i zakonito obavljati djelatnost dentalne medicine kao glavnu djelatnost pod istim uvjetima kao i nositelj stručne kvalifikacije koji ima dokaz o stručnoj kvalifikaciji naveden za Kraljevinu Španjolsku u Prilogu V. točki 5.3.2. Direktive.

Članak 55. izmijenjenNN 126/2025: izmijenjen člankom 2.

(1) U odnosu na kvalifikacije za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege stečene u Rumunjskoj primjenjuju se samo odredbe o stečenim pravima iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Državljanima država članica čije je osposobljavanje za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege stečeno u Rumunjskoj i čije osposobljavanje ne ispunjava minimalne uvjete osposobljavanja navedene u članku 35. ovoga Zakona, nadležno tijelo priznaje sljedeće dokaze:

a) bilo koji od sljedećih dokaza o stručnoj kvalifikaciji za medicinsku sestru odgovornu za djelatnost opće njege, pod uvjetom da je priložena potvrda u kojoj je navedeno da je nositelj stručne kvalifikacije stvarno i zakonito obavljao djelatnost medicinske sestre opće njege u Rumunjskoj, uključujući punu odgovornost za planiranje, organiziranje i provođenje zdravstvene njege pacijenata tijekom razdoblja od najmanje tri godine uzastopno, unutar pet godina prije izdavanja potvrde:

1. Certificat de competenţe profesionale de asistent medical generalist sa završenim programom osposobljavanja nakon srednje škole u şcoală postliceală, kojom se potvrđuje da je osposobljavanje započelo prije 1. siječnja 2007.

2. Diplomă de absolvire de asistent medical generalist sa završenim skraćenim obrazovanjem višeg učilišta, kojom se potvrđuje da je osposobljavanje započelo prije 1. listopada 2003. ili

3. Diplomă de licenţă de asistent medical generalist sa završenim obrazovanjem u punoj satnici višeg učilišta, kojom se potvrđuje da je osposobljavanje započelo prije 1. listopada 2003.

b) bilo koji dokaz o stručnoj kvalifikaciji naveden u točki a) podtočkama 2. i 3. ovoga stavka, pod uvjetom da je tom dokazu priložen sljedeći dokaz o stručnoj kvalifikaciji stečen na osnovi posebnog programa usavršavanja:

Diplomă de licenţă iz članka 3. stavka 2. Zajedničke uredbe ministra nacionalnog obrazovanja i ministra zdravstva br. 4317/943/2014 od 11. kolovoza 2014. o odobrenju posebnog programa usavršavanja za početno osposobljavanje medicinskih sestara odgovornih za djelatnost opće njege stečeno prije 1. siječnja 2007. za osobe s diplomom poslijesrednjoškolskog i visokog obrazovanja (Službeni list Rumunjske br. 624 od 26. kolovoza 2014.), uz koju je priložena dopunska isprava uz diplomu u kojoj je navedeno da je student završio poseban program usavršavanja ili

c) bilo koji dokaz o stručnoj kvalifikaciji na poslijesrednjoškolskoj razini naveden u članku 4. Uredbe ministra nacionalnog obrazovanja br. 5114/2014 o odobrenju metodologije organiziranja, provođenja i dovršetka posebnog programa usavršavanja za početno osposobljavanje medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu stečeno prije 1. siječnja 2007. za osobe s diplomom poslijesrednjoškolskog obrazovanja (Službeni list Rumunjske br. 5 od 6. siječnja 2015.), pod uvjetom da je takvom dokazu priložen sljedeći dokaz o stručnoj kvalifikaciji stečenoj na osnovi posebnog programa usavršavanja:

Certificat de revalorizare a competenţelor profesionale iz članka 3. stavka 1. i Priloga 3. Zajedničke uredbe ministra nacionalnog obrazovanja i ministra zdravstva br. 4317/943/2014 i iz članka 16. Uredbe ministra nacionalnog obrazovanja br. 5114/2014.

(3) Nadležno tijelo jamči valjanost odluka o priznanju rumunjskih kvalifikacija za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege koje su priznate prije 3. ožujka 2024., na temelju odredbi članaka 13., 14., 15., 16. i 18. ovoga Zakona, u slučaju državljana država članica koji su u Rumunjskoj stekli osposobljavanje za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, a nisu ispunjavali uvjete iz članka 55. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (»Narodne novine«, br. 82/15., 70/19., 47/20. i 123/23.).

Članak 60. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Strukovna organizacija, nadležno tijelo ili nadležno središnje tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu određena regulirana profesija mogu podnijeti prijedloge za zajednički kompetencijski okvir koji ispunjava uvjete koje utvrđuje Europska komisija.

(2) Ministarstvo nadležno za rad može iskazati podršku tijelima iz stavka 1. ovoga članka koja podnose prijedlog za uspostavu zajedničkog kompetencijskog okvira prema Europskoj komisiji.

(3) Republika Hrvatska nije obvezna primijeniti zajednički kompetencijski okvir na svom području, niti automatski priznati stručne kvalifikacije stečene temeljem takvog zajedničkog kompetencijskog okvira ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

a) na području Republike Hrvatske ne postoji obrazovna ustanova ili ustanova koja bi omogućila osposobljavanje za tu profesiju

b) uvođenje zajedničkog kompetencijskog okvira nepovoljno bi utjecalo na organizaciju obrazovnog sustava i sustava stručnog osposobljavanja i usavršavanja ili

c) postoje znatne razlike između zajedničkog kompetencijskog okvira i stručnog osposobljavanja i usavršavanja prema posebnim propisima Republike Hrvatske, a takva razlika predstavlja ozbiljan rizik za javnu politiku, javnu sigurnost, javno zdravlje, zaštitu okoliša ili sigurnost krajnjeg korisnika usluga.

Članak 61. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Strukovna organizacija, nadležno tijelo ili nadležno središnje tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu određena regulirana profesija mogu podnijeti prijedloge za zajednički ispit koji ispunjava uvjete koje utvrđuje Europska komisija.

(2) Ministarstvo nadležno za rad može iskazati podršku tijelima iz stavka 1. ovoga članka koja podnose prijedlog za uspostavu zajedničkog ispita prema Europskoj komisiji.

(3) Republika Hrvatska nije obvezna primijeniti zajednički ispit na svom području, niti automatski priznati stručne kvalifikacije stečene temeljem takvog zajedničkog ispita ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

a) navedena profesija nije regulirana u Republici Hrvatskoj

b) sadržaj zajedničkog ispita neće dovoljno ublažiti ozbiljan rizik za javno zdravlje ili sigurnost krajnjeg primatelja usluga, koji su relevantni na području Republike Hrvatske ili

c) sadržaj zajedničkog ispita učinio bi pristup profesiji znatno manje privlačnim u usporedbi s uvjetima za pristup profesiji na području Republike Hrvatske.

Članak 63. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 8.

(1) U slučaju djelatnosti navedenih u popisu I. Priloga IV. Direktive, nadležno tijelo priznat će prethodno bavljenje tom djelatnošću u drugoj državi članici kao dokaz kompetencija ako se kandidat tom djelatnošću prethodno bavio:

a) tijekom šest uzastopnih godina samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu

b) tijekom tri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu, kad kandidat dokazuje dokaže da je prošao završio osposobljavanje u trajanju od najmanje tri godine za djelatnost o kojoj je riječ, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo

c) tijekom četiri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu, kad kandidat može dokazati da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno prošao završio osposobljavanje u trajanju od najmanje dvije godine, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo

d) tijekom tri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac), kao samozaposlena osoba, kad kandidat može dokazati da se bavio djelatnošću je obavljao djelatnost o kojoj je riječ samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba najmanje pet godina ili

e) tijekom pet uzastopnih godina na izvršnim funkcijama rukovodećim pozicijama od kojih je najmanje tri godine bio angažiran za obavljao tehničke funkcije i odgovornosti bio odgovoran za najmanje jednog odjela trgovačkog društva jedan odjel gospodarskog subjekta, kad kandidat može dokazati da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno prošao završio osposobljavanje u trajanju od najmanje tri godine, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo.

(2) U slučajevima iz stavka 1. točaka a) i d) ovoga članka bavljenje djelatnošću obavljanje djelatnosti nije smjelo završiti prije više od deset godina računajući od datuma kad dana kada je kandidat podnio potpun zahtjev nadležnom tijelu.

(3) Stavak 1. točka e) ovoga članka ne odnosi se na djelatnosti iz skupine ex 855, osnivanje frizerske djelatnosti, iz nomenklature ISIC.

Članak 64. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 9.

(1) U slučaju djelatnosti navedenih u popisu II. Priloga IV. Direktive, nadležno tijelo priznat će prethodno bavljenje tom djelatnošću u drugoj državi članici kao dokaz kompetencija ako se kandidat tom djelatnošću prethodno bavio:

a) tijekom pet uzastopnih godina samostalno (kao samozaposleni trgovac-pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu

b) tijekom tri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu, ako kandidat može dokazati dokaže da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno prošao završio osposobljavanje u trajanju od najmanje tri godine, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo

c) tijekom četiri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu, kad kandidat može dokazati da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno završio osposobljavanje u trajanju od najmanje dvije godine, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo

d) tijekom tri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac), kao samozaposlena osoba, ako kandidat može dokazati da se bavio djelatnošću je obavljao djelatnost o kojoj je riječ samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba najmanje pet godina

e) tijekom pet uzastopnih godina samostalno (kao trgovac pojedinac), na osnovi zaposlenja, ako kandidat može dokazati da je prethodno prošao završio osposobljavanje u trajanju od najmanje tri godine za djelatnost o kojoj je riječ, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo ili

f) tijekom šest uzastopnih godina samostalno (kao trgovac pojedinac), na osnovi zaposlenja, ako kandidat može dokazati da je prethodno prošao završio osposobljavanje u trajanju od najmanje dvije godine za djelatnost o kojoj je riječ, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo.

(2) U slučajevima iz stavka 1. točaka a) i d) ovoga članka bavljenje djelatnošću obavljanje djelatnosti nije smjelo završiti prije više od deset godina računajući od datuma kad dana kada je kandidat podnio potpun zahtjev nadležnom tijelu.

Članak 65. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 10.

(1) U slučaju djelatnosti iz popisa III. Priloga IV. Direktive, nadležno tijelo priznat će prethodno bavljenje tom djelatnošću u drugoj državi članici kao dokaz kompetencija za obavljanje takve djelatnosti ako se kandidat tom djelatnošću prethodno bavio:

a) tijekom tri uzastopne godine samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu

b) tijekom dvije uzastopne godine, samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu, ako kandidat može dokazati da je prethodno prošao završio osposobljavanje za djelatnost o kojoj je riječ, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo

c) tijekom dvije uzastopne godine, samostalno (kao trgovac pojedinac) kao samozaposlena osoba ili kao odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u trgovačkom društvu gospodarskom subjektu, ako kandidat može dokazati da se bavio djelatnošću je obavljao djelatnost o kojoj je riječ samostalno na osnovi zaposlenja najmanje tri godine ili

d) tijekom tri uzastopne godine, na osnovi zaposlenja, ako kandidat može dokazati da je prethodno prošao završio osposobljavanje za djelatnost o kojoj je riječ, što potvrđuje javnom ispravom koju je priznala država članica ili čiju je punu valjanost ocijenilo nadležno tijelo.

(2) U slučajevima iz stavka 1. točaka a) i c) ovoga članka bavljenje djelatnošću obavljanje djelatnosti nije smjelo završiti prije više od deset godina računajući od datuma kad dana kada je kandidat podnio potpun zahtjev nadležnom tijelu.

Članak 74. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.; NN 123/2023: izmijenjen člankom 7.

(1) Ministarstvo nadležno za rad određuje osobu koja će obavljati poslove nacionalnog koordinatora.

(2) Koordinator iz stavka 1. ovoga članka:

a) promiče jedinstvenu primjenu Direktive i ovoga Zakona, kao i svih drugih propisa koji se odnose na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija

b) od nadležnih tijela prikuplja sve informacije koje su relevantne za primjenu ovoga Zakona, kao što su informacije o uvjetima pristupa određenoj reguliranoj profesiji ili njihovu obavljanju te izjavu iz članka 5.a stavka 5. i suglasnost iz članka 5.a stavka 7. ovoga Zakona

c) razmatra prijedloge za zajedničke kompetencijske okvire i zajedničke ispite iz glave IV. ovoga Zakona

d) razmjenjuje informacije i najbolje prakse među državama članicama u području trajnog profesionalnog razvoja u reguliranim profesijama sukladno članku 22. stavcima 13. i 14. ovoga Zakona

e) razmjenjuje informacije i najbolje prakse o primjeni dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona

f) dostavlja Europskoj komisiji izvješće o primjeni ovoga Zakona te statistički prikaz donesenih rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, na temelju podataka iz baze podataka iz članka 76. ovoga Zakona

g) zastupa Republiku Hrvatsku u koordinacijskoj skupini pri Europskoj komisiji i

h) imenuje, saziva i vodi Povjerenstvo za međuresornu koordinaciju koju čini po jedan predstavnik svakoga nadležnog središnjeg tijela državne uprave suradnju u području reguliranih profesija.

(3) Za prikupljanje informacija i obavljanje poslova iz stavka 2. ovoga članka, koordinator iz stavka 1. ovoga članka može zatražiti pomoć centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona, kao i od drugih nadležnih tijela.

(4) Povjerenstvo za međuresornu suradnju u području reguliranih profesija osniva se pri ministarstvu nadležnom za rad.

(5) Povjerenstvo za međuresornu suradnju u području reguliranih profesija čini po jedan predstavnik svakoga nadležnog tijela državne uprave.

(6) Povjerenstvo za međuresornu suradnju saziva i vodi koordinator iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Članove Povjerenstva za međuresornu suradnju u području reguliranih profesija imenuje odlukom ministar nadležan za rad na razdoblje od tri godine, na prijedlog nadležnih tijela državne uprave.

(8) Zadaće Povjerenstva za međuresornu suradnju su:

1. ostvarivanje međuresorne koordinacije u području reguliranih profesija

2. pružanje informacija koordinatoru i kontaktnoj točki (Nacionalni ENIC/NARIC ured) o reguliranim profesijama te primjenjivim zakonskim i podzakonskim aktima

3. praćenje primjene ovoga Zakona

4. pružanje informacija o reguliranim profesijama radi provedbe članka 76. ovoga Zakona, odnosno izrade relevantnih popisa

5. praćenje popunjavanja baze podataka reguliranih profesija Europske unije i baze reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj

6. pružanje informacija o reguliranim profesijama radi uspostave računalnog programa/aplikacije za regulirane profesije kroz projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda

7. sudjelovanje u radu Povjerenstva za stručno vrednovanje zahtjeva za upis standarda zanimanja i skupova kompetencija u izradi stručnih mišljenja o ispunjenosti formalnih i stručnih uvjeta za upis standarda zanimanja u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir.

(9) Ministarstvo nadležno za rad obavlja stručne i administrativne poslove za Povjerenstvo.

Članak 78. izmijenjenNN 123/2023: izmijenjen člankom 8.

(1) Nadležna tijela savjetuju nositelje stručnih kvalifikacija koji dolaze u Republiku Hrvatsku vezano uz priznavanje njihovih inozemnih stručnih kvalifikacija te pružaju informacije i o drugim uvjetima koji se moraju ispunjavati za stjecanje prava na obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(2) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava Nadležna tijela osiguravaju da su sljedeće informacije dostupne na internetu putem mrežnih stranica Jedinstvene kontaktne točke za usluge u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Jedinstvena kontaktna točka za usluge), određene posebnim propisima iz područja pružanja profesionalnih usluga, te da se ti podaci redovito ažuriraju, i to:

a) popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, uključujući i podatke za kontakt nadležnih tijela za svaku reguliranu profesiju i centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona

b) popis profesija za koje je dostupna EPC kartica, njezino funkcioniranje, uključujući sve povezane naknade koje nositelji stručnih kvalifikacija trebaju platiti te popis nadležnih tijela za izdavanje EPC kartice

c) popis svih profesija za koje Republika Hrvatska propisuje prethodnu provjeru stručnih kvalifikacija prije prvog pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi iz članka 10. ovoga Zakona

d) popis programa obrazovanja i osposobljavanja ili, u slučaju reguliranih profesija, stručnog osposobljavanja s posebnom strukturom iz članka 13. stavka 1. točke c) podtočke 2. ovoga Zakona

e) zahtjevi i postupci iz članaka 7., 17. i 21. ovoga Zakona za profesije regulirane u Republici Hrvatskoj, uključujući sve povezane naknade i dokumente koji se podnose nadležnim tijelima

f) pojedinosti o pravima žalbe na odluke nadležnih tijela na temelju ovoga Zakona i drugih pravnih akata proizašlih na temelju ovoga Zakona.

(3) Jedinstvena kontaktna točka za usluge dužna je na svaki zahtjev korisnika odgovoriti u što kraćem roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, davati detaljne upute o pokretanju i provođenju postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija te osigurati da se informacije iz stavka 1. ovoga članka pružaju korisnicima na jasan i sveobuhvatan način, a svi postupci moraju biti dostupne internetskim i dostupni elektroničkim putem.

(4) Nadležna tijela dužna su surađivati s Jedinstvenom kontaktnom točkom za usluge te dostavljati potrebne podatke radi ažuriranja podataka iz stavka 2. ovoga članka i davanja pravodobnih informacija korisnicima i pružateljima.

(5) Podatke iz stavka 2. ovoga članka Jedinstvena kontaktna točka za usluge može pružiti i na drugim službenim jezicima država članica.

Članak 79. izmijenjenNN 123/2023: izmijenjen člankom 9.

(1) Centar za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona i nadležna tijela iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona surađuju provode administrativnu suradnju s kontakt-točkama i nadležnim tijelima država članica.

(2) Suradnja iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva međusobnu suradnju, razmjenu informacija i podataka putem IMI Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) o disciplinskim mjerama ili kaznenim sankcijama stručne naravi poduzetim protiv nositelja stručnih kvalifikacija te o bilo kakvim drugim teškim i posebnim okolnostima koje bi mogle utjecati na obavljanje profesionalne djelatnosti, kao i dostavljanje svih informacija o stručnim kvalifikacijama, poslovnom nastanu i o drugim bitnim okolnostima u svrhu obavljanja reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.

(3) Centar za pomoć pomaže nositeljima stručnih kvalifikacija u korištenju prava koja su im dodijeljena ovim Zakonom te u vezi s tim surađuje i s centrom za pomoć u matičnoj državi članici, nadležnim tijelima i Jedinstvenom kontaktnom točkom za usluge.

(4) Nadležna tijela dužna su u potpunosti surađivati s centrom za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona, kao i s centrima za pomoć u drugim državama članicama te pružati sve relevantne informacije o pojedinačnim slučajevima takvim centrima za pomoć na njihov zahtjev i pod uvjetom da se poštuju pravila o zaštiti podataka u skladu s posebnim propisima kojima se regulira zaštita osobnih podataka.

Članak 80. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) U svrhu provedbe ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske donosi Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.

(2) Nadležna središnja tijela državne uprave dužna su, sukladno svojem djelokrugu, predložiti izmjenu ili dopunu popisa iz stavka 1. ovoga članka u slučaju nove profesije koja je regulirana profesija sukladno ovom Zakonu, te u slučaju drugih promjena koje utječu na sadržaj popisa iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Popis iz stavka 1. ovoga članka dostupan je na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za rad te Jedinstvene kontaktne točke za usluge sukladno članku 78. stavku 2. ovoga Zakona.

Članak 83. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Centar za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona dostavlja Europskoj komisiji popis postojećih reguliranih profesija iz članka 76. ovoga Zakona, podrobno navodeći djelatnosti obuhvaćene svakom profesijom, te popis programa obrazovanja i osposobljavanja ili, u slučaju reguliranih profesija, stručnog osposobljavanja s posebnom strukturom iz članka 13. stavka 1. točke c) podtočke 2. ovoga Zakona.

(2) U slučaju izmjene ili dopune popisa iz stavka 1. ovoga članka, kao i o svakoj promjeni, centar za pomoć obavještava Europsku komisiju bez odgađanja.

(3) Nadležno središnje tijelo državne uprave provjerava jesu li zahtjevi na temelju propisa kojima se ograničava pristup profesiji ili obavljanje profesije, uključujući korištenje stručnih naziva i profesionalne djelatnosti dopuštene u okviru takvog naziva, u skladu sa sljedećim načelima:

a) zahtjevi ne smiju biti ni neposredno ni posredno diskriminirajući na temelju nacionalnosti ili boravišta

b) zahtjevi moraju biti opravdani prevladavajućim razlozima općeg interesa i

c) zahtjevi moraju biti primjereni za osiguravanje postizanja zadanog cilja i ne smiju prelaziti ono što je potrebno za postizanje tog cilja.

(4) Stavak 1. ovoga članka također se primjenjuje na profesije koje u Republici Hrvatskoj reguliraju udruženja ili strukovne organizacije te na sve zahtjeve za članstvo u tim udruženjima ili organizacijama.

(5) Koordinator iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona dostavlja Europskoj komisiji informacije o zahtjevima koje namjerava zadržati i razlozima zbog kojih smatra da su ti zahtjevi u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.

(6) Koordinator iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona svake dvije godine dostavlja Europskoj komisiji izvješće o zahtjevima za pristup i obavljanje profesije koji su povučeni ili ublaženi, a o čemu Komisija obavještava druge države članice koje mogu podnijeti svoje primjedbe u roku od šest mjeseci.

Članak 84. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Na postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama na odgovarajući način primjenjuju se odredbe glave III. ovoga Zakona, osim članka 19. stavka 7. ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može zatražiti provjeru kompetentnosti, i to bez:

a) prethodne usporedbe programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj i

b) utvrđivanja dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona.

(3) Na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama ne primjenjuju se odredbe glava IV. i V. ovoga Zakona.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, za profesije stečene u trećim zemljama za koje se provodi automatsko priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja iz poglavlja I. glave IV. ovoga Zakona nadležno tijelo dužno je utvrditi minimalne uvjete osposobljavanja iz odjeljaka 1.2., 1.3. i 1.4. ovoga Zakona.

(5) Dodatni i posebni uvjeti za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama te način ispunjavanja tih uvjeta, kao i detaljniji postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama mogu se regulirati posebnim zakonom ili pravilnikom iz djelokruga nadležnih središnjih tijela državne uprave, odnosno općim aktima nadležnih tijela iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona koje ona donose na temelju zakonskog ovlaštenja.

(6) Priznavanje inozemne stručne kvalifikacije može zatražiti azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koji su u pravima i dužnostima izjednačeni s hrvatskim državljanima, a u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija primjenjuju se odredbe glave III. ovoga Zakona, osim članka 19. stavka 7. ovoga Zakona.

Članak 86. izmijenjenNN 123/2023: izmijenjen člankom 10.

(1) U postupku priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, nadležno tijelo dužno je zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, pri čemu će odgovarajuća obrazovna ustanova izvršiti usporedbu programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

(2) Pod odgovarajućim obrazovnim ustanovama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se javna visoka učilišta sukladno propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj, odnosno odgovarajuće srednjoškolske ustanove sukladno propisima kojima se uređuje srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj.

(3) Mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata nije obvezujuće za nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

(4) Nadležno tijelo dužno je prije traženja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka zatražiti od centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona provjeru akreditacije studijskog programa, odnosno akreditacije visokog učilišta na kojem je kandidat stekao obrazovnu kvalifikaciju u trećoj zemlji.

(5) Kada je kandidat studijski program završio na više visokih učilišta u trećoj zemlji, akreditacija se provjerava za svako visoko učilište, i to za svaku godinu provedenog obrazovanja.

(6) Ako studijski program, odnosno visoko učilište nije akreditirano, od dana upisa studija određenog kandidata pa do dana završetka studija, nadležno tijelo odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(7) Ako se prilikom usporedbe programa obrazovanja iz stavka 1. ovoga članka utvrdi bitno različit sadržaj prema članku 18. stavku 6. ovoga Zakona, kandidat ima pravo izbora dopunske mjere iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučajevima iz članka 18. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(8) Izbor dopunske mjere iz stavka 7. ovoga članka moguć je samo prilikom prvog odabira dopunske mjere.

(9) U slučaju da je kandidat odabrao provjeru kompetentnosti te iz drugog puta ne položi ispit provjere kompetentnosti u zadanom roku, sljedeća dopunska mjera koja mu se može odrediti je razdoblje prilagodbe u trajanju koje može biti i duže od trajanja mjere iz članka 18. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, ali najviše do pet godina od dana donošenja privremenog rješenja.

(10) U slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(11) Za osobe iz članka 84. stavka 5. ovoga Zakona koje zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju iz članka 17. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona kojom dokazuju inozemnu stručnu kvalifikaciju, nadležno tijelo provest će vrednovanje prethodno stečenih kompetencija (prior learning).

(12) Nadležno tijelo ne može donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije osobi iz članka 84. stavka 5. ovoga Zakona isključivo zbog činjenice da ne posjeduje službene dokumente kojima se dokazuje određena inozemna stručna kvalifikacija.

Članak 90. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

(1) Pravilnici o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija doneseni na temelju Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (»Narodne novine«, br. 124/09., 45/11. i 74/14.) ostaju na snazi do donošenja novih sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Čelnici nadležnih središnjih tijela državne uprave, odnosno drugih nadležnih tijela donijet će propise iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 93. izmijenjenNN 47/2020: izmijenjen člankom 11.

Visinu naknade troškova i način plaćanja naknade iz članka 18. stavka 10. ovoga Zakona čelnici nadležnih središnjih tijela državne uprave propisat će pravilnikom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.