Izmjene: NN 123/2023

Članak 5. izmijenjenčlankom 1. ovoga akta

Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. regulirana profesija – profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom, kao i korištenje profesionalnog naziva koji je posebnim propisima ograničen na nositelje određenih stručnih kvalifikacija te predstavlja jedan od načina obavljanja djelatnosti

2. države članice – odnosi se na države članice Europske unije, države potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarsku Konfederaciju

3. treće zemlje – odnosi se na sve zemlje koje nisu članice Europske unije, potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru te dio Švicarske Konfederacije

4. matična država – država članica u kojoj je kandidat stekao svoje stručne kvalifikacije za bavljenje određenom profesijom, odnosno djelatnošću; može biti i država članica poslovnog nastana nositelja stručne kvalifikacije

5. poslovni nastan – pravo fizičke i pravne osobe na obavljanje profesije, odnosno djelatnosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi propisani uvjeti za obavljanje istih u matičnoj državi članici te koja nema zabranu obavljanja, neovisno o tome je li u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, odnosno osobe koja trenutačno ne obavlja svoju profesiju

6. profesionalni naziv – naziv kojim se nositelju stručne kvalifikacije potvrđuje pravo na obavljanje određene regulirane profesije, a može biti različit od akademskog ili stručnog naziva ili stupnja koji se stječe posjedovanjem obrazovne kvalifikacije

7. stručni i akademski naziv i akademski stupanj – naziv i stupanj koji se stječe posjedovanjem obrazovne kvalifikacije u visokom obrazovanju

8. stručna kvalifikacija – kvalifikacija stečena:

a) po završetku formalnog obrazovanja kojim je obuhvaćeno i stručno usavršavanje te se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova

b) po završetku formalnog obrazovanja i nakon toga obavljenog stručnog usavršavanja, odnosno

c) ispunjavanjem uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona, a dokazuje se potvrdom kompetentnosti ili

d) stručnim iskustvom

9. obrazovna kvalifikacija – kvalifikacija koja se stječe po završetku formalnog obrazovanja, a koja se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova

10. nositelj stručne kvalifikacije – osoba koja ispunjava sve potrebne uvjete za bavljenje određenom reguliranom profesijom u državi članici; u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije smatra se kandidatom

11. stručno iskustvo – stvarno i zakonito obavljanje profesije u punom ili nepunom radnom vremenu, a u skladu s odgovarajućim propisima za pojedinu profesiju

12. razdoblje prilagodbe – osposobljavanje radi stjecanja odgovarajućih kompetencija pod nadzorom kvalificiranog stručnjaka u Republici Hrvatskoj, koje može biti popraćeno zahtjevima za dodatnim obrazovanjem, stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem te podliježe ocjenjivanju; kvalificiranim stručnjakom smatra se osoba s odgovarajućim kompetencijama, stručnim znanjem i iskustvom

13. provjera kompetentnosti – provjera primjene stručnog znanja i vještina kandidata, uz pripadajuću samostalnost i odgovornost, a koju provode nadležna tijela radi ocjene kompetentnosti kandidata za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj

14. kompetencije – prema propisima kojima se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir, obuhvaćaju znanja i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost

15. nadležno tijelo – nadležne strukovne organizacije, tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i nadležno tijelo druge države članice

16. Direktiva – Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (»Uredba IMI«) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28. 12. 2013.)

17. automatsko priznavanje – priznavanje inozemne stručne kvalifikacije iz glave IV. ovoga Zakona koje se odnosi isključivo na državljane država članica s dokazom o stručnoj kvalifikaciji izdanim u državi članici

18. zajednički kompetencijski okvir – zajednički skup kompetencija nužno potrebnih za obavljanje određene profesije; ne zamjenjuje nacionalne programe osposobljavanja, osim ako drugim pravnim propisima nije drukčije određeno

19. zajednički ispit – podrazumijeva standardiziranu provjeru kompetentnosti nositelja određenih stručnih kvalifikacija, a koja je dostupna u državama članicama koje su prihvatile zajednički kompetencijski okvir; uspješno polaganje ispita u jednoj državi članici omogućava nositelju stručnih kvalifikacija da obavlja profesiju u svakoj drugoj državi članici koja je prihvatila zajednički kompetencijski okvir pod istim uvjetima kao i nositelji stručnih kvalifikacija koji su svoje kvalifikacije stekli u toj državi

20. potvrda za neometano pružanje usluga na unutarnjem tržištu Europske unije – potvrda koja se izdaje pravnim i fizičkim osobama u svrhu neometanog obavljanja profesija i pružanja usluga na području drugih država članica, zapošljavanjem i obavljanjem gospodarske djelatnosti, odnosno samozapošljavanjem, poslovnim nastanom, odnosno privremenim i povremenim pružanjem usluga (u daljnjem tekstu: EU potvrda)

21. nadležno tijelo za izdavanje EU potvrde – tijelo ili strukovna organizacija ili institucija koja je posebnim propisima ovlaštena za izdavanje potvrda, odnosno za vođenje odgovarajućeg registra i izdavanje potvrda

22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost

23. pripravnički staž – razdoblje stručne prakse koja se obavlja pod nadzorom mentora ako predstavlja uvjet za pristup reguliranoj profesiji, a koji se može provoditi ili tijekom obrazovanja do stjecanja kvalifikacije ili nakon završetka obrazovanja

24. cjeloživotno učenje – svi oblici učenja tijekom života čija je svrha stjecanje i unapređivanje kompetencija za osobne, društvene i profesionalne potrebe, uključujući profesionalnu etiku

25. europski sustav prikupljanja i prenošenja bodova u visokom obrazovanju ili ECTS bodovi – sustav bodovanja za visoko obrazovanje koji se koristi u Europskom prostoru visokog obrazovanja

26. europska profesionalna kartica – elektronička potvrda u okviru IMI sustava kojom se dokazuje da je nositelj stručne kvalifikacije ispunio sve potrebne uvjete za pružanje usluga u Republici Hrvatskoj na privremenoj i povremenoj osnovi ili priznavanje stručnih kvalifikacija za poslovni nastan u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: EPC kartica)

27. nositelj EPC kartice – nositelj stručne kvalifikacije kojem je izdana EPC kartica sukladno glavi V. ovoga Zakona

28. nadležno tijelo za EPC karticu – nadležna strukovna organizacija ili drugo nadležno tijelo ili organizacija, odnosno tijelo državne uprave u čijem su djelokrugu regulirane profesije za koje je uvedena EPC kartica, a koje je posebnim provedbenim propisima ovlašteno za pripremu i obradu IMI dosjea te izdavanje EPC kartice

29. stručno osposobljavanje i usavršavanje radi obavljanja regulirane profesije – osposobljavanje i usavršavanje nakon formalnog obrazovanja koje obuhvaća jedan ili više programa koji su, tamo gdje je to primjereno, nadopunjeni odgovarajućim stručnim osposobljavanjem, odnosno pripravničkom ili stručnom praksom; struktura i razina stručnog osposobljavanja, odnosno pripravničke ili stručne prakse određuje se posebnim propisima ili ga nadzire ili odobrava nadležno tijelo

30. odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama – osoba koja je u okviru predmetne profesije radila u gospodarskom subjektu, uključujući podružnicu, kao odgovorna osoba gospodarskog subjekta ili podružnice ili kao zamjenik odgovorne osobe gospodarskog subjekta, ako taj položaj uključuje odgovornost koja je istovjetna odgovornosti odgovorne osobe koju zamjenjuje ili kao osoba na rukovodećem položaju u gospodarskom subjektu

31. zaštićeni profesionalni naziv – naziv koji se može upotrebljavati za obavljanje profesionalne djelatnosti ili skupine profesionalnih djelatnosti izravno ili neizravno, isključivo uz posjedovanje određene stručne kvalifikacije na temelju zakona ili drugih pravnih akata, a čija neovlaštena upotreba podliježe sankcijama

32. rezervirani poslovi – poslovi ili grupe poslova koje su ograničene na određenu profesiju na temelju zakona ili drugih pravnih akta, a koje može obavljati, izravno ili neizravno, isključivo osoba ovlaštena za obavljanje regulirane profesije, iako su ti poslovi zajednički i drugim reguliranim profesijama

33. provoditelj ocjene proporcionalnosti – ovlašteni predlagatelj zakona, podnositelj amandmana te ovlašteni predlagatelj i donositelj drugih propisa i općih akata čijim se odredbama ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje

34. nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti – tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije.

Članak 5.a izmijenjenčlankom 2. ovoga akta

(1) Prilikom Provoditelj ocjene proporcionalnosti dužan je provesti ocjenu proporcionalnosti prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje, uključujući korištenje profesionalnog naziva i profesionalnih djelatnosti koje su dopuštene na temelju takvog naziva, nadležno tijelo dužno je prethodno provesti ocjenu proporcionalnosti.

(2) Ocjena proporcionalnosti provodi se za svaki propisani uvjet kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje.

(3) Ocjena proporcionalnosti provodi se objektivno i neovisno, a temelji se na kvalitativnim, a kada je moguće i relevantno, i kvantitativnim dokazima.

(4) Opseg ocjenjivanja mora biti proporcionalan prirodi, sadržaju i učinku uvjeta kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje.

(5) O ocjeni uvjeta kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje nadležno tijelo provoditelj ocjene proporcionalnosti sastavlja izjavu.

(6) Izjava iz stavka 4 5. ovoga članka mora omogućiti procjenu usklađenosti s načelom proporcionalnosti sukladno člancima 5.c i 5.d ovoga Zakona, a uključuje podatke o provoditelju ocjene proporcionalnosti, nadležnom tijelu za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti, uvjetu kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje za koji je provedena ocjena proporcionalnosti te opravdane razloge za utvrđivanje ocijenjenog uvjeta.

(6) Ocjena proporcionalnosti provodi se objektivno i neovisno, a temelji se na kvalitativnim, a kada je moguće i relevantno, i kvantitativnim dokazima.

(7) Ako je provoditelj ocjene proporcionalnosti nadležna strukovna organizacija koja je ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštena za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, ista je dužna ishoditi suglasnost nadležnog tijela za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti na izrađenu izjavu iz stavka 5. ovoga članka.

(8) Nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dužno je dostaviti izjavu i suglasnost iz stavka 7. ovoga članka koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona.

(9) Nakon uvođenja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje, nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dužno je pratiti njihovu usklađenost s načelom proporcionalnosti, uzimajući u obzir promjene koje su nastupile nakon njihova uvođenja.

(10) Praćenje usklađenosti novih ili izmijenjenih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti nakon njihova usvajanja provodi se za razdoblje od dvije godine, počevši od početka primjene novih ili izmijenjenih uvjeta.

(11) Nakon proteka razdoblja praćenja primjene novih ili izmijenjenih uvjeta iz stavka 10. ovoga članka nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti sastavlja izvješće o usklađenosti novih ili uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti.

(12) Izvješće iz stavka 11. ovoga članka nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dostavlja koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona.

(13) Ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje način provedbe ocjene proporcionalnosti te način i tijek praćenja usklađenosti novih ili izmijenjenih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti.

Članak 5.c izmijenjenčlankom 3. ovoga akta

(1) Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti potrebni i prikladni za ostvarenje cilja koji se želi postići i ne smiju prelaziti okvire potrebne za ostvarenje tog cilja.

(2) Za ocjenjivanje proporcionalnosti uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje primjenjuju se sljedeći opći kriteriji:

a) priroda rizika koji su povezani s određenim ciljevima od javnog interesa, posebno rizika za primatelje usluga, uključujući potrošače, stručnjake ili treće osobe

b) prikladnost i učinkovitost postojećih uvjeta sukladno općim ili posebnim propisima poput onih o općoj sigurnosti proizvoda i ili zaštiti potrošača

c) prikladnost uvjeta za ostvarenje određenog cilja na dosljedan i sustavan način i odražava li taj uvjet određeni cilj na dosljedan i sustavan način te tako rješava utvrđene rizike na sličan način kao u usporedivim uslužnim djelatnostima i profesijama

d) učinak uvjeta na slobodno kretanje osoba i slobodno pružanje usluga unutar Europske unije, izbor potrošača i kvalitetu pružene usluge

e) mogućnost primjene manje ograničavajućih uvjeta za ostvarenje cilja od javnog interesa, posebice; ako su ograničenja opravdana samo isključivo zaštitom potrošača i ako su utvrđeni rizici ograničeni isključivo se odnose na odnos između stručnjaka i potrošača bez te nemaju negativnog utjecaja na treće osobe, potrebno je dodatno procijeniti može li se cilj ostvariti manje ograničavajućim sredstvima od ograničavanja poslova ili grupe poslova u određenoj profesiji i

f) učinak uvjeta u kombinaciji s drugim (postojećim) uvjetima kojima se ograničava pristup profesiji ili njezino obavljanje, a posebno način na koji novi ili izmijenjeni uvjeti u kombinaciji s drugim uvjetima pridonose postizanju istog cilja od javnog interesa, te pitanje jesu li novi ili izmijenjeni uvjeti nužni za postizanje tog cilja, a koji se ocjenjuje prema:

1. djelatnostima koje su ograničene na određenu profesiju, zaštićeni profesionalni naziv ili svaki drugi oblik reguliranja iz članka 5. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona

2. obvezi kontinuiranog stručnog usavršavanja

3. pravilima koja se odnose na organizaciju profesije, profesionalnu etiku i nadzor

4. obvezi članstva u strukovnoj organizaciji ili tijelu odnosno dobivanju ovlaštenja, licencija i dopusnica kao uvjetima za rad, posebice ako podrazumijevaju posjedovanje određenih stručnih kvalifikacija

5. kvantitativnim ograničenjima, posebice ograničenjima broja dozvola za obavljanje djelatnosti ili broja zaposlenika, rukovoditelja ili predstavnika koji imaju određene stručne kvalifikacije

6. ograničenjima koja se odnose na poseban pravni oblik ili na vlasničku strukturu ili poslovno upravljanje, i to u mjeri u kojoj su ti uvjeti izravno povezani s obavljanjem regulirane profesije

7. teritorijalnim ograničenjima, ako i u slučajevima kada je profesija različito regulirana u nekim dijelovima državnog područja

8. ograničenjima koja se odnose na zajedničko ili partnersko obavljanje regulirane profesije te pravilima o nespojivosti

9. ograničenjima koja se odnose na osiguravateljska pokrića ili druge osobne ili kolektivne zaštite od profesionalne odgovornosti

10. ograničenjima koja se odnose na znanje jezika, i to u mjeri potrebnoj za obavljanje profesije

11. fiksnim minimalnim i/ili maksimalnim tarifama odnosno reguliranim cijenama i

12. ograničenjima u pogledu oglašavanja.

(3) Ovisno o reguliranoj profesiji koja se analizira za Za ocjenjivanje proporcionalnosti uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje primjenjuju se i sljedeći dodatni kriteriji ako su relevantni za sadržaj i prirodu uvjeta koji se analiziraju:

a) veza između opsega djelatnosti obuhvaćenih određenom profesijom ili ograničenih na tu profesiju i potrebnih stručnih kvalifikacija

b) veza između složenosti poslova koji se obavljaju unutar profesije i potrebnih stručnih kvalifikacija, posebice u pogledu razine, prirode i trajanja osposobljavanja ili potrebnog iskustva

c) mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije na druge načine

d) mogućnost podjele obavljanja određene profesije s drugim profesijama

e) stupanj samostalnosti u obavljanju regulirane profesije, posebice ako su poslovi povezani s reguliranom profesijom koja se obavlja pod nadzorom i odgovornošću propisno kvalificiranog stručnjaka i

f) stupanj znanstvenog i tehnološkog razvoja kojim se može učinkovito smanjiti ili povećati nesrazmjer u informiranosti između stručnjaka i potrošača.

Članak 5.d izmijenjenčlankom 4. ovoga akta

(1) Prilikom utvrđivanja Pri utvrđivanju novih ili izmjene izmjeni postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje na privremenoj ili povremenoj osnovi, sukladno glavi II. ovoga Zakona, ocjena proporcionalnosti provodi se u odnosu na:

a) odobrenje, automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u nadležnom tijelu nadležnoj strukovnoj organizaciji iz članka 6. stavka 3 4. točke a) ovoga Zakona

b) izjavu i, dokumentaciju koja ili bilo koji jednakovrijedan zahtjev koji se prilaže uz izjavu iz članka 7. ovoga Zakona i

c) plaćanje naknade ili drugih troškova koje snosi osoba koja želi pružati usluge u postupcima koji se odnose na pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na uvjete koji se odnose na opće uvjete zapošljavanja.

Članak 6. izmijenjenčlankom 5. ovoga akta

(1) Fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj želi pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije, bilo kao osoba zaposlena kod određenog poslodavca ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost može pružati takve usluge obavljanjem regulirane profesije ako je:

a) stekla stručnu kvalifikaciju u državi članici ili u trećoj zemlji pod uvjetom da je država članica već priznala takvu kvalifikaciju i

b) poslovno nastanjena u državi članici prema propisima za bavljenje istom reguliranom profesijom u toj državi.

(2) Ako profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana, osoba može pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i ako je, u jednoj ili više država članica, obavljala istu reguliranu profesiju najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina koje su prethodile pružanju usluga.

(3) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzete su od obveze:

a) odobrenja, registracije ili članstva u nadležnom tijelu nadležnoj strukovnoj organizaciji i

b) registracije pri tijelu nadležnom za socijalnu sigurnost u svrhu podmirenja računa kod osiguravatelja, koji se odnose na djelatnosti koje se obavljaju u korist osiguranika, ali su dužne prethodno, iznimno u hitnim slučajevima naknadno, obavijestiti tijelo nadležno za socijalnu sigurnost o uslugama koje su pružene.

(4) Iznimno od stavka 3. točke a) ovoga članka, nadležno tijelo može predvidjeti automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u nadležnoj strukovnoj organizaciji kako bi se olakšala primjena disciplinskih odredbi koje su na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju posebnih propisa.

(5) Sukladno odredbama ove glave Zakona, nadležno tijelo ne smije ni zbog jednog razloga vezanog uz stručne kvalifikacije ograničavati osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u pružanju usluga u Republici Hrvatskoj.

(6) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podliježu posebnim propisima o stručnim kvalifikacijama.

(7) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na državljane trećih zemalja.

Članak 7. izmijenjenčlankom 6. ovoga akta

(1) Osoba koja prvi put želi pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj dužna je o tome izvijestiti nadležno tijelo ili Jedinstvenu kontaktnu točku za usluge iz članka 78. ovoga Zakona izjavom u pisanom obliku ili elektroničkim putem.

(2) Izjava iz stavka 1. ovoga članka:

a) podnosi se prije početka prvog pružanja usluga u Republici Hrvatskoj

b) uključuje osobne podatke i podatke o pojedinostima svakoga osiguranja osiguranju ili bilo kojeg drugog sredstva osobne ili kolektivne zaštite s obzirom na profesionalnu odgovornost

c) podnosi se za svaku godinu u kojoj osoba namjerava privremeno ili povremeno pružati usluge u Republici Hrvatskoj.

(3) Prije početka prvog pružanja usluga, nadležno tijelo zahtijevat će može zahtijevati da osoba uz izjavu iz stavka 2. ovoga članka priloži sljedeće dokumente:, ako nije moguće provjeriti relevantne podatke i informacije putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI):

a) dokaz o državljanstvu

b) potvrdu kojom se potvrđuje da je poslovno nastanjena u državi članici poslovnog nastana za bavljenje profesijom, odnosno djelatnostima o kojima je riječ i da u trenutku izdavanja potvrde nema, čak ni privremeno, zabranu obavljanja profesije, odnosno djelatnosti

c) dokaz o stručnim kvalifikacijama

d) bilo koji dokaz da je osoba obavljala profesiju o kojoj je riječ najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina, u slučaju da profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana

e) dokaz o nekažnjavanju, odnosno dokaz da nije bilo privremenog ili trajnog oduzimanja prava na obavljanje profesije, isključivo u slučajevima profesija iz sigurnosnog sektora, zdravstvenog sektora i za profesije povezane s obrazovanjem obrazovanja maloljetnih osoba, uključujući i brigu o djeci i predškolsko obrazovanje, kada to Republika Hrvatska traži za svoje državljane

f) odgovarajući dokaz da osoba posjeduje potrebnu razinu znanja hrvatskog jezika za potrebe obavljanja profesije u Republici Hrvatskoj, isključivo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata

g) potvrdu o prirodi i trajanju djelatnosti koju je izdalo nadležno tijelo države članice poslovnog nastana za profesije koje su obuhvaćene automatskim sustavom priznavanja na temelju prethodnog stručnog iskustva iz članka 62. ovoga Zakona i koje su na popisu profesija za koje je potrebna prethodna provjera kvalifikacija u skladu s člankom 79. stavkom 2. točkom c) ovoga Zakona.

(4) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je nadležnom tijelu prijaviti svaku promjenu okolnosti iz stavka 3. ovoga članka, a na temelju koje joj je omogućeno pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(5) Podnošenjem izjave iz stavka 2. ovoga članka osoba dobiva pravo pristupa profesiji, odnosno pružanju usluga na području Republike Hrvatske.

(6) Nadležno tijelo, osim dokumenata iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, može zatražiti i druge dokumente kada:

a) kada se takvi dokumenti zahtijevaju i od državljana Republike Hrvatske

b) kada ih nije moguće pribaviti na drugi način, odnosno nije moguće provjeriti relevantne podatke i informacije putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI)

c) kada je profesija različito regulirana u nekim dijelovima državnog područja i

d) kada su razlike u takvoj regulativi opravdane zbog prevladavajućih razloga općeg interesa koji se odnose na javno zdravlje ili sigurnost primatelja usluga.

(7) Na temelju izjave iz stavka 2. ovoga članka, nadležno tijelo može odobriti privremenu registraciju osobi iz stavka 1. ovoga članka, a pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi te postupak privremene registracije ne može utjecati na početak pružanja usluga niti na bilo koji način ograničiti pružanje usluga u Republici Hrvatskoj te ne može imati kao posljedicu dodatne troškove za osobu.

(8) Nadležno tijelo dužno je ministarstvu nadležnom za rad dostavljati podatke o ukupnom broju zaprimljenih izjava i državama članicama poslovnog nastana osoba koje su podnijele izjavu iz stavka 2. ovoga članka.

(9) Nadležno tijelo dužno je dostavljati podatke iz stavka 8. ovoga članka jedanput godišnje, a najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

Članak 74. izmijenjenčlankom 7. ovoga akta

(1) Ministarstvo nadležno za rad određuje osobu koja će obavljati poslove nacionalnog koordinatora.

(2) Koordinator iz stavka 1. ovoga članka:

a) promiče jedinstvenu primjenu Direktive i ovoga Zakona, kao i svih drugih propisa koji se odnose na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija

b) od nadležnih tijela prikuplja sve informacije koje su relevantne za primjenu ovoga Zakona, kao što su informacije o uvjetima pristupa određenoj reguliranoj profesiji ili njihovu obavljanju te izjavu iz članka 5.a stavka 5. i suglasnost iz članka 5.a stavka 7. ovoga Zakona

c) razmatra prijedloge za zajedničke kompetencijske okvire i zajedničke ispite iz glave IV. ovoga Zakona

d) razmjenjuje informacije i najbolje prakse među državama članicama u području trajnog profesionalnog razvoja u reguliranim profesijama sukladno članku 22. stavcima 13. i 14. ovoga Zakona

e) razmjenjuje informacije i najbolje prakse o primjeni dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona

f) dostavlja Europskoj komisiji izvješće o primjeni ovoga Zakona te statistički prikaz donesenih rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, na temelju podataka iz baze podataka iz članka 76. ovoga Zakona

g) zastupa Republiku Hrvatsku u koordinacijskoj skupini pri Europskoj komisiji i

h) imenuje, saziva i vodi Povjerenstvo za međuresornu koordinaciju koju čini po jedan predstavnik svakoga nadležnog tijela državne uprave suradnju u području reguliranih profesija.

(3) Za prikupljanje informacija i obavljanje poslova iz stavka 2. ovoga članka, koordinator iz stavka 1. ovoga članka može zatražiti pomoć centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona, kao i od drugih nadležnih tijela.

(4) Povjerenstvo za međuresornu suradnju u području reguliranih profesija osniva se pri ministarstvu nadležnom za rad.

(5) Povjerenstvo za međuresornu suradnju u području reguliranih profesija čini po jedan predstavnik svakoga nadležnog tijela državne uprave.

(6) Povjerenstvo za međuresornu suradnju saziva i vodi koordinator iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Članove Povjerenstva za međuresornu suradnju u području reguliranih profesija imenuje odlukom ministar nadležan za rad na razdoblje od tri godine, na prijedlog nadležnih tijela državne uprave.

(8) Zadaće Povjerenstva za međuresornu suradnju su:

1. ostvarivanje međuresorne koordinacije u području reguliranih profesija

2. pružanje informacija koordinatoru i kontaktnoj točki (Nacionalni ENIC/NARIC ured) o reguliranim profesijama te primjenjivim zakonskim i podzakonskim aktima

3. praćenje primjene ovoga Zakona

4. pružanje informacija o reguliranim profesijama radi provedbe članka 76. ovoga Zakona, odnosno izrade relevantnih popisa

5. praćenje popunjavanja baze podataka reguliranih profesija Europske unije i baze reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj

6. pružanje informacija o reguliranim profesijama radi uspostave računalnog programa/aplikacije za regulirane profesije kroz projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda

7. sudjelovanje u radu Povjerenstva za stručno vrednovanje zahtjeva za upis standarda zanimanja i skupova kompetencija u izradi stručnih mišljenja o ispunjenosti formalnih i stručnih uvjeta za upis standarda zanimanja u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir.

(9) Ministarstvo nadležno za rad obavlja stručne i administrativne poslove za Povjerenstvo.

Članak 78. izmijenjenčlankom 8. ovoga akta

(1) Nadležna tijela savjetuju nositelje stručnih kvalifikacija koji dolaze u Republiku Hrvatsku vezano uz priznavanje njihovih inozemnih stručnih kvalifikacija te pružaju informacije i o drugim uvjetima koji se moraju ispunjavati za stjecanje prava na obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(2) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava Nadležna tijela osiguravaju da su sljedeće informacije dostupne na internetu putem mrežnih stranica Jedinstvene kontaktne točke za usluge u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Jedinstvena kontaktna točka za usluge), određene posebnim propisima iz područja pružanja profesionalnih usluga, te da se ti podaci redovito ažuriraju, i to:

a) popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, uključujući i podatke za kontakt nadležnih tijela za svaku reguliranu profesiju i centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona

b) popis profesija za koje je dostupna EPC kartica, njezino funkcioniranje, uključujući sve povezane naknade koje nositelji stručnih kvalifikacija trebaju platiti te popis nadležnih tijela za izdavanje EPC kartice

c) popis svih profesija za koje Republika Hrvatska propisuje prethodnu provjeru stručnih kvalifikacija prije prvog pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi iz članka 10. ovoga Zakona

d) popis programa obrazovanja i osposobljavanja ili, u slučaju reguliranih profesija, stručnog osposobljavanja s posebnom strukturom iz članka 13. stavka 1. točke c) podtočke 2. ovoga Zakona

e) zahtjevi i postupci iz članaka 7., 17. i 21. ovoga Zakona za profesije regulirane u Republici Hrvatskoj, uključujući sve povezane naknade i dokumente koji se podnose nadležnim tijelima

f) pojedinosti o pravima žalbe na odluke nadležnih tijela na temelju ovoga Zakona i drugih pravnih akata proizašlih na temelju ovoga Zakona.

(3) Jedinstvena kontaktna točka za usluge dužna je na svaki zahtjev korisnika odgovoriti u što kraćem roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, davati detaljne upute o pokretanju i provođenju postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija te osigurati da se informacije iz stavka 1. ovoga članka pružaju korisnicima na jasan i sveobuhvatan način, a svi postupci moraju biti dostupne internetskim i dostupni elektroničkim putem.

(4) Nadležna tijela dužna su surađivati s Jedinstvenom kontaktnom točkom za usluge te dostavljati potrebne podatke radi ažuriranja podataka iz stavka 2. ovoga članka i davanja pravodobnih informacija korisnicima i pružateljima.

(5) Podatke iz stavka 2. ovoga članka Jedinstvena kontaktna točka za usluge može pružiti i na drugim službenim jezicima država članica.

Članak 79. izmijenjenčlankom 9. ovoga akta

(1) Centar za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona i nadležna tijela iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona surađuju provode administrativnu suradnju s kontakt-točkama i nadležnim tijelima država članica.

(2) Suradnja iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva međusobnu suradnju, razmjenu informacija i podataka putem IMI Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) o disciplinskim mjerama ili kaznenim sankcijama stručne naravi poduzetim protiv nositelja stručnih kvalifikacija te o bilo kakvim drugim teškim i posebnim okolnostima koje bi mogle utjecati na obavljanje profesionalne djelatnosti, kao i dostavljanje svih informacija o stručnim kvalifikacijama, poslovnom nastanu i o drugim bitnim okolnostima u svrhu obavljanja reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.

(3) Centar za pomoć pomaže nositeljima stručnih kvalifikacija u korištenju prava koja su im dodijeljena ovim Zakonom te u vezi s tim surađuje i s centrom za pomoć u matičnoj državi članici, nadležnim tijelima i Jedinstvenom kontaktnom točkom za usluge.

(4) Nadležna tijela dužna su u potpunosti surađivati s centrom za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona, kao i s centrima za pomoć u drugim državama članicama te pružati sve relevantne informacije o pojedinačnim slučajevima takvim centrima za pomoć na njihov zahtjev i pod uvjetom da se poštuju pravila o zaštiti podataka u skladu s posebnim propisima kojima se regulira zaštita osobnih podataka.

Članak 86. izmijenjenčlankom 10. ovoga akta

(1) U postupku priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, nadležno tijelo dužno je zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, pri čemu će odgovarajuća obrazovna ustanova izvršiti usporedbu programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

(2) Pod odgovarajućim obrazovnim ustanovama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se javna visoka učilišta sukladno propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj, odnosno odgovarajuće srednjoškolske ustanove sukladno propisima kojima se uređuje srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj.

(3) Mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata nije obvezujuće za nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

(4) Nadležno tijelo dužno je prije traženja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka zatražiti od centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona provjeru akreditacije studijskog programa, odnosno akreditacije visokog učilišta na kojem je kandidat stekao obrazovnu kvalifikaciju u trećoj zemlji.

(5) Kada je kandidat studijski program završio na više visokih učilišta u trećoj zemlji, akreditacija se provjerava za svako visoko učilište, i to za svaku godinu provedenog obrazovanja.

(6) Ako studijski program, odnosno visoko učilište nije akreditirano, od dana upisa studija određenog kandidata pa do dana završetka studija, nadležno tijelo odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(7) Ako se prilikom usporedbe programa obrazovanja iz stavka 1. ovoga članka utvrdi bitno različit sadržaj prema članku 18. stavku 6. ovoga Zakona, kandidat ima pravo izbora dopunske mjere iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučajevima iz članka 18. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(8) Izbor dopunske mjere iz stavka 7. ovoga članka moguć je samo prilikom prvog odabira dopunske mjere.

(9) U slučaju da je kandidat odabrao provjeru kompetentnosti te iz drugog puta ne položi ispit provjere kompetentnosti u zadanom roku, sljedeća dopunska mjera koja mu se može odrediti je razdoblje prilagodbe u trajanju koje može biti i duže od trajanja mjere iz članka 18. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, ali najviše do pet godina od dana donošenja privremenog rješenja.

(10) U slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(11) Za osobe iz članka 84. stavka 5. ovoga Zakona koje zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju iz članka 17. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona kojom dokazuju inozemnu stručnu kvalifikaciju, nadležno tijelo provest će vrednovanje prethodno stečenih kompetencija (prior learning).

(12) Nadležno tijelo ne može donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije osobi iz članka 84. stavka 5. ovoga Zakona isključivo zbog činjenice da ne posjeduje službene dokumente kojima se dokazuje određena inozemna stručna kvalifikacija.