Povijest članaka

NN 130/2011 dodan člankom 1. vrijedi od 24. studenoga 2011.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine (»Direktiva o elektroničkoj trgovini«).

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

Iznimka od primjene prava

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.

(2) Iznimno, stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:

– autorsko pravo i pravo intelektualnog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca,

– valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine,

– aktivnosti osiguravajućih društava,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom,

– promet lijekova, medicinskih proizvoda i homeopatskih proizvoda.

NN 67/2008 izmijenjen člancima 1. i 16. vrijedio od 17. lipnja 2008. do 30. lipnja 2013.

Iznimka od primjene prava

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.

(2) Iznimno, stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:

– autorsko pravo i pravo intelektualnog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca ako je to kao iznimka propisano,

– formalnu valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine, kad takvi ugovori podliježu obveznim formalnim zahtjevima prema posebnim propisima,

– aktivnosti osiguravajućih društava,

– ugovori o osiguranju koji osiguravaju pokriće u dvjema ili više država članica u kojima je najmanje jedno osiguranje obvezno s obzirom na osnivanja i slobode obavljanja poslova osiguranja, uporabe prava i vrijednosti ugovora o osiguranju,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom,

– promet lijekova, medicinskih proizvoda i homeopatskih proizvoda oglašavanje investicijskih fondova.

NN 36/2009 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 1. srpnja 2013.

Iznimka od primjene prava

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.

(2) Iznimno, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:

– autorsko pravo i pravo intelektualnog srodna prava, kao i prava industrijskog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca ako je to kao iznimka propisano,

– u područjima uređenim posebnim propisima o tržištu kapitala u skladu sa člankom 44. stavkom 2. Direktive Vijeća broj 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na društva za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS),

– u područjima uređenim posebnim propisom o osiguranju u skladu sa člankom 30. i Glavom IV. Direktive Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te kojom se vrše izmjene i dopune Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ, člancima 7. i 8. Druge Direktive Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te koja utvrđuje odredbe koje će olakšati učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i kojom se vrši izmjena i dopuna direktive 73/239/EEZ, člankom 4. Direktive 90/619/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje, koja predviđa odredbe kako bi se omogućilo djelotvorno ostvarivanje slobode pružanja usluga i koja mijenja Direktivu 79/267/EEZ, glavom IV Direktive 92/96/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje i koja mijenja direktive 79/267/EEZ i 90/619/EEZ,

– formalnu valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine, kad takvi ugovori podliježu obveznim formalnim zahtjevima prema posebnim propisima,

– ugovori o osiguranju koji osiguravaju pokriće u dvjema ili više država članica u kojima je najmanje jedno osiguranje obvezno s obzirom na osnivanja i slobode obavljanja poslova osiguranja, uporabe prava i vrijednosti ugovora o osiguranju,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom, – oglašavanje investicijskih fondova.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

SLOBODA OBAVLJANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

(1) Pružanje usluga informacijskog društva slobodno je.

(2) Za pružanje usluga informacijskog društva nije potrebna posebna dozvola, odobrenje ili koncesija.

(3) Pravni subjekt koji obavlja uslugu informacijskog društva upisuje u nadležni registar naziv djelatnosti – usluge informacijskog društva.

NN 67/2008 izmijenjen člancima 2. i 3. vrijedio od 17. lipnja 2008. do 23. studenoga 2011.

SLOBODA OBAVLJANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

(1) Pružanje usluga informacijskog društva slobodno je.

(2) Za pružanje usluga informacijskog društva nije potrebna posebna dozvola, odobrenje ili koncesija.

(3) Pravni subjekt Djelatnost pravnog subjekta koji obavlja uslugu usluge informacijskog društva upisuje prilikom upisa u nadležni registar naziv djelatnosti – navodi se kao: usluge informacijskog društva.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 2. vrijedi od 24. studenoga 2011.

SLOBODA OBAVLJANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

(1) Pružanje usluga informacijskog društva slobodno je.

(2) Za pružanje usluga informacijskog društva nije potrebna posebna dozvola, odobrenje ili koncesija.

(2) (3) Djelatnost Od pravnog subjekta koji obavlja usluge informacijskog društva prilikom upisa u nadležni registar navodi se kao: uslugu informacijskog društva za pružanje usluga ne smije se zahtijevati prethodno odobrenje ili ispunjenje uvjeta istoznačnog učinka.

(3) Pravni subjekt koji se osniva i registrira pri nadležnom Trgovačkom sudu u Republici Hrvatskoj za obavljanje usluga informacijskog društva registrira djelatnost pod nazivom – usluge informacijskog društva.

(4) Tržišna komunikacija koja je dio ili čini dio usluga informacijskog društva koju pruža član regulirane struke je dozvoljena uz uvjet poštovanja pravila struke koja se posebice odnose na neovisnost, dostojanstvo i integritet struke, kao i profesionalnu tajnu sukladno s posebnostima profesije.

(5) Član regulirane struke koji pruža uslugu informacijskog društva će jamčiti da će tržišna komunikacija koja je dio ili čini dio usluga informacijskog društva biti dostupna korisniku usluge u dobroj vjeri, pravedno i na jasan i nedvosmislen način.

(6) Profesionalna pravila o tržišnoj komunikaciji koja su dio ili čine dio usluga informacijskog društva moraju biti nediskriminirajuća, opravdana prevladavajućim kategorijama javnog interesa te razmjerna.

NN 67/2008 dodan člankom 3. vrijedio od 17. lipnja 2008. do 30. lipnja 2013.

SLOBODA PRUŽANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA – DAVATELJI USLUGA SA SJEDIŠTEM U EUROPSKOJ UNIJI

(1) Sud ili tijelo državne uprave nadležno za provedbu elektroničkog poslovanja (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) može razmjerno cilju koji se želi postići poduzeti mjere ograničavanja slobode pružanja usluga informacijskog društva davateljima usluga sa sjedištem u zemljama članicama Europske unije, koji nanose ili prijete nanošenjem štete, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena, radi:
– prevencije, istraživanja, otkrivanja i progona počinitelja kaznenih djela, uključujući zaštitu maloljetnika i borbu protiv svih oblika poticanja na mržnju zbog rase, spola, vjere ili nacionalnosti i kršenja ljudskog dostojanstva pojedinih osoba,
– zaštite javnog zdravlja,
– javne sigurnosti, uključujući obranu i nacionalnu sigurnost,
– zaštite potrošača, uključujući i ulagače.

(2) Nadležno tijelo dužno je o svojoj namjeri poduzimanja mjera ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije, prije poduzimanja takvih mjera, obavijestiti nadležno tijelo druge države i Europsku komisiju te također dostaviti i podnijeti zahtjev za poduzimanje mjera protiv tog davatelja usluga.

(3) Ako nadležno tijelo zemlje članice Europske unije ne udovolji zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka ili ne poduzme mjere u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, nadležno tijelo može poduzeti mjere uz prethodnu obavijest nadležnom tijelu zemlje članice Europske unije i Europskoj komisiji.

(4) Iznimno, nadležno tijelo može poduzeti mjere ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije bez prethodnog obavještavanja nadležnog tijela zemlje članice Europske unije u kojoj davatelj usluga ima sjedište, ako postoji osnovana opasnost od nastanka štete zbog odgode poduzimanja mjera.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka nadležno tijelo je dužno, bez odgode, uz obrazloženje, o poduzetim mjerama obavijestiti nadležno tijelo zemlje članice Europske unije u kojoj je sjedište davatelja usluga informacijskog društva i Europsku komisiju.

(6) Stavci 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na sudove i sudske odluke.

(7) Mjere kojima se ograničava pružanje usluga informacijskog društva potrebno je ukinuti ili opozvati odmah nakon prestanka postojanja razloga radi kojih su određene, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena odnosno Europske komisije.

NN 36/2009 izmijenjen vrijedi od 1. srpnja 2013.

SLOBODA PRUŽANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA – DAVATELJI USLUGA SA SJEDIŠTEM U EUROPSKOJ UNIJI

(1) Sud ili tijelo državne uprave nadležno za provedbu elektroničkog poslovanja (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) može razmjerno cilju koji se želi postići poduzeti mjere ograničavanja slobode pružanja usluga informacijskog društva davateljima usluga sa sjedištem u zemljama članicama Europske unije, koji nanose ili prijete nanošenjem štete, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena, radi:
– prevencije, istraživanja, otkrivanja i progona počinitelja kaznenih djela, uključujući zaštitu maloljetnika i borbu protiv svih oblika poticanja na mržnju zbog rase, spola, vjere ili nacionalnosti i kršenja ljudskog dostojanstva pojedinih osoba,
– zaštite javnog zdravlja,
– javne sigurnosti, uključujući obranu i nacionalnu sigurnost,
– zaštite potrošača, uključujući i ulagače.

(2) Nadležno tijelo dužno je o svojoj namjeri poduzimanja mjera ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije, prije poduzimanja takvih mjera, obavijestiti nadležno tijelo druge države i Europsku komisiju te također dostaviti i podnijeti zahtjev za poduzimanje mjera protiv tog davatelja usluga.

(3) Ako nadležno tijelo zemlje članice Europske unije ne udovolji zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka ili ne poduzme mjere u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, nadležno tijelo može poduzeti mjere uz prethodnu obavijest nadležnom tijelu zemlje članice Europske unije i Europskoj komisiji.

(4) Iznimno, nadležno tijelo može poduzeti mjere ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije bez prethodnog obavještavanja nadležnog tijela zemlje članice Europske unije u kojoj davatelj usluga ima sjedište, ako postoji osnovana opasnost od nastanka štete zbog odgode poduzimanja mjera.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka nadležno tijelo je dužno, bez odgode, uz obrazloženje, o poduzetim mjerama obavijestiti nadležno tijelo zemlje članice Europske unije u kojoj je sjedište davatelja usluga informacijskog društva i Europsku komisiju.

(6) Stavci 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na sudove i sudske odluke.

(7) Mjere kojima se ograničava pružanje usluga informacijskog društva potrebno je ukinuti ili opozvati odmah nakon prestanka postojanja razloga radi kojih su određene, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena odnosno Europske komisije.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

NETRAŽENA KOMERCIJALNA PRIOPĆENJA (NEŽELJENA TELEKOMUNIKACIJSKA PRIOPĆENJA)

Korištenje elektroničke pošte u svrhu slanja netraženoga komercijalnog priopćenja (neželjenoga telekomunikacijskog priopćenja) dopušteno je samo uz prethodni pristanak osobe kojoj je takva vrsta priopćenja namijenjena, a u skladu s odredbma Zakona o telekomunikacijama.

NN 67/2008 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 17. lipnja 2008.

NETRAŽENA NEŽELJENE ELEKTRONIČKE KOMUNIKACIJE (NETRAŽENA KOMERCIJALNA PRIOPĆENJA (NEŽELJENA TELEKOMUNIKACIJSKA PRIOPĆENJA)

Korištenje elektroničke pošte u svrhu slanja netraženoga neželjene elektroničke komunikacije (netraženoga komercijalnog priopćenja (neželjenoga telekomunikacijskog priopćenja) dopušteno je samo uz prethodni pristanak osobe kojoj je takva vrsta priopćenja komunikacije namijenjena, a u skladu s odredbma Zakona o telekomunikacijama. sa zakonom kojim se uređuje područje telekomunikacija (elektroničkih komunikacija).

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

OBLIK I VALJANOST UGOVORA U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

(1) Sklapanje ugovora moguće je elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

(2) Ponuda i prihvat ponude mogu se dati elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

(3) Kada se elektronička poruka, odnosno elektronički oblik koristi kao oblik u sklapanju ugovora, takvu ugovoru neće se osporiti pravna valjanost samo na temelju činjenice da je sastavljen u obliku elektroničke poruke, odnosno u elektroničkom obliku.

(4) Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na sljedeće ugovore:

– imovinske, predbračne, odnosno bračne ugovore i druge ugovore koje uređuje Obiteljski zakon,

– ugovore o opterećenju i otuđenju imovine za koje je potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb,

– ugovore o ustupu i raspodjeli imovine za života, ugovore o doživotnom uzdržavanju i sporazume u vezi s nasljeđivanjem, ugovore o odricanju od nasljedstva, ugovore o prijenosu nasljednog dijela prije diobe, oporučne poslove i druge ugovore koje uređuje Zakon o nasljeđivanju,

– darovne ugovore,

– ugovore o prijenosu prava vlasništva na nekretninama ili druge pravne poslove kojima se uređuju stvarna prava na nekretninama, osim ugovora o najmu i zakupu nekretnina,

– druge ugovore za koje je posebnim zakonom propisano da se sastavljaju u obliku javnobilježničkog akta, odnosno isprave,

– druge ugovore za koje je posebnim zakonom ili propisom donesenom na temelju zakona izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastoručnog potpisa,

– ugovore i očitovanja volje jamaca, ako je jamac osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti.

NN 67/2008 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 17. lipnja 2008.

OBLIK I VALJANOST UGOVORA U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

(1) Sklapanje ugovora moguće je elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

(2) Ponuda i prihvat ponude mogu se dati elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

(3) Kada se elektronička poruka, odnosno elektronički oblik koristi kao oblik u sklapanju ugovora, takvu ugovoru neće se osporiti pravna valjanost samo na temelju činjenice da je sastavljen u obliku elektroničke poruke, odnosno u elektroničkom obliku.

(4) Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na sljedeće ugovore:

– imovinske, predbračne, odnosno bračne ugovore i druge ugovore koje uređuje Obiteljski zakon,

– ugovore o opterećenju i otuđenju imovine za koje je potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb,

– ugovore o ustupu i raspodjeli imovine za života, ugovore o doživotnom uzdržavanju, ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i sporazume u vezi s nasljeđivanjem, ugovore o odricanju od nasljedstva, ugovore o prijenosu nasljednog dijela prije diobe, oporučne poslove i druge ugovore koje uređuje Zakon o nasljeđivanju,

– darovne ugovore,

– ugovore o prijenosu prava vlasništva na nekretninama ili druge pravne poslove kojima se uređuju stvarna prava na nekretninama, osim ugovora o najmu i zakupu nekretnina,

– druge ugovore za koje je posebnim zakonom propisano da se sastavljaju u obliku javnobilježničkog akta, odnosno isprave,

– druge ugovore za koje je posebnim zakonom ili propisom donesenom na temelju zakona izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastoručnog potpisa,

– ugovore i očitovanja volje jamaca, ako je jamac osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

Podaci i obavijesti za sklapanje ugovora

(1) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati na jasan, razumljiv i nedvosmislen način podatke i obavijesti:

– različiti stupnjevi koji slijede u postupku sklapanja ugovora,

– ugovorne odredbe,

– opći uvjeti poslovanja ako su sastavni dio ugovora,

– jezici ponuđeni za sklapanje ugovora,

– kodeksi postupanja u skladu s kojima postupaju davatelji usluga i informacije o tome kako se ti kodeksi mogu pregledati elektroničkim putem.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati tehnička sredstva za prepoznavanje i ispravljanje pogrešnog unosa podataka u poruku prije njezine predaje ili slanja.

(3) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredaba iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

NN 67/2008 izmijenjen člankom 6. vrijedi od 17. lipnja 2008.

Podaci i obavijesti za sklapanje ugovora

(1) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati na jasan, razumljiv i nedvosmislen način podatke i obavijesti:

– različiti stupnjevi koji slijede u postupku sklapanja ugovora,

– ugovorne odredbe,

– opći uvjeti poslovanja ako su sastavni dio ugovora,

– jezici ponuđeni za sklapanje ugovora,

– kodeksi postupanja u skladu s kojima postupaju davatelji usluga i informacije o tome kako se ti kodeksi mogu pregledati elektroničkim putem.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati tehnička sredstva za prepoznavanje i ispravljanje pogrešnog unosa podataka u poruku prije njezine predaje ili slanja.

(3) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredaba iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

Potvrda primitka

(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora bez odgode elektroničkim putem, posebnom elektroničkom porukom, potvrditi primitak elektroničke poruke koja sadrži ponudu ili prihvat ponude za sklapanje ugovora.

(2) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

NN 67/2008 izmijenjen člankom 7. vrijedi od 17. lipnja 2008.

Potvrda primitka

(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora bez odgode elektroničkim putem, posebnom elektroničkom porukom, potvrditi primitak elektroničke poruke koja sadrži ponudu ili prihvat ponude za sklapanje ugovora.

(2) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 23. studenoga 2011.

OPĆA ODREDBA

(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji prenosi elektroničke poruke koje mu je predao korisnik usluga nije odgovoran za sadržaj poslane poruke i njezino upućivanje, a pod uvjetom:

– da nije inicirao prijenos,

– da nije izvršio odabir podataka ili dokumenata koji su predmet prijenosa,

– da nije izuzeo ili preinačio podatke u sadržaju poruka ili dokumenata,

– da nije odabrao korisnika prijenosa.

(2) Prijenos poruka i pružanje pristupa porukama iz stavka 1. ovoga članka mora biti obavljeno na način da omogućuje automatsku, posredničku i prolazno-privremenu pohranu prenesenih poruka i u njima sadržanih podataka, te moraju biti privremeno pohranjene samo u vremenskom razdoblju koje je potrebno za prijenos poruka.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 3. vrijedio od 24. studenoga 2011. do 16. travnja 2025.

OPĆA ODREDBA

Tehničko omogućavanje pristupa i prijenosa informacija na komunikacijskoj mreži

(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji prenosi elektroničke poruke koje mu je predao korisnik usluga nije odgovoran za sadržaj poslane poruke i njezino upućivanje, a pod uvjetom:

– da nije inicirao prijenos,

– da nije izvršio odabir podataka ili dokumenata koji su predmet prijenosa,

– da nije izuzeo ili preinačio podatke u sadržaju poruka ili dokumenata,

– da nije odabrao korisnika prijenosa.

(2) Prijenos poruka i pružanje pristupa porukama iz stavka 1. ovoga članka mora biti obavljeno na način da omogućuje automatsku, posredničku i prolazno-privremenu pohranu prenesenih poruka i u njima sadržanih podataka, te moraju biti privremeno pohranjene samo u vremenskom razdoblju koje je potrebno za prijenos poruka.

NN 67/2025 izmijenjen člankom 25. vrijedi od 17. travnja 2025.

Tehničko omogućavanje pristupa i prijenosa informacija na komunikacijskoj mreži

(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji prenosi elektroničke poruke koje mu je predao korisnik usluga nije odgovoran za sadržaj poslane poruke i njezino upućivanje, a pod uvjetom:

– da nije inicirao prijenos,

– da nije izvršio odabir podataka ili dokumenata koji su predmet prijenosa,

– da nije izuzeo ili preinačio podatke u sadržaju poruka ili dokumenata,

– da nije odabrao korisnika prijenosa.

(2) Prijenos poruka i pružanje pristupa porukama iz stavka 1. ovoga članka mora biti obavljeno na način da omogućuje automatsku, posredničku i prolazno-privremenu pohranu prenesenih poruka i u njima sadržanih podataka, te moraju biti privremeno pohranjene samo u vremenskom razdoblju koje je potrebno za prijenos poruka.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. travnja 2025.

Privremena pohrana (caching)

Davatelj usluga informacijskog društva koji podatke, što ih je unio korisnik, priopćava putem komunikacijske mreže nije odgovoran za automatsku, posredničku i privremenu pohranu, koja služi samo za učinkovitije oblikovanje prijenosa podataka koju su tražili drugi korisnici ako:

– ne mijenja podatke,

– uvažava uvjete za pristup podacima,

– postupa u skladu s pravilima za ažuriranje podataka,

– djeluje u skladu s dopuštenom primjenom tehnologija za prikupljanje podataka,

– trenutačno ukloni ili trenutačno onemogući pristup podacima koje je pohranio odmah čim je saznao da su podaci u polazištu uklonjeni iz prijenosa putem mreže ili je onemogućen pristup do njih ili je sud ili drugo nadležno tijelo naredilo njihovo uklanjanje ili onemogućavanje pristupa.

NN 67/2025 izmijenjen člankom 25. vrijedi od 17. travnja 2025.

Privremena pohrana (caching)

Davatelj usluga informacijskog društva koji podatke, što ih je unio korisnik, priopćava putem komunikacijske mreže nije odgovoran za automatsku, posredničku i privremenu pohranu, koja služi samo za učinkovitije oblikovanje prijenosa podataka koju su tražili drugi korisnici ako:

– ne mijenja podatke,

– uvažava uvjete za pristup podacima,

– postupa u skladu s pravilima za ažuriranje podataka,

– djeluje u skladu s dopuštenom primjenom tehnologija za prikupljanje podataka,

– trenutačno ukloni ili trenutačno onemogući pristup podacima koje je pohranio odmah čim je saznao da su podaci u polazištu uklonjeni iz prijenosa putem mreže ili je onemogućen pristup do njih ili je sud ili drugo nadležno tijelo naredilo njihovo uklanjanje ili onemogućavanje pristupa.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

Pohrana (hosting)

(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji pohranjuje podatke pružene od strane korisnika na zahtjev korisnika nije odgovoran za sadržaj pohranjenog podatka:

– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka,

– ako odmah čim je saznao da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti u slučajevima kada je korisnik usluge osoba ovisna na bilo koja način o davatelju usluge, (na primjer: trgovačka društva koji imaju udjele jedno u drugome, trgovačka društva u kojima udjele imaju iste fizičke osobe itd).

NN 67/2008 izmijenjen člankom 9. vrijedio od 17. lipnja 2008. do 16. travnja 2025.

Pohrana (hosting)

(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji pohranjuje podatke pružene od strane korisnika na zahtjev korisnika nije odgovoran za sadržaj pohranjenog podatka:

– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka, kao i o sudskim postupcima vezanim za naknadu štete koja bi proizlazila iz nedopuštenog djelovanja korisnika ili sadržaja pohranjenih podataka i ako nije bio niti mogao biti upoznat sa činjenicama ili okolnostima iz kojih bi nedopuštena aktivnost korisnika bila očigledna,

– ako odmah čim je saznao ili postao svjestan da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti u slučajevima kada je korisnik usluge osoba ovisna na bilo koja način o davatelju usluge, (na primjer: trgovačka društva koji imaju udjele jedno u drugome, trgovačka društva u kojima udjele imaju iste fizičke osobe itd).

NN 67/2025 izmijenjen člankom 25. vrijedi od 17. travnja 2025.

Pohrana (hosting)

(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji pohranjuje podatke pružene od strane korisnika na zahtjev korisnika nije odgovoran za sadržaj pohranjenog podatka:

– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka, kao i o sudskim postupcima vezanim za naknadu štete koja bi proizlazila iz nedopuštenog djelovanja korisnika ili sadržaja pohranjenih podataka i ako nije bio niti mogao biti upoznat sa činjenicama ili okolnostima iz kojih bi nedopuštena aktivnost korisnika bila očigledna,

– ako odmah čim je saznao ili postao svjestan da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti u slučajevima kada je korisnik usluge osoba ovisna na bilo koja način o davatelju usluge, (na primjer: trgovačka društva koji imaju udjele jedno u drugome, trgovačka društva u kojima udjele imaju iste fizičke osobe itd).

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

Linkovi

Davatelj usluga koji putem elektroničkog upućivanja otvori pristup trećim podacima nije odgovoran za te informacije:

– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka u tim informacijama,

– ako odmah čim je saznao da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.

NN 67/2008 izmijenjen člankom 10. vrijedi od 17. lipnja 2008.

Linkovi

Davatelj usluga koji putem elektroničkog upućivanja otvori pristup trećim podacima nije odgovoran za te informacije:

– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka u tim informacijama,

– ako odmah čim je saznao ili postao svjestan da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

OBVEZE DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:

– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,

– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.

(3) Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.

NN 67/2008 izmijenjen člancima 11. i 13. vrijedio od 17. lipnja 2008. do 23. studenoga 2011.

OBVEZE DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora odmah po saznanju obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:

– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,

– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.

(3) Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 4. vrijedio od 24. studenoga 2011. do 16. travnja 2025.

OBVEZE DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

Obveza nadzora

(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora odmah po saznanju obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:

– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,

– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.

(3) Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.

NN 67/2025 izmijenjen člankom 25. vrijedi od 17. travnja 2025.

Obveza nadzora

(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora odmah po saznanju obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:

– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,

– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.

(3) Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.

NN 67/2008 dodan člancima 12. i 13. vrijedi od 17. lipnja 2008.

DJELOKRUG NADLEŽNOG TIJELA

(1) Nadležno tijelo obavlja funkciju tijela za vezu, funkciju međunarodne suradnje i obavještavanja te poticajne, savjetodavne i ostale poslove utvrđene ovim Zakonom.

(2) Nadležno tijelo najmanje za svake tri godine izrađuje izvješće o ugovorima koje nije moguće sklopiti u elektroničkom obliku s obrazloženjem razloga i dostavlja ga Vladi Republike Hrvatske i Europskoj komisiji.

(3) Nadležno tijelo određuje jedno ili više tijela za vezu i dostavlja njihove kontakt-podatke državama članicama i Europskoj komisiji. Tijelo za vezu surađuje s tijelima za vezu drugih država članica i Europskom komisijom te mora biti stalno dostupno putem elektroničkih sredstava.

(4) Tijelo za vezu iz stavka 3. ovoga članka osigurava:
– opće informacije o ugovornim pravima i obvezama te o postupcima za pritužbu i druga pravna sredstva, uključujući moguće stvarne posljedice pokretanja postupka,
– sve potrebne informacije koje se tiču tijela, udruženja i organizacija zaduženih za davanje daljnjih informacija ili praktične pomoći,
– pomoć i podatke koje zahtijevaju druge države članice ili Europska komisija putem elektroničkih sredstava.

(5) Nadležno tijelo potiče izradu kodeksa ponašanja za trgovačka i profesionalna udruženja te udruženja potrošača, kodeksa ponašanja u svezi sa zaštitom maloljetnika, zaštitom prava osoba s invaliditetom i zaštitom ljudskog dostojanstva te prati njihovo provođenje. Nadležno tijelo osigurava dostupnost kodeksa ponašanja u elektroničkom obliku u skladu sa zakonom koji uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, uređuje pristup informacijama od javnog značaja, prati njihov utjecaj na praksu, navike i običaje u vezi s elektroničkim poslovanjem. O pripremi prijedloga kodeksa ponašanja nadležno tijelo obavještava Europsku komisiju.

(6) Nadležno tijelo o zaprimljenim pravomoćnim odlukama suda i upravnih tijela odnosno o zaprimljenim odlukama arbitraže te o praksi, običajima i navikama u vezi s elektroničkim poslovanjem i uslugama informacijskog društva obavještava Europsku komisiju te ih objavljuje na svojim web-stranicama u skladu sa zakonom koji uređuje pravo na pristup informacijama.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 5. ožujka 2014.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Državni inspektorat i inspektori nadležnog ministarstva u skladu s ovlastima utvrđenima zakonom.

(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.

NN 30/2014 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 6. ožujka 2014. do 31. ožujka 2019.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Državni inspektorat i obavljaju nadležni inspektori nadležnog ministarstva u skladu s ovlastima utvrđenima zakonom Ministarstva financija.

(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.

NN 32/2019 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 1. travnja 2019.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavljaju nadležni inspektori Ministarstva financija i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju tržišni inspektori središnjeg tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove u skladu s ovlastima određenim posebnim zakonom.

(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.

NN 67/2008 dodan člankom 14. vrijedi od 17. lipnja 2008.

SUDSKA ZAŠTITA

(1) Onaj tko smatra da davatelj usluga krši neko njegovo pravo, može podnijeti tužbu nadležnom sudu u skladu sa zakonom.

(2) Na zahtjev tužitelja sud može odrediti javnu objavu odluke o trošku tuženika.

(3) Sud pravomoćne odluke dostavlja nadležnom tijelu.

NN 67/2008 dodan člankom 14. vrijedio od 17. lipnja 2008. do 30. lipnja 2013.

PRIVREMENE MJERE

(1) Onaj tko smatra da davatelj usluga krši neko njegovo pravo, može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za određivanje privremene mjere. Ako ovim Zakonom nije propisano drugačije, u postupku za određivanje privremene mjere primjenjuju se odredbe zakona koji uređuju pitanja ovrhe i osiguranja.

(2) Sud može privremenom mjerom:
– zabraniti radnje ili postupke koji mogu dovesti do kršenja prava ili nastavak već započetih kršenja,
– ograničiti pružanje usluga informacijskog društva na način da naredi davatelju usluga da ukloni ili onemogući pristup podacima.

(3) Sud može odrediti privremenu mjeru i bez saslušanja suprotne strane ako podnositelj zahtjeva dokaže vjerojatnim da bi odgađanje određivanja privremene mjere onemogućilo postizanje njezinog cilja ili uzrokovalo teško nadoknadivu štetu podnositelju.

(4) Postupak za određivanje privremene mjere u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je hitan.

NN 36/2009 izmijenjen vrijedi od 1. srpnja 2013.

PRIVREMENE MJERE

(1) Onaj tko smatra da davatelj usluga krši neko njegovo pravo, može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za određivanje privremene mjere. Ako ovim Zakonom nije propisano drugačije, u postupku za određivanje privremene mjere primjenjuju se odredbe zakona koji uređuju pitanja ovrhe i osiguranja.

(2) Sud može privremenom mjerom:
– zabraniti radnje ili postupke koji mogu dovesti do kršenja prava ili nastavak već započetih kršenja,
– ograničiti pružanje usluga informacijskog društva na način da naredi davatelju usluga da ukloni ili onemogući pristup podacima.

(3) Sud može odrediti privremenu mjeru i bez saslušanja suprotne strane ako podnositelj zahtjeva dokaže vjerojatnim da bi odgađanje određivanja privremene mjere onemogućilo postizanje njezinog cilja ili uzrokovalo teško nadoknadivu štetu podnositelju.

(4) Postupak za određivanje privremene mjere u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je hitan.

NN 67/2008 dodan člankom 14. vrijedi od 17. lipnja 2008.

IZVANSUDSKO RJEŠAVANJE SPOROVA

(1) Davatelj usluga i primatelj usluga za rješavanje međusobnih sporova mogu ugovoriti provedbu postupka arbitraže, odnosno mirenja.

(2) Za postupak pred arbitražom, odnosno pred izmiriteljem primjenjuju se odredbe zakona koji uređuju te postupke.

(3) Na zahtjev tužitelja arbitraža može odrediti javnu objavu odluke o trošku tuženika.

(4) Arbitraža dostavlja odluke nadležnom tijelu, u skladu sa zakonom koji regulira arbitražne postupke, te ga obavještava i o praksi, običajima i navikama u svezi s elektroničkim poslovanjem.

NN 173/2003 temeljni tekst vrijedio od 8. studenoga 2003. do 16. lipnja 2008.

Odredbe članka 4. ovoga Zakona primjenjivat će se od dana službenog primitka Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

NN 67/2008 brisan člankom 15. vrijedi od 17. lipnja 2008.

Odredbe članka 4. ovoga Zakona primjenjivat će se od dana službenog primitka Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.