Izmjene: NN 36/2009

Izmjene i dopune, NN 36/2009. Nastali tekst vrijedio od 1. srpnja 2013.

Ovim je aktom izmijenjena 3 članka.

Članci su navedeni pod svojim brojevima u zakonu, a uz svaki stoji odredba ovoga akta koja ga je promijenila.

~~Ovako se prikazuje izbrisani tekst~~, ovako dodani, a okomita crta uz odredbu znači da je u cijelosti dodana ili izbrisana.

Tekst prije ovoga akta · Tekst nakon njega · Važeći tekst

Članak 4. izmijenjenčlankom 1. ovoga akta

Iznimka od primjene prava

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.

(2) Iznimno, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:

– autorsko pravo i ~~pravo intelektualnog~~ srodna prava, kao i prava industrijskog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca ako je to kao iznimka propisano,

– u područjima uređenim posebnim propisima o tržištu kapitala u skladu sa člankom 44. stavkom 2. Direktive Vijeća broj 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na društva za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS),

– u područjima uređenim posebnim propisom o osiguranju u skladu sa člankom 30. i Glavom IV. Direktive Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te kojom se vrše izmjene i dopune Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ, člancima 7. i 8. Druge Direktive Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te koja utvrđuje odredbe koje će olakšati učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i kojom se vrši izmjena i dopuna direktive 73/239/EEZ, člankom 4. Direktive 90/619/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje, koja predviđa odredbe kako bi se omogućilo djelotvorno ostvarivanje slobode pružanja usluga i koja mijenja Direktivu 79/267/EEZ, glavom IV Direktive 92/96/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje i koja mijenja direktive 79/267/EEZ i 90/619/EEZ,

– formalnu valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine, kad takvi ugovori podliježu obveznim formalnim zahtjevima prema posebnim propisima,

– ugovori o osiguranju koji osiguravaju pokriće u dvjema ili više država članica u kojima je najmanje jedno osiguranje obvezno s obzirom na osnivanja i slobode obavljanja poslova osiguranja, uporabe prava i vrijednosti ugovora o osiguranju,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom, ~~– oglašavanje investicijskih fondova~~.

Napomena priređivača; nije zakonski tekst. Na članak 4. ovoga Zakona odnosi se članak 1. akta objavljenog u »Narodnim novinama« broj 67/2008. Izmjena je unesena u tekst iznad. Prije toga akta članak 4. glasio je:

Iznimka od primjene prava

Članak 4.

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.

(2) Iznimno, stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:

– autorsko pravo i pravo intelektualnog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca,

– valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine,

– aktivnosti osiguravajućih društava,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom,

– promet lijekova, medicinskih proizvoda i homeopatskih proizvoda.

Primjenu izmjene članka 4. ovoga Zakona taj akt uređuje odredbom koja glasi:

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredaba članaka 4., 5.a i 21.a ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Napomena priređivača; nije zakonski tekst. Na članak 4. stavak 2. ovoga Zakona odnosi se članak 1. akta objavljenog u »Narodnim novinama« broj 36/2009. Izmjena je unesena u tekst iznad. Prije toga akta članak 4. stavak 2. glasio je:

(2) Iznimno, stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:

– autorsko pravo i pravo intelektualnog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca ako je to kao iznimka propisano,

– formalnu valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine, kad takvi ugovori podliježu obveznim formalnim zahtjevima prema posebnim propisima,

– ugovori o osiguranju koji osiguravaju pokriće u dvjema ili više država članica u kojima je najmanje jedno osiguranje obvezno s obzirom na osnivanja i slobode obavljanja poslova osiguranja, uporabe prava i vrijednosti ugovora o osiguranju,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom,

– oglašavanje investicijskih fondova.

Primjenu izmjene članka 4. stavka 2. ovoga Zakona taj akt uređuje odredbom koja glasi:

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Članak 5.a izmijenjen

SLOBODA PRUŽANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA – DAVATELJI USLUGA SA SJEDIŠTEM U EUROPSKOJ UNIJI

(1) Sud ili tijelo državne uprave nadležno za provedbu elektroničkog poslovanja (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) može razmjerno cilju koji se želi postići poduzeti mjere ograničavanja slobode pružanja usluga informacijskog društva davateljima usluga sa sjedištem u zemljama članicama Europske unije, koji nanose ili prijete nanošenjem štete, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena, radi:
– prevencije, istraživanja, otkrivanja i progona počinitelja kaznenih djela, uključujući zaštitu maloljetnika i borbu protiv svih oblika poticanja na mržnju zbog rase, spola, vjere ili nacionalnosti i kršenja ljudskog dostojanstva pojedinih osoba,
– zaštite javnog zdravlja,
– javne sigurnosti, uključujući obranu i nacionalnu sigurnost,
– zaštite potrošača, uključujući i ulagače.

(2) Nadležno tijelo dužno je o svojoj namjeri poduzimanja mjera ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije, prije poduzimanja takvih mjera, obavijestiti nadležno tijelo druge države i Europsku komisiju te također dostaviti i podnijeti zahtjev za poduzimanje mjera protiv tog davatelja usluga.

(3) Ako nadležno tijelo zemlje članice Europske unije ne udovolji zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka ili ne poduzme mjere u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, nadležno tijelo može poduzeti mjere uz prethodnu obavijest nadležnom tijelu zemlje članice Europske unije i Europskoj komisiji.

(4) Iznimno, nadležno tijelo može poduzeti mjere ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije bez prethodnog obavještavanja nadležnog tijela zemlje članice Europske unije u kojoj davatelj usluga ima sjedište, ako postoji osnovana opasnost od nastanka štete zbog odgode poduzimanja mjera.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka nadležno tijelo je dužno, bez odgode, uz obrazloženje, o poduzetim mjerama obavijestiti nadležno tijelo zemlje članice Europske unije u kojoj je sjedište davatelja usluga informacijskog društva i Europsku komisiju.

(6) Stavci 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na sudove i sudske odluke.

(7) Mjere kojima se ograničava pružanje usluga informacijskog društva potrebno je ukinuti ili opozvati odmah nakon prestanka postojanja razloga radi kojih su određene, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena odnosno Europske komisije.

Članak 22.b izmijenjen

PRIVREMENE MJERE

(1) Onaj tko smatra da davatelj usluga krši neko njegovo pravo, može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za određivanje privremene mjere. Ako ovim Zakonom nije propisano drugačije, u postupku za određivanje privremene mjere primjenjuju se odredbe zakona koji uređuju pitanja ovrhe i osiguranja.

(2) Sud može privremenom mjerom:
– zabraniti radnje ili postupke koji mogu dovesti do kršenja prava ili nastavak već započetih kršenja,
– ograničiti pružanje usluga informacijskog društva na način da naredi davatelju usluga da ukloni ili onemogući pristup podacima.

(3) Sud može odrediti privremenu mjeru i bez saslušanja suprotne strane ako podnositelj zahtjeva dokaže vjerojatnim da bi odgađanje određivanja privremene mjere onemogućilo postizanje njezinog cilja ili uzrokovalo teško nadoknadivu štetu podnositelju.

(4) Postupak za određivanje privremene mjere u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je hitan.