Zakon o elektroničkoj trgovini
Što se promijenilo od NN 36/2009
Izmjene i dopune, NN 36/2009. Nastali tekst vrijedio od 1. srpnja 2013.
Od tada je izmijenjeno 6 članaka i dodan 1 članak.
Prikazana je razlika između teksta koji je tada vrijedio i važećeg teksta, članak po članak; uz svaki članak stoje akti koji su ga u međuvremenu mijenjali.
Akti primijenjeni u međuvremenu: NN 130/2011 (izmjene i dopune), NN 30/2014 (izmjene i dopune), NN 32/2019 (izmjene i dopune), NN 67/2025 (izmjene i dopune).
Ovako se prikazuje izbrisani tekst, ovako dodani, a okomita crta uz odredbu znači da je u cijelosti dodana ili izbrisana.
Tekst koji je tada vrijedio · Važeći tekst · Promjene od drugoga dana · Povijest članaka
Članak 1.a dodanNN 130/2011: dodan člankom 1.
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine (»Direktiva o elektroničkoj trgovini«).
Članak 5. izmijenjenNN 130/2011: izmijenjen člankom 2.
SLOBODA OBAVLJANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
(1) Pružanje usluga informacijskog društva slobodno je.
(2) Za pružanje usluga informacijskog društva nije potrebna posebna dozvola, odobrenje ili koncesija.
(2) (3) Djelatnost Od pravnog subjekta koji obavlja usluge informacijskog društva prilikom upisa u nadležni registar navodi se kao: uslugu informacijskog društva za pružanje usluga ne smije se zahtijevati prethodno odobrenje ili ispunjenje uvjeta istoznačnog učinka.
(3) Pravni subjekt koji se osniva i registrira pri nadležnom Trgovačkom sudu u Republici Hrvatskoj za obavljanje usluga informacijskog društva registrira djelatnost pod nazivom – usluge informacijskog društva.
(4) Tržišna komunikacija koja je dio ili čini dio usluga informacijskog društva koju pruža član regulirane struke je dozvoljena uz uvjet poštovanja pravila struke koja se posebice odnose na neovisnost, dostojanstvo i integritet struke, kao i profesionalnu tajnu sukladno s posebnostima profesije.
(5) Član regulirane struke koji pruža uslugu informacijskog društva će jamčiti da će tržišna komunikacija koja je dio ili čini dio usluga informacijskog društva biti dostupna korisniku usluge u dobroj vjeri, pravedno i na jasan i nedvosmislen način.
(6) Profesionalna pravila o tržišnoj komunikaciji koja su dio ili čine dio usluga informacijskog društva moraju biti nediskriminirajuća, opravdana prevladavajućim kategorijama javnog interesa te razmjerna.
Članak 16. izmijenjenNN 130/2011: izmijenjen člankom 3.; NN 67/2025: izmijenjen člankom 25.
OPĆA ODREDBA
(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji prenosi elektroničke poruke koje mu je predao korisnik usluga nije odgovoran za sadržaj poslane poruke i njezino upućivanje, a pod uvjetom:
– da nije inicirao prijenos,
– da nije izvršio odabir podataka ili dokumenata koji su predmet prijenosa,
– da nije izuzeo ili preinačio podatke u sadržaju poruka ili dokumenata,
– da nije odabrao korisnika prijenosa.
(2) Prijenos poruka i pružanje pristupa porukama iz stavka 1. ovoga članka mora biti obavljeno na način da omogućuje automatsku, posredničku i prolazno-privremenu pohranu prenesenih poruka i u njima sadržanih podataka, te moraju biti privremeno pohranjene samo u vremenskom razdoblju koje je potrebno za prijenos poruka.
Tehničko omogućavanje pristupa i prijenosa informacija na komunikacijskoj mreži
Prestao važiti.
Odredba članka 16. prestala je važiti stupanjem na snagu akta objavljenog u »Narodnim novinama« broj 67/2025.
Članak 17. izmijenjenNN 67/2025: izmijenjen člankom 25.
Privremena pohrana (caching)
Davatelj usluga informacijskog društva koji podatke, što ih je unio korisnik, priopćava putem komunikacijske mreže nije odgovoran za automatsku, posredničku i privremenu pohranu, koja služi samo za učinkovitije oblikovanje prijenosa podataka koju su tražili drugi korisnici ako:
– ne mijenja podatke,
– uvažava uvjete za pristup podacima,
– postupa u skladu s pravilima za ažuriranje podataka,
– djeluje u skladu s dopuštenom primjenom tehnologija za prikupljanje podataka,
– trenutačno ukloni ili trenutačno onemogući pristup podacima koje je pohranio odmah čim je saznao da su podaci u polazištu uklonjeni iz prijenosa putem mreže ili je onemogućen pristup do njih ili je sud ili drugo nadležno tijelo naredilo njihovo uklanjanje ili onemogućavanje pristupa.
Prestao važiti.
Odredba članka 17. prestala je važiti stupanjem na snagu akta objavljenog u »Narodnim novinama« broj 67/2025.
Članak 18. izmijenjenNN 67/2025: izmijenjen člankom 25.
Pohrana (hosting)
(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji pohranjuje podatke pružene od strane korisnika na zahtjev korisnika nije odgovoran za sadržaj pohranjenog podatka:
– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka, kao i o sudskim postupcima vezanim za naknadu štete koja bi proizlazila iz nedopuštenog djelovanja korisnika ili sadržaja pohranjenih podataka i ako nije bio niti mogao biti upoznat sa činjenicama ili okolnostima iz kojih bi nedopuštena aktivnost korisnika bila očigledna,
– ako odmah čim je saznao ili postao svjestan da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti u slučajevima kada je korisnik usluge osoba ovisna na bilo koja način o davatelju usluge, (na primjer: trgovačka društva koji imaju udjele jedno u drugome, trgovačka društva u kojima udjele imaju iste fizičke osobe itd).
Prestao važiti.
Odredba članka 18. prestala je važiti stupanjem na snagu akta objavljenog u »Narodnim novinama« broj 67/2025.
Članak 21. izmijenjenNN 130/2011: izmijenjen člankom 4.; NN 67/2025: izmijenjen člankom 25.
OBVEZE DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika.
(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora odmah po saznanju obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:
– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,
– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.
(3) Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.
Obveza nadzora
Prestao važiti.
Odredba članka 21. prestala je važiti stupanjem na snagu akta objavljenog u »Narodnim novinama« broj 67/2025.
Članak 22. izmijenjenNN 30/2014: izmijenjen člankom 1.; NN 32/2019: izmijenjen člankom 1.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Državni inspektorat i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju tržišni inspektori središnjeg tijela državne uprave nadležnog ministarstva za inspekcijske poslove u skladu s ovlastima utvrđenima određenim posebnim zakonom.
(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.