Povijest članaka

NN 54/2013 dodan člankom 1. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 4. kolovoza 2014.

Instrumenti usklađivanja

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 187 od 20. srpnja 1999.),

2. Direktiva 2006/38/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 157 od 9. lipnja 2006.),

3. Direktiva 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila – Tekst od zanačaja za EGP (SL L 269 od 14. listopada 2011.),

4. Direktiva 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o najnižim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (SL L 201 od 7. lipnja 2004.),

5. Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabinosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici – Tekst od značaja za EGP (SL L 166 od 30. travnja 2004.),

6. Direktiva 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o sigurnosti upravljanja cestovne infrastrukture (SL L 319 od 29. studenoga 2008. godine),

7. Direktiva 2010/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza – Tekst od značaja za EGP (SL L 207 od 6. kolovoza 2010.).

NN 92/2014 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 5. kolovoza 2014. do 3. siječnja 2022.

Instrumenti usklađivanja

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 187 od 20. srpnja 1999.),

2. Direktiva 2006/38/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 157 od 9. lipnja 2006.),

3. Direktiva 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila – Tekst od zanačaja za EGP (SL L 269 od 14. listopada 2011.),

4. Direktiva 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o najnižim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (SL L 201 od 7. lipnja 2004.),

5. Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabinosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici – Tekst od značaja za EGP (SL L 166 od 30. travnja 2004.),

6. Direktiva 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o sigurnosti upravljanja cestovne infrastrukture (SL L 319 od 29. studenoga 2008. godine),

7. Direktiva 2010/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza – Tekst od značaja za EGP (SL L 207 od 6. kolovoza 2010.).

8. Direktiva vijeća 2013/22/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike radi pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.).

NN 144/2021 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Instrumenti usklađivanja

(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 187 od 20. srpnja 1999.),

2. Direktiva 2006/38/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 157 od 9. lipnja 2006.),

3. Direktiva 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila – Tekst od zanačaja za EGP (SL L 269 od 14. listopada 2011.),

4. Direktiva 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o najnižim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (SL L 201 od 7. lipnja 2004.),

5. Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabinosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici – Tekst od značaja za EGP (SL L 166 od 30. travnja 2004.),

6. Direktiva 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o sigurnosti upravljanja cestovne infrastrukture (SL L 319 od 29. studenoga 2008. godine),

7. Direktiva 2010/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza – Tekst od značaja za EGP (SL L 207 od 6. kolovoza 2010.).

8. Direktiva vijeća 2013/22/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike radi pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.). 2013.)

9. Direktiva (EU) 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (preinaka) – Tekst od značaja za EGP (SL L 91 od 29. ožujka 2019.),

10. Direktiva (EU) 2019/1936 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (SL L 305 od 29. studenoga 2019.).

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1. Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/203 od 28. studenoga 2019. o klasifikaciji vozila, obvezama korisnika Europske elektroničke naplate cestarine, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i minimalnim kriterijima prihvatljivosti za prijavljena tijela – Tekst od značaja za EGP (SL L 43 od 17. veljače 2020.),

2. Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/204 od 28. studenoga 2019. o detaljnim obvezama pružatelja usluge Europske elektroničke naplate cestarine, minimalnom sadržaju izjave o području Europske elektroničke naplate cestarine, elektroničkim sučeljima, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i stavljanju izvan snage Odluke 2009/750/EZ (SL L 43 od 17. veljače 2020.).

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Instrumenti usklađivanja

(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 187 od 20. srpnja 1999.),

2. Direktiva 2006/38/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila (SL L 157 od 9. lipnja 2006.),

3. Direktiva 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. kojom se mijenja Direktiva 1999/62/EC o pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila – Tekst od zanačaja za EGP (SL L 269 od 14. listopada 2011.),

4. Direktiva 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o najnižim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (SL L 201 od 7. lipnja 2004.),

5. Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabinosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici – Tekst od značaja za EGP (SL L 166 od 30. travnja 2004.),

6. Direktiva 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o sigurnosti upravljanja cestovne infrastrukture (SL L 319 od 29. studenoga 2008. godine),

7. Direktiva 2010/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza – Tekst od značaja za EGP (SL L 207 od 6. kolovoza 2010.).

8. Direktiva vijeća 2013/22/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike radi pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.)

9. Direktiva (EU) 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (preinaka) – Tekst od značaja za EGP (SL L 91 od 29. ožujka 2019.),

10. Direktiva (EU) 2019/1936 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (SL L 305 od 29. studenoga 2019.).

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1. Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/203 od 28. studenoga 2019. o klasifikaciji vozila, obvezama korisnika Europske elektroničke naplate cestarine, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i minimalnim kriterijima prihvatljivosti za prijavljena tijela – Tekst od značaja za EGP (SL L 43 od 17. veljače 2020.),

2. Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/204 od 28. studenoga 2019. o detaljnim obvezama pružatelja usluge Europske elektroničke naplate cestarine, minimalnom sadržaju izjave o području Europske elektroničke naplate cestarine, elektroničkim sučeljima, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i stavljanju izvan snage Odluke 2009/750/EZ (SL L 43 od 17. veljače 2020.).

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Značenje pojmova

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »javne ceste« su ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima,

2. »autoceste« su javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određena kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, omogućavanja tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno ovom Zakonu,

3. »državne ceste« su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, prometnog povezivanja sjedišta županija međusobno, povezivanja sjedišta županija s većim regionalnim sjedištima susjednih država (gradovi veći od 100.000 stanovnika), omogućavanja tranzitnog prometa, koje čine cestovnu okosnicu velikih otoka i kojima se ostvaruje kontinuitet državnih cesta kroz gradove, a koje su razvrstane kao državne ceste sukladno ovom Zakonu,

4. »županijske ceste« su javne ceste koje povezuju sjedišta županija s gradovima i općinskim sjedištima, koje povezuju sjedišta gradova i općina međusobno, preko kojih se ostvaruje veza grada ili gradskih dijelova s državnim cestama, a koje su razvrstane kao županijske ceste sukladno ovom Zakonu,

5. »lokalne ceste« su javne ceste koje povezuju sjedište grada, odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u urbanom području koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokalne ceste sukladno ovom Zakonu,

6. »nerazvrstane ceste« su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona,

7. »raskrižje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili na različitim razinama križaju dvije ili više cesta ili na kojoj se više cesta spaja u širu prometnu površinu,

8. »križanje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili u različitim razinama križaju cesta i druga prometna infrastruktura,

9. »željezničko-cestovni prijelaz« je mjesto na kojem se u istoj razini križaju cesta i željeznička pruga ili industrijski kolosijek,

10. »zaštitni pojas« je zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana ovim Zakonom,

11. »priključak na cestu« je dio ceste kojim se neka prometna površina povezuje s javnom cestom,

12. »prilaz na cestu« je uređena površina uz cestu preko koje se vozila i drugi sudionici u prometu, koji dolaze sa zemljišta ili iz zgrada pokraj ceste, neposredno uključuju u promet na cesti,

13. »redovito održavanje« čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima,

14. »izvanredno održavanje« cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa,

15. »prekomjerna uporaba javne ceste« je privremeno ili trajno povećanje prometa teških i srednje teških vozila na javnoj cesti ili njezinom dijelu koje nastaje kao posljedica eksploatacije mineralnih sirovina, sječe šuma, industrijske proizvodnje, izvođenja građevinskih radova i sličnih djelatnosti,

16. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja,

17. »Hrvatske autoceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta,

18. »Hrvatske ceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta,

19. »županijska uprava za ceste« je ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta.

(2) Izrazi korišteni u ovom Zakonu, čije značenje nije određeno u stavku 1. ovoga članka, imaju isto značenje kao što ga određuju posebni propisi.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Značenje pojmova

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »javne ceste« su ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima,

2. »autoceste« su javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određena kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, omogućavanja tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno ovom Zakonu,

3. »državne ceste« su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, prometnog povezivanja sjedišta županija međusobno, povezivanja sjedišta županija s većim regionalnim sjedištima susjednih država (gradovi veći od 100.000 stanovnika), omogućavanja tranzitnog prometa, koje čine cestovnu okosnicu velikih otoka i kojima se ostvaruje kontinuitet državnih cesta kroz gradove, a koje su razvrstane kao državne ceste sukladno ovom Zakonu,

4. »županijske ceste« su javne ceste koje povezuju sjedišta županija s gradovima i općinskim sjedištima, koje povezuju sjedišta gradova i općina međusobno, preko kojih se ostvaruje veza grada ili gradskih dijelova s državnim cestama, a koje su razvrstane kao županijske ceste sukladno ovom Zakonu,

5. »lokalne ceste« su javne ceste koje povezuju sjedište grada, odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u urbanom području koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokalne ceste sukladno ovom Zakonu,

6. »nerazvrstane ceste« su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona,

7. »raskrižje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili na različitim razinama križaju dvije ili više cesta ili na kojoj se više cesta spaja u širu prometnu površinu,

8. »križanje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili u različitim razinama križaju cesta i druga prometna infrastruktura,

9. »željezničko-cestovni prijelaz« je mjesto na kojem se u istoj razini križaju cesta i željeznička pruga ili industrijski kolosijek,

10. »zaštitni pojas« je zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana ovim Zakonom,

11. »priključak na cestu« je dio ceste kojim se neka prometna površina povezuje s javnom cestom,

12. »prilaz na cestu« je uređena površina uz cestu preko koje se vozila i drugi sudionici u prometu, koji dolaze sa zemljišta ili iz zgrada pokraj ceste, neposredno uključuju u promet na cesti,

13. »redovito održavanje« čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima,

14. »izvanredno održavanje« cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa,

15. »prekomjerna uporaba javne ceste« je privremeno ili trajno povećanje prometa teških i srednje teških vozila na javnoj cesti ili njezinom dijelu koje nastaje kao posljedica eksploatacije mineralnih sirovina, sječe šuma, industrijske proizvodnje, izvođenja građevinskih radova i sličnih djelatnosti,

16. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja,

17. »Hrvatske autoceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta,

18. »Hrvatske ceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta,

19. »županijska uprava za ceste« je ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta.,

20. »biciklistička staza« je prometna površina namijenjena za promet bicikala, izgrađena odvojeno od kolnika, označena odgovarajućom prometnom signalizacijom,

21. »biciklistička traka« je dio kolnika namijenjen za promet bicikala, označen odgovarajućom prometnom signalizacijom.

(2) Izrazi korišteni u ovom Zakonu, čije značenje nije određeno u stavku 1. ovoga članka, imaju isto značenje kao što ga određuju posebni propisi.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Značenje pojmova

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »javne ceste« su ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima,

2. »autoceste« su javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određena kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, omogućavanja tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno ovom Zakonu,

3. »državne ceste« su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, prometnog povezivanja sjedišta županija međusobno, povezivanja sjedišta županija s većim regionalnim sjedištima susjednih država (gradovi veći od 100.000 stanovnika), omogućavanja tranzitnog prometa, koje čine cestovnu okosnicu velikih otoka i kojima se ostvaruje kontinuitet državnih cesta kroz gradove, a koje su razvrstane kao državne ceste sukladno ovom Zakonu,

4. »županijske ceste« su javne ceste koje povezuju sjedišta županija s gradovima i općinskim sjedištima, koje povezuju sjedišta gradova i općina međusobno, preko kojih se ostvaruje veza grada ili gradskih dijelova s državnim cestama, a koje su razvrstane kao županijske ceste sukladno ovom Zakonu,

5. »lokalne ceste« su javne ceste koje povezuju sjedište grada, odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u urbanom području koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokalne ceste sukladno ovom Zakonu,

6. »nerazvrstane ceste« su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona,

7. »raskrižje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili na različitim razinama križaju dvije ili više cesta ili na kojoj se više cesta spaja u širu prometnu površinu,

8. »križanje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili u različitim razinama križaju cesta i druga prometna infrastruktura,

9. »željezničko-cestovni prijelaz« je mjesto na kojem se u istoj razini križaju cesta i željeznička pruga ili industrijski kolosijek,

10. »zaštitni pojas« je zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana ovim Zakonom,

11. »priključak na cestu« je dio ceste kojim se neka prometna površina povezuje s javnom cestom,

12. »prilaz na cestu« je uređena površina uz cestu preko koje se vozila i drugi sudionici u prometu, koji dolaze sa zemljišta ili iz zgrada pokraj ceste, neposredno uključuju u promet na cesti,

13. »redovito održavanje« čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima,

14. »izvanredno održavanje« cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa,

15. »prekomjerna uporaba javne ceste« je privremeno ili trajno povećanje prometa teških i srednje teških vozila na javnoj cesti ili njezinom dijelu koje nastaje kao posljedica eksploatacije mineralnih sirovina, sječe šuma, industrijske proizvodnje, izvođenja građevinskih radova i sličnih djelatnosti,

16. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja,

17. »Hrvatske autoceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta,

18. »Hrvatske ceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta,

19. »županijska uprava za ceste« je ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta,

20. »biciklistička staza« je prometna površina namijenjena za promet bicikala, izgrađena odvojeno od kolnika, označena odgovarajućom prometnom signalizacijom,

21. »biciklistička traka« je dio kolnika namijenjen za promet bicikala, označen odgovarajućom prometnom signalizacijom

22. »cestarinski prolaz« ili naplatna postaja je složena građevina namijenjena za kontrolu i naplatu cestarine.

(2) Izrazi korišteni u ovom Zakonu, čije značenje nije određeno u stavku 1. ovoga članka, imaju isto značenje kao što ga određuju posebni propisi.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Značenje pojmova

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »javne ceste« su ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima,

2. »autoceste« su javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određena kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, omogućavanja tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno ovom Zakonu,

3. »državne ceste« su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, prometnog povezivanja sjedišta županija međusobno, povezivanja sjedišta županija s većim regionalnim sjedištima susjednih država (gradovi veći od 100.000 stanovnika), omogućavanja tranzitnog prometa, koje čine cestovnu okosnicu velikih otoka i kojima se ostvaruje kontinuitet državnih cesta kroz gradove, a koje su razvrstane kao državne ceste sukladno ovom Zakonu,

4. »županijske ceste« su javne ceste koje povezuju sjedišta županija s gradovima i općinskim sjedištima, koje povezuju sjedišta gradova i općina međusobno, preko kojih se ostvaruje veza grada ili gradskih dijelova s državnim cestama, a koje su razvrstane kao županijske ceste sukladno ovom Zakonu,

5. »lokalne ceste« su javne ceste koje povezuju sjedište grada, odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u urbanom području koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokalne ceste sukladno ovom Zakonu,

6. »nerazvrstane ceste« su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona,

7. »raskrižje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili na različitim razinama križaju dvije ili više cesta ili na kojoj se više cesta spaja u širu prometnu površinu,

8. »križanje« je prometna površina na kojoj se u istoj razini ili u različitim razinama križaju cesta i druga prometna infrastruktura,

9. »željezničko-cestovni prijelaz« je mjesto na kojem se u istoj razini križaju cesta i željeznička pruga ili industrijski kolosijek,

10. »zaštitni pojas« je zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana ovim Zakonom,

11. »priključak na cestu« je dio ceste kojim se neka prometna površina povezuje s javnom cestom,

12. »prilaz na cestu« je uređena površina uz cestu preko koje se vozila i drugi sudionici u prometu, koji dolaze sa zemljišta ili iz zgrada pokraj ceste, neposredno uključuju u promet na cesti,

13. »redovito održavanje« čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima,

14. »izvanredno održavanje« cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa,

15. »prekomjerna uporaba javne ceste« je privremeno ili trajno povećanje prometa teških i srednje teških vozila na javnoj cesti ili njezinom dijelu koje nastaje kao posljedica eksploatacije mineralnih sirovina, sječe šuma, industrijske proizvodnje, izvođenja građevinskih radova i sličnih djelatnosti,

16. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja,

17. »Hrvatske autoceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta,

18. »Hrvatske ceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta,

19. »županijska uprava za ceste« je ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta,

20. »biciklistička staza« je prometna površina namijenjena za promet bicikala, izgrađena odvojeno od kolnika, označena odgovarajućom prometnom signalizacijom,

21. »biciklistička traka« je dio kolnika namijenjen za promet bicikala, označen odgovarajućom prometnom signalizacijom

22. »cestarinski prolaz« ili naplatna postaja je složena građevina namijenjena za kontrolu i naplatu cestarine.

(2) Izrazi korišteni u ovom Zakonu, čije značenje nije određeno u stavku 1. ovoga članka, imaju isto značenje kao što ga određuju posebni propisi.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Dijelovi javne ceste

Javnu cestu čine:

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, nasip, pothodnik i nathodnik),

– građevine za odvodnju ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na cestovnoj građevini,

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste,

– cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta i drugi),

– građevine na cestovnom zemljištu, za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine, predviđene projektom ceste,

– stabilni mjerni objekti i uređaji za nadzor vozila,

– priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu,

– prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste (prometni znakovi, svjetlosni uređaji, telekomunikacijski stabilni uređaji, instalacije i rasvjeta u funkciji prometa, cestovne značke, brojila prometa, instalacije, uređaji i oprema u tunelima, oprema parkirališta, odmorišta i slično),

– građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i slično).

NN 144/2021 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Dijelovi javne ceste

Javnu cestu čine:

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, nasip, pothodnik i nathodnik),

– građevine za odvodnju ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na cestovnoj građevini,

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste,

– cestovno zemljište u površini, koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima, kao i za potrebe kretanja bicikala i pješaka te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, punionice za električna vozila i druga alternativna goriva, servisi, parkirališta, odmorišta, nogostupi, biciklističke prometnice, zelene površine, ugibališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i drugi),

– građevine na cestovnom zemljištu, za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine, predviđene projektom ceste,

– građevine koje služe za promet bicikala i kretanje pješaka izgrađene na cestovnom zemljištu,

– stabilni mjerni objekti i uređaji za nadzor vozila,

– priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu,

– prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste (prometni znakovi, svjetlosni uređaji, telekomunikacijski stabilni uređaji, instalacije i rasvjeta u funkciji prometa, cestovne značke, brojila prometa, instalacije, uređaji i oprema u tunelima, oprema parkirališta, odmorišta i slično),

– građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i slično).

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Ukidanje statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti

(1) Kada je trajno prestala potreba korištenja javne ceste ili njezinog dijela kao javne ceste, može joj se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi, a nekretnina kojoj prestaje status javnog dobra u općoj uporabi ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Prijedlog za ukidanje statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu podnosi pravna osoba koja upravlja javnom cestom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu na prijedlog Ministarstva donosi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) ili tijelo koje ona ovlasti.

(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka sadrži odredbu o brisanju u zemljišnim knjigama javne ceste ili njezinog dijela kao javnog dobra u općoj uporabi.

(4) Odluku iz stavka 2. ovoga članka dostavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom zajedno s parcelacijskim elaboratom nadležnom općinskom državnom odvjetništvu radi provedbe odluke u zemljišnim knjigama.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Ukidanje statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti

(1) Kada je trajno prestala potreba korištenja javne ceste ili njezinog dijela kao javne ceste, može joj se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi, a nekretnina kojoj prestaje status javnog dobra u općoj uporabi ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Prijedlog za ukidanje statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu podnosi pravna osoba koja upravlja javnom cestom Ministarstvu mora pomorstva, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu na prijedlog Ministarstva donosi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) ili tijelo koje ona ovlasti.

(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka sadrži odredbu o brisanju u zemljišnim knjigama javne ceste ili njezinog dijela kao javnog dobra u općoj uporabi.

(4) Odluku iz stavka 2. ovoga članka dostavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom zajedno s parcelacijskim elaboratom nadležnom općinskom državnom odvjetništvu radi provedbe odluke u zemljišnim knjigama.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Mjerila za razvrstavanje javnih cesta

(1) Javne ceste iz članka 6. ovoga Zakona razvrstavaju se na temelju mjerila koje uredbom donosi Vlada.

(2) Odluku o razvrstavanju javnih cesta kojom se određuju autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste i njihovom označavanju donosi ministar mora, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: ministar). Odluka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(3) Javna cesta koja prestane biti razvrstana odlukom iz stavka 2. ovoga članka postaje nerazvrstana cesta, osim u slučajevima iz članka 5. ovoga Zakona.

(4) Razvrstavanjem nerazvrstane ceste u javnu cestu odlukom iz stavka 2. ovoga članka nerazvrstana cesta postaje javna cesta.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka ne plaća se naknada dosadašnjem vlasniku.

(6) Postojeći upisi u katastru i zemljišnim knjigama javnih cesta i nerazvrstanih cesta iz stavka 3. i 4. ovoga članka zamijenit će se upisom nerazvrstane ceste, odnosno javne ceste, na temelju odluke iz stavka 2. ovoga članka na prijedlog Ministarstva.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Mjerila za razvrstavanje javnih cesta

(1) Javne ceste iz članka 6. ovoga Zakona razvrstavaju se na temelju mjerila koje uredbom donosi Vlada.

(2) Odluku o razvrstavanju javnih cesta kojom se određuju autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste i njihovom označavanju donosi ministar mora pomorstva, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: ministar). Odluka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(3) Javna cesta koja prestane biti razvrstana odlukom iz stavka 2. ovoga članka postaje nerazvrstana cesta, osim u slučajevima iz članka 5. ovoga Zakona.

(4) Razvrstavanjem nerazvrstane ceste u javnu cestu odlukom iz stavka 2. ovoga članka nerazvrstana cesta postaje javna cesta.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka ne plaća se naknada dosadašnjem vlasniku.

(6) Postojeći upisi u katastru i zemljišnim knjigama javnih cesta i nerazvrstanih cesta iz stavka 3. i 4. ovoga članka zamijenit će se upisom nerazvrstane ceste, odnosno javne ceste, na temelju odluke iz stavka 2. ovoga članka na prijedlog Ministarstva.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Uvođenje naplate cestarine

Za uporabu autocesta ili pojedinih cestovnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnim cestama Vlada može donijeti odluku o uvođenju naplate cestarine.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Uvođenje naplate cestarine

Za uporabu autocesta ili pojedinih cestovnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnim cestama Vlada može donijeti odluku o uvođenju naplate cestarine Naknade za korištenje javnih cesta

(1) Za korištenje javnih cesta vozilima registriranim u Republici Hrvatskoj naplaćuje se godišnja naknada iz članka 86. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, a vozilima bez obzira na državu u kojoj su registrirana može se pod uvjetima propisanim ovim Zakonom naplaćivati cestarina iz članka 86. stavka 1. točke 2. i korisnička naknada iz članka 86. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

(2) Naknade za korištenje javnih cesta ne smiju diskriminirati korisnike javnih cesta prema nacionalnosti korisnika, državi odnosno mjestu poslovnog nastana, registraciji vozila, a niti s obzirom na mjesto polaska odnosno odredište.

(3) Uvođenje naknada za korištenje javnih cesta ne smije diskriminirati međunarodni promet javnim cestama niti prijevoznicima u cestovnom prometu poremetiti slobodu tržišnog natjecanja.

(4) Za korištenje iste dionice autoceste ne može se za bilo koju skupinu vozila istodobno naplaćivati cestarina iz članka 9. i korisnička naknada iz članka 9.b ovoga Zakona.

(5) Cestarina i korisnička naknada naplaćuju se na način da se što manje utječe na protočnost prometa te da neredoviti korisnici cestovne mreže nisu stavljeni u nepovoljniji položaj.

(6) Republika Hrvatska može, sukladno odredbama ovoga Zakona, s drugim članicama Europske unije i susjednim državama uvesti zajednički sustav naknada za korištenje javnih cesta.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Cestarina

(1) Visina cestarina određuje se prema:

– udaljenosti koju vozilo koristi na autocesti i cestovnom objektu s naplatom cestarine,

– skupini u koju se vozilo raspoređuje sukladno broju osovina i/ili dimenziji i/ili težini i/ili vrsti vozila koja je naznačena u knjižici vozila,

– propisu ministra kojim se određuju skupine vozila iz podstavka 2. ovoga stavka, metodologija utvrđivanja visine cestarine i parametri usklađivanja cestarine s rastom troškova upravljanja, redovitog i izvanrednog održavanja te razvoja autoceste objekta s naplatom na kojem se naplaćuje cestarina,

– načelu nediskriminacije za sve kategorije vozila u vlasništvu svih pravnih i fizičkih osoba koje su korisnici autoceste i cestovnih objekata s naplatom cestarine,

– izračunatoj prosječnoj cestarini koja je razmjerna troškovima izgradnje, održavanja, upravljanja i razvoja infrastrukture, a iskazana je kao ukupan prihod od cestarina u određenom vremenskom razdoblju podijeljen s brojem prevaljenih kilometara svih vozila koja su platila cestarinu na određenoj mreži autocesta,

– tarifnom modelu koji će regulirati ponudu vozila na autocestama i cestovnim objektima s naplatom tako da niti jedna cestarina cjenovnog razreda ne premašuje više od 100% cestarinu koja se zaračunava tijekom najjeftinijeg dijela dana, vrste dana ili dobu godine svim korisnicima autocesta i cestovnih objekata s naplatom uz uvjet da se takvim tarifnim modelom ne zadire u izračunatu prosječnu cestarinu,

– ekološkoj skupini vozila najveće dopuštene mase preko 3500 kg sukladno EURO emisijskom razredu, na način da se za navedena vozila obračunava niža cestarina od istovjetnih vozila koja ne zadovoljavaju najstrože standarde emisije ispušnih plinova uz uvjet da se ne zadire u izračunatu prosječnu cestarinu,

– stimulativnim modelima plaćanja cestarine koji za vozila najveće dopuštene mase preko 3500 kg ne smiju biti veći od 13%, a obračunavaju se prema trenutačno primjenjivom tarifnom modelu za plaćanje cestarine, a dostupni su svim pravnim i fizičkim osobama korisnicima autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine uz uvjet da se takvim stimulativnim modelima ne zadire u proračunatu prosječnu cestarinu.

(2) Cestarina i korisnička naknada naplaćivat će se i nadzirati naplata istih na način da se što manje utječe na protočnost prometa, bez stavljanja u nepovoljniji položaj neredovitih korisnika cestovne mreže.

(3) Ministarstvo najmanje četiri mjeseca prije provedbe novog reguliranja cestarina obavještava Europsku komisiju o uređenju cestarina na autocestama koje su u sustavu europske elektroničke naplate cestarine i/ili su u neposrednoj konkurenciji s dijelom europske cestovne mreže na kojoj se naplaćuje cestarina. Izvješće sadržava najmanje navođenje geografskog opsega mreže u kojoj se naplaćuje cestarina, vozila za koja se naplaćuje cestarina, iznos cestarine razvrstan prema skupinama vozila i način utvrđivanja visine cestarine sa stimulativnim modelima plaćanja cestarine.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 6. i 7. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Cestarina

(1) Visina cestarina određuje se prema:

– udaljenosti koju vozilo koristi na autocesti i cestovnom objektu s naplatom cestarine,

(1) – skupini u koju se vozilo raspoređuje Za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnim cestama Vlada može donijeti odluku o uvođenju naplate cestarine.

(2) Cestarina iz članka 86. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona je naknada za korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koja se plaća u iznosu određenom na temelju udaljenosti koju je vozilo prešlo i na temelju skupine vozila. Cestarina obuhvaća infrastrukturnu pristojbu i pristojbu za vanjske troškove.

(3) Infrastrukturna pristojba se naplaćuje za nadoknadu nastalih troškova izgradnje, održavanja, upravljanja, poslovanja i razvoja, vezanih za autocestu i pojedini cestovni objekt (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(4) Troškovi izgradnje su svi troškovi, uključujući troškove financiranja, povezani s izgradnjom mreže autocesta, nove autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti ili novim investicijama u rekonstrukciju, poboljšanje i održavanje ranije izgrađene mreže autocesta, autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(5) Pristojba za vanjske troškove naplaćuje se radi nadoknade nastalih troškova vezanih za onečišćenje zraka i štetne učinke buke cestovnog prometa na stanovništvo.

(6) Trošak onečišćenja zraka zbog prometa je trošak štete uzrokovane ispuštanjem čestičnih tvari i prekursora ozona, kao što su dušikov oksid i isparivi organski spojevi, za vrijeme prometovanja vozila. Ovaj trošak nadoknađuje se naplatom posebne naknade za okoliš za vozila na motorni pogon, sukladno posebnim propisima o zaštiti okoliša i energetskoj učinkovitosti.

(7) Trošak zagađenja bukom zbog cestovnog prometa je trošak štete uzrokovane bukom koju emitiraju vozila u cestovnom prometu. Ovaj trošak može se nadoknaditi naplatom pristojbe za vanjske troškove na dionicama autocesta i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koji se nalaze u područjima u kojima je stanovništvo izloženo buci izazvanoj cestovnim prometom.

(8) Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba znači ukupan prihod od infrastrukturne pristojbe tijekom određenog razdoblja, podijeljen s brojem kilometara koje su vozila prešla na dionicama autoceste i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti na kojima se naplaćivala pristojba tijekom toga razdoblja. Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba može uključiti povrat na kapital i marginu profita u tržišnim uvjetima.

(9) Ponderirana prosječna pristojba za vanjske troškove je ukupan prihod od pristojbi za vanjske troškove tijekom određenog razdoblja, podijeljen s brojem kilometara koje su vozila prešla na dionicama autoceste i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti na kojima se naplaćivala pristojba tijekom toga razdoblja.

(10) Vozila se za potrebe naplate cestarine raspoređuju u skupine sukladno broju osovina i/ili dimenziji i/ili težini i/ili vrsti vozila koja je naznačena u knjižici vozila, – izračunatoj prosječnoj cestarini.

– propisu ministra kojim se određuju skupine vozila iz podstavka 2. ovoga stavka, metodologija utvrđivanja visine cestarine i parametri usklađivanja cestarine s rastom troškova upravljanja, redovitog i izvanrednog održavanja te razvoja autoceste objekta s naplatom na kojem se naplaćuje cestarina,

– načelu nediskriminacije za sve kategorije vozila u vlasništvu svih pravnih i fizičkih osoba koje su korisnici autoceste i cestovnih objekata s naplatom cestarine,

(11) Ministar je ovlašten donijeti provedbene propise kojima će urediti:

– skupine vozila u koje se raspoređuju vozila u svrhu naplate cestarine,

– metodologiju utvrđivanja i izračuna cestarine i koncesijske cestarine, troškova izgradnje, troškova financiranja, infrastrukturne pristojbe, pristojbe za vanjske troškove koja se odnosi na troškove zaštite od buke, utvrđivanje najviše razine infrastrukturnih pristojbi, uvjete za umanjenje infrastrukturnih pristojbi za vozila koja ispunjavaju najviše ekološke standarde te radi učinkovitog korištenja autoceste i podizanja razine sigurnosti na autocesti, metodologiju izračunavanja prosječne cestarine koja je razmjerna troškovima izgradnje, održavanja, upravljanja i razvoja infrastrukture mreže autocesta, a iskazana je kao ukupan prihod od cestarina u određenom vremenskom razdoblju podijeljen s brojem prevaljenih kilometara svih vozila koja su platila cestarinu na određenoj mreži autocesta, podatke koji se radi usklađivanja infrastrukturnih pristojbi i pristojbi za vanjske troškove dostavljaju Europskoj komisiji.

– tarifnom modelu koji će regulirati ponudu vozila na autocestama i cestovnim objektima s naplatom tako da niti jedna cestarina cjenovnog razreda ne premašuje više od 100% cestarinu koja se zaračunava tijekom najjeftinijeg dijela dana, vrste dana ili dobu godine svim korisnicima autocesta i cestovnih objekata s naplatom uz uvjet da se takvim tarifnim modelom ne zadire u izračunatu prosječnu cestarinu,

– ekološkoj skupini vozila najveće dopuštene mase preko 3500 kg sukladno EURO emisijskom razredu, na način da se za navedena vozila obračunava niža cestarina od istovjetnih vozila koja ne zadovoljavaju najstrože standarde emisije ispušnih plinova uz uvjet da se ne zadire u izračunatu prosječnu cestarinu,

– stimulativnim modelima plaćanja cestarine koji za vozila najveće dopuštene mase preko 3500 kg ne smiju biti veći od 13%, a obračunavaju se prema trenutačno primjenjivom tarifnom modelu za plaćanje cestarine, a dostupni su svim pravnim i fizičkim osobama korisnicima autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine uz uvjet da se takvim stimulativnim modelima ne zadire u proračunatu prosječnu cestarinu.

(2) Cestarina i korisnička naknada naplaćivat će se i nadzirati naplata istih na način da se što manje utječe na protočnost prometa, bez stavljanja u nepovoljniji položaj neredovitih korisnika cestovne mreže.

(3) Ministarstvo najmanje četiri mjeseca prije provedbe novog reguliranja cestarina obavještava Europsku komisiju o uređenju cestarina na autocestama koje su u sustavu europske elektroničke naplate cestarine i/ili su u neposrednoj konkurenciji s dijelom europske cestovne mreže na kojoj se naplaćuje cestarina. Izvješće sadržava najmanje navođenje geografskog opsega mreže u kojoj se naplaćuje cestarina, vozila za koja se naplaćuje cestarina, iznos cestarine razvrstan prema skupinama vozila i način utvrđivanja visine cestarine sa stimulativnim modelima plaćanja cestarine.

(12) Ministarstvo najmanje šest mjeseci prije uvođenja cestarina, određenih na temelju infrastrukturnih pristojbi i na temelju pristojbi za vanjske troškove, provodi postupak za dobivanje mišljenja i odluke Europske komisije o ispunjavanju uvjeta iz Direktive 2011/76/EU iz članka 1.a ovoga Zakona. Navedene pristojbe se prije primjene trebaju uskladiti s Europskom komisijom.

(13) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar ne smiju davati popuste ili sniženja cestarine u dijelu koji se odnosi na pristojbu za vanjske troškove. Ova odredba ne primjenjuje se na ugovore o koncesiji sklopljene prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(14) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar mogu davati popuste ili sniženja cestarine u dijelu koji se odnosi na infrastrukturnu pristojbu pod sljedećim uvjetima:

– da su razmjerni za sve skupine vozila, javno objavljeni i dostupni svim korisnicima autocesta pod jednakim uvjetima te da ne uzrokuju dodatne troškove koji se prenose na ostale korisnike u obliku viših cestarina,

– da pridonose uštedama u troškovima upravljanja autocestom,

– da ne premašuju 13% iznosa infrastrukturne pristojbe koju plaćaju vozila razvrstana u istu skupinu koja ne ostvaruju pravo na popust ili sniženje.

(15) Odredbe stavka 14. podstavka 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na infrastrukturne pristojbe za nove javne ceste, koje će biti dio transeuropske mreže cesta nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, određene na temelju propisa Europske unije kojima se utvrđuju smjernice za razvoj Transeuropske prometne mreže, radi osiguranja tržišne održivosti tih investicija ako su izložene izravnom tržišnom natjecanju s drugim infrastrukturama. Prije početka primjene ovih infrastrukturnih pristojbi Europska komisija provjerit će usklađenost pristojbi.

(16) Vlada može odobriti stimulativne modele plaćanja za elektroničku naplatu cestarine.

(17) Ukupan iznos cestarine, iznos infrastrukturne pristojbe i/ili iznos pristojbe za vanjske troškove mora biti naznačen na računu koji se izdaje korisniku autoceste i pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 4. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Cestarina

(1) Za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnim cestama Vlada može donijeti odluku o uvođenju naplate cestarine.

(2) Cestarina iz članka 86. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona je naknada za korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koja se plaća u iznosu određenom na temelju udaljenosti koju je vozilo prešlo i na temelju skupine vozila. Cestarina obuhvaća infrastrukturnu pristojbu i pristojbu za vanjske troškove.

(3) Infrastrukturna pristojba se naplaćuje za nadoknadu nastalih troškova izgradnje, održavanja, upravljanja, poslovanja i razvoja, vezanih za autocestu i pojedini cestovni objekt (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(4) Troškovi izgradnje su svi troškovi, uključujući troškove financiranja, povezani s izgradnjom mreže autocesta, nove autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti ili novim investicijama u rekonstrukciju, poboljšanje i održavanje ranije izgrađene mreže autocesta, autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(5) Pristojba za vanjske troškove naplaćuje se radi nadoknade nastalih troškova vezanih za onečišćenje zraka i štetne učinke buke cestovnog prometa na stanovništvo.

(6) Trošak onečišćenja zraka zbog prometa je trošak štete uzrokovane ispuštanjem čestičnih tvari i prekursora ozona, kao što su dušikov oksid i isparivi organski spojevi, za vrijeme prometovanja vozila. Ovaj trošak nadoknađuje se naplatom posebne naknade za okoliš za vozila na motorni pogon, sukladno posebnim propisima o zaštiti okoliša i energetskoj učinkovitosti.

(7) Trošak zagađenja bukom zbog cestovnog prometa je trošak štete uzrokovane bukom koju emitiraju vozila u cestovnom prometu. Ovaj trošak može se nadoknaditi naplatom pristojbe za vanjske troškove na dionicama autocesta i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koji se nalaze u područjima u kojima je stanovništvo izloženo buci izazvanoj cestovnim prometom.

(8) Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba znači ukupan prihod od infrastrukturne pristojbe tijekom određenog razdoblja, podijeljen s brojem kilometara koje su vozila prešla na dionicama autoceste i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti na kojima se naplaćivala pristojba tijekom toga razdoblja. Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba može uključiti povrat na kapital i marginu profita u tržišnim uvjetima.

(9) Ponderirana prosječna pristojba za vanjske troškove je ukupan prihod od pristojbi za vanjske troškove tijekom određenog razdoblja, podijeljen s brojem kilometara koje su vozila prešla na dionicama autoceste i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti na kojima se naplaćivala pristojba tijekom toga razdoblja.

(10) Vozila se za potrebe naplate cestarine raspoređuju u skupine sukladno broju osovina i/ili dimenziji i/ili težini i/ili vrsti vozila koja je naznačena u knjižici vozila.

(11) Ministar je ovlašten donijeti provedbene propise kojima će urediti:

– skupine vozila u koje se raspoređuju vozila u svrhu naplate cestarine,

– metodologiju utvrđivanja i izračuna cestarine i koncesijske cestarine, troškova izgradnje, troškova financiranja, infrastrukturne pristojbe, pristojbe za vanjske troškove koja se odnosi na troškove zaštite od buke, utvrđivanje najviše razine infrastrukturnih pristojbi, uvjete za umanjenje infrastrukturnih pristojbi za vozila koja ispunjavaju najviše ekološke standarde te radi učinkovitog korištenja autoceste i podizanja razine sigurnosti na autocesti, metodologiju izračunavanja prosječne cestarine koja je razmjerna troškovima izgradnje, održavanja, upravljanja i razvoja mreže autocesta, a iskazana je kao ukupan prihod od cestarina u određenom vremenskom razdoblju podijeljen s brojem prevaljenih kilometara svih vozila koja su platila cestarinu na određenoj mreži autocesta, podatke koji se radi usklađivanja infrastrukturnih pristojbi i pristojbi za vanjske troškove dostavljaju Europskoj komisiji.

(12) Ministarstvo najmanje šest mjeseci prije uvođenja cestarina, određenih na temelju infrastrukturnih pristojbi i na temelju pristojbi za vanjske troškove, provodi postupak za dobivanje mišljenja i odluke Europske komisije o ispunjavanju uvjeta iz Direktive 2011/76/EU iz članka 1.a ovoga Zakona. Navedene pristojbe se prije primjene trebaju uskladiti s Europskom komisijom.

(13) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar ne smiju davati popuste ili sniženja cestarine u dijelu koji se odnosi na pristojbu za vanjske troškove. Ova odredba ne primjenjuje se na ugovore o koncesiji sklopljene prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(14) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar mogu davati popuste ili sniženja cestarine u dijelu koji se odnosi na infrastrukturnu pristojbu pod sljedećim uvjetima:

– da su razmjerni za sve skupine vozila, javno objavljeni i dostupni svim korisnicima autocesta pod jednakim uvjetima te da ne uzrokuju dodatne troškove koji se prenose na ostale korisnike u obliku viših cestarina,

– da pridonose uštedama u troškovima upravljanja autocestom,

– da ne premašuju 13% iznosa infrastrukturne pristojbe koju plaćaju vozila razvrstana u istu skupinu koja ne ostvaruju pravo na popust ili sniženje.

(15) Odredbe stavka 14. podstavka 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na infrastrukturne pristojbe za nove javne ceste, koje će biti dio transeuropske mreže cesta nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, određene na temelju propisa Europske unije kojima se utvrđuju smjernice za razvoj Transeuropske prometne mreže, radi osiguranja tržišne održivosti tih investicija ako su izložene izravnom tržišnom natjecanju s drugim infrastrukturama. Prije početka primjene ovih infrastrukturnih pristojbi Europska komisija provjerit će usklađenost pristojbi.

(16) Vlada može odobriti stimulativne modele plaćanja za elektroničku naplatu cestarine.

(17) Ukupan iznos cestarine, iznos infrastrukturne pristojbe i/ili iznos pristojbe za vanjske troškove mora biti naznačen na računu koji se izdaje korisniku autoceste i pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(18) Obveznici plaćanja cestarine jesu:

– vozač,

– vlasnik vozila,

– osoba koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila,

– korisnik elektroničkog sustava za naplatu cestarine Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara kao pružatelja usluge naplate cestarine i

– pružatelj usluge EENC-a.

(19) Obveznici plaćanja cestarine za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata na državnim cestama pod naplatom cestarine obvezni su platiti cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru, u skladu s odredbama ovoga Zakona, i solidarno odgovaraju za plaćanje cestarine.

(20) Vlasnik vozila dužan je na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara dostaviti vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vrijeme korištenja autocesta ili pojedinih cestovnih objekata na državnim cestama pod naplatom, a za koje korištenje nije plaćena cestarina, s tim da se dostava podataka o više osoba ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

(21) Kad je vlasnik vozila pravna osoba, podatke iz stavka 20. ovoga članka dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(22) Ako je korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti za koje se plaća cestarina vezano za istodobno korištenje usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC), obveznik plaćanja cestarine je pružatelj usluge EENC-a koji je obvezan platiti cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(23) U slučaju neplaćanja cestarine Hrvatske autoceste d.o.o. odnosno koncesionari ovlašteni su pokrenuti postupak predviđen ovim Zakonom i posebnim propisima kojima se uređuje prisilna naplata potraživanja, radi naplate cestarine.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Cestarina

(1) Za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnim cestama Vlada može donijeti odluku o uvođenju naplate cestarine.

(2) Cestarina iz članka 86. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona je naknada za korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koja se plaća u iznosu određenom na temelju udaljenosti koju je vozilo prešlo i na temelju skupine vozila. Cestarina obuhvaća infrastrukturnu pristojbu i pristojbu za vanjske troškove.

(3) Infrastrukturna pristojba se naplaćuje za nadoknadu nastalih troškova izgradnje, održavanja, upravljanja, poslovanja i razvoja, vezanih za autocestu i pojedini cestovni objekt (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(4) Troškovi izgradnje su svi troškovi, uključujući troškove financiranja, povezani s izgradnjom mreže autocesta, nove autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti ili novim investicijama u rekonstrukciju, poboljšanje i održavanje ranije izgrađene mreže autocesta, autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(5) Pristojba za vanjske troškove naplaćuje se radi nadoknade nastalih troškova vezanih za onečišćenje zraka i štetne učinke buke cestovnog prometa na stanovništvo.

(6) Trošak onečišćenja zraka zbog prometa je trošak štete uzrokovane ispuštanjem čestičnih tvari i prekursora ozona, kao što su dušikov oksid i isparivi organski spojevi, za vrijeme prometovanja vozila. Ovaj trošak nadoknađuje se naplatom posebne naknade za okoliš za vozila na motorni pogon, sukladno posebnim propisima o zaštiti okoliša i energetskoj učinkovitosti.

(7) Trošak zagađenja bukom zbog cestovnog prometa je trošak štete uzrokovane bukom koju emitiraju vozila u cestovnom prometu. Ovaj trošak može se nadoknaditi naplatom pristojbe za vanjske troškove na dionicama autocesta i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koji se nalaze u područjima u kojima je stanovništvo izloženo buci izazvanoj cestovnim prometom.

(8) Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba znači ukupan prihod od infrastrukturne pristojbe tijekom određenog razdoblja, podijeljen s brojem kilometara koje su vozila prešla na dionicama autoceste i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti na kojima se naplaćivala pristojba tijekom toga razdoblja. Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba može uključiti povrat na kapital i marginu profita u tržišnim uvjetima.

(9) Ponderirana prosječna pristojba za vanjske troškove je ukupan prihod od pristojbi za vanjske troškove tijekom određenog razdoblja, podijeljen s brojem kilometara koje su vozila prešla na dionicama autoceste i pojedinom cestovnom objektu (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti na kojima se naplaćivala pristojba tijekom toga razdoblja.

(10) Vozila se za potrebe naplate cestarine raspoređuju u skupine sukladno broju osovina i/ili dimenziji i/ili težini i/ili vrsti vozila koja je naznačena u knjižici vozila.

(11) Ministar je ovlašten donijeti provedbene propise kojima će urediti:

– skupine vozila u koje se raspoređuju vozila u svrhu naplate cestarine,

– metodologiju utvrđivanja i izračuna cestarine i koncesijske cestarine, troškova izgradnje, troškova financiranja, infrastrukturne pristojbe, pristojbe za vanjske troškove koja se odnosi na troškove zaštite od buke, utvrđivanje najviše razine infrastrukturnih pristojbi, uvjete za umanjenje infrastrukturnih pristojbi za vozila koja ispunjavaju najviše ekološke standarde te radi učinkovitog korištenja autoceste i podizanja razine sigurnosti na autocesti, metodologiju izračunavanja prosječne cestarine koja je razmjerna troškovima izgradnje, održavanja, upravljanja i razvoja mreže autocesta, a iskazana je kao ukupan prihod od cestarina u određenom vremenskom razdoblju podijeljen s brojem prevaljenih kilometara svih vozila koja su platila cestarinu na određenoj mreži autocesta, podatke koji se radi usklađivanja infrastrukturnih pristojbi i pristojbi za vanjske troškove dostavljaju Europskoj komisiji.

(12) Ministarstvo najmanje šest mjeseci prije uvođenja cestarina, određenih na temelju infrastrukturnih pristojbi i na temelju pristojbi za vanjske troškove, provodi postupak za dobivanje mišljenja i odluke Europske komisije o ispunjavanju uvjeta iz Direktive 2011/76/EU iz članka 1.a ovoga Zakona. Navedene pristojbe se prije primjene trebaju uskladiti s Europskom komisijom.

(13) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar ne smiju davati popuste ili sniženja cestarine u dijelu koji se odnosi na pristojbu za vanjske troškove. Ova odredba ne primjenjuje se na ugovore o koncesiji sklopljene prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(14) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar mogu davati popuste ili sniženja cestarine u dijelu koji se odnosi na infrastrukturnu pristojbu pod sljedećim uvjetima:

– da su razmjerni za sve skupine vozila, javno objavljeni i dostupni svim korisnicima autocesta pod jednakim uvjetima te da ne uzrokuju dodatne troškove koji se prenose na ostale korisnike u obliku viših cestarina,

– da pridonose uštedama u troškovima upravljanja autocestom,

– da ne premašuju 13% iznosa infrastrukturne pristojbe koju plaćaju vozila razvrstana u istu skupinu koja ne ostvaruju pravo na popust ili sniženje.

(15) Odredbe stavka 14. podstavka 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na infrastrukturne pristojbe za nove javne ceste, koje će biti dio transeuropske mreže cesta nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, određene na temelju propisa Europske unije kojima se utvrđuju smjernice za razvoj Transeuropske prometne mreže, radi osiguranja tržišne održivosti tih investicija ako su izložene izravnom tržišnom natjecanju s drugim infrastrukturama. Prije početka primjene ovih infrastrukturnih pristojbi Europska komisija provjerit će usklađenost pristojbi.

(16) Vlada može odobriti stimulativne modele plaćanja za elektroničku naplatu cestarine.

(17) Ukupan iznos cestarine, iznos infrastrukturne pristojbe i/ili iznos pristojbe za vanjske troškove mora biti naznačen na računu koji se izdaje korisniku autoceste i pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti.

(18) Obveznici plaćanja cestarine jesu:

– vozač,

– vlasnik vozila,

– osoba koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila,

– korisnik elektroničkog sustava za naplatu cestarine Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara kao pružatelja usluge naplate cestarine i

– pružatelj usluge EENC-a.

(19) Obveznici plaćanja cestarine za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata na državnim cestama pod naplatom cestarine obvezni su platiti cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru, u skladu s odredbama ovoga Zakona, i solidarno odgovaraju za plaćanje cestarine.

(20) Vlasnik vozila dužan je na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara dostaviti vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vrijeme korištenja autocesta ili pojedinih cestovnih objekata na državnim cestama pod naplatom, a za koje korištenje nije plaćena cestarina, s tim da se dostava podataka o više osoba ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

(21) Kad je vlasnik vozila pravna osoba, podatke iz stavka 20. ovoga članka dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(22) Ako je korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti za koje se plaća cestarina vezano za istodobno korištenje usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC), obveznik plaćanja cestarine je pružatelj usluge EENC-a koji je obvezan platiti cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(23) U slučaju neplaćanja cestarine Hrvatske autoceste d.o.o. odnosno koncesionari ovlašteni su pokrenuti postupak predviđen ovim Zakonom i posebnim propisima kojima se uređuje prisilna naplata potraživanja, radi naplate cestarine.

NN 54/2013 dodan člankom 7. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Godišnja naknada

(1) Visina godišnje naknade iz članka 86. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona određuje se prema broju osovina i maksimalnoj dozvoljenoj bruto nosivosti vozila.

(2) Visina godišnje naknade iz stavka 1. ovoga članka može se umanjiti za:

– vatrogasna vozila,

– vozila koja se javom cestom kreću samo povremeno i kojima se koriste osobe čija djelatnost nije javni prijevoz tereta.

NN 54/2013 dodan člankom 7. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Korisnička naknada

(1) Korisnička naknada iz članka 86. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona može se uvesti za korištenje javne ceste ili pojedine dionice javne ceste za motorna i priključna vozila namijenjena isključivo za prijevoz tereta, čija ukupna masa prelazi 3,5 tone. Na elektroničko ubiranje korisničke naknade primjenjuju se odredbe o elektroničkoj naplati i interoperabilnosti iz članka 10. ovoga Zakona.

(2) Odluku o uvođenju, visini i namjeni korisničke naknade donosi Vlada.

(3) Visina korisničke naknade utvrđuje se razmjerno trajanju korištenja javne ceste koje može biti jedan dan, jedan tjedan, jedan mjesec ili jednu godinu. Mjesečni iznos korisničke naknade ne prelazi 10% godišnjeg iznosa, tjedni iznos ne prelazi 5% godišnjeg iznosa, a dnevni iznos ne prelazi 2% godišnjeg iznosa.

(4) Za vozila registrirana u Republici Hrvatskoj mogu se naplaćivati samo godišnji iznosi korisničke naknade.

NN 54/2013 dodan člankom 7. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 31. prosinca 2025.

Nadzor sustava naplaćivanja korištenja javnih cesta

Nadzor sustava naplaćivanja korištenja javnih cesta koji moraju funkcionirati na transparentan i nediskriminirajući način provodi se kroz propise iz članka 9. stavka 11., članka 87. stavaka 1. i 6. ovoga Zakona te kroz izdavanje suglasnosti na visinu cestarine iz članka 87. stavka 2. ovoga Zakona.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Nadzor sustava naplaćivanja korištenja javnih cesta

Nadzor sustava naplaćivanja korištenja javnih cesta koji moraju funkcionirati na transparentan i nediskriminirajući način provodi se kroz propise iz članka 9. stavka 11., članka 87. stavaka 1. i 6. ovoga Zakona te kroz izdavanje suglasnosti na visinu cestarine iz članka 87. stavka 2. ovoga Zakona.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Elektronički sustavi za naplatu cestarine i interoperabilnost

(1) Elektronički sustavi za naplatu cestarine su sustavi za naplatu cestarine koji omogućuju naplaćivanje cestarine korištenjem najmanje jedne od sljedećih tehnologija na kojima se temelji europska elektronička naplata cestarine: satelitskog određivanja položaja vozila, mobilne komunikacije uporabom standarda GSM-GPRS (referencija na GSM TS 03.60/23.060) i mikrovalne tehnologije na frekvenciji 5,8 Ghz.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na:

– sustave za naplatu cestarine koji nemaju tehnologiju elektroničke naplate cestarine,

– elektroničke sustave za naplatu cestarine kod kojih nije potrebna ugradnja opreme u vozila,

– male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarine, za koje bi troškovi usklađivanja s EENC-om bili nerazmjerni s koristima od takve naplate.

(3) Elektronički sustavi za naplatu cestarine u smislu ovoga Zakona ne smatraju se elektroničkim novcem prema posebnim propisima kojima se uređuju institucije za elektronički novac.

(4) Naplata putem elektroničkih sustava za naplatu cestarine iz stavka 1. i stavka 2. podstavka 2. ovoga članka ne smatra se javno dostupnom telekomunikacijskom uslugom prema propisima kojima se uređuje područje telekomunikacija.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 8., 9. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Elektronički sustavi za naplatu cestarine i interoperabilnost

(1) Elektronički sustavi za naplatu cestarine su sustavi za naplatu cestarine koji omogućuju naplaćivanje cestarine korištenjem najmanje jedne od sljedećih tehnologija na kojima se temelji europska elektronička naplata cestarine: satelitskog određivanja položaja vozila, mobilne komunikacije uporabom standarda GSM-GPRS (referencija na GSM TS 03.60/23.060) i mikrovalne tehnologije na frekvenciji 5,8 Ghz.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka Elektronički sustavi za naplatu cestarine koje uvode Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari moraju biti međusobno interoperabilni. Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari mogu s pružateljima drugih usluga ugovoriti da se oprema u vozilu korisnika usluge elektroničke naplate cestarine može koristiti i za druge namjene, pod uvjetom da to ne predstavlja dodatno opterećenje za korisnika usluge i ne diskriminira korisnike usluga elektroničke naplate cestarine.

(3) Odredbe članaka 10. do 15. ovoga Zakona ne primjenjuje se na:

– sustave za naplatu cestarine koji nemaju tehnologiju elektroničke naplate cestarine,

– elektroničke sustave za naplatu cestarine kod kojih nije potrebna ugradnja opreme u vozila,

– male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarine, za koje bi troškovi usklađivanja s EENC-om europskom elektroničkom naplatom cestarine bili nerazmjerni s koristima od takve naplate.

(4) Elektronički sustavi za naplatu cestarine u smislu ovoga Zakona ne smatraju se elektroničkim novcem prema posebnim propisima kojima se uređuju institucije za elektronički novac.

(5) Naplata putem elektroničkih sustava za naplatu cestarine iz stavka stavaka 1. i stavka 2 3. podstavka 2. ovoga članka ne smatra se javno dostupnom telekomunikacijskom uslugom prema propisima kojima se uređuje područje telekomunikacija.

(6) Na opremu za elektroničku naplatu cestarine primjenjuju se propisi koji uređuju elektromagnetsku kompatibilnost, radijsku opremu i telekomunikacijsku terminalnu opremu.

(7) Naplatne prometne trake za elektroničku naplatu cestarine mogu, uz primjenu propisa o sigurnosti prometa, biti korištene i za naplatu cestarine na druge načine.

(8) Interoperabilnost predstavlja sposobnost sustava i pridruženih poslovnih procesa da nesmetano razmjenjuju podatke i međusobno dijele informacije i znanje.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 5. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Elektronički sustavi za naplatu cestarine i interoperabilnost

(1) Elektronički sustavi za naplatu cestarine su sustavi (1) Interoperabilnost elektroničkih sustava naplate cestarine omogućava pružanje usluge naplate cestarine kojom se korisnicima omogućuje da upotrebljavaju vozilo u jednom području EENC-a ili više njih, na temelju jednog ugovora i, prema potrebi, s jednim uređajem odnosno opremom u vozilu, te koja uključuje:

– ako je potrebno, prilagođavanje opreme u vozilu korisnicima i održavanje njezine funkcionalnosti,

– jamstvo da korisnik subjektu za naplatu cestarine plaća traženu cestarinu,

– osiguravanje sredstava plaćanja korisniku ili prihvaćanje postojećeg sredstva plaćanja,

– naplaćivanje cestarine korisniku,

– upravljanje odnosima s korisnicima i

– provedbu i pridržavanje pravila o sigurnosti i privatnosti u sustavima za naplatu cestarine.

(2) Pružatelj usluge naplate cestarine, iz stavka 1. ovoga članka, je pravna osoba koja pruža usluge naplate cestarine, u jednom ili više područja EENC-a, za jednu ili više kategorija vozila.

(3) Subjekt za naplatu cestarine je pravna osoba koja upravlja autocestom i elektroničkim sustavom naplate cestarine implementiranim na autocesti te naplaćuje cestarine za prometovanje vozila na području EENC-a iz stavka 8. ovoga članka.

(4) Imenovani subjekt za naplatu cestarine je pravna osoba koja u budućem području EENC-a, u skladu s odredbama ovoga Zakona, izravno, odnosno na temelju dodijeljene koncesije, ima prava i obveze subjekta za naplatu cestarine iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Usluga Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) je usluga naplate cestarine koju pružatelj usluge EENC-a pruža korisniku EENC-a, u jednom ili više područja EENC-a, na temelju ugovora. EENC nadopunjuje usluge elektroničke naplate cestarine Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara.

(6) Pružatelj usluge EENC-a je pravna osoba koja, na temelju odvojenog ugovora, korisniku EENC-a odobrava pristup EENC-u i plaća cestarinu relevantnom subjektu za naplatu cestarine te koja je registrirana u pojedinoj državi članici Europske unije u kojoj ima poslovni nastan.

(7) Korisnik EENC-a je fizička ili pravna osoba koja ima ugovor s pružateljem usluge EENC-a za pristup EENC-u.

(8) Područje EENC-a čine cesta, cestovna mreža, građevina poput mosta ili tunela na kojima se cestarine prikupljaju elektroničkim sustavom za naplatu cestarine.

(9) Sustav usklađen s EENC-om čini skup elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji omogućuju naplaćivanje cestarine korištenjem najmanje jedne od sljedećih tehnologija na kojima se temelji europska elektronička naplata cestarine: satelitskog određivanja položaja vozila, mobilne komunikacije uporabom standarda GSM-GPRS (referencija na GSM TS 03.60/23.060) i mikrovalne tehnologije na frekvenciji 5,8 Ghz. – sustave su posebno potrebni za uključivanje pružateljā usluge EENC-a u sustav i za funkcioniranje EENC-a.

(2) Elektronički sustavi za naplatu cestarine koje uvode Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari moraju biti međusobno interoperabilni. Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari mogu s pružateljima drugih usluga ugovoriti da se oprema u vozilu korisnika usluge elektroničke naplate cestarine može koristiti i za druge namjene, pod uvjetom da to ne predstavlja dodatno opterećenje za korisnika usluge i ne diskriminira korisnike usluga elektroničke naplate cestarine.

(3) Odredbe članaka 10. do 15. ovoga Zakona ne primjenjuje se na:

(10) Elektronički sustav za naplatu cestarine je sustav za naplatu cestarine u kojem se obveza korisnika da plati cestarinu isključivo aktivira i povezana je s automatskim prepoznavanjem prisutnosti vozila na određenoj lokaciji, pomoću komunikacije na daljinu s opremom u vozilu ili automatskim prepoznavanjem registarskih pločica.

(11) Oprema u vozilu uključuje potpuni sklop hardverskih i softverskih komponenata koji se treba koristiti kao dio usluge naplate cestarine, a koji je ugrađen u vozilo ili se u njemu prevozi radi prikupljanja, pohrane, obrade i primanja/slanja podataka na daljinu, bilo kao poseban uređaj bilo ugrađen u vozilo.

(12) Glavni pružatelj usluga je pružatelj usluge naplate cestarine sa specifičnim obvezama, kao što je obveza potpisivanja ugovorā sa svim zainteresiranim korisnicima, ili posebnim pravima, kao što su posebna naknada ili zajamčeni dugoročni ugovor, različitima od prava i obveza drugih pružatelja usluga.

(13) Sastavnica interoperabilnosti je bilo koja osnovna komponenta, skupina komponenti, podsklop ili cjelovit sklop opreme, koji su ugrađeni ili namijenjeni ugradnji u EENC i o kojima, izravno ili neizravno, ovisi interoperabilnost usluge, uključujući materijalne i nematerijalne predmete, kao što je softver.

(14) Primjerenost za upotrebu je sposobnost sastavnice interoperabilnosti, koja je reprezentativno ugrađena u EENC, da zajedno u radu sa sustavom subjekta za naplatu cestarine postigne i zadrži utvrđenu učinkovitost.

(15) Podaci za obračun cestarine, su informacije koje utvrđuje nadležni subjekt za naplatu cestarine, a koje su potrebne za određivanje visine cestarine, koja se plaća za prometovanje vozila na određenom području naplate cestarine i za zaključenje transakcije naplate cestarine.

(16) Prijava cestarine, je izjava namijenjena subjektu za naplatu cestarine, kojom se potvrđuje prisutnost vozila na području EENC-a, u obliku koji je dogovoren između pružatelja usluge naplate cestarine i subjekta za naplatu cestarine.

(17) Podaci o vozilu u skladu s kojima se obračunava cestarina, na temelju podataka za obračun cestarine su parametri za klasifikaciju vozila.

(18) Središnji elektronički sustav, koji upotrebljava subjekt za naplatu cestarine, skupina subjekata za naplatu cestarine koji nemaju tehnologiju elektroničke naplate cestarine, – male, isključivo lokalne sustave su stvorili čvorište interoperabilnosti ili pružatelj usluge EENC-a, u svrhu prikupljanja, obrade i slanja informacija u okviru elektroničkog sustava za naplatu cestarine, za koje bi troškovi usklađivanja s europskom elektroničkom naplatom cestarine bili nerazmjerni s koristima od takve naplate. čini pozadinski ured.

– elektroničke sustave za naplatu cestarine kod kojih nije potrebna ugradnja opreme u vozila,

(4) Elektronički sustavi za naplatu cestarine u smislu ovoga Zakona ne smatraju se elektroničkim novcem prema posebnim propisima kojima se uređuju institucije za elektronički novac.

(5) Naplata putem elektroničkih sustava za naplatu cestarine iz stavaka 1. i 3. podstavka 2. ovoga članka ne smatra se javno dostupnom telekomunikacijskom uslugom prema propisima kojima se uređuje područje telekomunikacija.

(6) Na opremu za elektroničku naplatu cestarine primjenjuju se propisi koji uređuju elektromagnetsku kompatibilnost, radijsku opremu i telekomunikacijsku terminalnu opremu.

(7) Naplatne prometne trake za elektroničku naplatu cestarine mogu, uz primjenu propisa o sigurnosti prometa, biti korištene i za naplatu cestarine na druge načine.

(8) Interoperabilnost predstavlja sposobnost sustava i pridruženih poslovnih procesa da nesmetano razmjenjuju podatke i međusobno dijele informacije i znanje.

(19) Kada je postojeći elektronički sustav za naplatu cestarine izmijenjen ili se mijenja, zbog čega se od pružatelja usluge EENC-a zahtijeva da uvedu izmjene sastavnica interoperabilnosti koje su aktivne, poput reprogramiranja ili prilagodbe sučelja njihovih pozadinskih ureda, do te mjere da je potrebna ponovna akreditacija, smatra se znatno izmijenjenim sustavom.

(20) Akreditacija je postupak, koji utvrđuje i kojim upravlja subjekt za naplatu cestarine, a koji pružatelj usluge EENC-a mora proći prije odobrenja pružanja usluge EENC-a u području EENC-a.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Interoperabilnost elektroničkih sustava naplate cestarine omogućava pružanje usluge naplate cestarine kojom se korisnicima omogućuje da upotrebljavaju vozilo u jednom području EENC-a ili više njih, na temelju jednog ugovora i, prema potrebi, s jednim uređajem odnosno opremom u vozilu, te koja uključuje:

– ako je potrebno, prilagođavanje opreme u vozilu korisnicima i održavanje njezine funkcionalnosti,

– jamstvo da korisnik subjektu za naplatu cestarine plaća traženu cestarinu,

– osiguravanje sredstava plaćanja korisniku ili prihvaćanje postojećeg sredstva plaćanja,

– naplaćivanje cestarine korisniku,

– upravljanje odnosima s korisnicima i

– provedbu i pridržavanje pravila o sigurnosti i privatnosti u sustavima za naplatu cestarine.

(2) Pružatelj usluge naplate cestarine, iz stavka 1. ovoga članka, je pravna osoba koja pruža usluge naplate cestarine, u jednom ili više područja EENC-a, za jednu ili više kategorija vozila.

(3) Subjekt za naplatu cestarine je pravna osoba koja upravlja autocestom i elektroničkim sustavom naplate cestarine implementiranim na autocesti te naplaćuje cestarine za prometovanje vozila na području EENC-a iz stavka 8. ovoga članka.

(4) Imenovani subjekt za naplatu cestarine je pravna osoba koja u budućem području EENC-a, u skladu s odredbama ovoga Zakona, izravno, odnosno na temelju dodijeljene koncesije, ima prava i obveze subjekta za naplatu cestarine iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Usluga Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) je usluga naplate cestarine koju pružatelj usluge EENC-a pruža korisniku EENC-a, u jednom ili više područja EENC-a, na temelju ugovora. EENC nadopunjuje usluge elektroničke naplate cestarine Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara.

(6) Pružatelj usluge EENC-a je pravna osoba koja, na temelju odvojenog ugovora, korisniku EENC-a odobrava pristup EENC-u i plaća cestarinu relevantnom subjektu za naplatu cestarine te koja je registrirana u pojedinoj državi članici Europske unije u kojoj ima poslovni nastan.

(7) Korisnik EENC-a je fizička ili pravna osoba koja ima ugovor s pružateljem usluge EENC-a za pristup EENC-u.

(8) Područje EENC-a čine cesta, cestovna mreža, građevina poput mosta ili tunela na kojima se cestarine prikupljaju elektroničkim sustavom za naplatu cestarine.

(9) Sustav usklađen s EENC-om čini skup elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji su posebno potrebni za uključivanje pružateljā usluge EENC-a u sustav i za funkcioniranje EENC-a.

(10) Elektronički sustav za naplatu cestarine je sustav za naplatu cestarine u kojem se obveza korisnika da plati cestarinu isključivo aktivira i povezana je s automatskim prepoznavanjem prisutnosti vozila na određenoj lokaciji, pomoću komunikacije na daljinu s opremom u vozilu ili automatskim prepoznavanjem registarskih pločica.

(11) Oprema u vozilu uključuje potpuni sklop hardverskih i softverskih komponenata koji se treba koristiti kao dio usluge naplate cestarine, a koji je ugrađen u vozilo ili se u njemu prevozi radi prikupljanja, pohrane, obrade i primanja/slanja podataka na daljinu, bilo kao poseban uređaj bilo ugrađen u vozilo.

(12) Glavni pružatelj usluga je pružatelj usluge naplate cestarine sa specifičnim obvezama, kao što je obveza potpisivanja ugovorā sa svim zainteresiranim korisnicima, ili posebnim pravima, kao što su posebna naknada ili zajamčeni dugoročni ugovor, različitima od prava i obveza drugih pružatelja usluga.

(13) Sastavnica interoperabilnosti je bilo koja osnovna komponenta, skupina komponenti, podsklop ili cjelovit sklop opreme, koji su ugrađeni ili namijenjeni ugradnji u EENC i o kojima, izravno ili neizravno, ovisi interoperabilnost usluge, uključujući materijalne i nematerijalne predmete, kao što je softver.

(14) Primjerenost za upotrebu je sposobnost sastavnice interoperabilnosti, koja je reprezentativno ugrađena u EENC, da zajedno u radu sa sustavom subjekta za naplatu cestarine postigne i zadrži utvrđenu učinkovitost.

(15) Podaci za obračun cestarine, su informacije koje utvrđuje nadležni subjekt za naplatu cestarine, a koje su potrebne za određivanje visine cestarine, koja se plaća za prometovanje vozila na određenom području naplate cestarine i za zaključenje transakcije naplate cestarine.

(16) Prijava cestarine, je izjava namijenjena subjektu za naplatu cestarine, kojom se potvrđuje prisutnost vozila na području EENC-a, u obliku koji je dogovoren između pružatelja usluge naplate cestarine i subjekta za naplatu cestarine.

(17) Podaci o vozilu u skladu s kojima se obračunava cestarina, na temelju podataka za obračun cestarine su parametri za klasifikaciju vozila.

(18) Središnji elektronički sustav, koji upotrebljava subjekt za naplatu cestarine, skupina subjekata za naplatu cestarine koji su stvorili čvorište interoperabilnosti ili pružatelj usluge EENC-a, u svrhu prikupljanja, obrade i slanja informacija u okviru elektroničkog sustava za naplatu cestarine, čini pozadinski ured.

(19) Kada je postojeći elektronički sustav za naplatu cestarine izmijenjen ili se mijenja, zbog čega se od pružatelja usluge EENC-a zahtijeva da uvedu izmjene sastavnica interoperabilnosti koje su aktivne, poput reprogramiranja ili prilagodbe sučelja njihovih pozadinskih ureda, do te mjere da je potrebna ponovna akreditacija, smatra se znatno izmijenjenim sustavom.

(20) Akreditacija je postupak, koji utvrđuje i kojim upravlja subjekt za naplatu cestarine, a koji pružatelj usluge EENC-a mora proći prije odobrenja pružanja usluge EENC-a u području EENC-a.

NN 54/2013 dodan člankom 9. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Vlada će na prijedlog Ministarstva u programu iz članka 21. ovoga Zakona utvrditi mjere za povećanje korištenja elektroničkih sustava za naplatu cestarine, koje uključuju i stimulativne modele plaćanja cestarine, kako bi elektronička naplata cestarine dostigla barem 50% ukupne naplate cestarine.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 6. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Vlada će na prijedlog Ministarstva u programu iz članka 21. ovoga Zakona utvrditi mjere za povećanje korištenja elektroničkih sustava (1) Za sve nove elektroničke sustave za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu, koriste se za izvođenje elektroničkih transakcija naplate cestarine jedna ili više sljedećih tehnologija:

– satelitsko određivanje položaja,

– mobilne komunikacije i/ili,

– mikrovalna tehnologija na frekvenciji 5,8 GHz.

(2) Postojeći elektronički sustavi za naplatu cestarine, koje uključuju i stimulativne modele plaćanja cestarine, kako bi elektronička naplata cestarine dostigla barem 50% ukupne naplate cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu i upotrebljavaju druge tehnologije, moraju ispunjavati zahtjeve navedene u stavku 1. ovoga članka, ako se provedu znatna tehnološka poboljšanja.

(3) Pružatelji usluge EENC-a korisnicima EENC-a imaju obvezu ponuditi opremu u vozilu koja je prikladna za upotrebu, interoperabilna i koja može komunicirati s relevantnim elektroničkim sustavima za naplatu cestarine, koji funkcioniraju s pomoću tehnologija navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(4) Oprema u vozilu može se služiti vlastitim hardverom i softverom, elementima drugog hardvera i softvera, koji se nalaze u vozilu ili oboma. U svrhu komunikacije s drugim hardverskim sustavima koji se nalaze u vozilu, oprema u vozilu može se služiti tehnologijama koje nisu navedene u stavku 1. ovoga članka, pod uvjetom da je zajamčena sigurnost, kvaliteta usluge i privatnost.

(5) Oprema u vozilu koja se služi tehnologijom satelitskog određivanja položaja i koja je stavljena na tržište nakon 19. listopada 2021., mora biti kompatibilna s uslugama određivanja položaja koje pružaju sustav Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS).

(6) Pružatelji usluge EENC-a mogu, do 31. prosinca 2027. korisnicima vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tone, staviti na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz, za upotrebu u područjima EENC-a, za koja nisu potrebne tehnologije satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija.

(7) Opremom u vozilu za EENC, dopušteno je koristiti se i za druge usluge osim naplate cestarine, pod uvjetom da se obavljanjem takvih usluga ne utječe na usluge naplate cestarine u bilo kojem području EENC-a.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Za sve nove elektroničke sustave za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu, koriste se za izvođenje elektroničkih transakcija naplate cestarine jedna ili više sljedećih tehnologija:

– satelitsko određivanje položaja,

– mobilne komunikacije i/ili,

– mikrovalna tehnologija na frekvenciji 5,8 GHz.

(2) Postojeći elektronički sustavi za naplatu cestarine, koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu i upotrebljavaju druge tehnologije, moraju ispunjavati zahtjeve navedene u stavku 1. ovoga članka, ako se provedu znatna tehnološka poboljšanja.

(3) Pružatelji usluge EENC-a korisnicima EENC-a imaju obvezu ponuditi opremu u vozilu koja je prikladna za upotrebu, interoperabilna i koja može komunicirati s relevantnim elektroničkim sustavima za naplatu cestarine, koji funkcioniraju s pomoću tehnologija navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(4) Oprema u vozilu može se služiti vlastitim hardverom i softverom, elementima drugog hardvera i softvera, koji se nalaze u vozilu ili oboma. U svrhu komunikacije s drugim hardverskim sustavima koji se nalaze u vozilu, oprema u vozilu može se služiti tehnologijama koje nisu navedene u stavku 1. ovoga članka, pod uvjetom da je zajamčena sigurnost, kvaliteta usluge i privatnost.

(5) Oprema u vozilu koja se služi tehnologijom satelitskog određivanja položaja i koja je stavljena na tržište nakon 19. listopada 2021., mora biti kompatibilna s uslugama određivanja položaja koje pružaju sustav Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS).

(6) Pružatelji usluge EENC-a mogu, do 31. prosinca 2027. korisnicima vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tone, staviti na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz, za upotrebu u područjima EENC-a, za koja nisu potrebne tehnologije satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija.

(7) Opremom u vozilu za EENC, dopušteno je koristiti se i za druge usluge osim naplate cestarine, pod uvjetom da se obavljanjem takvih usluga ne utječe na usluge naplate cestarine u bilo kojem području EENC-a.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Europska elektronička naplata cestarine

(1) Europska elektronička naplata cestarine (u daljnjem tekstu: EENC) je način elektroničke naplate cestarine na području Europske unije koji omogućuje korisniku autoceste da, na temelju ugovora sklopljenog s jednim od ovlaštenih pružatelja usluge EENC-a iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, postane korisnik usluge EENC-a.

(2) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar dužni su, pod uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona, s ovlaštenim pružateljem usluge EENC-a u Europskoj uniji sklopiti ugovor kojim se omogućuje plaćanje cestarine na način propisan u stavku 1. ovoga članka.

(3) Cestarina koju plaća korisnik EENC-a ne smije biti veća od cestarine koju plaćaju ostali korisnici autoceste.

(4) Korisnici usluge EENC-a mogu ugovoriti način plaćanja cestarine putem EENC-a s bilo kojim pružateljem usluge EENC-a bez obzira na mjesto registracije vozila ili državu u kojoj pružatelj usluge EENC-a ima sjedište.

(5) Smatrat će se da je ispunjenjem obveze plaćanja pružatelju usluge EENC-a s kojim je sklopio ugovor korisnik usluge EENC-a platio cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 10. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Europska elektronička naplata cestarine

(1) Europska elektronička naplata cestarine (u daljnjem tekstu: EENC) je način elektroničke naplate cestarine na području Europske unije koji omogućuje korisniku autoceste da, na temelju ugovora sklopljenog s jednim od ovlaštenih pružatelja usluge EENC-a iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, postane korisnik usluge EENC-a.

(2) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar dužni su, pod uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona, najkasnije u roku od pet godina od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, osigurati uvjete za sklapanje ugovora s ovlaštenim pružateljem usluge EENC-a u Europskoj uniji sklopiti ugovor kojim se omogućuje i omogućiti plaćanje cestarine na način propisan u stavku 1. ovoga članka. Ugovorom se uz ostalo određuje način obrade transakcija na naplatnim postajama, financijski obračun, postupci za pregled podataka o transakcijama, posebno u slučaju zakazivanja ili kvara opreme, kontrolni sustavi, mogućnost prisilne izvršivosti i osiguranja plaćanja.

(3) Cestarina koju plaća korisnik EENC-a ne smije biti veća od cestarine koju plaćaju ostali korisnici autoceste.

(4) Korisnici usluge EENC-a mogu ugovoriti način plaćanja cestarine putem EENC-a s bilo kojim pružateljem usluge EENC-a bez obzira na mjesto registracije vozila ili državu u kojoj pružatelj usluge EENC-a ima sjedište.

(5) Smatrat će se da je ispunjenjem obveze plaćanja pružatelju usluge EENC-a s kojim je sklopio ugovor korisnik usluge EENC-a platio cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru.

(6) EENC može biti korištena i kao način naplate usluge drugih vrsta prijevoza ako za to postoje tehničke mogućnosti kod drugih vrsta prijevoza.

NN 144/2021 izmijenjen člancima 7. i 8. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Europska elektronička naplata cestarine

(1) Europska elektronička naplata cestarine (u daljnjem tekstu: EENC) je način elektroničke naplate cestarine na području Europske unije koji omogućuje korisniku autoceste da, na temelju ugovora sklopljenog s jednim od ovlaštenih pružatelja usluge EENC-a iz članka 12. (1) Ministarstvo vodi javno dostupan elektronički Registar pružatelja usluge EENC-a, koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, koji zatraže registraciju i koji mogu dokazati da kumulativno ispunjavaju sljedeće zahtjeve za registraciju:

– imaju certifikat EN ISO 9001 ili jednakovrijedan certifikat,

– raspolažu tehničkom opremom i EZ izjavom ili potvrdom koja potvrđuje sukladnost sastavnica interoperabilnosti sa specifikacijama,

– imaju stručne sposobnosti za pružanje usluga elektroničke naplate cestarine ili za druga relevantna područja,

– drže odgovarajući financijski položaj,

– provode opći plan upravljanja rizicima koji podliježe reviziji najmanje svake dvije godine i

– imaju dobar ugled.

(2) U Registar iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci o područjima EENC-a u Republici Hrvatskoj, uključujući podatke o subjektima za naplatu cestarine, korištenim tehnologijama za naplatu cestarine, podacima za obračun cestarine, izjavi o području EENC-a, pružateljima usluge EENC-a koji imaju ugovore za EENC sa subjektima za naplatu cestarine u Republici Hrvatskoj, pružateljima usluge EENC-a kojima je odobrena registracija u Republici Hrvatskoj, i ispunjavanju svih zahtjeva za registraciju, uključujući revizije plana upravljanja rizicima, kao i adresi elektroničke pošte i telefonskom broju te ostalim podacima o jedinstvenom kontaktnom uredu za EENC iz stavka 16. ovoga članka.

(3) Podaci iz Registra iz stavka 1. ovoga članka provjeravaju se jednom godišnje.

(4) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj obvezni su sklopiti ugovore za EENC koji obuhvaćaju:

– sva područja EENC-a na državnim područjima najmanje četiriju država članica, unutar 36 mjeseci od njihove registracije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i

– sva područja EENC-a u Republici Hrvatskoj u roku od 24 mjeseca od sklapanja prvog ugovora, osim ako to nije moguće zbog razloga iz nadležnosti subjekta za naplatu cestarine.

(5) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj nakon isteka dvanaest mjeseci od datuma registracije i nakon toga Ministarstvu svakih 12 mjeseci dostavljaju potvrdu da je zadržana pokrivenost svih područja EENC-a nakon sklapanja ugovora odnosno da je ponovno uspostavljena pokrivenost u slučaju da je, zbog razloga iz nadležnosti subjekta za naplatu cestarine na pojedinom području, pokrivenost bila prekinuta.

(6) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj dužni su objavljivati:

– informacije o svojem pokrivanju područja EENC-a i o svim izmjenama u pogledu tog pokrivanja i

– u roku od mjesec dana od registracije detaljne planove u vezi sa svakim proširenjem svoje usluge na dodatna područja EENC-a, uz godišnja ažuriranja.

(7) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj ili koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj dužni su korisnicima EENC-a osigurati opremu u vozilu koja ispunjava zahtjeve iz članka 10.a stavka 1. ovoga Zakona, postane korisnik usluge EENC-a. te zahtjeve propisa koji se odnose na radijsku opremu i elektromagnetsku kompatibilnost.

(2) Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionar dužni su, najkasnije u roku od pet godina od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, osigurati uvjete za sklapanje ugovora s ovlaštenim pružateljem usluge EENC-a u Europskoj uniji i omogućiti plaćanje cestarine na način propisan u stavku 1. ovoga članka. Ugovorom se uz ostalo određuje način obrade transakcija na naplatnim postajama, financijski obračun, postupci za pregled podataka o transakcijama, posebno u slučaju zakazivanja ili kvara opreme, kontrolni sustavi, mogućnost prisilne izvršivosti i osiguranja plaćanja.

(3) Cestarina koju plaća korisnik EENC-a ne smije biti veća od cestarine koju plaćaju ostali korisnici autoceste.

(4) Korisnici usluge EENC-a mogu ugovoriti način plaćanja cestarine putem EENC-a s bilo kojim pružateljem usluge EENC-a bez obzira na mjesto registracije vozila ili državu u kojoj pružatelj usluge EENC-a ima sjedište.

(5) Smatrat će se da je ispunjenjem obveze plaćanja pružatelju usluge EENC-a s kojim je sklopio ugovor korisnik usluge EENC-a platio cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosno koncesionaru.

(6) EENC može biti korištena i kao način naplate usluge drugih vrsta prijevoza ako za to postoje tehničke mogućnosti kod drugih vrsta prijevoza.

(8) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj dužni su voditi evidenciju opreme u vozilu povezane s njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a, kojoj je poništena valjanost.

(9) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj obvezni su javno objavljivati svoje politike sklapanja ugovora s korisnicima EENC-a.

(10) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj subjektima za naplatu cestarine obvezni su pružati informacije koje su im potrebne za izračun i naplatu cestarine za vozila korisnika EENC-a ili za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika EENC-a.

(11) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj obvezni su surađivati sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima da identificiraju osumnjičene prekršitelje.

(12) U slučaju u kojem se sumnja u neplaćanje cestarine subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi s vozilom uključenim u navodno neplaćanje cestarine i s vlasnikom ili korisnikom tog vozila koji je klijent pružatelja usluge EENC-a, a pružatelj usluge EENC-a obvezan je odmah staviti na raspolaganje takve podatke, koje subjekt za naplatu cestarine ne smije dati nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine.

(13) U slučaju da je subjekt za naplatu cestarine ujedno i pružatelj usluge naplate cestarine, podatke iz stavka 14. ovoga članka dozvoljeno je upotrijebiti isključivo u svrhu identificiranja osumnjičenih prekršitelja.

(14) Pružatelji usluge EENC-a obvezni su subjektima za naplatu cestarine dati podatke u vezi sa svim vozilima u kojima se, prema njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a, nalazi njihova oprema i koji su, u određenom razdoblju, vozili na području EENC-a, za koje je nadležan subjekt za naplatu cestarine, kao i podatke o vlasnicima tih vozila odnosno korisnicima EENC-a vezanim za ta vozila, pod uvjetom da subjekt za naplatu cestarine treba te podatke kako bi ispunio svoje obveze prema poreznim tijelima.

(15) Pružatelj usluge EENC-a dužan je dostaviti podatke određene ovim člankom najkasnije dva dana nakon primitka zahtjeva. Subjektu za naplatu cestarine nije dozvoljeno otkriti takve podatke drugom pružatelju usluge naplate cestarine. U slučaju da je subjekt za naplatu cestarine ujedno i pružatelj usluge naplate cestarine, podatke je dozvoljeno upotrebljavati isključivo u svrhu ispunjavanja obveza subjekta za naplatu cestarine prema poreznim tijelima.

(16) Ministarstvo se određuje jedinstvenom kontaktnom točkom za olakšavanje i koordiniranje administrativnih aktivnosti između pružatelja usluge EENC-a i subjekata za naplatu cestarine, iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona.

(17) Ministarstvo na kraju svake kalendarske godine elektroničkim putem dostavlja Europskoj komisiji registre područja EENC-a i pružatelja usluga EENC-a u Republici Hrvatskoj.

(18) Postupak registracije i dokumente kojima se dokazuju zahtjevi koji se moraju ispuniti za registraciju pružatelja usluga EENC, postupak i dinamiku provjere registriranih pružatelja usluge EENC-a te mjere u slučaju prestanka ispunjavanja pojedinog zahtjeva pravilnikom propisuje ministar.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Ministarstvo vodi javno dostupan elektronički Registar pružatelja usluge EENC-a, koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, koji zatraže registraciju i koji mogu dokazati da kumulativno ispunjavaju sljedeće zahtjeve za registraciju:

– imaju certifikat EN ISO 9001 ili jednakovrijedan certifikat,

– raspolažu tehničkom opremom i EZ izjavom ili potvrdom koja potvrđuje sukladnost sastavnica interoperabilnosti sa specifikacijama,

– imaju stručne sposobnosti za pružanje usluga elektroničke naplate cestarine ili za druga relevantna područja,

– drže odgovarajući financijski položaj,

– provode opći plan upravljanja rizicima koji podliježe reviziji najmanje svake dvije godine i

– imaju dobar ugled.

(2) U Registar iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci o područjima EENC-a u Republici Hrvatskoj, uključujući podatke o subjektima za naplatu cestarine, korištenim tehnologijama za naplatu cestarine, podacima za obračun cestarine, izjavi o području EENC-a, pružateljima usluge EENC-a koji imaju ugovore za EENC sa subjektima za naplatu cestarine u Republici Hrvatskoj, pružateljima usluge EENC-a kojima je odobrena registracija u Republici Hrvatskoj, i ispunjavanju svih zahtjeva za registraciju, uključujući revizije plana upravljanja rizicima, kao i adresi elektroničke pošte i telefonskom broju te ostalim podacima o jedinstvenom kontaktnom uredu za EENC iz stavka 16. ovoga članka.

(3) Podaci iz Registra iz stavka 1. ovoga članka provjeravaju se jednom godišnje.

(4) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj obvezni su sklopiti ugovore za EENC koji obuhvaćaju:

– sva područja EENC-a na državnim područjima najmanje četiriju država članica, unutar 36 mjeseci od njihove registracije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i

– sva područja EENC-a u Republici Hrvatskoj u roku od 24 mjeseca od sklapanja prvog ugovora, osim ako to nije moguće zbog razloga iz nadležnosti subjekta za naplatu cestarine.

(5) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj nakon isteka dvanaest mjeseci od datuma registracije i nakon toga Ministarstvu svakih 12 mjeseci dostavljaju potvrdu da je zadržana pokrivenost svih područja EENC-a nakon sklapanja ugovora odnosno da je ponovno uspostavljena pokrivenost u slučaju da je, zbog razloga iz nadležnosti subjekta za naplatu cestarine na pojedinom području, pokrivenost bila prekinuta.

(6) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj dužni su objavljivati:

– informacije o svojem pokrivanju područja EENC-a i o svim izmjenama u pogledu tog pokrivanja i

– u roku od mjesec dana od registracije detaljne planove u vezi sa svakim proširenjem svoje usluge na dodatna područja EENC-a, uz godišnja ažuriranja.

(7) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj ili koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj dužni su korisnicima EENC-a osigurati opremu u vozilu koja ispunjava zahtjeve iz članka 10.a stavka 1. ovoga Zakona te zahtjeve propisa koji se odnose na radijsku opremu i elektromagnetsku kompatibilnost.

(8) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj dužni su voditi evidenciju opreme u vozilu povezane s njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a, kojoj je poništena valjanost.

(9) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj obvezni su javno objavljivati svoje politike sklapanja ugovora s korisnicima EENC-a.

(10) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj subjektima za naplatu cestarine obvezni su pružati informacije koje su im potrebne za izračun i naplatu cestarine za vozila korisnika EENC-a ili za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika EENC-a.

(11) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj obvezni su surađivati sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima da identificiraju osumnjičene prekršitelje.

(12) U slučaju u kojem se sumnja u neplaćanje cestarine subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi s vozilom uključenim u navodno neplaćanje cestarine i s vlasnikom ili korisnikom tog vozila koji je klijent pružatelja usluge EENC-a, a pružatelj usluge EENC-a obvezan je odmah staviti na raspolaganje takve podatke, koje subjekt za naplatu cestarine ne smije dati nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine.

(13) U slučaju da je subjekt za naplatu cestarine ujedno i pružatelj usluge naplate cestarine, podatke iz stavka 14. ovoga članka dozvoljeno je upotrijebiti isključivo u svrhu identificiranja osumnjičenih prekršitelja.

(14) Pružatelji usluge EENC-a obvezni su subjektima za naplatu cestarine dati podatke u vezi sa svim vozilima u kojima se, prema njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a, nalazi njihova oprema i koji su, u određenom razdoblju, vozili na području EENC-a, za koje je nadležan subjekt za naplatu cestarine, kao i podatke o vlasnicima tih vozila odnosno korisnicima EENC-a vezanim za ta vozila, pod uvjetom da subjekt za naplatu cestarine treba te podatke kako bi ispunio svoje obveze prema poreznim tijelima.

(15) Pružatelj usluge EENC-a dužan je dostaviti podatke određene ovim člankom najkasnije dva dana nakon primitka zahtjeva. Subjektu za naplatu cestarine nije dozvoljeno otkriti takve podatke drugom pružatelju usluge naplate cestarine. U slučaju da je subjekt za naplatu cestarine ujedno i pružatelj usluge naplate cestarine, podatke je dozvoljeno upotrebljavati isključivo u svrhu ispunjavanja obveza subjekta za naplatu cestarine prema poreznim tijelima.

(16) Ministarstvo se određuje jedinstvenom kontaktnom točkom za olakšavanje i koordiniranje administrativnih aktivnosti između pružatelja usluge EENC-a i subjekata za naplatu cestarine, iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona.

(17) Ministarstvo na kraju svake kalendarske godine elektroničkim putem dostavlja Europskoj komisiji registre područja EENC-a i pružatelja usluga EENC-a u Republici Hrvatskoj.

(18) Postupak registracije i dokumente kojima se dokazuju zahtjevi koji se moraju ispuniti za registraciju pružatelja usluga EENC, postupak i dinamiku provjere registriranih pružatelja usluge EENC-a te mjere u slučaju prestanka ispunjavanja pojedinog zahtjeva pravilnikom propisuje ministar.

NN 144/2021 dodan člankom 8. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

(1) Subjekti za naplatu cestarine u Republici Hrvatskoj su Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari koji naplaćuju cestarinu na svom području EENC-a te su istodobno pružatelji usluge naplate cestarine na svom području EENC-a.

(2) Subjekti za naplatu cestarine dužni su analizirati razinu usklađenosti svog područja EENC-a s tehničkim i postupovnim uvjetima za interoperabilnost EENC-a te jedinstvenom kontaktnom uredu iz članka 11. stavka 16. ovoga Zakona dostaviti prijedlog programa korektivnih aktivnosti koje će poduzeti radi osiguravanja interoperabilnosti EENC-a u okviru sustava za naplatu cestarine.

(3) Subjekti za naplatu cestarine dužni su izraditi i održavati izjavu o području EENC-a kojom se određuju opći uvjeti za pružatelje usluge EENC-a na svojim područjima EENC-a, u skladu s provedbenim aktom Europske komisije kojim se propisuje minimalan sadržaj izjave o području EENC-a.

(4) Imenovani subjekti za naplatu cestarine kada uspostavljaju novi elektronički sustav za naplatu cestarine, obvezni su objaviti izjavu o području EENC-a i u izjavi o području EENC-a objaviti, detaljno, planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, dovoljno unaprijed kako bi se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućila akreditacija pri tijelu nadležnom za akreditaciju, najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

(5) Subjekti za naplatu cestarine kada znatno mijenjaju elektronički sustav za naplatu cestarine, obvezni su objaviti ažuriranu izjavu o području EENC-a, dovoljno unaprijed kako bi se već akreditiranim pružateljima usluge EENC-a omogućilo da prilagode svoje sastavnice interoperabilnosti novim zahtjevima i kako bi ponovno dobili akreditaciju od tijela nadležnog za akreditaciju, najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

(6) Ako uspostavljanje novog elektroničkog sustava za naplatu cestarine iz stavka 4. ovoga članka odnosno znatne promjene elektroničkog sustava za naplatu cestarine iz stavka 5. ovoga članka uključuju uvođenje novih parametara za klasifikaciju vozila, subjekt za naplatu cestarine odnosno imenovani subjekt za naplatu cestarine mora sedam mjeseci unaprijed o tome obavijestiti Ministarstvo, a Ministarstvo šest mjeseci unaprijed o tome obavijestiti Europsku komisiju, ostale države članice Europske unije i pružatelje usluge EENC-a, aktivne u području EENC-a toga subjekta za naplatu cestarine.

(7) Subjekti za naplatu cestarine nadležni za područja EENC-a imaju obvezu na nediskriminirajućoj osnovi prihvaćati sve pružatelje usluge EENC-a koji podnesu zahtjev za pružanje usluge EENC-a, na područjima EENC-a iz njihove nadležnosti, koji poštuju obveze i opće uvjete iz izjave o području EENC-a.

(8) Subjekti za naplatu cestarine nemaju pravo zahtijevati od pružatelja usluge EENC-a da se koriste specifičnim tehničkim rješenjima ili procesima kojima se ograničava interoperabilnost sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a s elektroničkim sustavima za naplatu cestarine u drugim područjima EENC-a.

(9) Subjekt za naplatu cestarine izdaje račun za cestarinu, vezanu za pružanje usluge EENC-a pružatelju usluge EENC-a, a pružatelj usluge EENC-a izdaje račun za cestarinu korisniku usluge EENC-a na isti iznos.

(10) Cestarina koju zaračunavaju subjekt za naplatu cestarine i pružatelj usluge EENC-a ne smije biti viša od cestarine utvrđene prema propisu iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona, a svi rabati ili popusti na cestarine moraju biti u skladu s odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(11) Subjekti za naplatu cestarine u svojim područjima EENC-a obvezni su prihvaćati svu valjanu opremu u vozilu pružatelja usluge EENC-a s kojima imaju ugovorne odnose, koja je potvrđena u skladu s propisanim postupkom o ocjeni sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti i koja nije na popisu opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona, kojoj je poništena valjanost, a vozilima s navedenom opremom u slučaju problema u funkcioniranju EENC-a, za koje je odgovoran sam subjekt za naplatu cestarine, obvezni su omogućiti pomoćnu uslugu, s tim da se korištenje pomoćne usluge ne smatra neplaćanjem cestarine.

(12) Subjekti za naplatu cestarine imaju obvezu na nediskriminirajući način surađivati s pružateljima usluge EENC-a ili proizvođačima ili prijavljenim tijelima, s ciljem procjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti u njihovim područjima EENC-a.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Subjekti za naplatu cestarine u Republici Hrvatskoj su Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari koji naplaćuju cestarinu na svom području EENC-a te su istodobno pružatelji usluge naplate cestarine na svom području EENC-a.

(2) Subjekti za naplatu cestarine dužni su analizirati razinu usklađenosti svog područja EENC-a s tehničkim i postupovnim uvjetima za interoperabilnost EENC-a te jedinstvenom kontaktnom uredu iz članka 11. stavka 16. ovoga Zakona dostaviti prijedlog programa korektivnih aktivnosti koje će poduzeti radi osiguravanja interoperabilnosti EENC-a u okviru sustava za naplatu cestarine.

(3) Subjekti za naplatu cestarine dužni su izraditi i održavati izjavu o području EENC-a kojom se određuju opći uvjeti za pružatelje usluge EENC-a na svojim područjima EENC-a, u skladu s provedbenim aktom Europske komisije kojim se propisuje minimalan sadržaj izjave o području EENC-a.

(4) Imenovani subjekti za naplatu cestarine kada uspostavljaju novi elektronički sustav za naplatu cestarine, obvezni su objaviti izjavu o području EENC-a i u izjavi o području EENC-a objaviti, detaljno, planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, dovoljno unaprijed kako bi se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućila akreditacija pri tijelu nadležnom za akreditaciju, najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

(5) Subjekti za naplatu cestarine kada znatno mijenjaju elektronički sustav za naplatu cestarine, obvezni su objaviti ažuriranu izjavu o području EENC-a, dovoljno unaprijed kako bi se već akreditiranim pružateljima usluge EENC-a omogućilo da prilagode svoje sastavnice interoperabilnosti novim zahtjevima i kako bi ponovno dobili akreditaciju od tijela nadležnog za akreditaciju, najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

(6) Ako uspostavljanje novog elektroničkog sustava za naplatu cestarine iz stavka 4. ovoga članka odnosno znatne promjene elektroničkog sustava za naplatu cestarine iz stavka 5. ovoga članka uključuju uvođenje novih parametara za klasifikaciju vozila, subjekt za naplatu cestarine odnosno imenovani subjekt za naplatu cestarine mora sedam mjeseci unaprijed o tome obavijestiti Ministarstvo, a Ministarstvo šest mjeseci unaprijed o tome obavijestiti Europsku komisiju, ostale države članice Europske unije i pružatelje usluge EENC-a, aktivne u području EENC-a toga subjekta za naplatu cestarine.

(7) Subjekti za naplatu cestarine nadležni za područja EENC-a imaju obvezu na nediskriminirajućoj osnovi prihvaćati sve pružatelje usluge EENC-a koji podnesu zahtjev za pružanje usluge EENC-a, na područjima EENC-a iz njihove nadležnosti, koji poštuju obveze i opće uvjete iz izjave o području EENC-a.

(8) Subjekti za naplatu cestarine nemaju pravo zahtijevati od pružatelja usluge EENC-a da se koriste specifičnim tehničkim rješenjima ili procesima kojima se ograničava interoperabilnost sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a s elektroničkim sustavima za naplatu cestarine u drugim područjima EENC-a.

(9) Subjekt za naplatu cestarine izdaje račun za cestarinu, vezanu za pružanje usluge EENC-a pružatelju usluge EENC-a, a pružatelj usluge EENC-a izdaje račun za cestarinu korisniku usluge EENC-a na isti iznos.

(10) Cestarina koju zaračunavaju subjekt za naplatu cestarine i pružatelj usluge EENC-a ne smije biti viša od cestarine utvrđene prema propisu iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona, a svi rabati ili popusti na cestarine moraju biti u skladu s odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(11) Subjekti za naplatu cestarine u svojim područjima EENC-a obvezni su prihvaćati svu valjanu opremu u vozilu pružatelja usluge EENC-a s kojima imaju ugovorne odnose, koja je potvrđena u skladu s propisanim postupkom o ocjeni sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti i koja nije na popisu opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona, kojoj je poništena valjanost, a vozilima s navedenom opremom u slučaju problema u funkcioniranju EENC-a, za koje je odgovoran sam subjekt za naplatu cestarine, obvezni su omogućiti pomoćnu uslugu, s tim da se korištenje pomoćne usluge ne smatra neplaćanjem cestarine.

(12) Subjekti za naplatu cestarine imaju obvezu na nediskriminirajući način surađivati s pružateljima usluge EENC-a ili proizvođačima ili prijavljenim tijelima, s ciljem procjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti u njihovim područjima EENC-a.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Pružatelj usluge EENC-a

(1) Pružatelj usluge EENC-a je pravna osoba koja raspolaže odgovarajućom opremom koja omogućuje EENC način naplate cestarine, udovoljava uvjetima za pružanje EENC usluge i upisana je u upisnik pružatelja EENC usluge u zemlji članici Europske unije u kojoj ima sjedište.

(2) Posebne uvjete koje mora ispunjavati pružatelj usluge EENC-a koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske propisuje ministar.

(3) Ako su Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionar ujedno i pružatelji usluge EENC-a, dužni su voditi poslovne knjige na način da posebno iskazuju račun dobiti i gubitka u odnosu na plaćanje cestarine putem EENC-a.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 11. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Pružatelj usluge EENC-a

(1) Pružatelj usluge EENC-a je pravna osoba koja raspolaže odgovarajućom opremom koja omogućuje EENC način naplate cestarine, udovoljava uvjetima za pružanje EENC usluge i upisana je u upisnik pružatelja EENC usluge u zemlji članici Europske unije u kojoj ima sjedište.

(2) Posebne uvjete koje mora ispunjavati pružatelj usluge EENC-a koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske propisuje ministar.

(2) Ako su Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionar ujedno i pružatelji usluge EENC-a, dužni su voditi poslovne knjige na način da posebno iskazuju račun dobiti i gubitka u odnosu na plaćanje cestarine putem EENC-a.

NN 144/2021 izmijenjen člancima 9. i 10. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Pružatelj usluge EENC-a

(1) Pružatelj usluge EENC-a je pravna osoba koja raspolaže odgovarajućom opremom koja omogućuje EENC način naplate cestarine, udovoljava uvjetima za pružanje EENC usluge i upisana je u upisnik pružatelja EENC usluge u zemlji članici Europske unije u kojoj ima sjedište.

(2) Ako su Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionar ujedno i pružatelji usluge EENC-a, dužni su voditi poslovne knjige na način da posebno iskazuju račun dobiti i gubitka u odnosu na plaćanje cestarine putem EENC-a (1) Pružatelji usluge EENC-a imaju pravo na primanje naknade od subjekta za naplatu cestarine.

(2) Metodologija za izračun naknade pružateljima usluge EENC-a temelji se na izračunu naknade za usporedive usluge koje pružaju pružatelji usluga naplate cestarine u Republici Hrvatskoj. Iznos naknade pružateljima usluge EENC-a može se razlikovati od naknade pružatelja usluga, ako je to opravdano:

– troškovima specifičnih zahtjeva i obveza pružatelja usluga koji se ne primjenjuje na pružatelje usluge EENC-a i

– troškovima koji, za subjekta za naplatu cestarine, nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja sustava usklađenog s EENC-om, u svojem području naplate cestarine, uključujući troškove akreditacije, u slučajevima kad takvi troškovi nisu uključeni u cestarinu.

(3) Metodologiju za izračun naknade za pružatelje usluge EENC-a pravilnikom propisuje ministar, a subjekti za naplatu cestarine u sklopu komercijalnih uvjeta u izjavi o području EENC-a obvezni su navesti podatke o objavi toga propisa.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Pružatelji usluge EENC-a imaju pravo na primanje naknade od subjekta za naplatu cestarine.

(2) Metodologija za izračun naknade pružateljima usluge EENC-a temelji se na izračunu naknade za usporedive usluge koje pružaju pružatelji usluga naplate cestarine u Republici Hrvatskoj. Iznos naknade pružateljima usluge EENC-a može se razlikovati od naknade pružatelja usluga, ako je to opravdano:

– troškovima specifičnih zahtjeva i obveza pružatelja usluga koji se ne primjenjuje na pružatelje usluge EENC-a i

– troškovima koji, za subjekta za naplatu cestarine, nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja sustava usklađenog s EENC-om, u svojem području naplate cestarine, uključujući troškove akreditacije, u slučajevima kad takvi troškovi nisu uključeni u cestarinu.

(3) Metodologiju za izračun naknade za pružatelje usluge EENC-a pravilnikom propisuje ministar, a subjekti za naplatu cestarine u sklopu komercijalnih uvjeta u izjavi o području EENC-a obvezni su navesti podatke o objavi toga propisa.

NN 144/2021 dodan člankom 10. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

(1) U slučaju odstupanja između klasifikacije vozila između pružatelja usluge EENC-a i subjekta za naplatu cestarine prednost ima klasifikacija subjekta za naplatu cestarine, osim ako se može dokazati pogreška u navedenoj klasifikaciji.

(2) Subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a zahtijevati plaćanje za svaku potkrijepljenu prijavu cestarine i za svaku potkrijepljenu neprijavljenu cestarinu u vezi s bilo kojim računom korisnika EENC-a kojim upravlja taj pružatelj usluge EENC-a.

(3) U slučaju da je pružatelj usluge EENC-a poslao subjektu za naplatu cestarine popis opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, pružatelj usluge EENC-a nije odgovoran za bilo koju dodatnu cestarinu koja je nastala na temelju upotrebe opreme u vozilu kojoj je poništena valjanost.

(4) Broj upisa na popisu opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, oblik popisa i učestalost njegova ažuriranja dogovaraju subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a.

(5) U sustavima za naplatu cestarine koji se temelje na mikrovalnoj tehnologiji subjekti za naplatu cestarine dostavljaju potkrijepljene prijave cestarine pružateljima usluge EENC-a za cestarine njihovih korisnika EENC-a.

(6) Subjekti koji pružaju usluge naplate cestarine vode računovodstvenu evidenciju koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluge naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima.

(7) Informacije o troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine dostavljaju se, na zahtjev, relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu.

(8) Zabranjeno je unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) U slučaju odstupanja između klasifikacije vozila između pružatelja usluge EENC-a i subjekta za naplatu cestarine prednost ima klasifikacija subjekta za naplatu cestarine, osim ako se može dokazati pogreška u navedenoj klasifikaciji.

(2) Subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a zahtijevati plaćanje za svaku potkrijepljenu prijavu cestarine i za svaku potkrijepljenu neprijavljenu cestarinu u vezi s bilo kojim računom korisnika EENC-a kojim upravlja taj pružatelj usluge EENC-a.

(3) U slučaju da je pružatelj usluge EENC-a poslao subjektu za naplatu cestarine popis opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, pružatelj usluge EENC-a nije odgovoran za bilo koju dodatnu cestarinu koja je nastala na temelju upotrebe opreme u vozilu kojoj je poništena valjanost.

(4) Broj upisa na popisu opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, oblik popisa i učestalost njegova ažuriranja dogovaraju subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a.

(5) U sustavima za naplatu cestarine koji se temelje na mikrovalnoj tehnologiji subjekti za naplatu cestarine dostavljaju potkrijepljene prijave cestarine pružateljima usluge EENC-a za cestarine njihovih korisnika EENC-a.

(6) Subjekti koji pružaju usluge naplate cestarine vode računovodstvenu evidenciju koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluge naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima.

(7) Informacije o troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine dostavljaju se, na zahtjev, relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu.

(8) Zabranjeno je unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Upisnik pružatelja usluge EENC-a

(1) Upisnik pružatelja usluge EENC-a koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske vodi Ministarstvo.

(2) U upisnik iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci o pružatelju usluge EENC-a, područje primjene EENC-a, tehnički uvjeti iz potvrde iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona, podaci o određivanju visine cestarine, izjavu Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara o uvjetima sklapanja ugovora s pružateljem usluga EENC-a.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 12. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Upisnik pružatelja usluge EENC-a

(1) Upisnik pružatelja usluge EENC-a koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske vodi Ministarstvo.

(2) U upisnik iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci o pružatelju usluge EENC-a, područje primjene EENC-a, tehnički uvjeti zahtjevi iz potvrde iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona, podaci o određivanju visine cestarine, izjavu Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara o uvjetima sklapanja ugovora s pružateljem usluga EENC-a.

NN 144/2021 izmijenjen člancima 11. i 12. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Upisnik pružatelja usluge EENC-a

(1) Upisnik pružatelja usluge EENC-a koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske vodi Ministarstvo.

(2) U upisnik iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci o pružatelju usluge EENC-a, područje primjene EENC-a, tehnički zahtjevi iz potvrde iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona, podaci o određivanju visine cestarine, izjavu Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara o uvjetima sklapanja ugovora s pružateljem usluga (1) Korisnici EENC-a imaju pravo ugovaranja usluge EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na njihovo državljanstvo, državu u kojoj imaju boravište ili državu u kojoj je vozilo registrirano.

(2) Prilikom sklapanja ugovora korisnici EENC-a moraju biti uredno obaviješteni o važećim sredstvima plaćanja i o obradi njihovih osobnih podataka i pravima koja proizlaze iz propisa o zaštiti osobnih podataka.

(3) Smatra se da je korisnik EENC-a plaćanjem cestarine svojem pružatelju usluge EENC-a ispunio obvezu plaćanja korisnika usluge prema nadležnom subjektu za naplatu cestarine.

(4) Ako su u vozilo ugrađena ili se u njemu prevoze dva ili više komada opreme, odgovornost je korisnika EENC-a da koristi ili aktivira odgovarajuću opremu u vozilu za određeno područje EENC-a.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Korisnici EENC-a imaju pravo ugovaranja usluge EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na njihovo državljanstvo, državu u kojoj imaju boravište ili državu u kojoj je vozilo registrirano.

(2) Prilikom sklapanja ugovora korisnici EENC-a moraju biti uredno obaviješteni o važećim sredstvima plaćanja i o obradi njihovih osobnih podataka i pravima koja proizlaze iz propisa o zaštiti osobnih podataka.

(3) Smatra se da je korisnik EENC-a plaćanjem cestarine svojem pružatelju usluge EENC-a ispunio obvezu plaćanja korisnika usluge prema nadležnom subjektu za naplatu cestarine.

(4) Ako su u vozilo ugrađena ili se u njemu prevoze dva ili više komada opreme, odgovornost je korisnika EENC-a da koristi ili aktivira odgovarajuću opremu u vozilu za određeno područje EENC-a.

NN 144/2021 dodan člankom 12. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

(1) Povjerenstvo za mirenje u Ministarstvu, sastavljeno od tri člana, nadležno za posredovanje između subjekata za naplatu s područjem EENC-a u Republici Hrvatskoj i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine, odlukom imenuje ministar iz redova stručnjaka za područje u kojem se posreduje.

(2) Povjerenstvo za mirenje osobito je ovlašteno provjeriti jesu li ugovorni uvjeti koje je subjekt za naplatu cestarine postavio pružateljima usluge EENC-a nediskriminirajući, kao i provjeriti primaju li pružatelji usluge EENC-a naknadu u skladu s člankom 12. ovoga Zakona.

(3) Postupak pred Povjerenstvom za mirenje ovlašteni su pokrenuti subjekt za naplatu cestarine i/ili pružatelj usluge EENC-a i tražiti da se tijelo za mirenje uključi u bilo koji spor koji se tiče njihovih ugovornih odnosa ili pregovora.

(4) Povjerenstvo za mirenje je neovisno u odnosu na komercijalne interese subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge naplate cestarine te posreduje između subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine.

(5) Povjerenstvo za mirenje, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva da se uključi, dužno je izjasniti se o tome ima li na raspolaganju sve dokumente potrebne za posredovanje.

(6) Povjerenstvo za mirenje ovlašteno je tražiti odgovarajuće informacije od subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i bilo kojih trećih strana aktivnih u pružanju usluge EENC-a u Republici Hrvatskoj koji su obvezni tijelu za mirenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva dostaviti informacije kojima raspolažu.

(7) Povjerenstvo za mirenje dužno je u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva za uključivanje izdati mišljenje u predmetu.

(8) Povjerenstvo za mirenje razmjenjuje informacije s drugim tijelima za mirenje na području Europske unije o radu, vodećim načelima i praksama.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Povjerenstvo za mirenje u Ministarstvu, sastavljeno od tri člana, nadležno za posredovanje između subjekata za naplatu s područjem EENC-a u Republici Hrvatskoj i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine, odlukom imenuje ministar iz redova stručnjaka za područje u kojem se posreduje.

(2) Povjerenstvo za mirenje osobito je ovlašteno provjeriti jesu li ugovorni uvjeti koje je subjekt za naplatu cestarine postavio pružateljima usluge EENC-a nediskriminirajući, kao i provjeriti primaju li pružatelji usluge EENC-a naknadu u skladu s člankom 12. ovoga Zakona.

(3) Postupak pred Povjerenstvom za mirenje ovlašteni su pokrenuti subjekt za naplatu cestarine i/ili pružatelj usluge EENC-a i tražiti da se tijelo za mirenje uključi u bilo koji spor koji se tiče njihovih ugovornih odnosa ili pregovora.

(4) Povjerenstvo za mirenje je neovisno u odnosu na komercijalne interese subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge naplate cestarine te posreduje između subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine.

(5) Povjerenstvo za mirenje, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva da se uključi, dužno je izjasniti se o tome ima li na raspolaganju sve dokumente potrebne za posredovanje.

(6) Povjerenstvo za mirenje ovlašteno je tražiti odgovarajuće informacije od subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i bilo kojih trećih strana aktivnih u pružanju usluge EENC-a u Republici Hrvatskoj koji su obvezni tijelu za mirenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva dostaviti informacije kojima raspolažu.

(7) Povjerenstvo za mirenje dužno je u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva za uključivanje izdati mišljenje u predmetu.

(8) Povjerenstvo za mirenje razmjenjuje informacije s drugim tijelima za mirenje na području Europske unije o radu, vodećim načelima i praksama.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Tehnički uvjeti za EENC i interoperabilnost

(1) Tehničke uvjete EENC-a koje moraju ispunjavati pružatelji usluge EENC-a koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionar te elemente interoperabilnosti propisuje ministar.

(2) Potvrdu o ispunjavanju tehničkih uvjeta i elemenata interoperabilnosti iz stavka 1. ovoga članka izdaje Državni zavod za mjeriteljstvo.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 13. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Tehnički zahtjevi i posebni uvjeti za EENC i interoperabilnost

(1) Tehničke zahtjeve i posebne uvjete EENC-a te elemente interoperabilnosti koje moraju ispunjavati pružatelji usluge EENC-a koji imaju sjedište sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske, Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionar te elemente interoperabilnosti propisuje ministar.

(2) Potvrdu o ispunjavanju tehničkih uvjeta zahtjeva i elemenata interoperabilnosti iz stavka 1. ovoga članka izdaje Državni zavod za mjeriteljstvo.

NN 144/2021 izmijenjen člancima 13. i 14. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Tehnički zahtjevi i posebni uvjeti za EENC i interoperabilnost

(1) Tehničke zahtjeve i posebne uvjete te elemente interoperabilnosti koje moraju ispunjavati pružatelji usluge EENC-a sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske, Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionar propisuje ministar.

(2) Potvrdu o ispunjavanju tehničkih zahtjeva i elemenata interoperabilnosti iz stavka 1. ovoga članka izdaje Državni zavod za mjeriteljstvo.

(1) Korisnicima EENC-a EENC se pruža u obliku jedinstvene stalne usluge koja ispunjava sljedeće zahtjeve:

– kad su parametri za klasifikaciju vozila, uključujući promjenjive, pohranjeni ili prijavljeni, ili oboje, u vozilu tijekom vožnje, više nije potrebna dodatna ljudska intervencija, osim ako dođe do izmjene karakteristika vozila i

– ljudska interakcija s određenim komadom opreme u vozilu ostaje ista, bez obzira na područje EENC-a.

(2) Odnos korisnika EENC-a i subjekta za naplatu cestarina ograničen je na izdavanje računa u skladu s člankom 11.a stavkom 9. ovoga Zakona te na proces prisilne naplate.

(3) Odnos između korisnika EENC-a i pružatelja usluge EENC-a ili njihove opreme u vozilu može se razlikovati ovisno o pružatelju usluge EENC-a, uz uvjet da interoperabilnost usluge EENC-a nije ugrožena.

(4) Pružatelji usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, na zahtjev Ministarstva, obvezni su dostaviti podatke o pruženim uslugama, uz primjenu propisa o zaštiti podataka, koji se podaci koriste isključivo za potrebe prometnih politika i za poboljšanje upravljanja prometom i ne smiju se koristiti za druge svrhe.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Korisnicima EENC-a EENC se pruža u obliku jedinstvene stalne usluge koja ispunjava sljedeće zahtjeve:

– kad su parametri za klasifikaciju vozila, uključujući promjenjive, pohranjeni ili prijavljeni, ili oboje, u vozilu tijekom vožnje, više nije potrebna dodatna ljudska intervencija, osim ako dođe do izmjene karakteristika vozila i

– ljudska interakcija s određenim komadom opreme u vozilu ostaje ista, bez obzira na područje EENC-a.

(2) Odnos korisnika EENC-a i subjekta za naplatu cestarina ograničen je na izdavanje računa u skladu s člankom 11.a stavkom 9. ovoga Zakona te na proces prisilne naplate.

(3) Odnos između korisnika EENC-a i pružatelja usluge EENC-a ili njihove opreme u vozilu može se razlikovati ovisno o pružatelju usluge EENC-a, uz uvjet da interoperabilnost usluge EENC-a nije ugrožena.

(4) Pružatelji usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, na zahtjev Ministarstva, obvezni su dostaviti podatke o pruženim uslugama, uz primjenu propisa o zaštiti podataka, koji se podaci koriste isključivo za potrebe prometnih politika i za poboljšanje upravljanja prometom i ne smiju se koristiti za druge svrhe.

NN 144/2021 dodan člankom 14. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

(1) Ako se uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, imenovani subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav obvezan je izraditi i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, čime se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućuje akreditacija, najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine, a nadležni subjekt za naplatu cestarine obvezan je uz to izraditi i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje ponovne ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a koji su prije njegove znatne izmjene već bili akreditirani za sustav.

(3) Svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a u Republici Hrvatskoj ima obvezu uspostaviti testno okruženje u kojem pružatelj usluge EENC-a ili njegov ovlašteni predstavnik može provjeriti je li njihova oprema u vozilu primjerena za upotrebu u području EENC-a subjekta za naplatu cestarine i dobiti potvrdu o uspješnom prolasku odgovarajućih testova.

(4) Subjekti za naplatu cestarine mogu uspostaviti jedinstveno testno okruženje za više od jednog područja EENC-a kako bi omogućili jednom ovlaštenom predstavniku da provjeri primjerenost za upotrebu jednog tipa opreme u vozilu, u ime više od jednog pružatelja usluge EENC-a.

(5) Subjekti za naplatu cestarine od pružatelja usluge EENC-a ili njihovih ovlaštenih predstavnika imaju pravo naplatiti troškove odgovarajućih testova.

(6) Sastavnice interoperabilnosti za upotrebu u EENC-u slobodno se stavljaju na tržište ako imaju oznaku CE ili izjavu o sukladnosti sa specifikacijama ili izjavu o primjerenosti za upotrebu ili obje izjave, a pregledi koji su već obavljeni u okviru postupka za provjeru sukladnosti sa specifikacijama i/ili primjerenosti za upotrebu ne trebaju se ponoviti.

(7) Ako sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE, koje su stavljene na tržište te upotrijebljene u skladu s namjenom, ne zadovoljavaju relevantne zahtjeve, Ministarstvo pokreće postupak pred tijelom koje je, sukladno posebnim propisima, nadležno za stavljanje robe na tržište, radi ograničavanja njihova područja primjene i zabrane njihove upotrebe odnosno povlačenja s tržišta.

(8) O pokretanju postupka iz stavka 7. ovoga članka Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju, pri čemu posebno navodi je li do nesukladnosti došlo zbog:

– nepravilne primjene tehničkih specifikacija i/ili

– neprimjerenosti tehničkih specifikacija.

(9) Europska komisija, na temelju obavijesti iz stavka 8. ovoga članka, provodi postupak i utvrđuje je li mjera opravdana. Ako se u tom postupku utvrdi da je mjera neopravdana, Ministarstvo pokreće postupak pred tijelom koje je, sukladno posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, nadležno za opoziv poduzete mjere. Ako je utvrđeno da sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE ne ispunjavaju zahtjeve interoperabilnosti, nadležno tijelo, sukladno posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, ovlašteno je od proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika zatražiti da, pod uvjetima koje to tijelo navede, uspostavi sukladnost sastavnice interoperabilnosti sa specifikacijama ili njezinu primjerenost za upotrebu, ili oboje.

(10) U svakom aktu koji donosi nadležno tijelo sukladno posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, u vezi s ocjenom sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, detaljno se navode razlozi na kojima se temelji, a akt se dostavlja proizvođaču, pružatelju usluge EENC-a ili njihovim ovlaštenim predstavnicima, navodeći pritom pravna sredstva koja su na raspolaganju, na temelju propisa kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, i rokove u kojima je moguće iskoristiti ta pravna sredstva.

(11) O aktima iz stavaka 9. i 10. ovoga članka Ministarstvo izvješćuje Europsku komisiju.

(12) Nadležno tijelo državne uprave prijavljuje Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja je ovlastilo za provedbu postupaka ocjenjivanja sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu, propisanim provedbenim aktima koje Europska komisija donosi na temelju akta iz članka 1.a stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, kao i o svakoj promjeni vezanoj za ovlaštenje, te o tome obavještava Ministarstvo i tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo.

(13) Za svako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 12. ovoga članka nadležno tijelo državne uprave koje ga prijavljuje prethodno određuje područje nadležnosti i od Europske komisije dobiva identifikacijski broj.

(14) Postupak ocjenjivanja prijavljenih tijela iz stavka 12. ovoga članka i ukidanja ovlaštenja provodi se u skladu s propisima o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Ako se uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, imenovani subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav obvezan je izraditi i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, čime se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućuje akreditacija, najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine, a nadležni subjekt za naplatu cestarine obvezan je uz to izraditi i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje ponovne ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a koji su prije njegove znatne izmjene već bili akreditirani za sustav.

(3) Svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a u Republici Hrvatskoj ima obvezu uspostaviti testno okruženje u kojem pružatelj usluge EENC-a ili njegov ovlašteni predstavnik može provjeriti je li njihova oprema u vozilu primjerena za upotrebu u području EENC-a subjekta za naplatu cestarine i dobiti potvrdu o uspješnom prolasku odgovarajućih testova.

(4) Subjekti za naplatu cestarine mogu uspostaviti jedinstveno testno okruženje za više od jednog područja EENC-a kako bi omogućili jednom ovlaštenom predstavniku da provjeri primjerenost za upotrebu jednog tipa opreme u vozilu, u ime više od jednog pružatelja usluge EENC-a.

(5) Subjekti za naplatu cestarine od pružatelja usluge EENC-a ili njihovih ovlaštenih predstavnika imaju pravo naplatiti troškove odgovarajućih testova.

(6) Sastavnice interoperabilnosti za upotrebu u EENC-u slobodno se stavljaju na tržište ako imaju oznaku CE ili izjavu o sukladnosti sa specifikacijama ili izjavu o primjerenosti za upotrebu ili obje izjave, a pregledi koji su već obavljeni u okviru postupka za provjeru sukladnosti sa specifikacijama i/ili primjerenosti za upotrebu ne trebaju se ponoviti.

(7) Ako sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE, koje su stavljene na tržište te upotrijebljene u skladu s namjenom, ne zadovoljavaju relevantne zahtjeve, Ministarstvo pokreće postupak pred tijelom koje je, sukladno posebnim propisima, nadležno za stavljanje robe na tržište, radi ograničavanja njihova područja primjene i zabrane njihove upotrebe odnosno povlačenja s tržišta.

(8) O pokretanju postupka iz stavka 7. ovoga članka Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju, pri čemu posebno navodi je li do nesukladnosti došlo zbog:

– nepravilne primjene tehničkih specifikacija i/ili

– neprimjerenosti tehničkih specifikacija.

(9) Europska komisija, na temelju obavijesti iz stavka 8. ovoga članka, provodi postupak i utvrđuje je li mjera opravdana. Ako se u tom postupku utvrdi da je mjera neopravdana, Ministarstvo pokreće postupak pred tijelom koje je, sukladno posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, nadležno za opoziv poduzete mjere. Ako je utvrđeno da sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE ne ispunjavaju zahtjeve interoperabilnosti, nadležno tijelo, sukladno posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, ovlašteno je od proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika zatražiti da, pod uvjetima koje to tijelo navede, uspostavi sukladnost sastavnice interoperabilnosti sa specifikacijama ili njezinu primjerenost za upotrebu, ili oboje.

(10) U svakom aktu koji donosi nadležno tijelo sukladno posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, u vezi s ocjenom sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, detaljno se navode razlozi na kojima se temelji, a akt se dostavlja proizvođaču, pružatelju usluge EENC-a ili njihovim ovlaštenim predstavnicima, navodeći pritom pravna sredstva koja su na raspolaganju, na temelju propisa kojima se uređuje stavljanje robe na tržište, i rokove u kojima je moguće iskoristiti ta pravna sredstva.

(11) O aktima iz stavaka 9. i 10. ovoga članka Ministarstvo izvješćuje Europsku komisiju.

(12) Nadležno tijelo državne uprave prijavljuje Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja je ovlastilo za provedbu postupaka ocjenjivanja sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu, propisanim provedbenim aktima koje Europska komisija donosi na temelju akta iz članka 1.a stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, kao i o svakoj promjeni vezanoj za ovlaštenje, te o tome obavještava Ministarstvo i tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo.

(13) Za svako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 12. ovoga članka nadležno tijelo državne uprave koje ga prijavljuje prethodno određuje područje nadležnosti i od Europske komisije dobiva identifikacijski broj.

(14) Postupak ocjenjivanja prijavljenih tijela iz stavka 12. ovoga članka i ukidanja ovlaštenja provodi se u skladu s propisima o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

NN 144/2021 dodan člankom 14. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Odredbe članaka 10. do 14.a ovoga Zakona ne primjenjuju se na sustave za naplatu cestarine koji nisu elektronički, u smislu članka 10. stavka 10. ovoga Zakona i male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarina, za koje bi troškovi usklađivanja sa zahtjevima navedenih odredbi bili nerazmjerni koristima.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Odredbe članaka 10. do 14.a ovoga Zakona ne primjenjuju se na sustave za naplatu cestarine koji nisu elektronički, u smislu članka 10. stavka 10. ovoga Zakona i male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarina, za koje bi troškovi usklađivanja sa zahtjevima navedenih odredbi bili nerazmjerni koristima.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Tijelo za mirenje

U Ministarstvu se osniva tijelo za mirenje koje provodi mirenje između Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara i pružatelja usluga EENC-a u sporovima koji nastanu za vrijeme pregovora ili nakon sklapanja ugovora, posebice u odnosu na sadržaj izjave Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara o uvjetima sklapanja ugovora s pružateljem usluga EENC-a radi osiguranja ravnopravnog odnosa prema pružateljima usluge EENC-a i opravdanosti visine naknade koju plaća pružatelj usluge EENC-a.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 15. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

Tijelo za mirenje

U Ministarstvu se osniva tijelo za mirenje koje provodi mirenje između Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara i pružatelja usluga EENC-a u sporovima koji nastanu za vrijeme pregovora ili nakon sklapanja ugovora, posebice u odnosu na sadržaj izjave Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara o uvjetima sklapanja ugovora s pružateljem usluga EENC-a radi osiguranja ravnopravnog odnosa prema pružateljima usluge EENC-a i opravdanosti visine naknade koju plaća pružatelj usluge EENC-a.

(1) Kako bi se omogućila identifikacija vozila i vlasnika vozila odnosno osobe koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, odobrava se nacionalnim kontaktnim točkama drugih država članica Europske unije pristup sljedećim podacima iz registra vozila Republike Hrvatske, s ovlašću da obavlja automatizirana pretraživanja o:

– podacima o vozilima i

– podacima o vlasnicima odnosno osobama koje na temelju ugovora imaju pravo na upotrebu vozila.

(2) Kontaktna točka Republike Hrvatske za razmjenu podataka iz stavka 1. ovoga članka određuje se u ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove.

(3) Prilikom obavljanja automatiziranog pretraživanja iz stavka 1. ovoga članka dozvoljeno je koristiti cjeloviti registracijski broj vozila.

(4) Razmjena informacija između kontaktne točke Republike Hrvatske i nacionalnih kontaktnih točaka drugih država članica Europske unije provodi se upotrebom računalne aplikacije Europskog informacijskog sustava za prometne i vozačke dozvole (Eucaris) i izmijenjenih verzija tog računalnog sustava, u skladu s propisima kojima se uređuje prekogranična razmjena informacija o prometnim prekršajima.

(5) Subjekt za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona ovlašten je od kontaktne točke Republike Hrvatske iz stavka 2. ovoga članka zatražiti pribavljanje podataka iz stavka 1. ovoga članka iz države članice Europske unije u kojoj je registrirano vozilo koje podliježe plaćanju cestarine ako prema podacima kojima raspolaže subjekt za naplatu cestarine za to vozilo cestarina nije plaćena, a nema drugih načina da se utvrdi identitet obveznika plaćanja cestarine kako bi mu se dostavila obavijest o obvezi plaćanja.

(6) Subjektu za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona dostavljaju se samo podaci nužni za dostavu obavijesti o obvezi plaćanja cestarine i pokretanja sudskog postupka naplate utvrđene cestarine pred nadležnim javnim tijelima, u skladu s propisima kojima se uređuje prisilna naplata potraživanja, koji se podaci smiju upotrebljavati isključivo u navedene svrhe, a subjekt za naplatu cestarine dužan je podatke brisati odmah nakon plaćanja cestarine ili, ako se plaćanje ne izvrši, u roku od pet godina nakon prijenosa podataka.

(7) Subjekt za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona mora vlasniku vozila, osobi koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila ili osobi identificiranoj na drugi način dostaviti obavijest da se sumnjiči za neplaćanje cestarine.

(8) Ako obveznik plaćanja cestarine postupi u skladu s nalogom iz obavijesti iz stavka 7. ovoga članka i plati cestarinu, okončava se postupak vezan uz neplaćanje cestarine.

(9) Ministarstvo, na temelju podataka koje dobiva od ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, izrađuje sveobuhvatno izvješće o broju automatiziranih pretraživanja koja je provelo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove preko nacionalnih kontaktnih točki država članica Europske unije u kojima su registrirana vozila za koja nije plaćena cestarina te o broju neispunjenih zahtjeva. Sveobuhvatno izvješće uključuje i opis postupanja za naplatu cestarina sukladno ovom Zakonu, s podacima koliki je udio naplaćene cestarine na temelju pisane obavijesti, koliki je udio cestarine naplaćene u sudskom postupku te koliki je udio nenaplaćene cestarine. Sveobuhvatno izvješće Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji do 19. travnja 2023., a nakon toga svake tri godine.

(10) Podatke potrebne za obavljanje automatiziranog pretraživanja i podatke koji se dostavljaju kao rezultat automatiziranog pretraživanja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove.

(11) Obvezan sadržaj, službeni jezik i obrazac obavijesti iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Kako bi se omogućila identifikacija vozila i vlasnika vozila odnosno osobe koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, odobrava se nacionalnim kontaktnim točkama drugih država članica Europske unije pristup sljedećim podacima iz registra vozila Republike Hrvatske, s ovlašću da obavlja automatizirana pretraživanja o:

– podacima o vozilima i

– podacima o vlasnicima odnosno osobama koje na temelju ugovora imaju pravo na upotrebu vozila.

(2) Kontaktna točka Republike Hrvatske za razmjenu podataka iz stavka 1. ovoga članka određuje se u ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove.

(3) Prilikom obavljanja automatiziranog pretraživanja iz stavka 1. ovoga članka dozvoljeno je koristiti cjeloviti registracijski broj vozila.

(4) Razmjena informacija između kontaktne točke Republike Hrvatske i nacionalnih kontaktnih točaka drugih država članica Europske unije provodi se upotrebom računalne aplikacije Europskog informacijskog sustava za prometne i vozačke dozvole (Eucaris) i izmijenjenih verzija tog računalnog sustava, u skladu s propisima kojima se uređuje prekogranična razmjena informacija o prometnim prekršajima.

(5) Subjekt za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona ovlašten je od kontaktne točke Republike Hrvatske iz stavka 2. ovoga članka zatražiti pribavljanje podataka iz stavka 1. ovoga članka iz države članice Europske unije u kojoj je registrirano vozilo koje podliježe plaćanju cestarine ako prema podacima kojima raspolaže subjekt za naplatu cestarine za to vozilo cestarina nije plaćena, a nema drugih načina da se utvrdi identitet obveznika plaćanja cestarine kako bi mu se dostavila obavijest o obvezi plaćanja.

(6) Subjektu za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona dostavljaju se samo podaci nužni za dostavu obavijesti o obvezi plaćanja cestarine i pokretanja sudskog postupka naplate utvrđene cestarine pred nadležnim javnim tijelima, u skladu s propisima kojima se uređuje prisilna naplata potraživanja, koji se podaci smiju upotrebljavati isključivo u navedene svrhe, a subjekt za naplatu cestarine dužan je podatke brisati odmah nakon plaćanja cestarine ili, ako se plaćanje ne izvrši, u roku od pet godina nakon prijenosa podataka.

(7) Subjekt za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona mora vlasniku vozila, osobi koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila ili osobi identificiranoj na drugi način dostaviti obavijest da se sumnjiči za neplaćanje cestarine.

(8) Ako obveznik plaćanja cestarine postupi u skladu s nalogom iz obavijesti iz stavka 7. ovoga članka i plati cestarinu, okončava se postupak vezan uz neplaćanje cestarine.

(9) Ministarstvo, na temelju podataka koje dobiva od ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, izrađuje sveobuhvatno izvješće o broju automatiziranih pretraživanja koja je provelo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove preko nacionalnih kontaktnih točki država članica Europske unije u kojima su registrirana vozila za koja nije plaćena cestarina te o broju neispunjenih zahtjeva. Sveobuhvatno izvješće uključuje i opis postupanja za naplatu cestarina sukladno ovom Zakonu, s podacima koliki je udio naplaćene cestarine na temelju pisane obavijesti, koliki je udio cestarine naplaćene u sudskom postupku te koliki je udio nenaplaćene cestarine. Sveobuhvatno izvješće Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji do 19. travnja 2023., a nakon toga svake tri godine.

(10) Podatke potrebne za obavljanje automatiziranog pretraživanja i podatke koji se dostavljaju kao rezultat automatiziranog pretraživanja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove.

(11) Obvezan sadržaj, službeni jezik i obrazac obavijesti iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

NN 54/2013 dodan člankom 14. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Zaštita osobnih podataka korisnika javnih cesta

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom i koncesionar dužni su osobne podatke korisnika javne ceste za potrebe inteligentnih transportnih sustava na javnoj cesti (elektronička naplata cestarine i EENC, sustavi za upravljanja prometom i drugi) prikupljati, obrađivati i koristiti u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka i propisima o zaštiti podataka i sigurnosti u elektroničkim komunikacijama.

(2) U svrhu dodatne zaštite privatnosti, uvijek kada je to tehnički izvedivo, inteligentni transportni sustavi iz stavka 1. ovoga članka trebaju koristiti neimenovane podatke.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 16. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Zaštita osobnih podataka korisnika javnih cesta

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom i koncesionar dužni su osobne podatke korisnika javne ceste za potrebe inteligentnih transportnih sustava na javnoj cesti (elektronička naplata cestarine i EENC, sustavi za upravljanja prometom i drugi) (1) Osobni podaci koji se obrađuju u skladu s odredbama ovoga Zakona moraju se prikupljati, obrađivati i koristiti u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka i propisima o zaštiti podataka i sigurnosti u elektroničkim komunikacijama.

(2) U svrhu dodatne zaštite privatnosti osobnih podataka, uvijek kada je to tehnički izvedivo, inteligentni transportni sustavi iz stavka 1. ovoga članka Zakona (elektronička naplata cestarine, EENC, sustavi za upravljanje prometom i drugi) trebaju koristiti neimenovane podatke.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Opća načela planiranja, projektiranja, gradnje, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta

(1) Javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način:

– sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskim načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje,

– da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu,

– sukladan uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu, propisima kojima je uređena zaštita okoliša te propisima o sigurnosti prometa na cestama.

(2) Tranzitni promet teretnih vozila može se odvijati samo po javnim cestama određenim za tranzitni promet.

(3) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo i ministrom nadležnim za unutarnje poslove donosi propis o projektiranju javnih cesta i njihovih elemenata sa stajališta osiguranja prometne sigurnosti i ekonomičnosti njihove izgradnje i održavanja.

(4) Ministar, sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, donosi propise o:

– prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama,

– turističkoj i ostaloj signalizaciji,

– načinu označavanja i osiguranja radova na cesti.

(5) Ministar donosi:

– tehničke provedbene propise kojima se podrobnije uređuje primjena posebnih propisa na području javnih cesta,

– propis kojim se određuju javne ceste i ostali elementi bitni za obavljanje tranzitnog prometa teretnih vozila iz stavka 2. ovoga članka,

– propis kojim se utvrđuje sadržaj, ustroj i način vođenja baze podataka o javnim cestama i objektima na njima.

(6) Ministar nadležan za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, uz suglasnost ministra, donosi propis o vrsti i sadržaju projekata za građenje i rekonstrukciju javnih cesta.

(7) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove te ministrom nadležnim za graditeljstvo donosi propis kojim se ograničava uporaba pojedinih javnih cesta za promet teretnih vozila čija najveća dopuštena masa premašuje 7,5 tona, kada za te ceste kao alternativni pravci postoje druge javne ceste s boljim prometno-tehničkim karakteristikama, osim za prijevoz navedenih vozila u lokalnom prometu, ako to zahtijevaju razlozi protočnosti i sigurnosti prometa, zaštite ceste od buke i drugih elemenata vezanih uz zaštitu okoliša.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 15. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Opća načela planiranja, projektiranja, gradnje, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta

(1) Javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način:

– sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskim načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje,

– da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu,

– sukladan uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu, propisima kojima je uređena zaštita okoliša te propisima o sigurnosti prometa na cestama.

(2) Tranzitni promet teretnih vozila može se odvijati samo po javnim cestama određenim za tranzitni promet.

(3) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo i ministrom nadležnim za unutarnje poslove donosi propis o projektiranju javnih cesta i njihovih elemenata sa stajališta osiguranja prometne sigurnosti i ekonomičnosti njihove izgradnje i održavanja.

(4) Ministar, sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, donosi propise o:

– prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama,

– turističkoj i ostaloj signalizaciji,

– načinu označavanja i osiguranja radova na cesti.

(5) Ministar donosi:

– tehničke provedbene propise kojima se podrobnije uređuje primjena posebnih propisa na području javnih cesta,

– propis kojim se određuju javne ceste i ostali elementi bitni za obavljanje tranzitnog prometa teretnih vozila iz stavka 2. ovoga članka,

– propis kojim se utvrđuje sadržaj, ustroj i način vođenja baze podataka o javnim cestama i objektima na njima.

(6) Ministar nadležan za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva graditeljstvo, uz suglasnost ministra, donosi propis o vrsti i sadržaju projekata za građenje i rekonstrukciju javnih cesta.

(7) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo donosi tehničke provedbene propise kojima se uređuje projektiranje, građenje, rekonstrukcija i održavanje biciklističkih staza i biciklističkih traka, uključujući i način prometovanja i njihova označavanja prometnom signalizacijom.

(8) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove te ministrom nadležnim za graditeljstvo donosi propis kojim se ograničava uporaba pojedinih javnih cesta za promet teretnih vozila čija najveća dopuštena masa premašuje 7,5 tona, kada za te ceste kao alternativni pravci postoje druge javne ceste s boljim prometno-tehničkim karakteristikama, osim za prijevoz navedenih vozila u lokalnom prometu, ako to zahtijevaju razlozi protočnosti i sigurnosti prometa, zaštite ceste od buke i drugih elemenata vezanih uz zaštitu okoliša.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Strategija razvitka javnih cesta

(1) Hrvatski sabor na prijedlog Vlade donosi strategiju kojom se utvrđuju ciljevi i plan razvitka javnih cesta u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Strategija), sukladno Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske.

(2) Strategija iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– analizu stanja autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta te potrebu razvitka tih cesta,

– temeljna mjerila za građenje autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta te prijedlog kriterija prioriteta građenja autocesta i državnih cesta,

– potrebe održavanja postojećih autocesta i državnih cesta, načela održavanja županijskih i lokalnih cesta te prijedlog kriterija prioriteta održavanja autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 16. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Strategija razvitka javnih cesta

(1) Hrvatski sabor na prijedlog Vlade donosi strategiju kojom se utvrđuju ciljevi i plan razvitka javnih cesta u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Strategija), sukladno Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske.

(2) Strategija iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– analizu stanja autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta te potrebu razvitka tih cesta, – potrebe održavanja postojećih autocesta i državnih cesta, načela održavanja županijskih i lokalnih cesta te prijedlog kriterija prioriteta održavanja autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta,

– temeljna mjerila za građenje autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta te prijedlog kriterija prioriteta građenja autocesta i državnih cesta,

– strateške ciljeve razvitka,

– mjere i aktivnosti,

– provedbene odredbe,

– mogućnosti provedbe utvrđenih ciljeva.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Tehničko-tehnološko jedinstvo

Ministarstvo je nadležno za osiguranje tehničko-tehnološkog jedinstva javnih cesta kroz provedbu Strategije.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 17. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Tehničko-tehnološko jedinstvo

(1) Ministarstvo je nadležno za osiguranje tehničko-tehnološkog jedinstva javnih cesta kroz provedbu Strategije.

(2) Ministarstvo može Hrvatskim cestama d.o.o. povjeriti obavljanje određenih operativnih stručno-tehničkih poslova u vezi s osiguranjem tehničko-tehnološkog jedinstva javnih cesta.

NN 144/2021 dodan člankom 17. vrijedi od 4. siječnja 2022.

(1) Ministarstvo je nadležno za izradu akta strateškog planiranja iz područja razvoja biciklističkih staza.

(2) Ministarstvo jednom godišnje o provedbi akta iz stavka 1. ovoga članka izvješćuje Koordinacijsko tijelo za sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2019.

Posebni uvjeti građenja javnih cesta

(1) U postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i rekonstrukciju autocesta, državnih cesta i građevine iz članka 4. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona, posebne uvjete izdaje Ministarstvo.

(2) U postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i rekonstrukciju županijskih i lokalnih cesta i građevine iz članka 4. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona posebne uvjete izdaje nadležni ured državne uprave u županiji. Posebni uvjeti izdaju se prije izdavanja lokacijske dozvole odnosno drugog akta kojim se provode dokumenti prostornog uređenja sukladno posebnom propisu.

(3) Nadležna tijela iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužna su sudjelovati u postupku izdavanja građevinske dozvole izdavanjem potvrde na glavni projekt sukladno posebnom propisu.

NN 110/2019 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Posebni uvjeti građenja javnih cesta

(1) U postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i rekonstrukciju autocesta, državnih cesta i građevine iz članka 4. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona, posebne uvjete izdaje Ministarstvo.

(2) U postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i rekonstrukciju županijskih i lokalnih cesta i građevine iz članka 4. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona posebne uvjete izdaje nadležni ured državne uprave u županiji nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje. Posebni uvjeti izdaju se prije izdavanja lokacijske dozvole odnosno drugog akta kojim se provode dokumenti prostornog uređenja sukladno posebnom propisu.

(3) Nadležna tijela iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužna su sudjelovati u postupku izdavanja građevinske dozvole izdavanjem potvrde na glavni projekt sukladno posebnom propisu.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Održavanje javne ceste kroz naselje

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava:

– sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže,

– javnu rasvjetu,

– zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje,

– pothodnike i nathodnike u funkciji pješačkog prometa,

– biciklističke i pješačke staze izvan kolnika,

– tramvajske, odnosno željezničke pruge.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

(3) Slivnici uz javnu cestu u naselju te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu, održavaju se kao sastavni dio te javne ceste, osim ako nije drukčije ugovoreno.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 18. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Održavanje javne ceste kroz naselje

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava:

– sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže,

– javnu rasvjetu,

– zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje,

– pothodnike i nathodnike u funkciji pješačkog prometa,

– biciklističke i pješačke staze izvan kolnika,

– tramvajske, odnosno željezničke pruge.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

(3) Slivnici uz javnu cestu u naselju te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu služe isključivo za odvodnju javnih cesta, održavaju se kao sastavni dio te javne ceste, osim ako nije drukčije ugovoreno..

(4) Zamjenu i popravak slivnika, slivničkih rešetaka i poklopaca svih revizijskih okana na javnoj cesti, osim onih navedenih u stavku 3. ovoga članka, održavaju vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.

(5) Poslove iz ovoga članka koje ne obavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom obavljaju nadležne jedinice lokalne samouprave i vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2019.

Stupanje u posjed

(1) Ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar želi stupiti u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, podnosi zahtjev za stupanjem u posjed nadležnom uredu državne uprave u županiji.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrava se ako osoba ovlaštena graditi, rekonstruirati i održavati javnu cestu podnese dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno posebnim propisima o izvlaštenju, odnosno da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik odbio primiti naknadu.

(3) O stupanju u posjed izvlaštenih nekretnina iz stavka 1. ovoga članka rješenje donosi nadležni ured državne uprave u županiji u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na nekretnine izvlaštene na temelju članka 37. do 40. ovoga Zakona.

NN 110/2019 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 1. siječnja 2020. do 3. siječnja 2022.

Stupanje u posjed

(1) Ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar želi stupiti u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, podnosi zahtjev za stupanjem u posjed nadležnom uredu državne uprave u županiji upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrava se ako osoba ovlaštena graditi, rekonstruirati i održavati javnu cestu podnese dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno posebnim propisima o izvlaštenju, odnosno da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik odbio primiti naknadu.

(3) O stupanju u posjed izvlaštenih nekretnina iz stavka 1. ovoga članka rješenje donosi nadležni ured državne uprave u županiji nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje u roku od tri dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na nekretnine izvlaštene na temelju članka 37. do 40. ovoga Zakona.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 19. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Stupanje u posjed

(1) Ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar želi stupiti u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, podnosi zahtjev za stupanjem u posjed nadležnom upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrava se ako osoba ovlaštena graditi, rekonstruirati i održavati javnu cestu podnese dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno posebnim propisima o izvlaštenju, odnosno da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik odbio primiti naknadu.

(3) O stupanju u posjed izvlaštenih nekretnina iz stavka 1. ovoga članka rješenje donosi nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje u roku od tri dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(1) Na postupak stupanja u posjed, u tijeku postupka izvlaštenja, nekretnina za koje je podnesen prijedlog za izvlaštenje primjenjuju se propisi o izvlaštenju i propisi iz područja procjene vrijednosti nekretnina, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju se i na nekretnine izvlaštene za koje je podnesen prijedlog za izvlaštenje na temelju članka članaka 37. do 40. ovoga Zakona.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Reklame uz javne ceste

(1) Na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti.

(2) Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovoga članka zaštitni pojas iznosi 100 m.

(3) Na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa.

(4) Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovoga članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 20. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Reklame uz javne ceste

(1) Na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti.

(2) Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovoga članka zaštitni pojas iznosi 100 m.

(3) Na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa.

(4) Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovoga članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, dopušteno je postavljanje samoljepljivih folija, namijenjenih informiranju korisnika autoceste, na cestarinskim prolazima, na naplatnim kućicama i pripadajućoj opremi, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa.

(6) Ministar donosi pravilnik kojim se regulira postavljanje reklama iz stavka 1. ovoga članka i samoljepljivih folija iz stavka 5. ovoga članka.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Prometni znakovi, signalizacija i oprema, turistička i ostala signalizacija

(1) Prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata.

(2) Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

(3) Prometni elaborat prilaže se u postupcima ishođenja akata za građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta te suglasnosti na temelju ovoga Zakona.

(4) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar uz prethodnu suglasnost ministra, odnosno županijska uprava za ceste uz prethodnu suglasnost ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prometa ovlašteni su izmijeniti prometni elaborat iz stavka 1. ovoga članka, odnosno postojeće stanje iz stavka 2. ovoga članka.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 18. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 31. prosinca 2019.

Prometni znakovi, signalizacija i oprema, turistička i ostala signalizacija

(1) Prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata.

(2) Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

(3) Prometni elaborat prilaže se u postupcima ishođenja akata za građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta te suglasnosti na temelju ovoga Zakona.

(4) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar uz prethodnu suglasnost ministra, odnosno županijska uprava za ceste uz prethodnu suglasnost ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prometa ovlašteni su izmijeniti prometni elaborat iz stavka 1. ovoga članka, odnosno postojeće stanje iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Sadržaj, namjenu i razinu razrade prometnog elaborata propisuje ministar.

NN 110/2019 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Prometni znakovi, signalizacija i oprema, turistička i ostala signalizacija

(1) Prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata.

(2) Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

(3) Prometni elaborat prilaže se u postupcima ishođenja akata za građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta te suglasnosti na temelju ovoga Zakona.

(4) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar uz prethodnu suglasnost ministra, odnosno županijska uprava za ceste uz prethodnu suglasnost ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prometa nadležnog upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje ovlašteni su izmijeniti prometni elaborat iz stavka 1. ovoga članka, odnosno postojeće stanje iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Sadržaj, namjenu i razinu razrade prometnog elaborata propisuje ministar.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Obveze pravne osobe koja upravlja javnom cestom pri izvođenju radova

(1) Pri izvođenju radova te poduzimanju drugih aktivnosti na javnoj cesti mora se uspostaviti odgovarajuća privremena regulacija prometa na način koji osigurava sigurno odvijanje prometa i nesmetano izvođenje radova ili obavljanje drugih aktivnosti, sukladno prometnom elaboratu.

(2) Po završetku radova ili drugih aktivnosti privremena regulacija prometa iz stavka 1. ovoga članka mora se odmah ukloniti.

(3) Radovi ili druge aktivnosti na javnoj cesti trebaju se planirati i izvoditi u vrijeme najmanjeg intenziteta prometa.

(4) Inspekcija za ceste može odrediti koji se radovi mogu izvoditi odnosno koje se druge aktivnost mogu poduzimati na javnoj cesti u dane vikenda, blagdana i tijekom turističke sezone, u vrijeme intenzivnog prometa.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 21. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Obveze pravne osobe koja upravlja javnom cestom pri izvođenju radova

(1) Pri izvođenju radova te poduzimanju drugih aktivnosti na javnoj cesti mora se uspostaviti odgovarajuća privremena regulacija prometa, na način koji osigurava sigurno odvijanje prometa i nesmetano izvođenje radova ili obavljanje drugih aktivnosti, sukladno prometnom elaboratu odnosno posebnom propisu kojim se propisuje privremena regulacija cestovnog prometa te označavanja i osiguranja mjesta na kojima se izvode radovi ili na kojima je nastao izvanredni događaj ili bilo koji drugi događaj koji ugrožava sigurnost odvijanja prometa.

(2) Po završetku radova ili drugih aktivnosti privremena regulacija prometa iz stavka 1. ovoga članka mora se odmah ukloniti.

(3) Radovi ili druge aktivnosti na javnoj cesti trebaju se planirati i izvoditi u vrijeme najmanjeg intenziteta prometa.

(4) Inspekcija za ceste može odrediti koji se radovi mogu izvoditi odnosno koje se druge aktivnost mogu poduzimati na javnoj cesti u dane vikenda, blagdana i tijekom turističke sezone, u vrijeme intenzivnog prometa.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Minimalni sigurnosni zahtjevi za tunele

(1) Minimalni sigurnosni zahtjevi za tunele primjenjuju se na tunele dulje od 500 m na autocestama i državnim cestama koje su dio transeuropske mreže cesta (u daljnjem tekstu: TEM ceste) koja će od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji biti definirana u Odluci broj 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj Transeuropske prometne mreže, kako je izmijenjena i dopunjena.

(2) Minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele iz stavka 1. ovoga članka mora se osigurati sprečavanje kritičnih događaja koji mogu imati za posljedicu ugrožavanje ljudskih života, okoliša i tunelske instalacije te pružanje zaštite u slučaju nesreća.

(3) U smislu ovoga Zakona »hitne službe« su sve službe javne ili privatne ili službe koje čine sastavni dio zaposlenika u tunelima koje posreduju u slučaju nesreće, a što uključuje i policijske službenike, vatrogasne postrojbe i spasilačke službe.

(4) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove i ministrom nadležnim za graditeljstvo donosi propis o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele od faze planiranja do građenja i eksploatacije.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 19., 20. i 49. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Minimalni sigurnosni zahtjevi za tunele

(1) Minimalni sigurnosni zahtjevi za tunele primjenjuju se na tunele dulje od 500 m na autocestama i državnim onim javnim cestama koje su će biti dio transeuropske mreže cesta (u daljnjem tekstu: TEM ceste) koja će od dana nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji biti definirana u Odluci broj 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice, određene na temelju propisa Europske unije kojima se utvrđuju smjernice za razvoj Transeuropske prometne mreže, kako je izmijenjena i dopunjena.

(2) Minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele iz stavka 1. ovoga članka mora se osigurati sprečavanje kritičnih događaja koji mogu imati za posljedicu ugrožavanje ljudskih života, okoliša i tunelske instalacije te pružanje zaštite u slučaju nesreća.

(3) U smislu ovoga Zakona »hitne službe« su sve službe javne ili privatne ili službe koje čine sastavni dio zaposlenika u tunelima koje posreduju u slučaju nesreće, a što uključuje i policijske službenike, vatrogasne postrojbe i spasilačke službe.

(4) Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove i ministrom nadležnim za graditeljstvo donosi propis o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele od faze planiranja do građenja i eksploatacije. i postupcima za tunele za faze planiranja, projektiranja, građenja i korištenja, o uvjetima kada se mora izraditi analiza rizika, o metodologiji po kojoj se ista provodi, o dokumentaciji o sigurnosti, o povjeravanju rada upravljanja tunelima, o tehničkim zahvatima i drugim preinakama, redovitim vježbama radi provjere spremnosti osoblja i funkcioniranja opreme, te o obvezi primjene novih tehnologija.

(5) Vlada odlukom može odrediti da se odredbe članaka 63. do 67. ovoga Zakona o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele na TEM cestama mogu primjenjivati i za pojedine tunele na drugim javnim cestama.

NN 54/2013 dodan člankom 20. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Tuneli koji su u prometu po ranijim propisima

(1) Upravno tijelo iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, za tunele koji su pušteni u promet prije stupanja na snagu propisa iz članka 63. stavka 4. ovoga Zakona, mora u roku od 18 mjeseci od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji osigurati pregled tunela i na temelju pregleda ocijeniti stanje usklađenosti tunela sa zahtjevima iz navedenog propisa.

(2) Upravno tijelo iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona uz suglasnost Vlade, na temelju pregleda i ocjene tunela iz stavka 1. ovoga članka, donosi plan za postupnu primjenu propisa iz članka 63. stavka 4. ovoga Zakona za tunele koji su pušteni u promet prije stupanja na snagu istih, s krajnjim rokom potpune primjene propisa do 30. travnja 2019.

(3) Upravitelj tunela uz suglasnost Upravnog tijela donosi plan za prilagodbu tunela sukladno propisu iz članka 63. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Ako za tunel, koji je pušten u promet prije stupanja na snagu propisa iz članka 63. stavka 4. ovoga Zakona, nije moguće tehnički provesti usklađivanje s tim propisom ili se usklađivanje može provesti samo uz nerazmjerne troškove, upravno tijelo iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona može, na temelju provedene analize rizika, odobriti provedbu drugih mjera smanjenja rizika kojima će se osigurati sprječavanje kritičnih događaja koji mogu imati za posljedicu ugrožavanje ljudskih života, okoliša i tunelske instalacije te pružanje zaštite u slučaju nesreća.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Zadaće subjekata koji upravljaju tunelom

(1) Hrvatskim autocestama d.o.o., Hrvatskim cestama d.o.o. i koncesionaru daje se javna ovlast za upravljanje tunelima i uspostavu svih sigurnosnih parametara u tunelima kao i za poduzimanje svih neophodnih radnji za zadovoljavanje minimalnih sigurnosnih zahtjeva za tunele.

(2) Za tunele koji se nalaze na području dviju država članica Europske unije, svaka država mora ustrojiti po jedno odgovorno tijelo iz stavka 1. ovoga članka, a mogu imenovati i zajedničko odgovorno tijelo.

(3) Ako su ustrojena dva različita tijela, odluke svakog od njih donesene u interesu sigurnosti upravljanja tunelom moraju se donositi uz prethodnu suglasnost drugog tijela.

(4) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar ovlašteni su u svakom trenutku zabranit, uključujući i potpuno zatvaranje tunela, ili ograničiti promet u tunelu ako nisu zadovoljeni sigurnosni zahtjevi za odvijanje prometa, uz obvezno utvrđivanje uvjeta pod kojima se promet može ponovno uspostaviti, odnosno tunel otvoriti.

(5) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar dužni su:

– redovito ispitivati i provoditi i inspekciju tunela te uspostavljati odgovarajuće sigurnosne zahtjeve,

– donositi organizacijske i radne sheme, uključujući i planove za slučaj opasnosti, obuku i opremanje hitnih službi,

– određivati postupke za trenutačno zatvaranje tunela u slučaju opasnosti,

– provoditi potrebne mjere za smanjenje rizika,

– u slučaju potrebe naložiti analizu rizika neovisnom tijelu koji utječu na sigurnost, vrstu prometa, duljinu i geometriju tunela te predviđeni broj prolazaka teretnih vozila dnevno,

– sadržaj i rezultate analize rizika uključiti u sigurnosnu dokumentaciju koja se dostavlja Ministarstvu.

(6) Odgovorna tijela osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna su za svaki veći izvanredni slučaj ili nesreću koja se dogodi u tunelu sačiniti Izvješće o izvanrednom slučaju, koje se prosljeđuje službeniku za sigurnost iz članka 65. ovoga Zakona te hitnim službama najkasnije u roku od jednog mjeseca od događaja koji je predmet izvješća.

(7) Nakon sastavljanja istražnog izvješća i analize okolnosti izvanrednog slučaja ili nesreće iz stavka 6. ovoga članka ili zaključaka koji se mogu iz njega izvesti, odgovorna tijela osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna su izvješća i analize proslijediti službeniku za sigurnost i hitnim službama najkasnije u roku od jednog mjeseca od dana zaprimanja.

(8) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar dužni su podnositi izvješća Vladi o požarima u tunelima i o nesrećama koje utječu na sigurnost prometa.

(9) Vlada dostavlja izvješća iz stavka 8. ovoga članka Europskoj komisiji.

(10) Vlada obavještava Europsku komisiju da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar, sukladno javnim ovlastima, obavljaju zadaće propisane ovim člankom.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 21., 22. i 49. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Zadaće subjekata koji upravljaju tunelom

(1) Hrvatskim autocestama d.o.o., Hrvatskim cestama d.o.o. i koncesionaru daje se javna ovlast Upravno tijelo za sigurnost tunela

(1) U Ministarstvu se ustrojava upravno tijelo za upravljanje tunelima i uspostavu svih sigurnosnih parametara zahtjeva u tunelima kao i za poduzimanje svih neophodnih nužnih radnji za zadovoljavanje minimalnih sigurnosnih zahtjeva za tunele. (4) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar ovlašteni su u svakom trenutku zabranit (u daljnjem tekstu: Upravno tijelo).

(2) Za tunele koji se nalaze na području dviju država članica Europske unije, svaka država mora ustrojiti po jedno odgovorno tijelo iz stavka 1. ovoga članka, a mogu imenovati i zajedničko odgovorno tijelo.

(3) Ako su ustrojena dva različita tijela, odluke svakog od njih donesene u interesu sigurnosti upravljanja tunelom moraju se donositi uz prethodnu suglasnost drugog tijela.

(2) Upravno tijelo je ovlašteno u svakom trenutku upravitelju tunela naložiti da ograniči ili zabrani promet u tunelu, uključujući i potpuno zatvaranje tunela, ili ograničiti promet u tunelu ako nisu zadovoljeni ispunjeni sigurnosni zahtjevi za odvijanje prometa, uz obvezno utvrđivanje uvjeta pod kojima se promet može ponovno uspostaviti, odnosno tunel otvoriti.

(5) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar dužni su:

– redovito ispitivati i provoditi i inspekciju tunela te uspostavljati odgovarajuće sigurnosne zahtjeve,

– donositi (3) Upravno tijelo dužno je osigurati:

– provedbu redovitih ispitivanja, uspostavu odgovarajućih sigurnosnih zahtjeva i inspekcijski nadzor tunela putem inspekcije cesta iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona,

– izradu organizacijske i radne sheme za obuku i opremanje hitnih službi, uključujući i planove za slučaj opasnosti, obuku i opremanje hitnih službi,

– određivati postupke utvrđivanje postupaka za trenutačno zatvaranje tunela u slučaju opasnosti,

– provoditi potrebne mjere provođenje potrebnih mjera za smanjenje rizika,

– u slučaju potrebe naložiti analizu rizika neovisnom tijelu ako se izmjene prometni uvjeti koji utječu na sigurnost, vrstu prometa, duljinu i geometriju tunela te predviđeni broj prolazaka teretnih vozila dnevno, (8) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar dužni su podnositi izvješća Vladi o požarima u tunelima i o nesrećama koje prometa u tunelu, izradu analize rizika kojom se trebaju utvrditi svi čimbenici koji utječu na sigurnost prometa., osobito značajke prometnog toka i prognozirani broj teških teretnih vozila dnevno. U tom slučaju Upravno tijelo naložit će upravitelju tunela da naruči izradu neovisne analize rizika.

– sadržaj i rezultate analize rizika uključiti u sigurnosnu dokumentaciju koja se dostavlja Ministarstvu.

(6) Odgovorna tijela osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna su za svaki veći izvanredni slučaj ili nesreću koja se dogodi u tunelu sačiniti Izvješće o izvanrednom slučaju, koje se prosljeđuje službeniku za sigurnost iz članka 65. ovoga Zakona te hitnim službama najkasnije u roku od jednog mjeseca od događaja koji je predmet izvješća.

(7) Nakon sastavljanja istražnog izvješća i analize okolnosti izvanrednog slučaja ili nesreće iz stavka 6. ovoga članka ili zaključaka koji se mogu iz njega izvesti, odgovorna tijela osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna su izvješća i analize proslijediti službeniku za sigurnost i hitnim službama najkasnije u roku od jednog mjeseca od dana zaprimanja.

(9) Vlada dostavlja izvješća iz stavka 8. ovoga članka Europskoj komisiji.

(10) Vlada obavještava Europsku komisiju da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar, sukladno javnim ovlastima, obavljaju zadaće propisane ovim člankom.

(4) Za tunele koji se nalaze na području Republike Hrvatske i druge države članice Europske unije, svaka država ustrojit će upravno tijelo sukladno nacionalnim propisima, a mogu ustrojiti i zajedničko upravno tijelo.

(5) Ako su u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ustrojena dva različita tijela, odluke svakog od njih vezane za pitanja sigurnosti upravljanja tunelom moraju se donositi uz prethodnu suglasnost drugog tijela.

NN 54/2013 dodan člankom 22. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Upravitelj tunela

(1) Upravitelj tunela su Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar, odnosno pravna osoba koju Upravno tijelo imenuje upraviteljem tunela za projektiranje i građenje, odnosno za korištenje i održavanje tunela.

(2) Upravitelj tunela dužan je za svaki veći izvanredni slučaj ili nesreću koja se dogodi u tunelu sastaviti istražno izvješće o izvanrednom slučaju, koje se prosljeđuje službeniku za sigurnost iz članka 65. ovoga Zakona te hitnim službama najkasnije u roku od jednog mjeseca od događaja koji je predmet izvješća.

(3) Nakon sastavljanja istražnog izvješća i analize okolnosti izvanrednog slučaja ili nesreće iz stavka 2. ovoga članka ili zaključaka koji se mogu iz njega izvesti, upravitelj tunela dužan je izvješća i analize proslijediti službeniku za sigurnost iz članka 65. ovoga Zakona, hitnim službama, Upravnom tijelu, inspekciji za ceste iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona, drugim nadležnim inspekcijskim službama, ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove i ministarstvu nadležnom za graditeljstvo najkasnije u roku od jednog mjeseca od dana zaprimanja istražnog izvješća.

(4) Upravitelj tunela dužan je Upravnom tijelu podnositi izvješća o požarima u tunelima i o događajima koji utječu na sigurnost prometa u tunelu.

(5) Za tunele koji se nalaze na području Republike Hrvatske i druge države članice Europske unije, nacionalna upravna tijela, odnosno zajedničko upravno tijelo imenovat će jednog upravitelja tunela.

NN 54/2013 dodan člankom 22. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Izvješćivanje Europske komisije o ispunjavanju minimalnih sigurnosnih zahtjeva za tunele na TEM cestama

Ministarstvo je dužno:

– izvijestiti Europsku komisiju o nazivu i adresi Upravnog tijela,

– svake dvije godine izraditi izvješće o požarima u tunelima i o nesrećama u tunelu, o učestalosti i uzrocima izvanrednih događaja s procjenom djelotvornosti sigurnosnih zahtjeva i mjera te isti dostaviti Europskoj komisiji prije kraja rujna tekuće godine za prethodno razdoblje,

– Europskoj komisiji dostaviti plan iz članka 63.a stavka 2. ovoga Zakona i svake dvije godine izvijestiti Europsku komisiju o provedbi istog,

– obavijestiti Europsku komisiju o mjerama smanjenja rizika iz članka 63.a stavka 4. ovoga Zakona uz obrazloženje odobravanja istih.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Službenik za sigurnost u tunelu

(1) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar dužni su za svaki tunel uz prethodnu suglasnost ministra, imenovati jednog službenika za sigurnost koji će koordinirati sve preventivne i zaštitne mjere kako bi se osigurala maksimalna sigurnost svih sudionika u prometu i radnog osoblja tunela.

(2) Službenik za sigurnost može biti imenovan iz redova osoblja tunela ili hitnih službi, mora biti nezavisan po svim pitanjima cestovne sigurnosti tunela i po tim pitanjima ne smije biti podložan nalozima poslodavca.

(3) Službenik za sigurnost može obavljati svoje zadaće i funkcije u više tunela na jednom području.

(4) Službenik za sigurnost dužan je:

– osigurati koordinaciju s hitnim službama i sudjelovati u pripremi shema djelovanja,

– sudjelovati u planiranju, provođenju i procjeni djelovanja u slučajevima opasnosti,

– sudjelovati u određivanju sigurnosnih shema te specifikacije građevinskih postrojenja, opreme i djelovanja, što se odnosi i na nove tunele i na preinake postojećih,

– provjeravati obučenost zaposlenika u tunelima i hitnim službama te sudjelovati u organiziranju vježbi koje se održavaju u redovitim vremenskim razmacima,

– davati mišljenja o stavljanju u promet građevinskog ustroja, opreme i pogona tunela,

– provjeravati da se građevna konstrukcija i oprema održavaju i popravljaju,

– sudjelovati u ocjeni svakoga većeg izvanrednog slučaja, nesreće ili izvanrednih okolnosti.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 23. i 49. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Službenik za sigurnost u tunelu

(1) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar dužni su Upravitelj tunela mora za svaki tunel uz prethodnu suglasnost ministra, imenovati jednog službenika za sigurnost koji će koordinirati sve preventivne i zaštitne mjere kako bi se osigurala maksimalna sigurnost svih sudionika u prometu i radnog osoblja tunela.

(2) Službenik za sigurnost može biti imenovan iz redova osoblja tunela ili hitnih službi, mora biti nezavisan po svim pitanjima cestovne sigurnosti tunela i po tim pitanjima ne smije biti podložan nalozima poslodavca.

(3) Službenik za sigurnost može obavljati svoje zadaće i funkcije u više tunela na jednom području.

(4) Službenik za sigurnost dužan je:

– osigurati koordinaciju s hitnim službama i sudjelovati u pripremi shema djelovanja,

– sudjelovati u planiranju, provođenju i procjeni djelovanja u slučajevima opasnosti,

– sudjelovati u određivanju sigurnosnih shema te specifikacije građevinskih postrojenja, opreme i djelovanja, što se odnosi i na nove tunele i na preinake postojećih,

– provjeravati obučenost zaposlenika u tunelima i hitnim službama te sudjelovati u organiziranju vježbi koje se održavaju u redovitim vremenskim razmacima,

– davati mišljenja o stavljanju u promet građevinskog ustroja, opreme i pogona tunela,

– provjeravati da se građevna konstrukcija i oprema održavaju i popravljaju,

– sudjelovati u ocjeni svakoga većeg izvanrednog slučaja, nesreće ili izvanrednih okolnosti.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Izvanredni slučaj ili nesreća

Svaki veći izvanredni slučaj ili nesreća koja se dogodi u tunelu mora biti predmetom Izvješća o izvanrednom slučaju koje sastavlja subjekt koji upravlja tunelom iz članka 64. ovoga Zakona. Izvješće zajedno sa zaključcima mora se proslijediti službeniku za sigurnost, ministru, ministru nadležnom za unutarnje poslove, ministru nadležnom za graditeljstvo, nadležnim inspekcijskim službama i hitnim službama, u roku ne duljem od mjesec dana.

NN 54/2013 brisan člancima 24. i 49. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Izvanredni slučaj ili nesreća

Svaki veći izvanredni slučaj ili nesreća koja se dogodi u tunelu mora biti predmetom Izvješća o izvanrednom slučaju koje sastavlja subjekt koji upravlja tunelom iz članka 64. ovoga Zakona. Izvješće zajedno sa zaključcima mora se proslijediti službeniku za sigurnost, ministru, ministru nadležnom za unutarnje poslove, ministru nadležnom za graditeljstvo, nadležnim inspekcijskim službama i hitnim službama, u roku ne duljem od mjesec dana.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

(1) Nadležne inspekcijske službe dužne su sukladno propisu iz svog djelokruga rada, odredbama ovoga Zakona i propisu iz članka 63. stavka 2. ovoga Zakona provoditi inspekcijski nadzor minimalnih sigurnosnih zahtjeva za tunele te donositi mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

(2) Inspekcijske službe iz stavka 1. ovoga članka moraju posjedovati visoku razinu stručnosti te moraju biti funkcionalno neovisne od rukovoditelja tunela.

(3) Inspekcijski nadzor tunela inspekcijske službe moraju obaviti najmanje svakih šest godina i o rezultatima nadzora i izrečenim mjerama obavijestiti Ministarstvo, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za graditeljstvo, Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., koncesionara i službenika za sigurnost.

(4) Ukoliko se inspekcijskim nadzorom iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da tunel ne udovoljava odredbama ovoga Zakona, nadležna inspekcija o tome će obavijestiti upravitelja tunela i službenika za sigurnost te naložiti donošenje mjera za povećanje sigurnosti tunela.

(5) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar nakon inspekcijskog nalaza i utvrđenih mjera iz stavka 4. ovoga članka propisat će uvjete za nastavak rada tunela ili za ponovno otvaranje tunela koji će se primjenjivati dok se ne provedu mjere za otklanjanje nedostataka, kao i sva daljnja ograničenja.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 25. i 49. vrijedi od 15. svibnja 2013.

(1) Nadležne inspekcijske službe dužne su sukladno propisu iz svog djelokruga rada, odredbama ovoga Zakona i propisu iz članka 63. stavka 2 4. ovoga Zakona provoditi inspekcijski nadzor minimalnih sigurnosnih zahtjeva za tunele te donositi mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

(2) Inspekcijske službe iz stavka 1. ovoga članka moraju posjedovati visoku razinu stručnosti stručnost te moraju biti funkcionalno neovisne od rukovoditelja tunela.

(3) Inspekcijski nadzor tunela inspekcijske službe moraju obaviti najmanje svakih šest godina i o rezultatima nadzora i izrečenim mjerama obavijestiti Ministarstvo, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za graditeljstvo, Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., koncesionara Upravno tijelo, upravitelja tunela i službenika za sigurnost.

(4) Ukoliko se inspekcijskim nadzorom iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da tunel ne udovoljava odredbama ovoga Zakona, nadležna inspekcija o tome će obavijestiti upravitelja tunela i službenika za sigurnost te naložiti donošenje provođenje mjera za povećanje sigurnosti tunela.

(5) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar nakon Upravno tijelo na temelju inspekcijskog nalaza i utvrđenih mjera iz stavka 4. ovoga članka propisat će određuje uvjete za nastavak rada tunela ili za ponovno otvaranje tunela koji će se primjenjivati dok se ne provedu mjere za otklanjanje nedostataka, kao i sva daljnja ograničenja.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Minimalni sigurnosni zahtjevi za javne ceste u transeuropskoj mreži cesta

(1) Odredbe članka 68. do 72. ovoga Zakona primjenjuju se na TEM ceste.

(2) Vlada odlukom može odrediti da se odredbe članka 68. do 72. ovoga Zakona također primjenjuju i na druge javne ceste.

(3) Odredbe članka 68. do 72. ne primjenjuju se na tunele iz članka 63. ovoga Zakona.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 26. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Minimalni sigurnosni zahtjevi za javne ceste u transeuropskoj mreži cesta

(1) Odredbe članka 68. do 72. ovoga Zakona primjenjuju odnose se na TEM ceste, a primjenjuju se na postupke ocjene utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu, procjenu cestovne sigurnosti, upravljanje javnim cestama sa stajališta sigurnosti te na kontrolu sigurnosti na javnim cestama.

(2) Vlada odlukom može odrediti da se odredbe članka članaka 68. do 72. ovoga Zakona također primjenjuju mogu primijeniti i na druge javne ceste.

(3) Odredbe članka članaka 68. do 72. ne primjenjuju se na tunele iz na koje se primjenjuju odredbe članka 63. do 67. ovoga Zakona.

(4) Upravljanje postojećim javnim cestama sa stajališta sigurnosti obuhvaća poduzimanje mjera za povećanja stupnja sigurnosti na njima te smanjenje troškova prometnih nesreća.

(5) Provjera sigurnosti je povremena provjera karakteristika i oštećenja javne ceste sa stajališta sigurnosti, a provodi se sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 22. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Minimalni sigurnosni zahtjevi za javne ceste u transeuropskoj mreži cesta

Upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture

(1) Odredbe članka članaka 68. do 72 71. ovoga Zakona odnose se na TEM ceste ceste koje su dio transeuropske cestovne mreže, na autoceste, na primarne ceste iz stavka 2. ovoga članka i javne ceste iz stavka 3. ovoga članka, neovisno o tome jesu li one u fazi projektiranja, u izgradnji ili u upotrebi, a primjenjuju se na postupke ocjene utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu, procjenu cestovne sigurnosti, upravljanje javnim cestama sa stajališta sigurnosti cestovne infrastrukture na razini mreže te na kontrolu sigurnosti infrastrukture na javnim cestama.

(2) Vlada odlukom može odrediti da Primarne ceste su državne ceste izvan gradskih područja koje povezuju velike gradove ili regije koje nisu dio transeuropske cestovne mreže.

(3) Na ceste izvan naselja koje nemaju mogućnost izravnog prilaza na cestu, a financiraju se sredstvima Europske unije primjenjuju se odredbe članaka 68. do 72. ovoga Zakona mogu primijeniti i na druge javne ceste. (3) 71. ovoga Zakona.

(4) Ministar odlukom utvrđuje primarne ceste koje se, ovisno o riziku za sigurnost na temelju opravdanih razloga povezanih s količinom prometa i statistikom nesreća, izuzimaju od primjene odredbi članaka 68. do 71. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo izrađuje popis autocesta i primarnih cesta na području Republike Hrvatske, popis primarnih cesta iz stavka 4. ovoga članka i popis ostalih cesta iz stavka 3. ovoga članka te ih dostavlja Europskoj komisiji, a nakon toga obavještava Europsku komisiju o svim naknadnim promjenama tih popisa.

(6) Odredbe članaka 68. do 72 71. ovoga Zakona ne primjenjuju se na tunele, na koje se primjenjuju odredbe članka članaka 63. do 67. ovoga Zakona.

(7) Upravljanje postojećim javnim cestama sa stajališta sigurnosti obuhvaća poduzimanje mjera za povećanja povećanje stupnja sigurnosti na njima te smanjenje troškova prometnih nesreća, uz analizu troškova i koristi.

(8) Provjera sigurnosti je povremena provjera karakteristika i oštećenja nedostataka javne ceste sa stajališta sigurnosti, a provodi se sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti

(1) Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti TEM cesta odnose se na sve faze planiranja, projektiranja, građenja i održavanja TEM cesta te obuhvaćaju:

– procjenu utjecaja na sigurnost na TEM cestama,

– procjenu sigurnosti u TEM cestovnom prometu,

– razvrstavanje i upravljanje TEM cestama sa stajališta sigurnosti,

– inspekciju sigurnosti TEM cesta,

– upravljanje podacima o sigurnosti TEM cesta.

(2) Mjere za provedbu aktivnosti za poboljšanje sigurnosti TEM cesta propisuje Vlada na prijedlog Ministarstva.

(3) Definiranje pojedinih aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka, uvjete i postupak njihove provedbe te rokove za izvođenje pojedinih faza propisuje ministar.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 27., 28. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti

(1) Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti TEM cesta odnose se na sve faze planiranja, projektiranja, građenja i održavanja TEM cesta te obuhvaćaju:

– procjenu utjecaja na sigurnost na TEM cestama,

– procjenu sigurnosti u TEM cestovnom prometu,

– razvrstavanje i upravljanje TEM cestama sa stajališta sigurnosti,

– smjernice za primjenu odredbi članaka 68. do 72. ovoga Zakona,

– provjeru i inspekciju sigurnosti TEM cesta,

– upravljanje podacima o sigurnosti TEM cesta. (3) Definiranje pojedinih aktivnosti iz stavka 1,

(2) Mjere za provedbu aktivnosti za poboljšanje sigurnosti TEM cesta propisuje Vlada na prijedlog Ministarstva.

– ocjenu utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu,

– reviziju cestovne sigurnosti,

– sigurnosno ocjenjivanje dionica s velikim brojem prometnih nesreća i upravljanje TEM cestama sa stajališta sigurnosti.

(2) Aktivnosti iz stavka 1. podstavka 4. do 6. ovoga članka, uvjete i postupak njihove provedbe te rokove za izvođenje pojedinih faza propisuje ministar. postupak i rokove njihove provedbe te sadržaj izvješća o prometnim nesrećama propisuje ministar.

(3) Smjernice iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članaka utvrđuje Vlada u programu iz članka 21. ovoga Zakona. Smjernice se dostavljaju Europskoj komisiji u roku od tri mjeseca od njihovog usvajanja.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 23. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti

(1) Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti TEM infrastrukture cesta odnose se na sve faze planiranja, projektiranja, građenja i održavanja TEM cesta, autocesta i primarnih cesta te obuhvaćaju:

– smjernice za primjenu odredbi članaka 68. do 72. ovoga Zakona,

– provjeru i inspekciju sigurnosti TEM cesta,

– upravljanje podacima o sigurnosti TEM cesta,

– – ocjenu utjecaja na sigurnost procjenu učinka infrastrukturnih projekata na sigurnost na cestama,

– reviziju sigurnosti cesta za infrastrukturne projekte,

– procjenu sigurnosti cesta na razini cijele mreže,

– periodične provjere sigurnosti cesta,

– ciljane provjere sigurnosti cesta,

– izvješćivanje,

– daljnje postupanje u postupcima za ceste koje su u upotrebi,

– zaštitu nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu,

– reviziju cestovne sigurnosti,

– – sigurnosno ocjenjivanje dionica s velikim brojem prometnih nesreća i upravljanje TEM cestama sa stajališta sigurnosti upravljanje podacima i

– donošenje smjernica i pravilnika.

(2) Aktivnosti iz stavka 1. podstavka 4. do 6. ovoga članka, uvjete postupak i rokove njihove provedbe ovoga članka Ministarstvo usklađuje s programom iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Smjernice i izmjene smjernica iz stavka 1. podstavka 10. ovoga članka dostavljaju se Europskoj komisiji, u roku od tri mjeseca od njihova usvajanja.

(4) Postupak i rokove provedbe aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka te sadržaj izvješća o prometnim nesrećama propisuje ministar. pravilnikom propisuje ministar.

(3) Smjernice iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članaka utvrđuje Vlada u programu iz članka 21. ovoga Zakona. Smjernice se dostavljaju Europskoj komisiji u roku od tri mjeseca od njihovog usvajanja.

NN 54/2013 dodan člankom 28. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu

(1) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu je obvezna analiza kojom se uspoređuje postojeće stanje i utjecaj nove javne ceste, odnosno rekonstrukcije postojeće javne ceste na promet i razinu sigurnosti cestovne mreže.

(2) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu iz stavka 1. ovoga članka jedna je od obveznih analiza koje se provode radi utvrđivanja prioriteta u građenju i održavanju javnih cesta iz članka 20. ovoga Zakona, a uz ostalo sadrži i sve podatke potrebne za analizu troškova i koristi.

(3) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu iz stavka 1. ovoga članka provodi se tijekom planiranja iz članaka 21. i 22. ovoga Zakona izgradnje nove odnosno rekonstrukcije postojeće javne ceste.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 24. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu

(1) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu je obvezna analiza kojom se uspoređuje postojeće stanje i utjecaj nove javne ceste, odnosno znatne rekonstrukcije postojeće javne ceste na promet i razinu sigurnosti cestovne mreže.

(2) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu, iz stavka 1. ovoga članka, jedna je od obveznih analiza koje se provode radi utvrđivanja prioriteta u građenju i održavanju javnih cesta, iz članka 20. ovoga Zakona, a uz ostalo sadrži i sve podatke potrebne za analizu troškova i koristi.

(3) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu, iz stavka 1. ovoga članka, provodi se tijekom planiranja iz članaka 21. i 22. ovoga Zakona izgradnje nove odnosno znatne rekonstrukcije postojeće javne ceste.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Procjenitelj cestovne sigurnosti

(1) Procjenu projektne dokumentacije u okviru procjene sigurnosti na TEM cestama provodi procjenitelj cestovne sigurnosti.

(2) Uvjete koje mora ispunjavati procjenitelj cestovne sigurnosti, način osposobljavanja i provjere osposobljenosti, vođenje evidencije procjenitelja cestovne sigurnosti te način i uvjete obavljanja poslova procjenitelja cestovne sigurnosti propisuje ministar.

(3) Procjenitelja cestovne sigurnosti imenuje ministar.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 29., 30. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Procjenitelj cestovne sigurnosti

(1) Procjenu projektne dokumentacije u okviru procjene sigurnosti na TEM cestama provodi procjenitelj cestovne sigurnosti.

(2) Uvjete koje mora ispunjavati procjenitelj cestovne sigurnosti, način osposobljavanja i provjere osposobljenosti, vođenje evidencije procjenitelja cestovne sigurnosti te način i uvjete obavljanja poslova procjenitelja cestovne sigurnosti propisuje ministar.

(3) Procjenitelja cestovne sigurnosti imenuje ministar.

Revizija sigurnosti TEM cesta

(1) Revizija sigurnosti TEM cesta je nezavisna, detaljna, sustavna i tehnička provjera sigurnosti koja se odnosi na projektirane karakteristike projekta javne ceste i koja obuhvaća sve faze od planiranja do puštanja javne ceste u promet.

(2) Revizija sigurnosti TEM cesta provodi se tijekom projektiranja, građenja odnosno rekonstrukcije te puštanja u promet TEM cesta te u početnom razdoblju korištenja TEM cesta.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 25. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Revizija sigurnosti TEM cesta

(1) Revizija sigurnosti TEM cesta je nezavisna, detaljna, sustavna i tehnička provjera sigurnosti koja se odnosi na projektirane karakteristike projekta javne ceste cestovne infrastrukture i koja obuhvaća sve faze od planiranja do puštanja javne ceste u promet.

(2) Revizija sigurnosti TEM cesta provodi se tijekom projektiranja, građenja odnosno rekonstrukcije te puštanja u promet TEM cesta te, kao i u početnom razdoblju korištenja TEM cesta.

NN 54/2013 dodan člankom 30. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Revizor cestovne sigurnosti

(1) Reviziju projektne i druge dokumentacije u okviru procjene sigurnosti na TEM cestama sukladno odredbama ovoga Zakona provodi revizor cestovne sigurnosti.

(2) Revizor cestovne sigurnosti mora imati ovlaštenje, koje na prijedlog povjerenstva izdaje ministar. Ovlaštenje se izdaje za razdoblje od pet godina.

(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka imenuje ministar. Povjerenstvo ima predsjednika i četiri člana, koji se imenuju iz Ministarstva, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, ministarstva nadležnog za graditeljstvo i strukovnih organizacija.

(4) Ovlaštenje za revizora cestovne sigurnosti izdaje se osobi koja ima odgovarajuće iskustvo ili kvalifikaciju u projektiranju cesta, u području cestovne sigurnosti, te u provođenju analiza prometnih nesreća, a prošla je program osposobljavanja za revizora cestovne sigurnosti.

(5) O ovlaštenjima iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo vodi očevidnik. Popis ovlaštenih revizora cestovne sigurnosti, na temelju podataka iz očevidnika, objavljuje se jednom godišnje u »Narodnim novinama«.

(6) Radno iskustvo i stručnu spremu za revizora cestovne sigurnosti, način na koji se isto dokazuje kod izdavanja ovlaštenja iz stavka 4. ovoga članka, program osposobljavanja za revizora cestovne sigurnosti i provjeru osposobljenosti, programe dodatnog osposobljavanja, sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 5. ovoga članka, način i opseg obavljanja poslova revizije cestovne sigurnosti te način izračuna naknade za obavljene poslove revizije cestovne sigurnosti propisuje ministar.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 26. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Revizor cestovne sigurnosti

(1) Reviziju projektne i druge dokumentacije, u okviru procjene sigurnosti na TEM cestama cesta, sukladno odredbama ovoga Zakona, provodi revizor cestovne sigurnosti.

(2) Revizor cestovne sigurnosti mora imati ovlaštenje, koje na prijedlog povjerenstva izdaje ministar. Ovlaštenje se izdaje za razdoblje od pet godina.

(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka imenuje ministar. Povjerenstvo ima predsjednika i četiri člana, koji se imenuju iz Ministarstva, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, ministarstva nadležnog za graditeljstvo i strukovnih organizacija.

(4) Ovlaštenje za revizora cestovne sigurnosti izdaje se osobi koja ima odgovarajuće iskustvo ili kvalifikaciju u projektiranju cesta, u području cestovne sigurnosti, te u provođenju analiza prometnih nesreća, a prošla je program osposobljavanja za revizora cestovne sigurnosti.

(5) O ovlaštenjima iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo vodi očevidnik. Popis ovlaštenih revizora cestovne sigurnosti, na temelju podataka iz očevidnika, objavljuje se jednom godišnje u »Narodnim novinama«.

(6) Radno iskustvo i stručnu spremu za revizora cestovne sigurnosti, način na koji se isto dokazuje kod izdavanja ovlaštenja iz stavka 4. ovoga članka, program osposobljavanja za revizora cestovne sigurnosti i provjeru osposobljenosti, programe dodatnog osposobljavanja, sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 5. ovoga članka, način i opseg obavljanja poslova revizije cestovne sigurnosti te način izračuna naknade za obavljene poslove revizije cestovne sigurnosti propisuje ministar.

NN 54/2013 dodan člankom 30. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

(1) Revizor cestovne sigurnosti iz članka 70.a ovoga Zakona ne može obaviti reviziju cestovne sigurnosti za projekte i dokumentaciju u čijoj je izradi sudjelovao ili je u projektiranje ili upravljanje javnom cestom za koju se revizija obavlja uključena pravna osoba u kojoj je isti zaposlen.

(2) Revizor cestovne sigurnosti provodi reviziju cestovne sigurnosti sukladno odredbama ovoga Zakona, posebnih propisa, tehničkih zahtjeva (specifikacija) i pravilima struke u vezi s cestovnom sigurnosti.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 27. vrijedi od 4. siječnja 2022.

(1) Revizor cestovne sigurnosti, iz članka 70.a ovoga Zakona, ne može obaviti reviziju cestovne sigurnosti cesta za projekte i dokumentaciju u čijoj je izradi sudjelovao ili je u projektiranje ili upravljanje javnom cestom za koju se revizija ili ciljana provjera sigurnosti obavlja uključena pravna osoba u kojoj je isti zaposlen.

(2) Revizor cestovne sigurnosti provodi reviziju cestovne sigurnosti sukladno odredbama ovoga Zakona, posebnih propisa, tehničkih zahtjeva (specifikacija) i pravilima struke u vezi s cestovnom sigurnosti.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Izvješća procjenitelja cestovne sigurnosti

(1) Procjenitelj cestovne sigurnosti izrađuje izvješće o elementima u projektnoj dokumentaciji bitnim za cestovnu sigurnost koje je obvezujuće za projektanta i pravnu osobu koja upravlja javnom cestom te koncesionara.

(2) Ako projektant i pravna osoba koja upravlja javnom cestom te koncesionar nisu u mogućnosti postupiti po izvješću iz stavka 1. ovoga članka, dužni su procjenitelju dostaviti detaljno pisano obrazloženje.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka ministar će projektantu i pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom te koncesionaru naložiti poduzimanje potrebnih mjera.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 31., 32. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Izvješća procjenitelja revizora cestovne sigurnosti

(1) Procjenitelj Revizor cestovne sigurnosti izrađuje izvješće o elementima provedenoj reviziji i utvrđuje elemente u projektnoj i drugoj dokumentaciji bitnim bitne za cestovnu sigurnost koje je obvezujuće. Izvješće sadrži preporuke za projektanta i pravnu osobu koja upravlja javnom cestom te koncesionara.

(2) Ako projektant i pravna osoba koja upravlja javnom cestom te koncesionar nisu u mogućnosti postupiti po izvješću iz stavka 1. ovoga članka, dužni su procjenitelju dostaviti detaljno pisano obrazloženje.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka ministar će projektantu i pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom te koncesionaru naložiti poduzimanje potrebnih mjera.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 28. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Izvješća revizora cestovne sigurnosti

(1) Revizor cestovne sigurnosti izrađuje izvješće o provedenoj reviziji i utvrđuje elemente u projektnoj i drugoj dokumentaciji bitne za cestovnu sigurnost. Izvješće sadrži preporuke za projektanta i pravnu osobu koja upravlja javnom cestom te koncesionara.

(2) Ako projektant i pravna osoba koja upravlja javnom cestom te koncesionar nisu u mogućnosti postupiti po izvješću iz stavka 1. ovoga članka, dužni su procjenitelju povjerenstvu iz članka 70.a stavka 2. ovoga Zakona dostaviti detaljno pisano obrazloženje.

NN 54/2013 dodan člankom 32. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Sigurnosna ocjena dionica TEM cesta s velikim brojem prometnih nesreća

(1) Dionica TEM ceste s velikim brojem prometnih nesreća je dionica TEM ceste kojom se prometuje duže od tri godine i na kojoj se dogodio velik broj nesreća s poginulim osobama u odnosu na veličinu prometa. Sigurnosno ocjenjivanje se provodi sukladno propisu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Pravna osoba koja upravlja TEM cestom i koncesionar dužni su svake tri godine za TEM ceste kojima upravljaju provesti sigurnosno ocjenjivanje dionica s velikim brojem prometnih nesreća, s time da se prvo sigurnosno ocjenjivanje treba provesti najkasnije u roku od jedne godine od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(3) Sigurnosnu ocjenu dionica TEM cesta s velikim brojem prometnih nesreća provode stručni timovi koje imenuje pravna osoba koja upravlja TEM cestom odnosno koncesionar, a barem jedan član stručnog tima mora biti ovlašteni revizor cestovne sigurnosti.

(4) U propisu iz članka 17. stavka 4. podstavka 1. ovoga Zakona uređuje se i način obavješćivanja korisnika javne ceste da je određena dionica javne ceste prema sigurnosnoj ocjeni dionica s velikim brojem prometnih nesreća.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 29. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Sigurnosna ocjena dionica TEM cesta s velikim brojem prometnih nesreća

(1) Dionica TEM ceste s velikim brojem prometnih nesreća je dionica TEM ceste kojom se prometuje duže Procjena sigurnosti mreže TEM cesta, autocesta i primarnih cesta

(1) Procjena sigurnosti mreže TEM cesta, autocesta i primarnih cesta provodi se na svim cestama iz članka 68. ovoga Zakona.

(2) Procjenom sigurnosti cesta, iz stavka 1. ovoga članka, evaluira se rizik događanja nesreća i težine njihovih posljedica, na temelju sljedećeg:

– primarno, vizualnog pregleda na samoj lokaciji ili elektroničkim sredstvima, projektnih značajki ceste (ugrađena sigurnost) i

– analize dionica cestovne mreže koje su u upotrebi dulje od tri godine i na kojoj se dogodio kojima je zabilježen velik broj nesreća s poginulim osobama u odnosu na veličinu prometa. Sigurnosno ocjenjivanje se provodi sukladno propisu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Sigurnosnu ocjenu dionica TEM ili teško ozlijeđenim osobama, s obzirom na protok prometa.

(2) Pravna osoba koja upravlja TEM cestom i koncesionar dužni su svake tri godine za TEM ceste kojima upravljaju provesti sigurnosno ocjenjivanje dionica s velikim brojem prometnih nesreća, s time da se prvo sigurnosno ocjenjivanje treba provesti najkasnije u roku od jedne godine od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(3) Procjenu sigurnosti cesta s velikim brojem teških prometnih nesreća provode stručni timovi koje imenuje pravna osoba koja upravlja TEM cestom odnosno koncesionar, a barem jedan član stručnog tima mora biti ovlašteni revizor cestovne sigurnosti.

(4) U propisu iz članka 17. stavka 4. podstavka 1. ovoga Zakona uređuje se i način obavješćivanja korisnika javne ceste da je određena dionica javne ceste prema sigurnosnoj ocjeni dionica s velikim brojem prometnih nesreća. teških prometnih nesreća.

(5) Prva procjena sigurnosti cesta iz stavka 1. ovoga članka provest će se najkasnije do 2024. godine, a kasnije procjene moraju biti dovoljno česte kako bi se osigurale primjerene razine sigurnosti, barem svakih pet godina.

(6) Na temelju rezultata procjene iz stavka 5. ovoga članka i radi određivanja prioriteta u pogledu potreba za daljnjim djelovanjem Ministarstvo razvrstava sve dionice cesta iz članka 68. ovoga Zakona u najmanje tri kategorije, prema njihovoj razini sigurnosti, koje se kategorije razvrstavanja određuju smjernicama i postupcima, definiranim sukladno članku 69. ovoga Zakona.

(7) Pri provedbi procjene sigurnosti cesta, propisane ovim člankom, koriste se smjernice i postupci iz članka 69. stavka 1. podstavka 10. ovoga Zakona.

(8) Na temelju nalaza procjena sigurnosti cesta, provedenih u skladu s odredbama ovoga članka, provode se ili ciljane provjere sigurnosti cesta iz članka 71.d ovoga Zakona ili izravne korektivne mjere.

NN 54/2013 dodan člankom 32. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Kontrola sigurnosti i vođenje evidencije o prometnim nesrećama

(1) Na TEM cestama se obavljaju kontrole sigurnosti da bi se odredile sigurnosne karakteristike cesta i smanjio broj prometnih nesreća na njima.

(2) Kontrole sigurnosti uključuju povremene kontrole TEM cesta i analize mogućeg utjecaja radova na cestama na sigurnost odvijanja prometa, a obavljaju se u vremenskim razmacima koji osiguravaju primjerenu razinu sigurnosti.

(3) Kontrole se provode prema godišnjem planu.

(4) O svakoj prometnoj nesreći na TEM cesti sa smrtnom posljedicom izrađuje se izvještaj prema propisu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo je dužno prije donošenja programa iz članka 21. ovoga Zakona izraditi analizu prosječnog društvenog troška prometne nesreće i prosječnog društvenog troška nesreće s teškim posljedicama u razdoblju prethodnog programa.

NN 144/2021 izmijenjen člancima 30. i 31. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Kontrola Provjere sigurnosti i vođenje evidencije o prometnim nesrećama (1) Na TEM cestama se obavljaju kontrole sigurnosti da bi se odredile sigurnosne karakteristike cesta i smanjio broj prometnih nesreća na njima cesta i upravljanje podacima

(1) Na cestovnoj mreži iz članka 68. ovoga Zakona obavljaju se provjere sigurnosti kako bi se zajamčile primjerene razine sigurnosti za dotičnu cestovnu infrastrukturu.

(2) Kontrole Provjere sigurnosti cesta uključuju povremene kontrole TEM periodične i ciljane provjere sigurnosti cesta i te analize mogućeg utjecaja radova na cestama na sigurnost odvijanja prometa, a obavljaju se u vremenskim razmacima koji osiguravaju primjerenu razinu sigurnosti.

(3) Kontrole se provode prema godišnjem planu Provjere iz stavka 2. ovoga članka provode se prema godišnjem planu koji izrađuje pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(4) O svakoj prometnoj nesreći na TEM cesti sa smrtnom posljedicom na cestovnoj mreži iz članka 68. ovoga Zakona pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar izrađuje se izvještaj, prema propisu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo je dužno prije donošenja programa iz članka 21. ovoga Zakona izraditi analizu prosječnog, društvenog troška prometne nesreće i prosječnog, društvenog troška nesreće s teškim posljedicama u razdoblju prethodnog programa te ih ažurirati najmanje svakih pet godina.

NN 144/2021 dodan člankom 31. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Periodične provjere sigurnosti cesta

(1) Periodična provjera sigurnosti cesta znači rutinska periodična provjera značajki i nedostataka koji iz sigurnosnih razloga zahtijevaju održavanje.

(2) Periodične provjere sigurnosti cesta provode se dovoljno često kako bi se zajamčile primjerene razine sigurnosti za dotičnu cestovnu infrastrukturu.

NN 144/2021 dodan člankom 31. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Ciljane provjere sigurnosti cesta

(1) Ciljana provjera sigurnosti cesta znači ciljano ispitivanje, radi utvrđivanja opasnih uvjeta, pogrešaka i problema, koji povećavaju rizik od nesreća i ozljeda, temeljeno na terenskom obilasku postojeće ceste ili dionice ceste.

(2) Pri provedbi ciljanih provjera sigurnosti cesta koristit će se smjernice i postupci definirani sukladno članku 69. ovoga Zakona.

(3) Ciljane provjere sigurnosti cesta provode stručni timovi koje imenuje pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar, pod vodstvom ovlaštenog revizora cestovne sigurnosti.

(4) Na temelju nalaza ciljanih provjera sigurnosti cesta pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar donosi obrazložene odluke u kojima se utvrđuje jesu li potrebne korektivne mjere, utvrđuju dionice cesta na kojima su potrebna poboljšanja u području sigurnosti cestovne infrastrukture te određuju mjere kojima treba dati prednost radi poboljšanja sigurnosti tih dionica cesta.

(5) Pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar prvenstveno usmjerava korektivne mjere na dionice cesta s niskim razinama sigurnosti i na kojima postoji mogućnost provedbe mjera s visokim potencijalom za smanjenje broja teških prometnih nesreća i smanjenje troškova povezanih s nesrećama.

(6) Radi praćenja provedbe utvrđenih korektivnih mjera pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar priprema i redovito ažurira akcijski plan s utvrđenim prioritetima provođenja korektivnih mjera koji se temelji na riziku.

NN 144/2021 dodan člankom 31. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Zajedničke provjere sigurnosti cesta

(1) Zajedničke provjere sigurnosti cesta provode se na dionicama cesta, iz članka 68. ovoga Zakona, čiji su sastavni dio tuneli iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Zajedničke provjere sigurnosti cesta moraju biti dovoljno česte kako bi se osigurale primjerene razine sigurnosti, ali u svakom se slučaju provode barem svakih šest godina.

NN 144/2021 dodan člankom 31. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Izvješćivanje Europske komisije

(1) Izvješće o sigurnosnoj klasifikaciji mreže, procijenjene u skladu s člankom 71.a ovoga Zakona, Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji do 31. listopada 2025., a svako iduće dostavlja se svakih pet godina.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Inspekcija TEM cesta

Inspekciju sigurnosti TEM cesta provodi inspekcija za ceste.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 33., 34. i 49. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Inspekcija TEM cesta

Inspekciju sigurnosti TEM cesta i kontrolu sigurnosti iz članka 71.b ovoga Zakona provodi inspekcija za ceste.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 32. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Inspekcija TEM cesta

Inspekciju sigurnosti TEM cesta i kontrolu sigurnosti iz članka 71.b ovoga Zakona provodi inspekcija za ceste.

Inteligentni prometni sustavi u cestovnom prometu

(1) Inteligentni prometni sustavi (u daljnjem tekstu: ITS) u smislu ovoga Zakona su informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava cestovnog prometa, kojim se postiže znatno poboljšanje učinaka cjelokupnog prometnog sustava. ITS uključuje ceste, vozila i korisnike cesta, a primjenjuje se u upravljanju prometom, upravljanju mobilnosti, upravljanju prometnim incidentima te za veze s ostalim vrstama prijevoza.

(2) Usluga ITS-a obuhvaća aplikaciju ITS-a kroz dobro definiran organizacijski i operativni okvir primjene, a pridonosi sigurnosti u cestovnom prometu, učinkovitijem prijevozu putnika i tereta, poboljšanju udobnosti prijevoza, zaštiti putnika i tereta te protočnosti prometa na cesti.

(3) Aplikacija ITS-a je operativno sredstvo za primjenu ITS-a.

(4) Za usluge ITS-a primjenjuju se tehnički, funkcionalni i organizacijski zahtjevi (specifikacije) i norme koje donosi Europska komisija kako bi se osigurala usklađenost i interoperabilnost ITS-a na području Europske unije.

NN 54/2013 dodan člankom 34. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Inteligentni transportni sustavi u cestovnom prometu

(1) Inteligentni transportni sustavi (u daljnjem tekstu: ITS) u smislu ovoga Zakona su informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava cestovnog prometa, kojim se postiže znatno poboljšanje učinaka cjelokupnog prometnog sustava. ITS uključuje ceste, vozila i korisnike cesta, a primjenjuju se u upravljanju prometom, upravljanju mobilnosti, upravljanju prometnim incidentima te za veze s ostalim vrstama prijevoza.

(2) Usluga ITS-a obuhvaća aplikaciju ITS-a kroz dobro definirani organizacijski i operativni okvir primjene, a pridonosi sigurnosti u cestovnom prometu, učinkovitijem prijevozu putnika i tereta, poboljšanju udobnosti prijevoza, zaštiti putnika i tereta te protočnosti prometa na cesti.

(3) Aplikacija ITS-a je operativno sredstvo za primjenu ITS-a.

(4) Za usluge ITS-a primjenjuju se tehnički, funkcionalni i organizacijski zahtjevi (specifikacije) i norme koje donosi Europska komisija kako bi se osigurala usklađenost i interoperabilnost ITS-a na području Europske unije.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 33. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Inteligentni transportni sustavi u cestovnom prometu

(1) Inteligentni transportni sustavi (u daljnjem tekstu: ITS) u smislu ovoga Zakona su informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava cestovnog prometa, kojim se postiže znatno poboljšanje učinaka cjelokupnog prometnog sustava. ITS uključuje ceste, vozila i korisnike cesta, a primjenjuju se u upravljanju prometom, upravljanju mobilnosti, upravljanju prometnim incidentima te za veze s ostalim vrstama prijevoza.

(2) Usluga ITS-a obuhvaća aplikaciju ITS-a kroz dobro definirani organizacijski i operativni okvir primjene, a pridonosi sigurnosti u cestovnom prometu, učinkovitijem prijevozu putnika i tereta, poboljšanju udobnosti prijevoza, zaštiti putnika i tereta te protočnosti prometa na cesti.

(3) Aplikacija ITS-a je operativno sredstvo za primjenu ITS-a.

(4) Za usluge ITS-a primjenjuju se tehnički, funkcionalni i organizacijski zahtjevi (specifikacije) i norme koje donosi Europska komisija kako bi se osigurala usklađenost i interoperabilnost ITS-a na području Europske unije.

Koordinacijsko tijelo za ITS

(1) Za razvoj ITS-a u Republici Hrvatskoj ustrojava se Koordinacijsko tijelo za inteligentne prometne sustave.

(2) Koordinacijsko tijelo iz stavka 1. ovoga članka ima pet članova koje odlukom imenuje ministar, iz redova znanstvene zajednice, državne i javne uprave, pružatelja ITS usluga i korisnika ITS usluga.

(3) Zadaci koordinacijskog tijela su:

– pripremanje prijedloga nacionalnog plana za razvoj ITS-a,

– savjetovanje i izvještavanje ministra o razvoju ITS-a,

– koordiniranje razvoja aplikacija i usluga ITS-a,

– praćenje provedbe nacionalnog plana, projekata i aktivnosti po prioritetnim područjima i

– predlaganje aktivnosti za razvoj ITS-a u Republici Hrvatskoj.

(4) Način rada Koordinacijskog tijela iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

NN 54/2013 dodan člankom 34. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

(1) ITS se prvenstveno treba razvijati i primijeniti za sljedeća prioritetna područja:

– optimalno korištenje cestovnih, prometnih i putnih podataka,

– neprekinutost ITS usluga u upravljanju prometom,

– ITS aplikacije za sigurnosti prometa na cestama te zaštitu korisnika cesta,

– za kooperativne sustave koji povezuju vozila i ceste.

(2) Unutar prioritetnih područja razvoja i primjene ITS-a iz stavka 1. ovoga članka prioritetne su sljedeće aktivnosti:

– pružanje usluga multimodalnih putnih informacija u cijeloj Europskoj uniji,

– pružanje usluga prometnih informacija u stvarnom vremenu u cijeloj Europskoj uniji,

– besplatno pružanje općih usluga s minimalnim skupom prometnih informacija u vezi s cestovnom sigurnosti,

– usklađeno pružanje usluga interoperabilnog sustava e-Poziv u cijeloj Europskoj uniji,

– pružanje usluga informiranja o sigurnim i zaštićenim parkirališnim mjestima za teretna vozila i autobuse,

– pružanje usluga rezervacije sigurnih i zaštićenih parkirališnih mjesta za teretna vozila i autobuse.

(3) Vlada na prijedlog Ministarstva donosi nacionalni program za razvoj i uvođenje ITS-a u cestovnom prometu na prioritetnim područjima iz stavka 1. ovoga članka, za razdoblje od pet godina, kojim se planiraju aktivnosti i projekti te određuju mjere za provedbu programa.

(4) Izvješće o usvojenom nacionalnom programu i odgovarajućim mjerama za njegovu provedbu iz stavka 3. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji. Europskoj komisiji se svake tri godine podnosi izvješće o napretku u provođenju nacionalnog programa.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 34. vrijedi od 4. siječnja 2022.

(1) ITS se prvenstveno treba razvijati i primijeniti za sljedeća prioritetna područja:

– optimalno korištenje cestovnih, prometnih i putnih podataka,

– neprekinutost ITS usluga u upravljanju prometom,

– ITS aplikacije za sigurnosti prometa na cestama te zaštitu korisnika cesta,

– za kooperativne sustave koji povezuju vozila i ceste.

(2) Unutar prioritetnih područja razvoja i primjene ITS-a iz stavka 1. ovoga članka prioritetne su sljedeće aktivnosti:

– pružanje usluga multimodalnih putnih informacija u cijeloj Europskoj uniji,

– pružanje usluga prometnih informacija u stvarnom vremenu u cijeloj Europskoj uniji,

– besplatno pružanje općih usluga s minimalnim skupom prometnih informacija u vezi s cestovnom sigurnosti,

– usklađeno pružanje usluga interoperabilnog sustava e-Poziv u cijeloj Europskoj uniji,

– pružanje usluga informiranja o sigurnim i zaštićenim parkirališnim mjestima za teretna vozila i autobuse,

– pružanje usluga rezervacije sigurnih i zaštićenih parkirališnih mjesta za teretna vozila i autobuse.

(3) Vlada na prijedlog Ministarstva donosi nacionalni program za razvoj i uvođenje ITS-a u cestovnom prometu Ministarstvo je nadležno za izradu akta strateškog planiranja iz područja razvoja i uvođenja ITS-a na prioritetnim područjima iz stavka 1. ovoga članka, za razdoblje od pet godina, kojim se planiraju aktivnosti i projekti te određuju mjere za provedbu programa.

(4) Izvješće o usvojenom nacionalnom programu i odgovarajućim mjerama za njegovu provedbu provedbi akta strateškog planiranja iz stavka 3. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji. Europskoj komisiji se svake tri godine podnosi izvješće o napretku u provođenju nacionalnog programa.

NN 54/2013 dodan člankom 34. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na ITS, koordinira prikupljanje i razmjenu cestovnih i prometnih podataka, surađuje sa susjednim državama i članicama Europske unije vezano za prioritetna područja primjene ITS-a te za nadzor provedbe nacionalnog programa iz članka 72.b stavka 2. ovoga Zakona.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 35. vrijedi od 4. siječnja 2022.

(1) Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na ITS, koordinira prikupljanje i razmjenu cestovnih i prometnih podataka, surađuje sa susjednim državama i članicama Europske unije vezano za prioritetna područja primjene ITS-a te za nadzor provedbe nacionalnog programa iz članka 72.b stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Ministarstvo poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se pri uvođenju aplikacija i usluga ITS-a primjenjuju specifikacije iz članka 72. stavka 4. ovoga Zakona, ako smatra da je uvođenje aplikacije ili usluge, koja je predmet odgovarajuće specifikacije, svrsishodno u Republici Hrvatskoj.

(3) Mjere potrebne za provedbu ITS specifikacija moraju osigurati poštivanje sljedećih načela:

– biti učinkovite – dati zamjetan doprinos rješavanju ključnih izazova koji utječu na cestovni promet u Europskoj uniji (smanjenje preopterećenosti, smanjenje emisija, poboljšanje energetske učinkovitosti, dostizanje visoke razine sigurnosti i zaštite u pogledu nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu),

– biti troškovno učinkovite – optimizirati omjer troškova i rezultata pri ispunjavanju ciljeva,

– biti razmjerne – predvidjeti, gdje je to primjereno, različite razine kvalitete i uvođenja usluga koje se mogu dostići, uzimajući u obzir posebnosti na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i na razini Europske unije,

– podupirati kontinuitet usluga – osigurati neprekinute usluge u cijeloj Uniji, posebno na transeuropskoj mreži, i, gdje je to moguće, na njezinim vanjskim granicama, prilikom uvođenja usluga ITS-a. Kontinuitet usluga treba osigurati na razini prilagođenoj karakteristikama prometnih mreža koje povezuju države s državama i, kada je to primjereno, regije s regijama i gradove s ruralnim područjima,

– postići interoperabilnost – osigurati da sustavi i s njima povezani poslovni procesi mogu omogućiti razmjenu podataka, informacija i znanja kako bi se osiguralo učinkovito pružanje usluga ITS-a,

– podupirati usklađenost s prethodnim sustavima – prema potrebi, osigurati interoperabilnost sustava ITS-a s postojećim sustavima koji imaju istu namjenu, bez ometanja razvoja novih tehnologija,

– poštovati postojeću nacionalnu infrastrukturu i karakteristike mreže – uzeti u obzir razlike u karakteristikama svojstvenima prometnim mrežama, posebno u veličini opsega prometa i u vremenskim uvjetima na cestama,

– promicati jednakost pristupa – ne ometati pristup aplikacijama i uslugama ITS-a nezaštićenim sudionicima u cestovnom prometu ili ne diskriminirati prilikom njihova pristupa tim aplikacijama i uslugama

– podupirati tehničku zrelost – nakon odgovarajuće ocjene rizika dokazati pouzdanost inovativnih sustava ITS-a na temelju zadovoljavajuće razine tehničkog razvoja i operativne uporabe,

– postići kvalitetu proračuna vremena i pozicioniranja – uporaba satelitske infrastrukture ili bilo koje tehnologije koja pruža jednaku razinu preciznosti za potrebe aplikacija i usluga ITS-a za koje su potrebne globalne, kontinuirane, točne i zajamčene usluge proračuna vremena i pozicioniranja,

– omogućiti intermodalnost – pri uvođenju ITS-a prema potrebi uzeti u obzir usklađivanje različitih vrsta prijevoza i

– poštovati koherentnost – uzeti u obzir postojeće propise, politike i aktivnosti Unije koje su relevantne u području ITS-a, posebno u području normiranja.

(4) U slučaju da nisu donesene specifikacije za prioritetno područje, Ministarstvo i pružatelji prometnih usluga ulažu dodatan napor u suradnji na razvoju ITS prioritetnih područja.

(5) Opseg primjene ITS aplikacija i usluga na koje se primjenjuju tehničke specifikacije iz stavka 1. ovoga članka, kao i mjere iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

NN 54/2013 dodan člankom 34. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Na usluge ITS-a i aplikacije ITS-a (usluge elektroničkih sustava za naplatu cestarine i EENC, usluge iz članka 72.b i druge) glede odgovornosti za neispravne proizvode primjenjuju se odredbe propisa o obveznim odnosima.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Korištenje cestovnog zemljišta

(1) Pod korištenjem cestovnog zemljišta u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, kao i obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.

(2) Uvjete i način korištenja cestovnog zemljišta, uvjete i postupak povjeravanja te prava i obveze u svezi s obavljanjem pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje, servisi i drugo) na cestovnom zemljištu propisuje ministar.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 36. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Korištenje cestovnog zemljišta

(1) Pod korištenjem cestovnog zemljišta, u smislu ovoga Zakona, podrazumijeva se građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, kao i obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, kao i korištenje samih površina cestovnog zemljišta za gospodarske djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.

(2) Uvjete Pravo korištenja cestovnog zemljišta na javnoj cesti nastaje sklapanjem ugovora koji pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar sklapa s korisnikom cestovnog zemljišta i traje do isteka važenja ugovora.

(3) Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta sklapa se na određeno vrijeme, na rok koji ne može biti dulji od 40 godina.

(4) Sve fizičke i pravne osobe koje koriste cestovno zemljište, u smislu ovoga Zakona, dužne su plaćati naknadu i u slučajevima kada ugovor nije sklopljen, na temelju računa koji za izvršenu isporuku, u smislu propisa kojim se uređuje oporezivanje, izdaje pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar.

(5) Korisnici ili posjednici pratećih uslužnih objekata koji su izgrađeni na cestovnom zemljištu, na temelju valjanih pravnih osnova do 1. siječnja 1997., mogu steći pravo korištenja cestovnog zemljišta ako u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru postave zahtjev za sklapanje ugovora.

(6) Osobe koje, protivno odredbama ovoga članka, cestovno zemljište koriste bez važećeg ugovora dužne su pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru predati posjed cestovnog zemljišta i pratećih uslužnih objekata izgrađenih na javnoj cesti.

(7) U slučajevima korištenja cestovnog zemljišta bez pravne osnove, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar ima pravo protiv korisnika ili posjednika pokrenuti odgovarajuće postupke pred nadležnim sudovima i drugim javnopravnim tijelima, radi zaštite prava Republike Hrvatske.

(8) Iznose naknada, uvjete i način korištenja cestovnog zemljišta, uvjete i postupak povjeravanja te ostala prava i obveze u svezi vezi s obavljanjem pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje, servisi i drugo) na cestovnom zemljištu pravilnikom propisuje ministar.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Koncesija

(1) Koncesijom se stječe pravo građenja i upravljanja autocestom i pojedinim cestovnim objektima na državnoj cesti (most, tunel i drugi) koje uključuje pravo gospodarskog korištenja autoceste ili objekta na državnoj cesti te pravo rekonstrukcije i održavanja autoceste i cestovnog objekta na državnoj cesti tijekom trajanja ugovora o koncesiji i/ili pravo korištenja cestovnog zemljišta radi izgradnje pratećih uslužnih objekata i obavljanja djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih usluga i slično.

(2) Koncesionar je ovlašten odlučivati o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti sukladno propisu iz članka 73. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Koncesija na javnoj cesti ne može se dati na vrijeme dulje od 40 godina.

(4) Koncesija na javnoj cesti smatra se koncesijom za javne radove, odnosno koncesijom za javne usluge, u smislu Zakona o koncesijama.

(5) Na sva ostala pitanja koja se odnose na koncesije, a nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 35. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 31. prosinca 2025.

Koncesija

(1) Koncesijom se stječe pravo građenja i upravljanja autocestom i pojedinim cestovnim objektima na državnoj cesti (most, tunel i drugi) koje uključuje pravo gospodarskog korištenja autoceste ili objekta na državnoj cesti te pravo rekonstrukcije i održavanja autoceste i cestovnog objekta na državnoj cesti tijekom trajanja ugovora o koncesiji i/ili pravo korištenja cestovnog zemljišta radi izgradnje pratećih uslužnih objekata i obavljanja djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih usluga i slično.

(2) Koncesionar je ovlašten odlučivati o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti sukladno propisu iz članka 73. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Koncesija na javnoj cesti ne može se dati na vrijeme dulje od 40 60 godina.

(4) Koncesija na javnoj cesti smatra se koncesijom za javne radove, odnosno koncesijom za javne usluge, u smislu Zakona o koncesijama.

(5) Koncesijska cestarina je cestarina koju ubire koncesionar sukladno ugovoru o koncesiji. Koncesijska cestarina utvrđuje se sukladno propisu iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona. Koncesijske naknade koje su u primjeni sukladno ugovorima o koncesiji sklopljenim prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ne podliježu usklađivanju s odredbama propisa iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona niti odredbi članka 9. stavka 13. ovoga Zakona, do isteka roka na koji su ugovori sklopljeni, pod uvjetom da se ne mijenjaju bitne odredbe tih ugovora.

(6) Davatelj koncesije u slučaju davanja koncesije na temelju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, kao posebne kriterije treba primijeniti osobito: visinu koncesijske naknade, poslovni plan koncesionara, financijski plan koncesionara te tehnički i operativni plan koncesionara.

(7) Na sva ostala pitanja koja se odnose na koncesije, a nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Koncesija

(1) Koncesijom se stječe pravo građenja i upravljanja autocestom i pojedinim cestovnim objektima na državnoj cesti (most, tunel i drugi) koje uključuje pravo gospodarskog korištenja autoceste ili objekta na državnoj cesti te pravo rekonstrukcije i održavanja autoceste i cestovnog objekta na državnoj cesti tijekom trajanja ugovora o koncesiji i/ili pravo korištenja cestovnog zemljišta radi izgradnje pratećih uslužnih objekata i obavljanja djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih usluga i slično.

(2) Koncesionar je ovlašten odlučivati o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti sukladno propisu iz članka 73. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Koncesija na javnoj cesti ne može se dati na vrijeme dulje od 60 godina.

(4) Koncesija na javnoj cesti smatra se koncesijom za javne radove, odnosno koncesijom za javne usluge, u smislu Zakona o koncesijama.

(5) Koncesijska cestarina je cestarina koju ubire koncesionar sukladno ugovoru o koncesiji. Koncesijska cestarina utvrđuje se sukladno propisu iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona. Koncesijske naknade koje su u primjeni sukladno ugovorima o koncesiji sklopljenim prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ne podliježu usklađivanju s odredbama propisa iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona niti odredbi članka 9. stavka 13. ovoga Zakona, do isteka roka na koji su ugovori sklopljeni, pod uvjetom da se ne mijenjaju bitne odredbe tih ugovora.

(6) Davatelj koncesije u slučaju davanja koncesije na temelju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, kao posebne kriterije treba primijeniti osobito: visinu koncesijske naknade, poslovni plan koncesionara, financijski plan koncesionara te tehnički i operativni plan koncesionara.

(7) Na sva ostala pitanja koja se odnose na koncesije, a nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Pripremne radnje za davanje koncesije

(1) Pripremne radnje za davanje koncesije, po nalogu davatelja koncesije, provodi Ministarstvo sukladno Zakonu o koncesijama.

(2) Pripremnim radnjama smatraju se osobito:

– procjena vrijednosti koncesije,

– izrada studije opravdanosti davanja koncesije,

– imenovanje stručnog povjerenstva za koncesiju,

– izrada dokumentacije za nadmetanje.

(3) U provedbi pripremnih radnji Ministarstvo može povjeriti obavljanje određenih stručno-tehničkih poslova Hrvatskim autocestama d.o.o.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 36. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Pripremne radnje za davanje koncesije

(1) Pripremne radnje za davanje koncesije, po nalogu davatelja koncesije, provodi Ministarstvo sukladno Zakonu o koncesijama.

(2) Pripremnim radnjama smatraju se osobito:

– procjena vrijednosti koncesije,

– izrada studije opravdanosti davanja koncesije,

– imenovanje stručnog povjerenstva za koncesiju,

– izrada dokumentacije za nadmetanje.

(3) Pravna analiza iz studije opravdanosti davanja koncesije sadrži popis i obrazloženje primjene propisa koji se primjenjuju na davanje koncesije, utvrđenja i analizu imovinskopravnih pitanja i pitanje osiguranja izvršenja ugovora o koncesiji.

(4) U provedbi pripremnih radnji Ministarstvo može povjeriti obavljanje određenih stručno-tehničkih poslova Hrvatskim autocestama d.o.o.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Postupak davanja koncesije

(1) Vlada kao davatelj koncesije odlučuje o namjeri davanja koncesije iz članka 75. ovoga Zakona.

(2) Postupak davanja koncesije provodi Ministarstvo sukladno odredbama Zakona o koncesijama.

(3) U projektima javno-privatnog partnerstva u postupku davanja koncesije primjenjuju se i odredbe o odobravanju prijedloga projekta, dokumentacije za nadmetanje s prilozima i konačnog nacrta ugovora o koncesiji sukladno Zakonu o javno-privatnom partnerstvu.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 37. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Postupak davanja koncesije

(1) Vlada kao davatelj koncesije odlučuje o namjeri davanja koncesije iz članka 75. ovoga Zakona.

(2) Postupak davanja koncesije provodi Ministarstvo sukladno odredbama Zakona o koncesijama.

(3) U projektima javno-privatnog partnerstva u postupku davanja koncesije primjenjuju se i odredbe o odobravanju prijedloga projekta, dokumentacije za nadmetanje s prilozima i konačnog nacrta ugovora o koncesiji sukladno Zakonu o javno-privatnom partnerstvu.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

(1) Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u postupku davanja koncesije donosi Vlada kao davatelj koncesije u ime Republike Hrvatske.

(2) Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja sadrži osobito:

– naziv davatelja koncesije s brojem i datumom donošenja odluke,

– naziv i osobni identifikacijski broj odabranog ponuditelja,

– predmet koncesije,

– prirodu i opseg te mjesto obavljanja djelatnosti koncesije,

– rok trajanja koncesije,

– osnove financiranja,

– uvjete za povjeravanje trećima pojedinih radova ili usluga koje su predmet koncesije,

– posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati ponuditelj,

– iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati,

– mjerila za utvrđivanje visine cestarine,

– mjere očuvanja i zaštite okoliša,

– rok u kojem je najpovoljniji ponuditelj obvezan potpisati ugovor o koncesiji s davateljem koncesije,

– obrazloženje razloga za odabir ponuditelja,

– uputu o pravnom lijeku,

– potpis odgovorne osobe i pečat davatelja koncesije.

(3) Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja može sadržavati i druge odgovarajuće podatke sukladno dokumentaciji za nadmetanje.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 38. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja davanju koncesije

(1) Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u postupku davanja koncesije donosi Vlada kao davatelj koncesije u ime Republike Hrvatske.

(2) Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja davanju koncesije sadrži osobito:

– naziv davatelja koncesije s brojem i datumom donošenja odluke,

– naziv i osobni identifikacijski broj odabranog najpovoljnijeg ponuditelja,

– osnovna prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara,

– vrstu i predmet koncesije,

– prirodu i opseg te mjesto, odnosno područje obavljanja djelatnosti koncesije,

rok na koji se daje koncesija,

– rok posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati odabrani najpovoljniji ponuditelj,

– osnove financiranja,

– uvjete za povjeravanje trećima pojedinih radova ili usluga koje su predmet koncesije,

– posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati ponuditelj,

– iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati,

– mjerila za utvrđivanje visine cestarine,

– mjere očuvanja i zaštite okoliša,

– uvjete za povjeravanje trećima pojedinih radova ili usluga koje su predmet koncesije,

– iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati,

– rok u kojem je odabrani najpovoljniji ponuditelj obvezan potpisati sklopiti ugovor o koncesiji s davateljem koncesije,

– obrazloženje razloga za odabir najpovoljnijeg ponuditelja,

– uputu o pravnom lijeku,

– potpis odgovorne osobe i pečat davatelja koncesije.

(3) Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja davanju koncesije može sadržavati i druge odgovarajuće podatke sukladno dokumentaciji za nadmetanje i podnesenoj ponudi.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Ugovor o koncesiji

(1) Ugovorom o koncesiji određuju se prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara sukladno odredbama ovoga Zakona te Zakona o koncesijama kao što su:

– predmet koncesije,

– rok trajanja koncesije,

– osnove financiranja,

– posebni uvjeti kojima mora tijekom trajanja koncesije udovoljavati koncesionar,

– visina naknade za koncesiju te način i uvjeti njezina plaćanja,

– mjerila za utvrđivanje visine cestarine,

– uvjeti za povjeravanje trećima pojedinih radova ili usluga koje su predmet koncesije,

– mjere očuvanja i zaštite okoliša,

– prestanak ugovora o koncesiji,

– uvjeti primopredaje autoceste, odnosno pojedinog objekta na državnoj cesti po prestanku ugovora o koncesiji.

(2) Davatelj koncesije mora odabranom najpovoljnijem ponuditelju ponuditi potpisivanje ugovora o koncesiji u roku od 20 dana od dana kada je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postala konačna.

(3) Ugovor o koncesiji mora se potpisati u roku od 60 dana od dana kada je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postala konačna.

(4) Ugovor o koncesiji sastavlja se u pisanom obliku, a potpisuju ga ministar i odabrani najpovoljniji ponuditelj.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 39. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Ugovor o koncesiji

(1) Ugovorom o koncesiji određuju se prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara sukladno odredbama ovoga Zakona te Zakona o koncesijama kao što su:

– predmet koncesije,

– rok trajanja koncesije,

– osnove financiranja,

– posebni uvjeti kojima mora tijekom trajanja koncesije udovoljavati koncesionar,

– visina naknade za koncesiju te način i uvjeti njezina plaćanja,

– mjerila za utvrđivanje visine cestarine,

– uvjeti za povjeravanje trećima pojedinih radova ili usluga koje su predmet koncesije,

– mjere očuvanja i zaštite okoliša,

– prestanak ugovora o koncesiji,

– uvjeti primopredaje autoceste, odnosno pojedinog objekta na državnoj cesti po prestanku ugovora o koncesiji.

(2) Davatelj koncesije mora odabranom najpovoljnijem ponuditelju ponuditi potpisivanje ugovora o koncesiji u roku od 20 10 dana od dana kada je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postala konačna. (3) davanju koncesije postala izvršna.

(3) Kada se provodi postupak davanja koncesije u kojem se vode pregovori o konačnom tekstu ugovora o koncesiji, rok iz stavka 2. ovoga članka iznosi 30 dana.

(4) Ugovor o koncesiji mora se potpisati u roku od 60 dana od dana kada je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postala konačna. (4) davanju koncesije postala izvršna.

(5) Ugovor o koncesiji neće biti sklopljen ako jamstva i/ili instrumenti osiguranja propisani Zakonom o koncesijama ne budu dostavljeni davatelju koncesije u roku određenom u dokumentaciji za nadmetanje.

(6) Ugovor o koncesiji sastavlja se u pisanom obliku, a potpisuju ga ministar i odabrani najpovoljniji ponuditelj.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Primjena Zakona o javno-privatnom partnerstvu

U projektima javno-privatnog partnerstva na sadržaj ugovora o koncesiji primjenjuju se i odredbe Zakona o javno-privatnom partnerstvu.

NN 54/2013 brisan člankom 40. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Primjena Zakona o javno-privatnom partnerstvu

U projektima javno-privatnog partnerstva na sadržaj ugovora o koncesiji primjenjuju se i odredbe Zakona o javno-privatnom partnerstvu.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Predmet poslovanja

(1) Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Zagrebu, upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Skraćeni naziv tvrtke glasi: Hrvatske autoceste d.o.o.

(3) Predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. je:

– izrada stručnih podloga za četverogodišnji program građenja i održavanja autocesta,

– obavljanje poslova građenja i rekonstrukcije iz članka 23. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama,

– rješavanje imovinskopravnih odnosa potrebnih za građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta cestovnih objekata s naplatom,

– obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama,

– ostali poslovi upravljanja iz članka 31. ovoga Zakona autocestama i objektima s naplatom cestarine na državnim cestama,

– financiranje građenja, rekonstrukcije i održavanja autocesta,

– praćenje prometnog opterećenja i prometnih tokova na autocestama,

– ostale djelatnosti sadržane u osnivačkom aktu.

(4) Hrvatske autoceste d.o.o. za izvođenje radova redovitog održavanja kao i za pružanje usluga naplate cestarine mogu osnovati posebna društva s ograničenom odgovornošću.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 41. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Predmet poslovanja

(1) Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Zagrebu, upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Skraćeni naziv tvrtke glasi: Hrvatske autoceste d.o.o.

(3) Predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. je:

– izrada stručnih podloga za četverogodišnji program građenja i održavanja autocesta,

– obavljanje poslova građenja i rekonstrukcije iz članka 23. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama,

– rješavanje imovinskopravnih odnosa potrebnih za građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta cestovnih objekata s naplatom,

– obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama,

– ostali poslovi upravljanja iz članka 31. ovoga Zakona autocestama i objektima s naplatom cestarine na državnim cestama,

– financiranje građenja, rekonstrukcije i održavanja autocesta,

– praćenje prometnog opterećenja i prometnih tokova na autocestama,

– ostale djelatnosti sadržane u osnivačkom aktu.

(4) Hrvatske autoceste d.o.o. za izvođenje radova redovitog održavanja kao i mogu osnovati posebno društvo s ograničenom odgovornošću za pružanje usluga naplate cestarine mogu osnovati posebna društva s ograničenom odgovornošću. i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama iz članka 81. stavka 3. podstavka 4. ovoga Zakona.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Izvori sredstava

(1) Izvori sredstava za financiranje javnih cesta jesu:

1) godišnja naknada za uporabu javnih cesta, koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (u daljnjem tekstu: godišnja naknada),

2) cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično),

3) naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan Republike Hrvatske,

4) naknada za izvanredni prijevoz,

5) naknada za prekomjernu uporabu,

6) korisnička naknada,

7) naknada za korištenje cestovnog zemljišta,

8) naknada za obavljanje pratećih djelatnosti,

9) naknada za koncesije,

10) sredstva državnog proračuna,

11) naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta,

12) naknada za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti,

13) ostali izvori.

(2) Korisnička naknada iz stavka 1. točke 6. ovoga članka može se uvesti za korištenje mreže javnih cesta ili dijela mreže javnih cesta za motorna i priključna vozila namijenjena isključivo za prijevoz tereta čija ukupna masa prelazi 3,5 tone.

(3) Odluku o uvođenju korisničke naknade donosi Vlada.

(4) Za uporabu istog dijela javne ceste ne može se za bilo koju kategoriju vozila istodobno naplaćivati naknada iz stavka 1. točke 2. i točke 6. ovoga članka, osim za uporabu pojedinačnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično).

(5) Ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske.

(6) Ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(7) Ukoliko se na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osniva pravo služnosti ili pravo građenja radi građenja javne ceste, ne plaća se naknada za osnivanje prava služnosti ili prava građenja.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 42. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Izvori sredstava

(1) Izvori sredstava za financiranje javnih cesta jesu:

1) godišnja naknada za uporabu javnih cesta, koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (u daljnjem tekstu: godišnja naknada),

2) cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično),

3) naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan Republike Hrvatske,

4) naknada za izvanredni prijevoz,

5) naknada za prekomjernu uporabu,

6) korisnička naknada,

7) naknada za korištenje cestovnog zemljišta,

8) naknada za obavljanje pratećih djelatnosti,

9) naknada za koncesije,

10) sredstva državnog proračuna,

11) naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta,

12) naknada za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti,

13) ostali izvori.

(2) Korisnička naknada iz stavka 1. točke 6. ovoga članka može se uvesti za korištenje mreže javnih cesta ili dijela mreže javnih cesta za motorna i priključna vozila namijenjena isključivo za prijevoz tereta čija ukupna masa prelazi 3,5 tone.

(3) Odluku o uvođenju korisničke naknade donosi Vlada.

(4) Za uporabu istog dijela javne ceste ne može se za bilo koju kategoriju vozila istodobno naplaćivati naknada iz stavka 1. točke 2. i točke 6. ovoga članka, osim za uporabu pojedinačnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično).

(2) Ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske.

(3) Ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(4) Ukoliko se na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osniva pravo služnosti ili pravo građenja radi građenja javne ceste, ne plaća se naknada za osnivanje prava služnosti ili prava građenja.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 37. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Izvori sredstava

(1) Izvori sredstava za financiranje javnih cesta jesu:

1) godišnja naknada za uporabu javnih cesta, koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (u daljnjem tekstu: godišnja naknada),

2) cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično),

3) naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan Republike Hrvatske,

4) naknada za izvanredni prijevoz,

5) naknada za prekomjernu uporabu,

6) korisnička naknada,

7) naknada za korištenje cestovnog zemljišta,

8) naknada za obavljanje pratećih djelatnosti,

9) naknada za koncesije,

10) sredstva državnog proračuna,

11) naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta,

12) naknada za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti,

13) ostali izvori.

(2) Ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se Za korištenje javnih cesta na temelju prava služnosti, prava građenja, prava puta ili nekog drugog sličnog prava za komunalne, vodne, energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezane opreme plaća se isključivo naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske. (4), u visini određenoj prema članku 87. stavku 6. ovoga Zakona.

(3) Ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(3) Ukoliko se na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osniva pravo služnosti ili pravo građenja radi građenja javne ceste, ne plaća se naknada za osnivanje prava služnosti ili prava građenja.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Visina naknade

(1) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona propisuje ministar.

(2) Visinu cestarine i sustav naplate cestarine iz članka 86. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona utvrđuju Hrvatske autoceste d.o.o. uz suglasnost Vlade, a za javne ceste u koncesiji koncesionar pod uvjetima određenim ugovorom o koncesiji.

(3) Visina naknade iz članka 86. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrđuje se sukladno posebnim propisima.

(4) Mjerila za izračun naknada iz članka 86. stavka 1. točke 4. i 5. ovoga Zakona propisuje ministar.

(5) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona utvrđuje davatelj koncesije.

(6) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 6. i 12. ovoga Zakona propisuje odlukom Vlada.

(7) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 7. i 8. propisuje ministar.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 43. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Visina naknade

(1) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona propisuje ministar.

(2) Visinu cestarine i sustav naplate cestarine iz članka 86. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona utvrđuju Hrvatske autoceste d.o.o. uz suglasnost Vlade, a za javne ceste u koncesiji koncesionar pod uvjetima određenim ministra. Za korištenje autoceste i cestovnog objekta na državnim cestama u koncesiji visina cestarine utvrđuje se na način određen ugovorom o koncesiji.

(3) Visina naknade iz članka 86. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrđuje se sukladno posebnim propisima.

(4) Mjerila za izračun naknada iz članka 86. stavka 1. točke 4. i 5. ovoga Zakona propisuje ministar.

(5) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona utvrđuje davatelj koncesije.

(6) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 6. i 12. ovoga Zakona propisuje odlukom Vlada.

(7) Visinu naknade iz članka 86. stavka 1. točke 7. i 8. propisuje ministar.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2013.

Iznimke od plaćanja godišnje naknade i cestarine

(1) Osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka, ne plaćaju godišnju naknadu za uporabu javnih cesta iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

(2) Osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, ne plaćaju cestarinu iz članka 86. stavka 2. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

(3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: osobe s invaliditetom) ostvaruju pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine na temelju rješenja koje u upravnom postupku donosi Ministarstvo na zahtjev osobe s invaliditetom.

(4) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za branitelje i ministra nadležnog za zdravstvo i socijalnu skrb donosi propis o ispravama kojima se dokazuje pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine te postupku i načinu ostvarivanja tih prava.

NN 148/2013 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 1. siječnja 2014. do 14. studenoga 2023.

Iznimke od plaćanja godišnje naknade i cestarine

(1) Osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka, ne plaćaju godišnju naknadu za uporabu javnih cesta iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

(2) Osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, ne plaćaju cestarinu iz članka 86. stavka 2. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

(3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: osobe s invaliditetom) ostvaruju pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine na temelju rješenja koje u upravnom postupku donosi Ministarstvo na zahtjev osobe s invaliditetom.

(4) U provedbi nadzora i kontrole Ministarstvo provodi kontrolu svih činjenica koje utječu na ostvarivanje, korištenje i gubitak prava na oslobođenje od plaćanja godišnje naknade i/ili cestarine.

(5) Tijela državne vlasti i druga nadležna tijela i ustanove koje na temelju zakona, u okviru svojih djelatnosti raspolažu osobnim podacima, rješenjima i obavijestima dužni su na zahtjev Ministarstva dostaviti tražene osobne te druge podatke radi korištenja u obavljanju poslova iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Ministarstvo je obvezno podatke dostavljene prema stavku 5. ovoga ovoga članka čuvati i koristiti se njima u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Ministarstvo nije dužno o traženju podataka obavijestiti osobe na koje se ti podaci odnose ako bi to onemogućilo, otežalo ili omelo izvršenje i svrhu postupka.

(7) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za branitelje i ministra nadležnog za zdravstvo i socijalnu skrb donosi propis o ispravama kojima se dokazuje pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine te postupku i načinu ostvarivanja tih prava.

NN 133/2023 izmijenjen člankom 27. vrijedi od 15. studenoga 2023.

Iznimke od plaćanja godišnje naknade i cestarine

(1) Osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka, ne plaćaju godišnju naknadu za uporabu javnih cesta iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

(2) Osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, ne plaćaju cestarinu iz članka 86. stavka 2. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

(3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: osobe s invaliditetom) ostvaruju pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine na temelju rješenja koje u upravnom postupku donosi Ministarstvo na zahtjev osobe s invaliditetom.

(4) U provedbi nadzora i kontrole Ministarstvo provodi kontrolu svih činjenica koje utječu na ostvarivanje, korištenje i gubitak prava na oslobođenje od plaćanja godišnje naknade i/ili cestarine.

(5) Tijela državne vlasti i druga nadležna tijela i ustanove koje na temelju zakona, u okviru svojih djelatnosti raspolažu osobnim podacima, rješenjima i obavijestima dužni su na zahtjev Ministarstva dostaviti tražene osobne te druge podatke radi korištenja u obavljanju poslova iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Ministarstvo je obvezno podatke dostavljene prema stavku 5. ovoga ovoga članka čuvati i koristiti se njima u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Ministarstvo nije dužno o traženju podataka obavijestiti osobe na koje se ti podaci odnose ako bi to onemogućilo, otežalo ili omelo izvršenje i svrhu postupka.

(7) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za branitelje i ministra nadležnog za zdravstvo i socijalnu skrb donosi propis o ispravama kojima se dokazuje pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine te postupku i načinu ostvarivanja tih prava.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. studenoga 2023.

Pravo na oslobađanje od plaćanja cestarine može se ostvariti samo ako se u osobnom automobilu iz članka 88. stavka 2. ovoga Zakona nalazi osoba s invaliditetom kojoj je izdana isprava prema odredbama članka 88. stavka 4. ovoga Zakona.

NN 133/2023 izmijenjen člankom 27. vrijedi od 15. studenoga 2023.

Pravo na oslobađanje od plaćanja cestarine može se ostvariti samo ako se u osobnom automobilu iz članka 88. stavka 2. ovoga Zakona nalazi osoba s invaliditetom kojoj je izdana isprava prema odredbama članka 88. stavka 4. ovoga Zakona.

NN 144/2021 dodan člankom 38. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2025.

(1) Odluka o uvođenju naplate cestarine, iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, ne donosi se u slučaju korištenja autocesta i objekata na državnim cestama za posebno označena:

– vozila ministarstva nadležnog za unutarnje poslove,

– vozila ministarstva nadležnog za poslove obrane i Oružanih snaga,

– vatrogasna vozila,

– vozila hitne pomoći,

– vozila gorske službe spašavanja i

– vozila carine.

(2) Vozila iz stavka 1. ovoga članka registrirana u Republici Hrvatskoj obvezna su korištenje autoceste i objekta s naplatom evidentirati uređajem za elektroničku naplatu cestarine, a korištenje autocesta i objekta s naplatom sa sustavima naplate cestarine iz članka 14.b ovoga Zakona evidentirati odgovarajućim medijem.

(3) Sredstva za porez na dodanu vrijednost za uslugu iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu, na pozicijama Ministarstva.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se određuje vizualni identitet i posebne oznake vozila, iz stavka 1. ovoga članka, te način evidentiranja i izvještavanja o korištenju autocesta i objekata na državnim cestama za vozila iz stavka 1. ovoga članka.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Odluka o uvođenju naplate cestarine, iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, ne donosi se u slučaju korištenja autocesta i objekata na državnim cestama za posebno označena:

– vozila ministarstva nadležnog za unutarnje poslove,

– vozila ministarstva nadležnog za poslove obrane i Oružanih snaga,

– vatrogasna vozila,

– vozila hitne pomoći,

– vozila gorske službe spašavanja i

– vozila carine.

(2) Vozila iz stavka 1. ovoga članka registrirana u Republici Hrvatskoj obvezna su korištenje autoceste i objekta s naplatom evidentirati uređajem za elektroničku naplatu cestarine, a korištenje autocesta i objekta s naplatom sa sustavima naplate cestarine iz članka 14.b ovoga Zakona evidentirati odgovarajućim medijem.

(3) Sredstva za porez na dodanu vrijednost za uslugu iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu, na pozicijama Ministarstva.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se određuje vizualni identitet i posebne oznake vozila, iz stavka 1. ovoga članka, te način evidentiranja i izvještavanja o korištenju autocesta i objekata na državnim cestama za vozila iz stavka 1. ovoga članka.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2025.

Pravo na nadoknadu neostvarene godišnje naknade i cestarine

(1) Hrvatskim autocestama d.o.o., koncesionaru i županijskoj upravi za ceste te gradovima koji upravljaju cestama iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona će se iz sredstava državnog proračuna nadoknaditi iznos godišnje naknade za uporabu javnih cesta i iznos cestarine koji nisu ostvarili zbog primjene odredbe članka 88. ovoga Zakona.

(2) Hrvatskim autocestama d.o.o., odnosno koncesionaru, koji upravljaju mostom kojim je premošten otok, iz sredstava državnog proračuna nadoknadit će se iznos mostarine koji nije ostvario zbog primjene odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o otocima (»Narodne novine«, br. 34/99., 32/02. i 33/06.).

(3) Način, postupak i dinamiku ostvarivanja prava na nadoknadu iznosa godišnje naknade i cestarine iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za branitelje i ministra nadležnog za financije.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Pravo na nadoknadu neostvarene godišnje naknade i cestarine

(1) Hrvatskim autocestama d.o.o., koncesionaru i županijskoj upravi za ceste te gradovima koji upravljaju cestama iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona će se iz sredstava državnog proračuna nadoknaditi iznos godišnje naknade za uporabu javnih cesta i iznos cestarine koji nisu ostvarili zbog primjene odredbe članka 88. ovoga Zakona.

(2) Hrvatskim autocestama d.o.o., odnosno koncesionaru, koji upravljaju mostom kojim je premošten otok, iz sredstava državnog proračuna nadoknadit će se iznos mostarine koji nije ostvario zbog primjene odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o otocima (»Narodne novine«, br. 34/99., 32/02. i 33/06.).

(3) Način, postupak i dinamiku ostvarivanja prava na nadoknadu iznosa godišnje naknade i cestarine iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za branitelje i ministra nadležnog za financije.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2013.

Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta

(1) Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona uplaćuje se iz državnog proračuna na energente:

1. Motorne benzine koji se koriste kao pogonska goriva:

1.1. Olovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 51, 2710 11 59,

1.2. Bezolovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 41, 2710 11 45, 2710 11 49.

2. Plinska ulja iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 do 2710 19 49 koja se koriste kao pogonska goriva.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se po litri naplaćene trošarine na energente, i to:

– u iznosu od 0,60 kuna na račun Hrvatskih autocesta d.o.o.,

– u iznosu od 0,60 kuna na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

NN 148/2013 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 1. siječnja 2014. do 3. siječnja 2022.

Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta

(1) Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona uplaćuje se iz državnog proračuna na energente:

1. Motorne benzine koji se koriste kao pogonska goriva:

1.1. Olovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 51, 2710 11 59,

1.2. Bezolovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 41, 2710 11 45, 2710 11 49.

2. Plinska ulja iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 do 2710 19 49 koja se koriste kao pogonska goriva.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se po litri naplaćene trošarine na energente, i to:

– u iznosu od 0,60 0,20 kuna na račun Hrvatskih autocesta d.o.o.,

– u iznosu od 0,60 0,80 kuna na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 39. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.

Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta

(1) Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona uplaćuje se iz državnog proračuna na energente:

1. Motorne benzine koji se koriste kao pogonska goriva:

1.1. Olovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 51, 2710 11 59,

1.2. Bezolovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 41, 2710 11 45, 2710 11 49.

2. Plinska ulja iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 do 2710 19 49 koja se koriste kao pogonska goriva.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se po litri naplaćene trošarine na energente, i to:

– u iznosu od 0,20 kuna na račun Hrvatskih autocesta d.o.o.,

– u iznosu od 0,80 kuna na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

(3) Naknada iz stavka 2. ovoga članka isplaćuje se na račun Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. najviše do iznosa koji je za te namjene osiguran u državnom proračunu za pojedinu proračunsku godinu.

NN 114/2022 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 1. siječnja 2023.

Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta

(1) Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona uplaćuje se iz državnog proračuna na energente:

1. Motorne benzine koji se koriste kao pogonska goriva:

1.1. Olovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 51, 2710 11 59,

1.2. Bezolovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31, 2710 11 41, 2710 11 45, 2710 11 49.

2. Plinska ulja iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 do 2710 19 49 koja se koriste kao pogonska goriva.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se po litri naplaćene trošarine na energente, i to:

– u iznosu od 0,20 kuna 0,03 eura na račun Hrvatskih autocesta d.o.o.,

– u iznosu od 0,80 kuna 0,11 eura na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

(3) Naknada iz stavka 2. ovoga članka isplaćuje se na račun Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. najviše do iznosa koji je za te namjene osiguran u državnom proračunu za pojedinu proračunsku godinu.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Mjerila za raspored sredstava na županijske uprave za ceste

(1) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta osiguravaju se dijelom iz naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona i godišnjem planu iz članka 22. ovoga Zakona, a na temelju sljedećih mjerila:

– veličine mreže županijskih i lokalnih cesta,

– visine vlastitih izravnih prihoda županijskog društva za ceste iz članka 93. stavka 1. ovoga Zakona,

– ujednačavanja redovitog i izvanrednog održavanja županijskih i lokalnih cesta izraženo u postotku od standarda održavanja prema propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

– stupnja izgrađenosti mreže županijskih i lokalnih cesta,

– stanja kolnika mreža županijskih i lokalnih cesta.

(2) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta prema mjerilima iz stavka 1. ovoga članka na županijske uprave za ceste raspoređuje ministar.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 44. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 3. siječnja 2022.

Mjerila za raspored sredstava na županijske uprave za ceste

(1) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta osiguravaju se dijelom iz naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona i godišnjem planu iz članka 22. ovoga Zakona, a na temelju sljedećih mjerila:

– veličine mreže županijskih i lokalnih cesta,

– visine vlastitih izravnih prihoda županijskog društva za ceste iz članka 93. stavka 1. ovoga Zakona,

– ujednačavanja redovitog i izvanrednog održavanja županijskih i lokalnih cesta izraženo u postotku od standarda održavanja prema propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

– stupnja izgrađenosti mreže županijskih i lokalnih cesta,

– stanja kolnika mreža županijskih i lokalnih cesta,

– prosječnog godišnjeg dnevnog prometa.

(2) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta prema mjerilima iz stavka 1. ovoga članka na županijske uprave za ceste raspoređuje ministar.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 40. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Mjerila za raspored sredstava na županijske uprave za ceste

(1) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta osiguravaju se dijelom iz naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona i godišnjem planu iz članka 22. ovoga Zakona, a na temelju sljedećih mjerila:

– veličine mreže županijskih i lokalnih cesta,

– visine vlastitih izravnih prihoda županijskog društva za ceste iz članka 93. stavka 1. ovoga Zakona,

– ujednačavanja redovitog i izvanrednog održavanja županijskih i lokalnih cesta izraženo u postotku od standarda održavanja prema propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

– stupnja izgrađenosti mreže županijskih i lokalnih cesta,

– stanja kolnika mreža županijskih i lokalnih cesta,

– prosječnog godišnjeg dnevnog prometa.

(2) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta prema mjerilima iz stavka 1. ovoga članka na županijske uprave za ceste raspoređuje ministar.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Javni kapital

(1) Sredstva iz godišnje naknade iz članka 86. stavka 1. točke 1., korisničke naknade iz članka 86. stavka 1. točke 6. i naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, kojima Republika Hrvatska financira građenje, održavanje i ostale poslove upravljanja javnim cestama te javne ceste, čine imovinu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: javni kapital), koja se vodi izdvojeno u poslovnim knjigama pravne osobe koja upravlja javnom cestom.

(2) Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona uplaćuje se iz državnog proračuna, sukladno odredbi članka 91. ovoga Zakona, na račune Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. i predstavlja sredstva kojim Republika Hrvatska financira izvlaštenje nekretnina, građenje i održavanje javnih cesta, povrat kredita kojima se financira građenje autocesta i državnih cesta te dokapitalizaciju Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o., sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona.

(3) Javni kapital čine i prihodi po osnovi tečajnih razlika, kamate i drugi prihodi ostvareni po osnovi gospodarenja novcem koji čini javni kapital, a javni kapital se umanjuje za kamate i druge naknade povezane s financiranjem građenja i održavanja javnih cesta te za negativne tečajne razlike.

(4) Javni kapital uvećava se za dobit koju ostvare Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. dok je Republika Hrvatska jedini član društva te dobit koju ostvare županijske uprave za ceste.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 41. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Javni kapital

(1) Sredstva iz godišnje naknade iz članka 86. stavka 1. točke 1., 1. ovoga Zakona, korisničke naknade iz članka 86. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona i naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, kojima Republika Hrvatska financira građenje, održavanje, povrat kredita i ostale poslove upravljanja javnim cestama te javne ceste, čine imovinu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: javni kapital), koja se vodi izdvojeno u poslovnim knjigama pravne osobe koja upravlja javnom cestom.

(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka koriste se za namjene propisane odredbama ovoga članka, sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja autocesta i državnih cesta koje, uz suglasnost Vlade, donose Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o., odnosno sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta koje, uz suglasnost Ministarstva, donosi županijska uprava za ceste.

(3) Naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta, iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, uplaćuje se iz državnog proračuna, sukladno odredbi članka 91. ovoga Zakona, na račune Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. i predstavlja sredstva kojim Republika Hrvatska financira izvlaštenje nekretnina, građenje i održavanje javnih cesta, povrat kredita kojima se financira građenje autocesta i državnih cesta te dokapitalizaciju Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o., sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona.

(3) Javni kapital čine i prihodi po osnovi tečajnih razlika, kamate i drugi prihodi ostvareni po osnovi gospodarenja novcem koji čini javni kapital, a javni kapital se umanjuje za kamate i druge naknade povezane s financiranjem građenja i održavanja javnih cesta te za negativne tečajne razlike.

(4) Javni kapital uvećava se za dobit koju ostvare Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. d.o.o., dok je Republika Hrvatska njihov jedini član društva te dobit koju ostvare županijske uprave za ceste.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Korištenje javnog kapitala

(1) Sredstva iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona koriste se za namjene propisane odredbama toga članka sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja autocesta i državnih cesta koje uz suglasnost Vlade donose Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. odnosno sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta koje uz suglasnost Ministarstva donosi županijska uprava za ceste.

(2) Razlika između vlastitih prihoda i rashoda ostvarenih u poslovnoj godini nadoknađuje se na teret javnog kapitala iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona sukladno odobrenom planu poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o., Hrvatskih cesta d.o.o. i županijskih uprava za ceste.

(3) Sredstva koja sukladno odredbi članka 92. stavka 2. ovoga Zakona Hrvatske ceste d.o.o. doznače županijskoj upravi za ceste koriste se za financiranje izvlaštenja nekretnina, građenje i održavanje županijskih i lokalnih cesta, povrat kredita kojima se financira građenje županijskih i lokalnih cesta, sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta koje uz suglasnost Ministarstva donosi županijska uprava za ceste.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 42. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Korištenje javnog kapitala

(1) Sredstva Na teret javnog kapitala, iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona koriste se za namjene propisane odredbama toga članka sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja autocesta i državnih cesta koje uz suglasnost Vlade donose, društva Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. odnosno sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta koje uz suglasnost Ministarstva donosi županijska uprava za ceste. (2) Razlika između vlastitih prihoda i rashoda ostvarenih u poslovnoj godini nadoknađuje se na teret javnog kapitala iz članka 94 nadoknađuju dio godišnjih troškova upravljanja, održavanja, financiranja, amortizacije i primjerenog prinosa od upravljanja javnim cestama koji premašuju ostvarenu vrijednost cestarina ili korisničke naknade.

(2) Na teret javnog kapitala nadoknađuju se troškovi redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u zimskoj službi. Nadoknada troškova redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u zimskoj službi ne predstavlja izuzimanje imovine, kao ni isporuku u smislu poreznih propisa.

(3) Na teret naknade iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona sukladno odobrenom planu poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o., Hrvatskih cesta d.o.o. i točke 11. ovoga Zakona nadoknađuju se sva oslobođenja od plaćanja cestarine predviđena odredbama ovoga Zakona, osim naknade iz članka 88. koja se nadoknađuje sukladno članku 90. ovoga Zakona.

(4) Društva Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. nadoknađuju iz naknade iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona i sve druge troškove koji su posljedica naloga danih na temelju ovoga Zakona ili posebnih odluka Vlade Republike Hrvatske. Prijenosi javnih cesta zbog troškova nastalih odlukama Vlade Republike Hrvatske ne predstavljaju izuzimanje imovine, kao ni isporuku u smislu poreznih propisa.

(5) Javne ceste, koje se zbog razvrstavanja prenose između pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama, županijskih uprava za ceste. (3) i jedinica lokalne samouprave, kao i prijenosi nerazvrstanih cesta, evidentiraju prijenos javnih cesta prema knjigovodstvenoj vrijednosti imovine prenositelja odnosno procijenjene vrijednosti ako knjigovodstvena vrijednost nije poznata. Pravne osobe koje upravljaju javnim cestama priznaju takve prijenose u okviru javnog kapitala. Prijenosi javnih cesta zbog razvrstavanja ne predstavljaju izuzimanje ni stjecanje imovine, kao ni isporuku u smislu poreznih propisa.

(6) Javni kapital umanjuje se za gubitak koji ostvare Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o., dok je Republika Hrvatska njihov jedini član društva.

(7) Sredstva koja sukladno odredbi članka 92. stavka 2. ovoga Zakona Hrvatske ceste d.o.o. doznače županijskoj upravi za ceste koriste se za financiranje izvlaštenja nekretnina, građenje i održavanje županijskih i lokalnih cesta, te povrat kredita kojima se financira građenje županijskih i lokalnih cesta, sukladno godišnjim planovima građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta, koje, uz suglasnost Ministarstva, donosi županijska uprava za ceste.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Amortizacija i ispravak vrijednosti javnih cesta

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom u rashode poslovanja uključuje amortizaciju javnih cesta kojima upravlja. Dio amortizacije koji nije pokriven iz vlastitih prihoda obračunava se na teret sredstava javnog kapitala.

(2) Koncesionar ulaganja u autocestu i cestovni objekt na državnoj cesti tijekom trajanja koncesije u svojim financijskim izvještajima može prikazati kao nematerijalnu ili financijsku imovinu. Ukoliko svoja ulaganja ili dio ulaganja iskazuje kao materijalnu imovinu, za istu obračunava amortizaciju.

(3) Vrijednost izgrađenih autocesta i cestovnih objekata na državnoj cesti koje su dane na upravljanje koncesionaru, ispravljaju Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. izravno na teret javnog kapitala.

(4) Amortizacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka te ispravak vrijednosti iz stavka 3. ovoga članka obračunava se primjenom amortizacijskih stopa koje utvrđuje Vlada.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 43. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Amortizacija i ispravak vrijednosti javnih cesta

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom u rashode poslovanja uključuje amortizaciju javnih cesta kojima upravlja. Dio amortizacije koji nije pokriven iz vlastitih prihoda obračunava se na teret sredstava javnog kapitala.

(2) Koncesionar ulaganja u autocestu i cestovni objekt na državnoj cesti tijekom trajanja koncesije u svojim financijskim izvještajima može prikazati kao nematerijalnu ili financijsku imovinu. Ukoliko svoja ulaganja ili dio ulaganja iskazuje kao materijalnu imovinu, za istu obračunava amortizaciju.

(3) Vrijednost izgrađenih autocesta i cestovnih objekata na državnoj cesti koje su dane na upravljanje koncesionaru, ispravljaju Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. izravno na teret javnog kapitala.

(4) Amortizacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka te ispravak vrijednosti iz stavka 3. ovoga članka obračunava se primjenom amortizacijskih stopa koje utvrđuje Vlada.

Pravne osobe koje upravljaju javnim cestama osiguravaju knjigovodstvene evidencije o javnim cestama i za potrebe njihova vrednovanja obračunavaju amortizaciju primjenom amortizacijskih stopa, sukladno pravilniku koji na prijedlog Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. donosi nadležni ministar.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2019.

Prijenos javnih i nerazvrstanih cesta

(1) Kada se javna cesta razvrstana u jednu od četiriju skupina iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona razvrstava u drugu skupinu ili prestaje biti javna cesta te kada je za javnu cestu ili njezin dio proveden postupak ukidanja statusa javnog dobra u općoj uporabi iz članka 5. ovoga Zakona, pravna osoba koja upravlja javnom cestom i koja je vodila javnu cestu u svojim poslovnim knjigama dužna je istu prenijeti pravnoj osobi koja je prema odredbama ovoga Zakona postala nadležna za upravljanje tom cestom, odnosno središnjem tijelu državne uprave ovlaštenom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuje kada se nerazvrstana cesta razvrstava u jednu od četiriju skupina javnih cesta iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Nakon isteka roka trajanja koncesije koncesionar je Hrvatskim autocestama d.o.o., odnosno Hrvatskim cestama d.o.o. dužan prenijeti autocestu, odnosno pojedini cestovni objekt na državnoj cesti koji je bio predmet koncesije.

(4) Prijenos cesta iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne predstavlja isporuku prema propisima kojim se uređuje oporezivanje.

(5) Postupak, dokumentaciju i rokove za prijenos cesta iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka propisuje ministar.

NN 110/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Prijenos javnih i nerazvrstanih cesta

(1) Kada se javna cesta razvrstana u jednu od četiriju skupina iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona razvrstava u drugu skupinu ili prestaje biti javna cesta te kada je za javnu cestu ili njezin dio proveden postupak ukidanja statusa javnog dobra u općoj uporabi iz članka 5. ovoga Zakona, pravna osoba koja upravlja javnom cestom i koja je vodila javnu cestu u svojim poslovnim knjigama dužna je istu prenijeti pravnoj osobi koja je prema odredbama ovoga Zakona postala nadležna za upravljanje tom cestom, odnosno središnjem tijelu državne uprave ovlaštenom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuje kada se nerazvrstana cesta razvrstava u jednu od četiriju skupina javnih cesta iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Nakon isteka roka trajanja koncesije koncesionar je Hrvatskim autocestama d.o.o., odnosno Hrvatskim cestama d.o.o. dužan prenijeti autocestu, odnosno pojedini cestovni objekt na državnoj cesti koji je bio predmet koncesije.

(4) Prijenos cesta iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne predstavlja isporuku prema propisima kojim se uređuje oporezivanje.

(5) Postupak, dokumentaciju i rokove za prijenos cesta iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka propisuje ministar.

NN 22/2013 dodan člankom 1. vrijedi od 22. veljače 2013.

Kada se javna cesta razvrstana u autocestu, odnosno državnu cestu, razvrstava u drugu skupinu na način da autocesta prelazi u državnu cestu i obrnuto, a započelo se s izgradnjom pojedine dionice, započete radove će završiti pravna osoba koja je do trenutka razvrstavanja u drugu skupinu upravljala istom cestom sukladno tehničkim karakteristikama ceste u koju se javna cesta razvrstava.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 31. prosinca 2019.

(1) Jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona, može stupiti u posjed nekretnine izvlaštene radi građenja, rekonstrukcije ili održavanja nerazvrstane ceste i prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako joj je to odobreno rješenjem o stupanju u posjed nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju (u daljnjem tekstu: rješenje o stupanju u posjed).

(2) Rješenje o stupanju u posjed donosi se na zahtjev jedinice lokalne samouprave, odnosno pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka ako je rješenje o izvlaštenju izvršno, te ako je uz zahtjev za donošenje tog rješenja priložen dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno zakonu kojim se propisuje izvlaštenje, da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje ili da je odbio primiti navedenu naknadu.

(3) Rješenje o stupanju u posjed donosi ured državne uprave u županiji, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za imovinskopravne poslove u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za njegovo donošenje.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na nekretnine izvlaštene na temelju članka 105. stavka 6. ovoga Zakona.

NN 110/2019 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 1. siječnja 2020.

(1) Jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona, može stupiti u posjed nekretnine izvlaštene radi građenja, rekonstrukcije ili održavanja nerazvrstane ceste i prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako joj je to odobreno rješenjem o stupanju u posjed nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju (u daljnjem tekstu: rješenje o stupanju u posjed).

(2) Rješenje o stupanju u posjed donosi se na zahtjev jedinice lokalne samouprave, odnosno pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka ako je rješenje o izvlaštenju izvršno, te ako je uz zahtjev za donošenje tog rješenja priložen dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno zakonu kojim se propisuje izvlaštenje, da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje ili da je odbio primiti navedenu naknadu.

(3) Rješenje o stupanju u posjed donosi ured državne uprave u županiji, nadležno upravno tijelo županije odnosno ured Grada Zagreba nadležan za imovinskopravne poslove u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za njegovo donošenje.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na nekretnine izvlaštene na temelju članka 105. stavka 6. ovoga Zakona.

NN 144/2021 dodan člankom 44. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Financiranje dijela troškova zimske službe na nerazvrstanim cestama

(1) Dio troškova zimske službe na nerazvrstanim cestama na području određenih jedinica lokalne samouprave financira se iz dijela naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta koja se, sukladno članku 91. stavku 2. podstavku 2. ovoga Zakona, uplaćuje iz državnog proračuna na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

(2) Financijska sredstva iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se jedinicama lokalne samouprave sa statusom brdsko-planinskog područja prema posebnom zakonu i onima obuhvaćenim II. i III. klimatskom zonom održavanja cesta u zimskim uvjetima.

(3) Raspored financijskih sredstava iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se ovisno o:

– duljini nerazvrstanih cesta obuhvaćenih izvedbenim programom zimske službe na nerazvrstanim cestama u zimskom razdoblju i

– teritorijalnoj pripadnosti klimatskoj zoni održavanja cesta u zimskim uvjetima.

(4) Ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za regionalni razvoj, donosi pravilnik kojim se određuje ukupan godišnji iznos sredstava za sufinanciranje zimske službe te raspodjela financijskih sredstava po pojedinim jedinicama lokalne samouprave.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Prava i dužnosti inspektora

(1) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora javnih cesta i cesta iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona inspektor, osim prava i dužnosti koje ima po posebnom zakonu, ima i sljedeća prava i dužnosti:

1. nadzirati radove prilikom redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, pregledavati dokumentaciju za te radove i odrediti mjere za otklanjanje nepravilnosti koje bi mogle prouzročiti pogoršanje stanja javne ceste ili ugroziti sigurnost prometa na njoj,

2. nadzirati ispunjavanje uvjeta za obavljanje redovitih radova održavanja na javnoj cesti danoj u koncesiju,

3. nadzirati provođenje mjera za osiguranje javnih cesta i prometa na njima,

4. obustaviti sve radove na javnoj cesti koji se ne obavljaju sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje,

5. u nužnim slučajevima, kada bi bila ugrožena sigurnost prometa na javnoj cesti ili bi mogla nastati šteta na njoj, odrediti privremene mjere kako bi se otklonila opasnost ili spriječila šteta,

6. odrediti da se u polju preglednosti otklone nedostaci i nepravilnosti prouzročene kršenjem propisanih mjera za osiguranje preglednosti javne ceste,

7. nadzirati provođenje propisanih uvjeta za obavljanje zahvata u zaštitni pojas javne ceste,

8. nadzirati sigurnost TEM cesta.

(2) Žalba protiv rješenja inspektora iz stavka 1. točke 4., 5., 6. i 7. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) U predmetima iz stavka 1. točke 5. ovoga članka, kada je zbog neposredne ugroženosti javne ceste ili sigurnosti prometa na njoj ugrožena i sigurnost sudionika u prometu, inspektor može, po skraćenom postupku, bez saslušanja stranaka, donijeti rješenje. U nužnim slučajevima inspektor može donijeti usmeno rješenje te odrediti njegovo izvršenje odmah po izricanju.

(4) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo:

– pregledati prostore, objekte, uređaje, materijale te poslovanje i dokumentaciju trgovačkih društava koja upravljaju javnim cestama, saslušati stranke i svjedoke primjenom pravila upravnog postupka,

– pregledati isprave kojima se može utvrditi identitet osoba koje sudjeluju u prometu,

– uzeti uzorke materijala te obavljati druge postupke koji su u skladu s namjenom inspekcijskog nadzora,

– dobiti osobne podatke o pravnim i fizičkim osobama, podatke o vlasništvu vozila, podatke o vlasništvu zemljišta i objekata u zaštitnom pojasu cesta, kao i druge podatke potrebne za vođenje postupka u svezi s kršenjem ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 45. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 31. prosinca 2025.

Prava i dužnosti inspektora

(1) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora javnih cesta i cesta iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona inspektor, osim prava i dužnosti koje ima po posebnom zakonu, ima i sljedeća prava i dužnosti:

1. nadzirati radove prilikom redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, pregledavati dokumentaciju za te radove i odrediti mjere za otklanjanje nepravilnosti koje bi mogle prouzročiti pogoršanje stanja javne ceste ili ugroziti sigurnost prometa na njoj,

2. nadzirati ispunjavanje uvjeta za obavljanje redovitih radova održavanja na javnoj cesti danoj u koncesiju,

3. nadzirati provođenje mjera za osiguranje javnih cesta i prometa na njima,

4. obustaviti sve radove na javnoj cesti koji se ne obavljaju sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje,

5. u nužnim slučajevima, kada bi bila ugrožena sigurnost prometa na javnoj cesti ili bi mogla nastati šteta na njoj, odrediti privremene mjere kako bi se otklonila opasnost ili spriječila šteta,

6. odrediti da se u polju preglednosti otklone nedostaci i nepravilnosti prouzročene kršenjem propisanih mjera za osiguranje preglednosti javne ceste,

7. nadzirati provođenje propisanih uvjeta za obavljanje zahvata u zaštitni pojas javne ceste,

8. nadzirati sigurnost TEM cesta. i kontrolu sigurnosti iz članka 71.b ovoga Zakona,

9. nadzirati postupanje po odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(2) Žalba protiv rješenja inspektora iz stavka 1. točke 4., 5., 6. i 7. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) U predmetima iz stavka 1. točke 5. ovoga članka, kada je zbog neposredne ugroženosti javne ceste ili sigurnosti prometa na njoj ugrožena i sigurnost sudionika u prometu, inspektor može, po skraćenom postupku, bez saslušanja stranaka, donijeti rješenje. U nužnim slučajevima inspektor može donijeti usmeno rješenje te odrediti njegovo izvršenje odmah po izricanju.

(4) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo:

– pregledati prostore, objekte, uređaje, materijale te poslovanje i dokumentaciju trgovačkih društava koja upravljaju javnim cestama, saslušati stranke i svjedoke primjenom pravila upravnog postupka,

– pregledati isprave kojima se može utvrditi identitet osoba koje sudjeluju u prometu,

– uzeti uzorke materijala te obavljati druge postupke koji su u skladu s namjenom inspekcijskog nadzora,

– dobiti osobne podatke o pravnim i fizičkim osobama, podatke o vlasništvu vozila, podatke o vlasništvu zemljišta i objekata u zaštitnom pojasu cesta, kao i druge podatke potrebne za vođenje postupka u svezi s kršenjem ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

Prava i dužnosti inspektora

(1) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora javnih cesta i cesta iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona inspektor, osim prava i dužnosti koje ima po posebnom zakonu, ima i sljedeća prava i dužnosti:

1. nadzirati radove prilikom redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, pregledavati dokumentaciju za te radove i odrediti mjere za otklanjanje nepravilnosti koje bi mogle prouzročiti pogoršanje stanja javne ceste ili ugroziti sigurnost prometa na njoj,

2. nadzirati ispunjavanje uvjeta za obavljanje redovitih radova održavanja na javnoj cesti danoj u koncesiju,

3. nadzirati provođenje mjera za osiguranje javnih cesta i prometa na njima,

4. obustaviti sve radove na javnoj cesti koji se ne obavljaju sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje,

5. u nužnim slučajevima, kada bi bila ugrožena sigurnost prometa na javnoj cesti ili bi mogla nastati šteta na njoj, odrediti privremene mjere kako bi se otklonila opasnost ili spriječila šteta,

6. odrediti da se u polju preglednosti otklone nedostaci i nepravilnosti prouzročene kršenjem propisanih mjera za osiguranje preglednosti javne ceste,

7. nadzirati provođenje propisanih uvjeta za obavljanje zahvata u zaštitni pojas javne ceste,

8. nadzirati sigurnost TEM cesta i kontrolu sigurnosti iz članka 71.b ovoga Zakona,

9. nadzirati postupanje po odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(2) Žalba protiv rješenja inspektora iz stavka 1. točke 4., 5., 6. i 7. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) U predmetima iz stavka 1. točke 5. ovoga članka, kada je zbog neposredne ugroženosti javne ceste ili sigurnosti prometa na njoj ugrožena i sigurnost sudionika u prometu, inspektor može, po skraćenom postupku, bez saslušanja stranaka, donijeti rješenje. U nužnim slučajevima inspektor može donijeti usmeno rješenje te odrediti njegovo izvršenje odmah po izricanju.

(4) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo:

– pregledati prostore, objekte, uređaje, materijale te poslovanje i dokumentaciju trgovačkih društava koja upravljaju javnim cestama, saslušati stranke i svjedoke primjenom pravila upravnog postupka,

– pregledati isprave kojima se može utvrditi identitet osoba koje sudjeluju u prometu,

– uzeti uzorke materijala te obavljati druge postupke koji su u skladu s namjenom inspekcijskog nadzora,

– dobiti osobne podatke o pravnim i fizičkim osobama, podatke o vlasništvu vozila, podatke o vlasništvu zemljišta i objekata u zaštitnom pojasu cesta, kao i druge podatke potrebne za vođenje postupka u svezi s kršenjem ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 75.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar:

1. ako ne osigura uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste (članak 26. stavak 1. podstavak 6.),

2. ako ne održava javnu cestu sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

3. ako ne obavijesti javnost o stanju i prohodnosti javnih cesta i meteorološkim uvjetima (članak 31. podstavak 2.),

4. ako ne postupi sukladno odredbi članka 45. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,

5. ako ne poduzme mjere za otklanjanje štete, opasnosti od oštećenja javne ceste i opasnosti za sigurnost prometa na javnoj cesti (članak 57. stavak 4.),

6. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona,

7. ako u opravdanom slučaju javnu cestu ne zatvori za promet (članak 60. stavak 1.),

8. ako pri izvođenju radova ne postupi sukladno članku 62. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru novčanom kaznom od 2.000,00 do 8.000,00 kuna.

NN 54/2013 izmijenjen člancima 46. i 47. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 31. prosinca 2022.

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 75.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar:

1. ako postupi suprotno odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona,

2. ako ne osigura uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste (članak 26. stavak 1. podstavak 6.),

2 3. ako ne održava javnu cestu sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

3 4. ako ne obavijesti javnost o stanju i prohodnosti javnih cesta i meteorološkim uvjetima (članak 31. podstavak 2.), 4 1.),

5. ako ne postupi sukladno odredbi članka 45. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,

5 6. ako ne poduzme mjere za otklanjanje štete, opasnosti od oštećenja javne ceste i opasnosti za sigurnost prometa na javnoj cesti (članak 57. stavak 4.),

6 7. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona,

7 8. ako u opravdanom slučaju javnu cestu ne zatvori za promet (članak 60. stavak 1.),

8 9. ako pri izvođenju radova ne postupi sukladno članku 62. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru novčanom kaznom od 2.000,00 do 8.000,00 kuna.

NN 114/2022 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025.

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 3980,00 do 75.000,00 kuna 9950,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar:

1. ako postupi suprotno odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona,

2. ako ne osigura uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste (članak 26. stavak 1. podstavak 6.),

3. ako ne održava javnu cestu sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

4. ako ne obavijesti javnost o stanju i prohodnosti javnih cesta i meteorološkim uvjetima (članak 31. podstavak 1.),

5. ako ne postupi sukladno odredbi članka 45. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,

6. ako ne poduzme mjere za otklanjanje štete, opasnosti od oštećenja javne ceste i opasnosti za sigurnost prometa na javnoj cesti (članak 57. stavak 4.),

7. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona,

8. ako u opravdanom slučaju javnu cestu ne zatvori za promet (članak 60. stavak 1.),

9. ako pri izvođenju radova ne postupi sukladno članku 62. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru novčanom kaznom od 2.000,00 260,00 do 8.000,00 kuna 1060,00 eura.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Novčanom kaznom od 3980,00 do 9950,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar:

1. ako postupi suprotno odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona,

2. ako ne osigura uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste (članak 26. stavak 1. podstavak 6.),

3. ako ne održava javnu cestu sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

4. ako ne obavijesti javnost o stanju i prohodnosti javnih cesta i meteorološkim uvjetima (članak 31. podstavak 1.),

5. ako ne postupi sukladno odredbi članka 45. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,

6. ako ne poduzme mjere za otklanjanje štete, opasnosti od oštećenja javne ceste i opasnosti za sigurnost prometa na javnoj cesti (članak 57. stavak 4.),

7. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona,

8. ako u opravdanom slučaju javnu cestu ne zatvori za promet (članak 60. stavak 1.),

9. ako pri izvođenju radova ne postupi sukladno članku 62. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru novčanom kaznom od 260,00 do 1060,00 eura.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba:

1. ako postupi suprotno odredbama članka 45. stavka 2. i 3. ovoga Zakona,

2. ako izvede priključak i prilaz na javnu cestu bez suglasnosti ili se ne pridržava uvjeta iz suglasnosti (članak 51. stavak 3.),

3. ako postupi suprotno odredbi članka 55. stavka 3. ovoga Zakona,

4. ako postupa suprotno odredbi članka 56. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

5. ako ne postupi sukladno odredbi članka 57. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

6. ako ne postupi sukladno odredbi članka 58. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

7. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 8.000,00 kuna.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 48. vrijedio od 15. svibnja 2013. do 31. prosinca 2022.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba:

1. ako postupi suprotno odredbama članka 45. stavka 2. i 3. ovoga Zakona,

2. ako izvede priključak i prilaz na javnu cestu bez suglasnosti ili se ne pridržava uvjeta iz suglasnosti (članak 51. stavak 3.),

3. ako postupi suprotno odredbi članka 55. stavka 3. ovoga Zakona,

4. ako postupa suprotno odredbi članka 56. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

5. ako ne postupi sukladno odredbi članka 57. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

6. ako ne postupi sukladno odredbi članka 58. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

7. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 8.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna.

NN 114/2022 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 1. siječnja 2023.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 1320,00 do 30.000,00 kuna 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako postupi suprotno odredbama članka 45. stavka 2. i 3. ovoga Zakona,

2. ako izvede priključak i prilaz na javnu cestu bez suglasnosti ili se ne pridržava uvjeta iz suglasnosti (članak 51. stavak 3.),

3. ako postupi suprotno odredbi članka 55. stavka 3. ovoga Zakona,

4. ako postupa suprotno odredbi članka 56. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

5. ako ne postupi sukladno odredbi članka 57. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

6. ako ne postupi sukladno odredbi članka 58. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

7. ako postavi reklame protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 260,00 do 8.000,00 kuna 1060,00 eura.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom od 10.000,00 1320,00 do 30.000,00 kuna 3980,00 eura.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vlasnik odnosno korisnik leasinga osobnog automobila ako je njegovo vozilo bez plaćene cestarine sudjelovalo u prometu autocestom ili cestovnim objektom pod naplatom, a vlasnik ne ispunjava uvjete propisane člankom 88. stavkom 2. ovoga Zakona.

NN 144/2021 izmijenjen člancima 45. i 46. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 10.000,00 do 5.000,00 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vlasnik odnosno korisnik leasinga osobnog automobila ako je njegovo vozilo bez plaćene cestarine sudjelovalo u prometu autocestom ili cestovnim objektom pod naplatom, a vlasnik ne ispunjava uvjete propisane pravna osoba koja kao vlasnik vozila nije platila cestarinu sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000 do 10.000 kuna, kao i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vlasništvu pravne osobe u skladu s člankom 9. stavcima 20. i 21. ovoga Zakona.

(3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost:

1. koja nije platila cestarinu, sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. ovoga Zakona. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije, na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom, u skladu s člankom 9. stavkom 20. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba:

1. koja nije platila cestarinu, sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije, na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u skladu s člankom 9. stavkom 20. ovoga Zakona.

NN 114/2022 izmijenjen člankom 4. vrijedio od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 1320,00 do 50.000,00 kuna 6630,00 eura kaznit će se pravna osoba koja kao vlasnik vozila nije platila cestarinu sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000 260,00 do 10.000 kuna 1320,00 eura, kao i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vlasništvu pravne osobe u skladu s člankom 9. stavcima 20. i 21. ovoga Zakona.

(3) Novčanom kaznom od 5.000,00 660,00 do 30.000,00 kuna 3980,00 eura kaznit će se fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost:

1. koja nije platila cestarinu, sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije, na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom, u skladu s člankom 9. stavkom 20. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom od 2.000,00 260,00 do 10.000,00 kuna 1320,00 eura kaznit će se fizička osoba:

1. koja nije platila cestarinu, sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije, na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u skladu s člankom 9. stavkom 20. ovoga Zakona.

NN 156/2025 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 1. siječnja 2026.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 6630,00 eura kaznit će se pravna osoba koja kao vlasnik vozila nije platila cestarinu sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 260,00 do 1320,00 eura, kao i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vlasništvu pravne osobe u skladu s člankom 9. stavcima 20. i 21. ovoga Zakona.

(3) Novčanom kaznom od 660,00 do 3980,00 eura kaznit će se fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost:

1. koja nije platila cestarinu, sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije, na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom, u skladu s člankom 9. stavkom 20. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom od 260,00 do 1320,00 eura kaznit će se fizička osoba:

1. koja nije platila cestarinu, sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije, na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u skladu s člankom 9. stavkom 20. ovoga Zakona.

NN 144/2021 dodan člankom 46. vrijedio od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja koristi cestovno zemljište, u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona, bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavku 2. ovoga Zakona, i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna do 250.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koja u vezi s obavljanjem obrta ili samostalne djelatnosti koristi cestovno zemljište u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavku 2. ovoga Zakona, i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi cestovno zemljište u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavku 2. ovoga Zakona, i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(5) Optužni prijedlog za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka podnosi pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar.

(6) Novčane kazne naplaćene prema ovom članku prihod su pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara i predstavljaju sredstva iz članka 86. stavka 1. točke 13. ovoga Zakona.

NN 114/2022 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 1. siječnja 2023.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna 13.270,00 do 500.000,00 kuna 66.360,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja koristi cestovno zemljište, u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona, bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavku 2. ovoga Zakona, i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 kuna 660,00 do 20.000,00 kuna 2650,00 eura.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna 6630,00 do 250.000,00 kuna 33.180,00 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koja u vezi s obavljanjem obrta ili samostalne djelatnosti koristi cestovno zemljište u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavku 2. ovoga Zakona, i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna 660,00 do 20.000,00 kuna 2650,00 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi cestovno zemljište u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavku 2. ovoga Zakona, i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(5) Optužni prijedlog za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka podnosi pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar.

(6) Novčane kazne naplaćene prema ovom članku prihod su pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara i predstavljaju sredstva iz članka 86. stavka 1. točke 13. ovoga Zakona.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar na temelju ovoga Zakona sklopit će ugovore o osnivanju prava služnosti odnosno prava građenja za komunalne, vodne i energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu izgrađene na javnoj cesti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, s pravnom osobom koja je sukladno posebnom zakonu investitor komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, sukladno članku 25. ovoga Zakona.

(2) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka sklopit će se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Sklapanjem ugovora iz stavka 1. ovoga članka prestat će važiti ugovori o korištenju cestovnog zemljišta sklopljeni za građevine iz stavka 1. ovoga članka, odnosno prava koja su osobe koje su sukladno posebnom zakonu investitori komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme stekle na javnoj cesti na temelju posebnih zakona.

(4) Ugovori o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu sklopljeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim ugovora iz stavka 3. ovoga članka, ostaju na snazi do isteka roka na koji su sklopljeni.

NN 144/2021 izmijenjen člankom 47. vrijedi od 4. siječnja 2022.

(1) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar na temelju ovoga Zakona sklopit će ugovore o osnivanju prava služnosti odnosno prava građenja za komunalne, vodne i energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu izgrađene na javnoj cesti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, s pravnom osobom koja je sukladno posebnom zakonu investitor komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, sukladno članku 25. ovoga Zakona.

(2) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka sklopit će se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Sklapanjem ugovora iz stavka 1. ovoga članka prestat će važiti ugovori o korištenju cestovnog zemljišta sklopljeni za građevine iz stavka 1. ovoga članka, odnosno prava koja su osobe koje su sukladno posebnom zakonu investitori komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme stekle na javnoj cesti na temelju posebnih zakona.

(4) Ugovori o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu sklopljeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim ugovora iz stavka 3. ovoga članka, ostaju na snazi do isteka roka na koji su sklopljeni.

(5) Ugovoreni rok korištenja cestovnog zemljišta može se iznimno, uz prethodnu suglasnost ministra, produžiti do najdužeg propisanog roka iz članka 73. stavka 3. ovoga Zakona, u sljedećim slučajevima:

– zbog naknadnog opravdanog ulaganja korisnika cestovnog zemljišta koje je odobrila pravna osoba koja upravlja javnom cestom,

– zbog povećanja ugovorene naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti, a koje povećanje nije posljedica usklađenja s promjenama cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe, promjene površine cestovnog zemljišta koje se povjerava ili promjene prateće djelatnosti, na zahtjev korisnika cestovnog zemljišta,

– zbog nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i

– zbog nastupa više sile.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 4. kolovoza 2014.

(1) Javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona i geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom.

(2) Javne ceste iz stavka 1. ovoga članka upisuju se u zemljišne knjige sukladno članku 123. ovoga Zakona.

NN 92/2014 izmijenjen člankom 2. vrijedi od 5. kolovoza 2014.

(1) Javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona i geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista.

(2) Javne ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

(3) Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz stavka 1. ovoga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste, snimljenog prema pravilima propisanim posebnim zakonom, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom. (2) Javne ceste iz javnim cestama.

(4) Rješenje o upisu javne ceste u zemljišnu knjigu utemeljeno na odredbi članka 123. stavka 1. ovoga članka upisuju se u zemljišne knjige sukladno članku 123. ovoga Zakona. Zakona zemljišnoknjižni sud dostavit će nadležnom uredu za katastar, radi njezina evidentiranja u katastru.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 3. siječnja 2022.

Odredbe ovoga Zakona o uknjižbi javnih cesta ne odnose se na uknjižbu prava vlasništva ostalih građevina izgrađenih na javnoj cesti, i na iste se primjenjuju opći propisi kojima se uređuje uknjižba prava vlasništva.

NN 144/2021 brisan člankom 48. vrijedi od 4. siječnja 2022.

Odredbe ovoga Zakona o uknjižbi javnih cesta ne odnose se na uknjižbu prava vlasništva ostalih građevina izgrađenih na javnoj cesti, i na iste se primjenjuju opći propisi kojima se uređuje uknjižba prava vlasništva.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 4. kolovoza 2014.

Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige

(1) Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

(2) Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovoga članka u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave.

(3) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

(4) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a kojega pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona.

(5) Nerazvrstane ceste iz stavka 4. ovoga članka upisuju se u zemljišne knjige sukladno stavku 3. ovoga članka.

(6) Nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

NN 92/2014 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 5. kolovoza 2014.

Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige

(1) Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

(2) Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovoga članka u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave.

(3) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

(4) Nerazvrstane ceste iz stavka 1 izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. ovoga članka 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a kojega koji pribavlja i nadležnom tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista.

(5) Nerazvrstane ceste Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz stavka 4. ovoga članka upisuju se u zemljišne knjige sukladno stavku 3. ovoga članka. (6) zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste.

(6) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

(7) Nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 4. kolovoza 2014.

(1) Postojeći upisi u katastru i zemljišnim knjigama javnih cesta koje su na temelju ovoga Zakona postale ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Podatke o zemljišnoknjižnim česticama potrebne za promjenu upisa iz stavka 1. ovoga članka u zemljišnim knjigama, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

(3) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona i odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 106. ovoga Zakona.

(4) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

NN 92/2014 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 5. kolovoza 2014.

(1) Postojeći upisi u katastru i zemljišnim knjigama javnih cesta koje su na temelju ovoga Zakona postale ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Podatke o zemljišnoknjižnim česticama potrebne za promjenu upisa iz stavka 1. ovoga članka u zemljišnim knjigama, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

(3) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona i odgovarajućeg, geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 106. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista.

(4) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar stavka 3. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

NN 84/2011 temeljni tekst vrijedio od 28. srpnja 2011. do 14. svibnja 2013.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 9. stavka 1. podstavka 8. i stavka 3., članka 10. do 15. i članka 63. do 72., koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

NN 54/2013 izmijenjen člankom 49. vrijedi od 15. svibnja 2013.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 9. stavka 1. podstavka 8. i stavka 3., članka 10. do 15. i članka 63. do 72., koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. novinama«.