Povijest članaka

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2006/105/EZ o prilagodbi Direktiva 73/239/EEZ, 74/557/EEZ i 2002/83/EZ u području okoliša, zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL L 363, 20. 12. 2006.),

– Direktiva 2009/147/EZ o zaštiti divljih ptica (SL L 20, 26. 1. 2010.).

NN 15/2018 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 22. veljače 2018.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o zaštiti očuvanju prirodnih staništa i divljih biljnih divlje faune i životinjskih vrsta flore (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2006/105/EZ 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi Direktiva 73/239/EEZ, 74/557/EEZ i 2002/83/EZ određenih direktiva u području okoliša, zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske Republike Hrvatske (SL L 363 158, 20 10. 12 6. 2006.), 2013.),

– Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o zaštiti očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26. 1. 2010.). 2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.).

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:

– očuvati i/ili obnoviti bioraznolikost, krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

– utvrditi i pratiti stanje prirode,

– osigurati sustav zaštite prirode radi njezina trajnog očuvanja,

– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,

– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika te očuvanju klime,

– spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 2. vrijedi od 22. veljače 2018.

Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:

– očuvati i/ili obnoviti bioraznolikost, očuvanjem prirodnih stanišnih tipova, divljih vrsta i njihovih staništa, uključujući i sve vrste ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, kao i ptičjih jaja i gnijezda, uspostavom odgovarajućeg sustava zaštite, upravljanja i nadzora,

– očuvati krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

– utvrditi i pratiti stanje prirode,

– osigurati sustav zaštite prirode radi njezina trajnog očuvanja,

– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,

– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika te očuvanju klime,

– spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.

(2) Zaštita prirode provodi se osobito:

– utvrđivanjem i procjenom stanja prirode,

– provedbom mjera zaštite prirode,

– donošenjem prostornih planova temeljem posebnog propisa i planova gospodarenja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, energetike, prometa, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnoga gospodarstva i drugih djelatnosti od utjecaja na prirodu,

– izradom izvješća o stanju prirode i provedbom strategije, programa i drugih dokumenata propisanih ovim Zakonom,

– proglašavanjem zaštićenih dijelova prirode,

– uspostavom sustava upravljanja prirodom i zaštićenim dijelovima prirode,

– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode,

– poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode,

– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode,

– poticanjem i promicanjem zaštite prirode te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.

(2) Zaštita prirode provodi se osobito:

– utvrđivanjem i procjenom stanja prirode,

– provedbom mjera zaštite prirode, a osobito mjera koje osiguravaju održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih stanišnih tipova i divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, osim ptica, i njihovih staništa, koje uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike,

– donošenjem prostornih planova temeljem posebnog propisa i planova gospodarenja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, energetike, prometa, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnoga gospodarstva i drugih djelatnosti od utjecaja na prirodu,

– provedbom mjera koje osiguravaju održavanje ili prilagodbu svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, kao i njihovih jaja i gnijezda, te staništa na razini koja odgovara posebnim ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve,

– izradom izvješća o stanju prirode i provedbom strategije, programa i drugih dokumenata propisanih ovim Zakonom,

– proglašavanjem zaštićenih dijelova prirode,

– uspostavom sustava upravljanja prirodom i zaštićenim dijelovima prirode,

– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode,

– poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode, uzimajući u obzir prekograničnu suradnju u istraživanju, osobito u svrhu očuvanja obilježja krajobraza iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona i očuvanja područja ekološke mreže iz članka 54. ovoga Zakona, zatim u svrhu očuvanja, upravljanja i održivog korištenja divljih vrsta koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, kao i u svrhu provođenja aktivnosti praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovoga Zakona,

– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode,

– poticanjem i promicanjem zaštite prirode te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za vrijeme trajanja navedenih okolnosti i za vrijeme provedbe aktivnosti sanacije eventualno nastalih posljedica koje ne može biti duže od trideset dana od prestanka neposredne opasnosti.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 4. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske prilikom zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama te prilikom otklanjanja posljedica terorizma i ratnih razaranja, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera i aktivnosti civilne zaštite i mjera obrane od poplava sukladno posebnim propisima kojima se uređuje sustav civilne zaštite i sustav obrane od poplava.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za vrijeme trajanja navedenih okolnosti i za vrijeme provedbe aktivnosti sanacije eventualno nastalih posljedica koje ne može biti duže od trideset dana od prestanka neposredne opasnosti. od dana proglašavanja velike nesreće, odnosno katastrofe te redovite i izvanredne mjere od obrane od poplava, do dana stupanja na snagu odluke o prestanku provođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite ili mjera obrane od poplava u sprječavanju i otklanjanju posljedica velike nesreće, odnosno katastrofe ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave.

(3) Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu: Agencija) dužna je u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu odluke o prestanku provođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite ili mjera obrane od poplava u otklanjanju posljedica velike nesreće, odnosno katastrofe ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave utvrditi utjecaj provedbe aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka na, ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, rijetke i ugrožene stanišne tipove, strogo zaštićene vrste i njihova staništa, kao i zaštićena područja te o tome izvijestiti Ministarstvo, nadležnu javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjem i jedinicu lokalne i/ili područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se prilikom zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama te prilikom otklanjanja posljedica terorizma i ratnih razaranja, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera i aktivnosti civilne zaštite i mjera obrane od poplava sukladno posebnim propisima kojima se uređuje sustav civilne zaštite i sustav obrane od poplava.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se od dana proglašavanja velike nesreće, odnosno katastrofe te redovite i izvanredne mjere od obrane od poplava, do dana stupanja na snagu odluke o prestanku provođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite ili mjera obrane od poplava u sprječavanju i otklanjanju posljedica velike nesreće, odnosno katastrofe ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave.

(3) Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu: Agencija) dužna Ministarstvo je dužno u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu odluke o prestanku provođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite ili mjera obrane od poplava u otklanjanju posljedica velike nesreće, odnosno katastrofe ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave utvrditi utjecaj provedbe aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka na, ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, rijetke i ugrožene stanišne tipove, strogo zaštićene vrste i njihova staništa, kao i zaštićena područja te o tome izvijestiti Ministarstvo, nadležnu javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjem i jedinicu lokalne i/ili područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. biološki materijal znači svaki materijal koji sadržava genetsku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu (npr. mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture, sjeme itd.),

2. bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava,

3. crveni popis je popis divljih vrsta čiji je stupanj ugroženosti procijenjen prema međunarodno prihvaćenim kriterijima,

4. divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije,

5. doprirodno stanje je stanje u ekosustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,

6. ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i bioraznolikosti,

7. ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica,

8. endem je vrsta čije je rasprostranjenje ograničeno na određeno područje,

9. ex situ očuvanje (izvan prirode) je očuvanje komponenti bioraznolikosti i genetske raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa i očuvanje dijelova geobaštine izvan prirodnih nalazišta, uglavnom minerala i stijena te fosila u muzejskim ili privatnim zbirkama i ustanovama,

10. fosili su ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti,

11. genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, životinja, gljiva, algi, mikroorganizama ili nekog drugog podrijetla koji sadrže funkcionalne jedinice naslijeđa,

12. genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,

13. genska banka je spremište biološkog materijala koje sadrži nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelove životinja, gljiva, biljaka, algi ili mikroorganizama, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijali, kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta, odnosno njihovih genetskih bogatstava,

14. georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,

15. informacijski sustav zaštite prirode je informacijski sustav koji objedinjava stručne i znanstvene podatke o bioraznolikosti i zaštiti prirode, a koji vodi Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Zavod),

16. in situ očuvanje (u prirodi) je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovu prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kome su razvili svoja specifična svojstva, kao i očuvanje dijelova geobaštine na mjestu njihova nastanka, odnosno nalazišta minerala i fosila te stijena,

17. invazivna strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava bioraznolikost ili zdravlje ljudi ili uzrokuje gospodarsku štetu,

18. kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže,

19. kontrolirani uvjeti uzgoja ili držanja vrsta su uvjeti kojima se onemogućuje dospijevanje u prirodu jedinki u bilo kojem razvojnom stadiju ili njihovih dijelova kojima se vrsta može nespolno ili spolno razmnožiti ili križati sa zavičajnom vrstom,

20. korištenje genetskih izvora je provođenje istraživanja i razvoja koji se temelje na genetskim i/ili biokemijskim sastavnicama genetskog izvora, uključujući i primjenu biotehnologije, u svrhu stvaranja novih proizvoda i patenata,

21. krajobraz je dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika,

22. krajobrazna raznolikost je strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja,

23. krš je jedinstvena vrsta reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim obilježjima, koji se razvija u stijenama dobre topljivosti s razvijenom sekundarnom poroznošću, s karakterističnim površinskim (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemnim oblicima (špilje i jame),

24. mineral je prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava koji su stabilni u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralom u smislu ovoga Zakona smatra se i nakupina ili tvorevina minerala. Minerali u smislu ovoga Zakona nisu mineralne sirovine,

25. očuvanje vrsta i staništa znači niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija divljih vrsta u povoljnom stanju,

26. održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način da se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama da ispune, sada i u budućnosti, odgovarajuće ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama,

27. oporavilište za divlje životinje je prostor u kojem privremeno ili trajno borave jedinke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta životinja koje su nađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu liječenja i oporavka radi povratka u prirodu ili u svrhu repopulacije i/ili reintrodukcije, te zaplijenjene ili oduzete strogo zaštićene životinje, kao i životinje divljih vrsta zaplijenjene sukladno posebnom propisu koji regulira prekogranični promet i trgovinu divljim vrstama,

28. planovi gospodarenja prirodnim dobrima su planovi, programi ili osnove za zaštitu, upravljanje, gospodarenje i korištenje prirodnih dobara, koji se donose na temelju posebnih propisa iz područja poljoprivrede, šumarstva, vodnog gospodarstva, lovstva, ribarstva i dr.,

29. plan upravljanja zaštićenim područjem je strateški dokument koji utvrđuje svrhu i stanje zaštićenog područja te određuje ciljeve upravljanja, aktivnosti potrebne za ostvarenje ciljeva i pokazatelje učinkovitosti upravljanja,

30. plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom je strateški dokument koji utvrđuje stanje vrste te određuje ciljeve upravljanja, aktivnosti potrebne za postizanje ili održavanje povoljnog stanja vrste i pokazatelje učinkovitosti upravljanja,

31. ponovno uvođenje (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke vrste u područje iz kojeg je ranije izumrla, a u ekosustavu još ili opet postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja, a koji omogućuju njezino preživljavanje,

32. populacija je skupina prostorno, vremenski i ekološki povezanih jedinki iste vrste,

33. povoljno stanje divlje vrste je stanje koje u budućnosti osigurava opstanak te vrste, genetsku stabilnost populacija i razmjenu gena među populacijama,

34. praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode,

35. prevladavajući javni interes je javni interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Republika Hrvatska, a utvrđuje se u skladu s ovim Zakonom,

36. primjerak je svaka životinja, biljka, gljiva ili alga, bez obzira na to je li živa ili mrtva, svaki njezin dio ili derivat, bez obzira na to jesu li uključeni u drugoj robi,

37. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi ili može koristiti u gospodarske svrhe,

38. repopulacija je nadodavanje jedinki u već postojeću populaciju neke vrste na nekom području u svrhu postizanja povoljnog stanja vrste,

39. siga je nakupina minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti i dr.),

40. speleološki objekt je prirodno formirana podzemna šupljina (špilja, jama, ponor, estavela i dr.), kao i njezin dio,

41. speleološki katastar je baza podataka o speleološkim objektima,

42. stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li prirodno ili doprirodno. Sva istovrsna staništa čine jedan stanišni tip,

43. stanište divlje vrste je okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim svojstvima, u kojem vrsta živi u bilo kojoj fazi svoga biološkog ciklusa,

44. strana vrsta je vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekosustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem,

45. ugrožena divlja vrsta je ona zavičajna divlja vrsta kojoj je dugoročni opstanak u opasnosti i kao takva se nalazi na Crvenom popisu ugroženih vrsta u kategoriji regionalno izumrlih (RE), kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN) ili osjetljivih (VU) vrsta,

46. uvođenje u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje, odnosno unošenje stranih vrsta,

47. vrsta je klasifikacijska jedinica u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, algi, gljiva, lišajeva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu se odnosi na vrste i niže sistematske kategorije,

48. zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako cilj tog djelovanja nije zaštita i očuvanje prirode,

49. zaštićeni dio prirode je dio prirode proglašen zaštićenim u skladu s ovim Zakonom,

50. zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava,

51. zavičajna vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekosustavu nekoga područja,

52. zelena infrastruktura je multifunkcionalna mreža zaštićenih i ostalih prirodnih te čovjekovim djelovanjem stvorenih područja i krajobraza visoke ekološke i okolišne vrijednosti koja unapređuju ekosustavske usluge.

(2) Izrazi koji se u ovom Zakonu koriste za osobe u muškom rodu, uporabljeni su neutralno i odnose se na muške i ženske osobe.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 5., 6. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. biološki materijal znači svaki materijal koji sadržava genetsku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu (npr. mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture, sjeme itd.),

2. bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava,

3. crveni popis je popis divljih vrsta čiji je stupanj ugroženosti procijenjen prema međunarodno prihvaćenim kriterijima,

4. divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije,

5. divlje vrste od interesa za Europsku uniju su one divlje vrste za koje na teritoriju Europske unije vrijedi da su:

– ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom teritoriju i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji,

– osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta, ako uzročni čimbenici nastave djelovati,

– rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji; te vrste žive u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području,

– endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti,

Divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske navode se u uredbi iz članka 54. stavka 1. i/ili pravilniku iz članka 151. stavka 2. ili odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona,

6. doprirodno stanje je stanje u ekosustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,

6. ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i bioraznolikosti,

7 7. ekološka mreža Natura 2000 (u daljnjem tekstu: ekološka mreža) je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili, kad je to potrebno, povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti,

8. ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica,

8 9. endem je vrsta čije je rasprostranjenje ograničeno na određeno područje,

9 10. ex situ očuvanje (izvan prirode) je očuvanje komponenti bioraznolikosti i genetske raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa i očuvanje dijelova geobaštine izvan prirodnih nalazišta, uglavnom minerala i stijena te fosila u muzejskim ili privatnim zbirkama i ustanovama,

10 11. fosili su ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti,

11 12. genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, životinja, gljiva, algi, mikroorganizama ili nekog drugog podrijetla koji sadrže funkcionalne jedinice naslijeđa,

12 13. genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,

13 14. genska banka je spremište biološkog materijala koje sadrži nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelove životinja, gljiva, biljaka, algi ili mikroorganizama, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijali materijal, kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta, odnosno njihovih genetskih bogatstava,

14 15. georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,

15 16. informacijski sustav zaštite prirode je informacijski sustav koji objedinjava stručne i znanstvene podatke o bioraznolikosti, georaznolikosti i zaštiti prirode, a koji vodi Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Zavod), 16 Agencija,

17. in situ očuvanje (u prirodi) je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovu prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kome su razvili svoja specifična svojstva, kao i očuvanje dijelova geobaštine na mjestu njihova nastanka, odnosno nalazišta minerala i fosila te stijena,

17. invazivna strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava bioraznolikost ili zdravlje ljudi ili uzrokuje gospodarsku štetu,

18. kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže,

19. kontrolirani uvjeti uzgoja ili držanja vrsta su uvjeti kojima se onemogućuje dospijevanje u prirodu jedinki u bilo kojem razvojnom stadiju ili njihovih dijelova kojima se vrsta može nespolno ili spolno razmnožiti ili križati sa zavičajnom vrstom,

20. korištenje genetskih izvora genetskog materijala u smislu ovoga Zakona je provođenje istraživanja i razvoja koji se temelje na genetskim i/ili biokemijskim sastavnicama genetskog izvora materijala, uključujući i primjenu biotehnologije, a u svrhu stvaranja novih proizvoda i patenata,

21. krajobraz je dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika,

22. krajobrazna raznolikost je strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja,

23. krš je jedinstvena vrsta reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim obilježjima, koji se razvija u stijenama dobre topljivosti s razvijenom sekundarnom poroznošću, s karakterističnim površinskim (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemnim oblicima (špilje i jame),

24. mineral je prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava koji su stabilni u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralom u smislu ovoga Zakona smatra se i nakupina ili tvorevina minerala. Minerali u smislu ovoga Zakona nisu mineralne sirovine,

25. ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za poslove zaštite prirode,

26. očuvanje vrsta i staništa znači niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija divljih vrsta u povoljnom stanju, 26. održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način da se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama da ispune, sada i u budućnosti, odgovarajuće ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama,

27. oporavilište za divlje životinje je prostor u kojem privremeno ili trajno borave jedinke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta životinja koje su nađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu liječenja i oporavka radi povratka u prirodu ili u svrhu repopulacije i/ili reintrodukcije, te zaplijenjene ili oduzete strogo zaštićene životinje, kao i životinje divljih vrsta zaplijenjene sukladno posebnom propisu koji kojim se regulira prekogranični promet i trgovinu trgovina divljim vrstama,

28. planovi gospodarenja prirodnim dobrima su planovi, programi ili osnove za zaštitu, upravljanje, gospodarenje i korištenje prirodnih dobara, koji se donose na temelju posebnih propisa iz područja poljoprivrede, šumarstva, vodnog gospodarstva, lovstva, ribarstva i dr.,

28. plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže je strateški dokument koji akt planiranja kojim se utvrđuje svrhu i stanje zaštićenog područja i/ili područja ekološke mreže te određuje ciljeve određuju ciljevi upravljanja i/ili očuvanja, aktivnosti potrebne za ostvarenje postizanje ciljeva i pokazatelje učinkovitosti upravljanja pokazatelji provedbe plana,

30 29. plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom je strateški dokument koji akt planiranja kojim se utvrđuje stanje vrste te određuje ciljeve određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti potrebne za postizanje ili održavanje povoljnog stanja vrste i pokazatelje učinkovitosti upravljanja, 31 pokazatelji učinkovitosti upravljanja,

30. područje očuvanja značajno za ptice (POP) je područje značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju i njihovih staništa, kao i područje značajno za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarno područje od međunarodne važnosti; granice POP-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

31. područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) je područje koje, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada:

– znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa od interesa za Europsku uniju koji je prirodno rasprostranjen na teritoriju Republike Hrvatske, a navodi se na popisu prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju zastupljenih na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista stanišnih tipova) u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona, ili znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti neke od vrsta navedenih na popisu divljih vrsta (osim ptica) od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista divljih vrsta) navedenih u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona,

– znatno pridonosi cjelovitosti ekološke mreže,

– znatno pridonosi održavanju bioraznolikosti unutar pripadajuće biogeografske regije ili regija;

Granice POVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

32. ponovno uvođenje (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke vrste u područje iz kojeg je ranije izumrla, a u ekosustavu još ili opet postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja, a koji omogućuju njezino preživljavanje,

32 33. vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (vPOVS) je područje koje ispunjava stručne kriterije i koje Republika Hrvatska predlaže Europskoj komisiji na odobrenje, a koje je značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju; granice vPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

34. populacija je skupina prostorno, vremenski i ekološki povezanih jedinki iste vrste,

33 35. posebno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (PPOVS) je područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) za koje se primjenjuju mjere očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno; granice PPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

36. povoljno stanje divlje vrste je stanje koje u budućnosti osigurava opstanak te vrste, genetsku stabilnost populacija i razmjenu gena među populacijama,

34 37. praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode,

35 38. prevladavajući javni interes je javni interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Republika Hrvatska, a utvrđuje se u skladu s ovim Zakonom,

36 39. primjerak je svaka životinja, biljka, gljiva ili alga, bez obzira na to je li živa ili mrtva, svaki njezin dio ili derivat, bez obzira na to jesu li uključeni u drugoj robi,

37 40. prioritetne divlje vrste su ugrožene divlje vrste od interesa za Europsku uniju za čije očuvanje je Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takve vrste su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

41. prioritetni prirodni stanišni tipovi su oni prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju kojima na području Europske unije prijeti nestanak i za čije je očuvanje Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takvi stanišni tipovi su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

42. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi ili može koristiti u gospodarske svrhe

38 43. prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju su oni prirodni stanišni tipovi kojima prijeti nestanak unutar njihova prirodnog areala ili imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno ili predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od sljedećih biogeografskih regija: alpinske, kontinentalne i mediteranske. Prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju, koji su prirodno rasprostranjeni na teritoriju Republike Hrvatske navode se su pravilniku iz članka 52. stavka 5. ovoga Zakona,

44. repopulacija je nadodavanje jedinki u već postojeću populaciju neke vrste na nekom području u svrhu postizanja povoljnog stanja vrste,

39 45. siga je nakupina minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti i dr.),

40 46. speleološki objekt je prirodno formirana podzemna šupljina (špilja, jama, ponor, estavela i dr.), kao i njezin dio,

41 47. speleološki katastar je baza podataka o speleološkim objektima,

42 48. prirodno stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li potpuno prirodno ili doprirodno. Sva istovrsna staništa čine jedan stanišni tip,

43 49. stanište divlje vrste je okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim svojstvima, u kojem vrsta živi u bilo kojoj fazi svoga biološkog ciklusa,

44. strana vrsta je vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekosustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem,

45 50. ugrožena divlja vrsta je ona zavičajna divlja vrsta kojoj je dugoročni opstanak u opasnosti i kao takva se nalazi na Crvenom popisu ugroženih vrsta u kategoriji regionalno izumrlih (RE), kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN) ili osjetljivih (VU) vrsta,

46. uvođenje u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje, odnosno unošenje stranih vrsta,

47 51. vrsta je klasifikacijska jedinica u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, algi, gljiva, lišajeva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu odnosi se odnosi na vrste i niže sistematske kategorije,

48 52. zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako cilj tog djelovanja nije zaštita i očuvanje prirode,

49 53. zaštićeni dio prirode je dio prirode proglašen zaštićenim u skladu s ovim Zakonom,

50 54. zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava,

51 55. zavičajna divlja vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekosustavu nekoga područja, 52. zelena infrastruktura je multifunkcionalna mreža zaštićenih i ostalih prirodnih te čovjekovim djelovanjem stvorenih područja i krajobraza visoke ekološke i okolišne vrijednosti koja unapređuju ekosustavske usluge nekog područja.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom ovome Zakonu koriste za osobe u muškom rodu, uporabljeni su neutralno i a imaju rodno značenje odnose se jednako na muške muški i ženske osobe ženski rod.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 15. veljače 2019. do 3. siječnja 2020.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. biološki materijal znači svaki materijal koji sadržava genetsku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu (npr. mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture, sjeme itd.),

2. bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava,

3. crveni popis je popis divljih vrsta čiji je stupanj ugroženosti procijenjen prema međunarodno prihvaćenim kriterijima,

4. divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije,

5. divlje vrste od interesa za Europsku uniju su one divlje vrste za koje na teritoriju Europske unije vrijedi da su:

– ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom teritoriju i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji,

– osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta, ako uzročni čimbenici nastave djelovati,

– rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji; te vrste žive u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području,

– endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti,

Divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske navode se u uredbi iz članka 54. stavka 1. i/ili pravilniku iz članka 151. stavka 2. ili odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona,

6. doprirodno stanje je stanje u ekosustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,

7. ekološka mreža Natura 2000 (u daljnjem tekstu: ekološka mreža) je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili, kad je to potrebno, povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti,

8. ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica,

9. endem je vrsta čije je rasprostranjenje ograničeno na određeno područje,

10. ex situ očuvanje (izvan prirode) je očuvanje komponenti bioraznolikosti i genetske raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa i očuvanje dijelova geobaštine izvan prirodnih nalazišta, uglavnom minerala i stijena te fosila u muzejskim ili privatnim zbirkama i ustanovama,

11. fosili su ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti,

12. genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, životinja, gljiva, algi, mikroorganizama ili nekog drugog podrijetla koji sadrže funkcionalne jedinice naslijeđa,

13. genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,

14. genska banka je spremište biološkog materijala koje sadrži nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelove životinja, gljiva, biljaka, algi ili mikroorganizama, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijal, kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta, odnosno njihovih genetskih bogatstava,

15. georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,

16. informacijski sustav zaštite prirode je informacijski sustav koji objedinjava stručne i znanstvene podatke o bioraznolikosti, georaznolikosti i zaštiti prirode, a koji vodi Agencija Ministarstvo,

17. in situ očuvanje (u prirodi) je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovu prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kome su razvili svoja specifična svojstva, kao i očuvanje dijelova geobaštine na mjestu njihova nastanka, odnosno nalazišta minerala i fosila te stijena,

18. kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže,

19. kontrolirani uvjeti uzgoja ili držanja vrsta su uvjeti kojima se onemogućuje dospijevanje u prirodu jedinki u bilo kojem razvojnom stadiju ili njihovih dijelova kojima se vrsta može nespolno ili spolno razmnožiti ili križati sa zavičajnom vrstom,

20. korištenje genetskog materijala u smislu ovoga Zakona je provođenje istraživanja i razvoja koji se temelje na genetskim i/ili biokemijskim sastavnicama genetskog materijala, uključujući i primjenu biotehnologije, a u svrhu stvaranja novih proizvoda i patenata,

21. krajobraz je dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika,

22. krajobrazna raznolikost je strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja,

23. krš je jedinstvena vrsta reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim obilježjima, koji se razvija u stijenama dobre topljivosti s razvijenom sekundarnom poroznošću, s karakterističnim površinskim (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemnim oblicima (špilje i jame),

24. mineral je prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava koji su stabilni u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralom u smislu ovoga Zakona smatra se i nakupina ili tvorevina minerala. Minerali u smislu ovoga Zakona nisu mineralne sirovine,

25. ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za poslove zaštite prirode,

26. očuvanje vrsta i staništa znači niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija divljih vrsta u povoljnom stanju,

27. oporavilište za divlje životinje je prostor u kojem privremeno ili trajno borave jedinke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta životinja koje su nađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu liječenja i oporavka radi povratka u prirodu ili u svrhu repopulacije i/ili reintrodukcije, te zaplijenjene ili oduzete strogo zaštićene životinje, kao i životinje divljih vrsta zaplijenjene sukladno posebnom propisu kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama,

28. plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže je akt planiranja kojim se utvrđuje stanje zaštićenog područja i/ili područja ekološke mreže te određuju ciljevi upravljanja i/ili očuvanja, aktivnosti za postizanje ciljeva i pokazatelji provedbe plana,

29. plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom je akt planiranja kojim se utvrđuje stanje vrste te određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti potrebne za postizanje ili održavanje povoljnog stanja vrste i pokazatelji učinkovitosti upravljanja,

30. područje očuvanja značajno za ptice (POP) je područje značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju i njihovih staništa, kao i područje značajno za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarno područje od međunarodne važnosti; granice POP-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

31. područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) je područje koje, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada:

– znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa od interesa za Europsku uniju koji je prirodno rasprostranjen na teritoriju Republike Hrvatske, a navodi se na popisu prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju zastupljenih na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista stanišnih tipova) u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona, ili znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti neke od vrsta navedenih na popisu divljih vrsta (osim ptica) od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista divljih vrsta) navedenih u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona,

– znatno pridonosi cjelovitosti ekološke mreže,

– znatno pridonosi održavanju bioraznolikosti unutar pripadajuće biogeografske regije ili regija;

Granice POVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

32. ponovno uvođenje (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke vrste u područje iz kojeg je izumrla, a u ekosustavu još ili opet postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja, a koji omogućuju njezino preživljavanje,

33. vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (vPOVS) je područje koje ispunjava stručne kriterije i koje Republika Hrvatska predlaže Europskoj komisiji na odobrenje, a koje je značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju; granice vPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

34. populacija je skupina prostorno, vremenski i ekološki povezanih jedinki iste vrste,

35. posebno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (PPOVS) je područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) za koje se primjenjuju mjere očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno; granice PPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

36. povoljno stanje divlje vrste je stanje koje u budućnosti osigurava opstanak te vrste, genetsku stabilnost populacija i razmjenu gena među populacijama,

37. praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode,

38. prevladavajući javni interes je javni interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Republika Hrvatska, a utvrđuje se u skladu s ovim Zakonom,

39. primjerak je svaka životinja, biljka, gljiva ili alga, bez obzira na to je li živa ili mrtva, svaki njezin dio ili derivat, bez obzira na to jesu li uključeni u drugoj robi,

40. prioritetne divlje vrste su ugrožene divlje vrste od interesa za Europsku uniju za čije očuvanje je Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takve vrste su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

41. prioritetni prirodni stanišni tipovi su oni prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju kojima na području Europske unije prijeti nestanak i za čije je očuvanje Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takvi stanišni tipovi su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

42. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi ili može koristiti u gospodarske svrhe

43. prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju su oni prirodni stanišni tipovi kojima prijeti nestanak unutar njihova prirodnog areala ili imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno ili predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od sljedećih biogeografskih regija: alpinske, kontinentalne i mediteranske. Prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju, koji su prirodno rasprostranjeni na teritoriju Republike Hrvatske navode se su pravilniku iz članka 52. stavka 5. ovoga Zakona,

44. repopulacija je nadodavanje jedinki u već postojeću populaciju neke vrste na nekom području,

45. siga je nakupina minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti i dr.),

46. speleološki objekt je prirodno formirana podzemna šupljina (špilja, jama, ponor, estavela i dr.), kao i njezin dio,

47. speleološki katastar je baza podataka o speleološkim objektima,

48. prirodno stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li potpuno prirodno ili doprirodno. Sva istovrsna staništa čine jedan stanišni tip,

49. stanište divlje vrste je okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim svojstvima, u kojem vrsta živi u bilo kojoj fazi svoga biološkog ciklusa,

50. ugrožena divlja vrsta je ona zavičajna divlja vrsta kojoj je dugoročni opstanak u opasnosti i kao takva se nalazi na Crvenom popisu ugroženih vrsta u kategoriji regionalno izumrlih (RE), kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN) ili osjetljivih (VU) vrsta,

51. vrsta je klasifikacijska jedinica u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, algi, gljiva, lišajeva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu odnosi se na vrste i niže sistematske kategorije,

52. zahvat je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako cilj tog djelovanja nije zaštita i očuvanje prirode,

53. zaštićeni dio prirode je dio prirode proglašen zaštićenim u skladu s ovim Zakonom,

54. zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava,

55. zavičajna divlja vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekosustavu nekog područja.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. biološki materijal znači svaki materijal koji sadržava genetsku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu (npr. mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture, sjeme itd.),

2. bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava,

3. crveni popis je popis divljih vrsta čiji je stupanj ugroženosti procijenjen prema međunarodno prihvaćenim kriterijima,

4. divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije,

5. divlje vrste od interesa za Europsku uniju su one divlje vrste za koje na teritoriju Europske unije vrijedi da su:

– ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom teritoriju i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji,

– osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta, ako uzročni čimbenici nastave djelovati,

– rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji; te vrste žive u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području,

– endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti,

Divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske navode se u uredbi iz članka 54. stavka 1. i/ili pravilniku iz članka 151. stavka 2. ili odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona,

6. doprirodno stanje je stanje u ekosustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,

7. ekološka mreža Natura 2000 (u daljnjem tekstu: ekološka mreža) je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili, kad je to potrebno, povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti,

8. ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica,

9. endem je vrsta čije je rasprostranjenje ograničeno na određeno područje,

10. ex situ očuvanje (izvan prirode) je očuvanje komponenti bioraznolikosti i genetske raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa i očuvanje dijelova geobaštine izvan prirodnih nalazišta, uglavnom minerala i stijena te fosila u muzejskim ili privatnim zbirkama i ustanovama,

11. fosili su ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti,

12. genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, životinja, gljiva, algi, mikroorganizama ili nekog drugog podrijetla koji sadrže funkcionalne jedinice naslijeđa,

13. genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,

14. genska banka je spremište biološkog materijala koje sadrži nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelove životinja, gljiva, biljaka, algi ili mikroorganizama, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijal, kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta, odnosno njihovih genetskih bogatstava,

15. georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,

16. informacijski sustav zaštite prirode je informacijski sustav koji objedinjava stručne i znanstvene podatke o bioraznolikosti, georaznolikosti i zaštiti prirode, a koji vodi Ministarstvo,

17. in situ očuvanje (u prirodi) je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovu prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kome su razvili svoja specifična svojstva, kao i očuvanje dijelova geobaštine na mjestu njihova nastanka, odnosno nalazišta minerala i fosila te stijena,

18. kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže,

19. kontrolirani uvjeti uzgoja ili držanja vrsta su uvjeti kojima se onemogućuje dospijevanje u prirodu jedinki u bilo kojem razvojnom stadiju ili njihovih dijelova kojima se vrsta može nespolno ili spolno razmnožiti ili križati sa zavičajnom vrstom,

20. korištenje genetskog materijala u smislu ovoga Zakona je provođenje istraživanja i razvoja koji se temelje na genetskim i/ili biokemijskim sastavnicama genetskog materijala, uključujući i primjenu biotehnologije, a u svrhu stvaranja novih proizvoda i patenata,

21. krajobraz je dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika,

22. krajobrazna raznolikost je strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja,

23. krš je jedinstvena vrsta reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim obilježjima, koji se razvija u stijenama dobre topljivosti s razvijenom sekundarnom poroznošću, s karakterističnim površinskim (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemnim oblicima (špilje i jame),

24. mineral je prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava koji su stabilni u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralom u smislu ovoga Zakona smatra se i nakupina ili tvorevina minerala. Minerali u smislu ovoga Zakona nisu mineralne sirovine,

25. ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za poslove zaštite prirode,

26. očuvanje vrsta i staništa znači niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija divljih vrsta u povoljnom stanju,

27. oporavilište za divlje životinje je prostor u kojem privremeno ili trajno borave jedinke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta životinja koje su nađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu liječenja i oporavka radi povratka u prirodu ili u svrhu repopulacije i/ili reintrodukcije, te zaplijenjene ili oduzete strogo zaštićene životinje, kao i životinje divljih vrsta zaplijenjene sukladno posebnom propisu kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama,

28. plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže je akt planiranja kojim se utvrđuje stanje zaštićenog područja i/ili područja ekološke mreže te određuju ciljevi upravljanja i/ili očuvanja, aktivnosti za postizanje ciljeva i pokazatelji provedbe plana,

29. plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom je akt planiranja kojim se utvrđuje stanje vrste te određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti potrebne za postizanje ili održavanje povoljnog stanja vrste i pokazatelji učinkovitosti upravljanja,

30. područje očuvanja značajno za ptice (POP) je područje značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju i njihovih staništa, kao i područje značajno za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarno područje od međunarodne važnosti; granice POP-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

31. područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) je područje koje, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada:

– znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa od interesa za Europsku uniju koji je prirodno rasprostranjen na teritoriju Republike Hrvatske, a navodi se na popisu prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju zastupljenih na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista stanišnih tipova) u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona, ili znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti neke od vrsta navedenih na popisu divljih vrsta (osim ptica) od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista divljih vrsta) navedenih u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona,

– znatno pridonosi cjelovitosti ekološke mreže,

– znatno pridonosi održavanju bioraznolikosti unutar pripadajuće biogeografske regije ili regija;

Granice POVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

32. ponovno uvođenje (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke vrste u područje iz kojeg je izumrla, a u ekosustavu još ili opet postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja, a koji omogućuju njezino preživljavanje,

33. vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (vPOVS) je područje koje ispunjava stručne kriterije i koje Republika Hrvatska predlaže Europskoj komisiji na odobrenje, a koje je značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju; granice vPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

34. populacija je skupina prostorno, vremenski i ekološki povezanih jedinki iste vrste,

35. posebno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (PPOVS) je područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) za koje se primjenjuju mjere očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno; granice PPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

36. povoljno stanje divlje vrste je stanje koje u budućnosti osigurava opstanak te vrste, genetsku stabilnost populacija i razmjenu gena među populacijama,

37. praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode,

38. prevladavajući javni interes je javni interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Republika Hrvatska, a utvrđuje se u skladu s ovim Zakonom,

39. primjerak je svaka životinja, biljka, gljiva ili alga, bez obzira na to je li živa ili mrtva, svaki njezin dio ili derivat, bez obzira na to jesu li uključeni u drugoj robi,

40. prioritetne divlje vrste su ugrožene divlje vrste od interesa za Europsku uniju za čije očuvanje je Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takve vrste su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

41. prioritetni prirodni stanišni tipovi su oni prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju kojima na području Europske unije prijeti nestanak i za čije je očuvanje Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takvi stanišni tipovi su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

42. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi ili može koristiti u gospodarske svrhe

43. prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju su oni prirodni stanišni tipovi kojima prijeti nestanak unutar njihova prirodnog areala ili imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno ili predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od sljedećih biogeografskih regija: alpinske, kontinentalne i mediteranske. Prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju, koji su prirodno rasprostranjeni na teritoriju Republike Hrvatske navode se su pravilniku iz članka 52. stavka 5. ovoga Zakona,

44. repopulacija je nadodavanje jedinki u već postojeću populaciju neke vrste na nekom području,

45. siga je nakupina minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti i dr.),

46. speleološki objekt je prirodno formirana podzemna šupljina (špilja, jama, ponor, estavela i dr.), kao i njezin dio,

47. speleološki katastar je baza podataka o speleološkim objektima,

48. prirodno stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li potpuno prirodno ili doprirodno. Sva istovrsna staništa čine jedan stanišni tip,

49. stanište divlje vrste je okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim svojstvima, u kojem vrsta živi u bilo kojoj fazi svoga biološkog ciklusa,

50. ugrožena divlja vrsta je ona zavičajna divlja vrsta kojoj je dugoročni opstanak u opasnosti i kao takva se nalazi na Crvenom popisu ugroženih vrsta u kategoriji regionalno izumrlih (RE), kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN) ili osjetljivih (VU) vrsta,

51. vrsta je klasifikacijska jedinica u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, algi, gljiva, lišajeva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu odnosi se na vrste i niže sistematske kategorije,

52. zahvat je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako cilj tog djelovanja nije zaštita i očuvanje prirode,

53. zaštićeni dio prirode je dio prirode proglašen zaštićenim u skladu s ovim Zakonom,

54. zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava,

55. zavičajna divlja vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekosustavu nekog područja.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

NN 15/2018 dodan člankom 6. vrijedi od 22. veljače 2018.

Način rada u Ministarstvu, upravnim tijelima i javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima u vezi s provedbom postupaka i izradom akata koji se donose na temelju ovoga Zakona ministar propisuje naputkom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Strategiju izrađuje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s drugim središnjim tijelima državne uprave. Izradu Strategije koordinira Ministarstvo.

(2) Strategiju, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), donosi Hrvatski sabor.

(3) Strategija se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(4) Svakih pet godina Ministarstvo obavlja analizu ostvarenja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom te po potrebi predlaže donošenje izmjena i/ili dopuna Strategije, odnosno nove Strategije.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 7. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Strategiju izrađuje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s drugim središnjim tijelima državne uprave. Izradu Strategije koordinira Ministarstvo.

(2) Strategiju, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), donosi Hrvatski sabor.

(3) Strategija se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(4) Svakih pet godina Ministarstvo obavlja analizu ostvarenja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom, zakonodavnog i institucionalnog okvira, kao i izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode te po potrebi predlaže donošenje izmjena i/ili dopuna Strategije, odnosno nove Strategije. strategije.

(5) O rezultatima analize iz stavka 4. ovoga članka informira se javnost objavom na mrežnoj stranici Ministarstva.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Strategiju izrađuje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s drugim središnjim tijelima državne uprave. Izradu Strategije koordinira Ministarstvo.

(2) Strategiju, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), donosi Hrvatski sabor.

(3) Strategija se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(4) Svakih pet godina Ministarstvo obavlja analizu ostvarenja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom, zakonodavnog i institucionalnog okvira, kao i izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode te po potrebi predlaže donošenje izmjena i/ili dopuna Strategije, odnosno nove strategije.

(5) O rezultatima analize iz stavka 4. ovoga članka informira se javnost objavom na mrežnoj stranici Ministarstva.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za potrebe analize ostvarivanja ciljeva i aktivnosti Strategije izrađuje se Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Izvješće o stanju prirode).

(2) Izvješće o stanju prirode se izrađuje za razdoblje od pet godina, a sadrži osobito:

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta, i georaznolikosti, s ocjenom stanja,

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja,

– analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira,

– analizu provedbe Strategije,

– podatke o izvorima i korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode.

(3) Prijedlog Izvješća o stanju prirode izrađuje Zavod.

(4) Izvješće o stanju prirode Vladi predlaže Ministarstvo, a Vlada ga podnosi Hrvatskome saboru na prihvaćanje.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 8. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Za potrebe analize ostvarivanja ciljeva i aktivnosti Strategije izrađuje se Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Izvješće o stanju prirode).

(2) Izvješće o stanju prirode izrađuje se izrađuje za razdoblje od pet godina, a sadrži osobito:

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta, i georaznolikosti, s ocjenom stanja,

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja, (3) Prijedlog.

– analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira,

– analizu provedbe Strategije,

– podatke o izvorima i korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode.

(3) Izvješće o stanju prirode izrađuje Agencija te ga podnosi Vladi radi prihvaćanja.

(4) Vlada donosi zaključak o prihvaćanju Izvješća o stanju prirode izrađuje Zavod.

(5) Agencija objavljuje Izvješće o stanju prirode Vladi predlaže Ministarstvo, a Vlada ga podnosi Hrvatskome saboru na prihvaćanje mrežnim stranicama Agencije.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Za potrebe analize ostvarivanja ciljeva i aktivnosti Strategije izrađuje se Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Izvješće o stanju prirode).

(2) Izvješće o stanju prirode izrađuje se za razdoblje od pet godina, a sadrži osobito:

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta, i georaznolikosti, s ocjenom stanja,

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja.

(3) Izvješće o stanju prirode izrađuje Agencija Ministarstvo te ga podnosi Vladi radi prihvaćanja.

(4) Vlada donosi zaključak o prihvaćanju Izvješća o stanju prirode.

(5) Agencija objavljuje Izvješće o stanju prirode objavljuje se na mrežnim stranicama Agencije Ministarstva.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite prirode

(1) Upravne i stručne poslove zaštite prirode obavlja Ministarstvo i upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo), osim onih poslova koji su ovim Zakonom ili drugim propisom preneseni u nadležnost drugom tijelu državne uprave, Zavodu, javnim ustanovama ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su u skladu s ovim Zakonom, Strategijom i dokumentima prostornog uređenja:

– skrbiti se o očuvanju bioraznolikosti i georaznolikosti na svome području,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje vrsta, staništa te stanišnih tipova,

– proglašavati i ukidati zaštitu područja iz svoje nadležnosti,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja i područja ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– sudjelovati u postupku proglašavanja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili Hrvatski sabor,

– sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– skrbiti se o promicanju zaštite prirode te poticati rad strukovnih i drugih udruga čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode,

– pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te o stanju očuvanosti podnositi izvješća Ministarstvu i Zavodu,

– voditi evidenciju o podacima važnim za zaštitu prirode,

– izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja,

– pružati stručnu i drugu pomoć tijelima lokalne samouprave u zaštiti prirode na njihovu području,

– obavljati i druge poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite prirode

(1) Upravne i stručne poslove zaštite prirode obavlja Ministarstvo i upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo), osim onih poslova koji su ovim Zakonom ili drugim propisom preneseni u nadležnost drugom tijelu državne uprave, Zavodu Agenciji, javnim ustanovama ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su u skladu s ovim Zakonom, Strategijom i dokumentima prostornog uređenja:

– skrbiti se o očuvanju bioraznolikosti i georaznolikosti na svome području,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje vrsta, staništa te stanišnih tipova,

– proglašavati i ukidati zaštitu područja iz svoje nadležnosti,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja i područja ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– sudjelovati u postupku proglašavanja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili Hrvatski sabor,

– sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– skrbiti se o promicanju zaštite prirode te poticati rad strukovnih i drugih udruga čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode,

– pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te o stanju očuvanosti podnositi izvješća Ministarstvu i Zavodu Agenciji,

– voditi evidenciju o podacima važnim za zaštitu prirode,

– izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja,

– pružati stručnu i drugu pomoć tijelima lokalne samouprave u zaštiti prirode na njihovu području,

– obavljati i druge poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 15. veljače 2019.

Obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite prirode

(1) Upravne i stručne poslove zaštite prirode obavlja Ministarstvo i upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo), osim onih poslova koji su ovim Zakonom ili drugim propisom preneseni u nadležnost drugom tijelu državne uprave, Agenciji, javnim ustanovama ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su u skladu s ovim Zakonom, Strategijom i dokumentima prostornog uređenja:

– skrbiti se o očuvanju bioraznolikosti i georaznolikosti na svome području,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje vrsta, staništa te stanišnih tipova,

– proglašavati i ukidati zaštitu područja iz svoje nadležnosti,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja i područja ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– sudjelovati u postupku proglašavanja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili Hrvatski sabor,

– sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– skrbiti se o promicanju zaštite prirode te poticati rad strukovnih i drugih udruga čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode,

– pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te o stanju očuvanosti podnositi izvješća Ministarstvu i Agenciji,

– voditi evidenciju o podacima važnim za zaštitu prirode,

– izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja,

– pružati stručnu i drugu pomoć tijelima lokalne samouprave u zaštiti prirode na njihovu području,

– obavljati i druge poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku obavlja Zavod.

(2) Zavod je javna ustanova koja svoju djelatnost obavlja kao javnu službu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 9. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku obavlja Zavod.

(1) (2) Zavod Agencija je javna ustanova koja svoju djelatnost obavlja kao javnu službu.

(2) Agenciju osniva Vlada uredbom.

(3) Agencija obavlja stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku.

NN 14/2019 brisan člankom 5. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Agencija je javna ustanova koja svoju djelatnost obavlja kao javnu službu.

(2) Agenciju osniva Vlada uredbom.

(3) Agencija obavlja stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavod u okviru svoje djelatnosti obavlja stručne poslove zaštite prirode koji se odnose na:

– prikupljanje, obradu i analizu prikupljenih podataka u vezi sa zaštitom prirode,

– izradu i održavanje odgovarajućih baza podataka o divljim i stranim invazivnim vrstama, stanišnim tipovima, ekosustavima, zaštićenim područjima i ekološki značajnim područjima, područjima ekološke mreže, georaznolikosti te speleološkim objektima,

– uspostavu i vođenje Informacijskog sustava zaštite prirode, u sklopu kojeg uspostavlja i održava Katalog vrsta i staništa te Katastar speleoloških objekata,

– procjenjivanje ugroženosti sastavnica biološke raznolikosti, uključujući izradu crvenog popisa ugroženih zavičajnih divljih vrsta,

– standardizaciju metodologije i protokola, praćenje stanja očuvanosti bioraznolikosti i georaznolikosti i predlaganje mjera za njihovu zaštitu,

– uspostavu sustava za praćenje uhvaćenih, usmrćenih i ozlijeđenih strogo zaštićenih vrsta,

– pripremanje stručnih podloga za zaštitu i očuvanje dijelova prirode, ekološki značajnih područja i ekološke mreže,

– razvoj standarda vezanih uz planiranje upravljanja, provedbu planova i procjenu učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima, ekološki značajnim područjima te područjima ekološke mreže,

– izradu stručnih podloga za planiranje upravljanja divljim vrstama, osim ako drugim propisom nije drugačije uređeno,

– izradu stručnih podloga za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode za planove gospodarenja prirodnim dobrima i zahtjeva zaštite prirode za potrebe prostornog planiranja,

– obavljanje analiza, objedinjavanje rezultata i izradu izvješća o stanju prirode i zaštite prirode,

– prikupljanje i obradu podataka te izradu izvješća sukladno s propisima Europske unije,

– prikupljanje i obradu podataka, izradu pokazatelja stanja biološke raznolikosti te sudjelovanje u izradi izvješća prema Europskoj agenciji za okoliš,

– stručne poslove u vezi s postupkom ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu,

– stručne poslove u vezi s procjenom utjecaja, kontrole širenja i uklanjanja stranih vrsta, ponovnog uvođenja i repopulacije divljih vrsta na prirodu,

– stručne poslove u vezi s prekograničnim prometom i trgovinom divljim vrstama,

– pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode,

– sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora o zaštiti prirode kojih je Republika Hrvatska stranka i sudjelovanje u pripremi izvješća,

– sudjelovanje u radu međunarodnih stručnih i ostalih tijela vezanih uz zaštitu prirode,

– organiziranje i provođenje edukacije djelatnika u zaštiti prirode te odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u zaštiti prirode,

– davanje stručnih mišljenja na traženje Ministarstva, javnih ustanova i upravnih tijela,

– obavljanje i drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom.

(2) Zavod obavlja poslove iz stavka 1. ovoga članka u skladu s godišnjim i višegodišnjim programom rada.

(3) Godišnji i višegodišnji program rada iz stavka 2. ovoga članka donosi Zavod uz suglasnost Ministarstva.

(4) O ostvarenju godišnjeg i višegodišnjeg programa rada Zavod podnosi izvješće Ministarstvu i Vladi na način propisan statutom Zavoda.

(5) Nadležna tijela i mjerodavne institucije dužni su podatke o stanju prirode koji se prikupljaju sukladno s ovim Zakonom dostavljati Zavodu.

(6) Sredstva za obavljanje djelatnosti Zavoda propisane ovim Zakonom osiguravaju se u državnom proračunu i iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 10. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zavod Djelatnost Agencije u okviru svoje djelatnosti obavlja stručne poslove poslovima zaštite prirode koji se odnose na obuhvaća osobito:

– prikupljanje, obradu i analizu prikupljenih podataka u vezi sa zaštitom prirode,

– izradu i održavanje odgovarajućih baza podataka o divljim i stranim invazivnim vrstama, stanišnim tipovima, ekosustavima, zaštićenim područjima i ekološki značajnim područjima, područjima ekološke mreže, georaznolikosti te speleološkim objektima,

– izradu metodologije izračuna šteta na zaštićenim vrstama, njihovim staništima i/ili stanišnim tipovima prouzročenih nedozvoljenom radnjom,

– uspostavu i vođenje Informacijskog sustava zaštite prirode, u sklopu kojeg uspostavlja i održava Katalog vrsta i staništa te Katastar speleoloških objekata,

– procjenjivanje ugroženosti sastavnica biološke raznolikosti, uključujući izradu crvenog popisa ugroženih zavičajnih divljih vrsta,

– standardizaciju metodologije i protokola, praćenje stanja očuvanosti bioraznolikosti i georaznolikosti i predlaganje mjera za njihovu zaštitu,

– uspostavu sustava za praćenje uhvaćenih, usmrćenih i ozlijeđenih strogo zaštićenih vrsta,

– pripremanje stručnih podloga za zaštitu i očuvanje dijelova prirode, ekološki značajnih područja i ekološke mreže,

– razvoj standarda vezanih uz planiranje upravljanja, provedbu planova i procjenu učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima, ekološki značajnim područjima te područjima ekološke mreže,

– izradu stručnih podloga za planiranje upravljanja divljim vrstama, osim ako drugim propisom nije drugačije drukčije uređeno,

– izradu stručnih podloga za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode za planove gospodarenja prirodnim dobrima i zahtjeva zaštite prirode za potrebe prostornog planiranja izrade prostornih planova posebnih obilježja nacionalnih parkova i parkova prirode,

– obavljanje analiza, objedinjavanje rezultata i izradu izvješća o stanju prirode i zaštite prirode,

– prikupljanje i obradu podataka te izradu izvješća sukladno s propisima Europske unije,

– prikupljanje i obradu podataka, izradu pokazatelja stanja biološke raznolikosti te sudjelovanje u izradi izvješća prema Europskoj agenciji za okoliš,

– stručne poslove u vezi s postupkom ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu,

– stručne poslove u vezi s procjenom utjecaja, kontrole širenja i uklanjanja stranih vrsta, ponovnog uvođenja i repopulacije divljih vrsta na prirodu,

– stručne poslove u vezi s prekograničnim prometom i trgovinom divljim vrstama,

– pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode,

– sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora o zaštiti prirode kojih je Republika Hrvatska stranka i sudjelovanje u pripremi izvješća,

– sudjelovanje u radu međunarodnih stručnih i ostalih tijela vezanih uz zaštitu prirode,

– organiziranje i provođenje edukacije djelatnika u o zaštiti prirode te odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u zaštiti vezi sa zaštitom prirode,

– davanje stručnih mišljenja na traženje Ministarstva, javnih ustanova i upravnih tijela,

– obavljanje i drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom.

(2) Zavod obavlja poslove iz stavka 1. ovoga članka u skladu s godišnjim i višegodišnjim programom rada.

(2) (3) Godišnji i višegodišnji program rada iz stavka Agencija obavlja i poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o okolišu i prirodi radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i održivog razvitka sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša.

(3) Agencija obavlja i druge poslove u skladu s ovim Zakonom, Uredbom o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, Statutom Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i posebnim propisima, koji služe za ostvarivanje djelatnosti Agencije utvrđene stavcima 1. i 2. ovoga članka donosi Zavod uz suglasnost Ministarstva. (5).

(4) O ostvarenju godišnjeg i višegodišnjeg programa rada Zavod podnosi izvješće Ministarstvu i Vladi na način propisan statutom Zavoda.

(4) Nadležna tijela i mjerodavne institucije dužni su podatke o stanju prirode koji se prikupljaju sukladno s ovim Zakonom dostavljati Zavodu. ovom Zakonu dostavljati Agenciji.

(6) Sredstva za obavljanje djelatnosti Zavoda propisane ovim Zakonom osiguravaju se u državnom proračunu i iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 6. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Djelatnost Agencije u poslovima zaštite prirode obuhvaća osobito:

– prikupljanje, obradu i analizu prikupljenih podataka u vezi sa zaštitom prirode,

– izradu i održavanje odgovarajućih baza podataka o divljim vrstama, stanišnim tipovima, ekosustavima, zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže, georaznolikosti te speleološkim objektima,

– izradu metodologije izračuna šteta na zaštićenim vrstama, njihovim staništima i/ili stanišnim tipovima prouzročenih nedozvoljenom radnjom,

– uspostavu i vođenje Informacijskog sustava zaštite prirode, u sklopu kojeg uspostavlja i održava Katalog vrsta i staništa te Katastar speleoloških objekata,

– procjenjivanje ugroženosti sastavnica biološke raznolikosti, uključujući izradu crvenog popisa ugroženih zavičajnih divljih vrsta,

– standardizaciju metodologije i protokola, praćenje stanja očuvanosti bioraznolikosti i georaznolikosti i predlaganje mjera za njihovu zaštitu,

– uspostavu sustava za praćenje uhvaćenih, usmrćenih i ozlijeđenih strogo zaštićenih vrsta,

– pripremanje stručnih podloga za zaštitu i očuvanje dijelova prirode i ekološke mreže,

– razvoj standarda vezanih uz planiranje upravljanja, provedbu planova i procjenu učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima te područjima ekološke mreže,

– izradu stručnih podloga za planiranje upravljanja divljim vrstama, osim ako drugim propisom nije drukčije uređeno,

– izradu stručnih podloga za potrebe izrade prostornih planova posebnih obilježja nacionalnih parkova i parkova prirode,

– obavljanje analiza, objedinjavanje rezultata i izradu izvješća o stanju prirode i zaštite prirode,

– prikupljanje i obradu podataka te izradu izvješća sukladno s propisima Europske unije,

– prikupljanje i obradu podataka, izradu pokazatelja stanja biološke raznolikosti te sudjelovanje u izradi izvješća prema Europskoj agenciji za okoliš,

– stručne poslove u vezi s postupkom ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu,

– stručne poslove u vezi s procjenom utjecaja ponovnog uvođenja i repopulacije divljih vrsta na prirodu,

– stručne poslove u vezi s prekograničnim prometom i trgovinom divljim vrstama,

– pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode,

– sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora o zaštiti prirode kojih je Republika Hrvatska stranka i sudjelovanje u pripremi izvješća,

– sudjelovanje u radu međunarodnih stručnih i ostalih tijela vezanih uz zaštitu prirode,

– organiziranje i provođenje edukacije djelatnika o zaštiti prirode te odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u vezi sa zaštitom prirode,

– davanje stručnih mišljenja na traženje Ministarstva, javnih ustanova i upravnih tijela,

– obavljanje i drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom.

(2) Agencija obavlja i poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o okolišu i prirodi radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i održivog razvitka sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša.

(3) Agencija obavlja i druge poslove u skladu s ovim Zakonom, Uredbom o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, Statutom Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i posebnim propisima, koji služe za ostvarivanje djelatnosti Agencije utvrđene stavcima 1. i 2. ovoga članka.

Nadležna tijela i mjerodavne institucije dužni su podatke o stanju prirode koji se prikupljaju sukladno ovom Zakonu dostavljati Agenciji Ministarstvu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavodom upravlja upravno vijeće. Upravno vijeće ima pet članova.

(2) Predsjednika i članove upravnog vijeća imenuje i razrješuje Vlada na prijedlog ministra nadležnog za poslove zaštite prirode (u daljnjem tekstu: ministar).

(3) Sastav, način izbora, trajanje njihova mandata, način donošenja odluka upravnog vijeća, visinu naknade za rad predsjednika i članova upravnog vijeća uređuje se aktom o osnivanju i statutom.

(4) Upravno vijeće:

– donosi statut Zavoda,

– donosi poslovnik o svom radu,

– donosi godišnji i višegodišnji program rada Zavoda i prati njegovo izvršavanje,

– donosi godišnji financijski plan Zavoda i godišnji obračun,

– raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja Zavoda,

– raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica Zavoda,

– donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu, pravilnik o plaćama i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom,

– donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu Zavoda ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom, samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade,

– odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje Zavodom, a za koja nije propisana nadležnost ravnatelja.

(5) Upravno vijeće donosi statut Zavoda uz suglasnost Vlade, a pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Zavoda i pravilnik o plaćama Zavoda uz suglasnost Ministarstva.

(6) Upravno vijeće dostavlja Ministarstvu izvješće o ostvarenju godišnjeg programa rada Zavoda do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Upravno vijeće svakih pet godina dostavlja Vladi putem Ministarstva izvješće o ostvarenju višegodišnjeg programa rada Zavoda.

NN 15/2018 brisan člankom 11. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zavodom upravlja upravno vijeće. Upravno vijeće ima pet članova.

(2) Predsjednika i članove upravnog vijeća imenuje i razrješuje Vlada na prijedlog ministra nadležnog za poslove zaštite prirode (u daljnjem tekstu: ministar).

(3) Sastav, način izbora, trajanje njihova mandata, način donošenja odluka upravnog vijeća, visinu naknade za rad predsjednika i članova upravnog vijeća uređuje se aktom o osnivanju i statutom.

(4) Upravno vijeće:

– donosi statut Zavoda,

– donosi poslovnik o svom radu,

– donosi godišnji i višegodišnji program rada Zavoda i prati njegovo izvršavanje,

– donosi godišnji financijski plan Zavoda i godišnji obračun,

– raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja Zavoda,

– raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica Zavoda,

– donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu, pravilnik o plaćama i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom,

– donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu Zavoda ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom, samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade,

– odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje Zavodom, a za koja nije propisana nadležnost ravnatelja.

(5) Upravno vijeće donosi statut Zavoda uz suglasnost Vlade, a pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Zavoda i pravilnik o plaćama Zavoda uz suglasnost Ministarstva.

(6) Upravno vijeće dostavlja Ministarstvu izvješće o ostvarenju godišnjeg programa rada Zavoda do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Upravno vijeće svakih pet godina dostavlja Vladi putem Ministarstva izvješće o ostvarenju višegodišnjeg programa rada Zavoda.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Voditelj Zavoda je ravnatelj Zavoda.

(2) Ravnatelj zastupa i predstavlja Zavod.

(3) Ravnatelj ima prava i obveze utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom Zavoda.

(4) Ravnatelja imenuje i razrješuje Vlada na prijedlog ministra.

(5) Ravnatelja se imenuje na temelju javnog natječaja kojeg raspisuje upravno vijeće. Mandat ravnatelja traje četiri godine i ista osoba može biti ponovo izabrana.

(6) Za ravnatelja može se imenovati osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te ispunjava druge uvjete propisane statutom Zavoda.

(7) Djelokrug, ovlaštenje i odgovornosti te postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja uređuju se aktom o osnivanju i statutom Zavoda.

NN 15/2018 brisan člankom 11. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Voditelj Zavoda je ravnatelj Zavoda.

(2) Ravnatelj zastupa i predstavlja Zavod.

(3) Ravnatelj ima prava i obveze utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom Zavoda.

(4) Ravnatelja imenuje i razrješuje Vlada na prijedlog ministra.

(5) Ravnatelja se imenuje na temelju javnog natječaja kojeg raspisuje upravno vijeće. Mandat ravnatelja traje četiri godine i ista osoba može biti ponovo izabrana.

(6) Za ravnatelja može se imenovati osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te ispunjava druge uvjete propisane statutom Zavoda.

(7) Djelokrug, ovlaštenje i odgovornosti te postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja uređuju se aktom o osnivanju i statutom Zavoda.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stručni rad Zavoda vodi stručni voditelj Zavoda čija se prava, dužnosti i odgovornosti te uvjeti koje mora ispunjavati utvrđuju aktom o osnivanju i statutom.

(2) Za stručnog voditelja može se imenovati osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnog, biotehničkog ili biomedicinskog područja, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te ispunjava druge uvjete propisane statutom Zavoda.

(3) Djelokrug i ovlaštenje te postupak imenovanja i razrješenja stručnog voditelja uređuju se aktom o osnivanju i statutom Zavoda.

NN 15/2018 brisan člankom 11. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Stručni rad Zavoda vodi stručni voditelj Zavoda čija se prava, dužnosti i odgovornosti te uvjeti koje mora ispunjavati utvrđuju aktom o osnivanju i statutom.

(2) Za stručnog voditelja može se imenovati osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnog, biotehničkog ili biomedicinskog područja, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te ispunjava druge uvjete propisane statutom Zavoda.

(3) Djelokrug i ovlaštenje te postupak imenovanja i razrješenja stručnog voditelja uređuju se aktom o osnivanju i statutom Zavoda.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Planovi gospodarenja prirodnim dobrima sadrže uvjete zaštite prirode.

(2) U postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima vlasnici, nositelji prava ili izrađivači planova dužni su od Ministarstva ishoditi uvjete zaštite prirode. Uvjeti zaštite prirode izdaju se u obliku rješenja.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka obvezno sadrži:

– podatke o nazivu plana gospodarenja, nazivu i adresi vlasnika ili nositelja prava, o razdoblju za koje se izrađuje plan i podatke o nazivu i adresi izrađivača plana,

– akt nadležnog tijela iz kojega je vidljivo da je pravna ili fizička osoba vlasnik ili nositelj prava na području obuhvata plana, akt o ustanovljenju područja obuhvata plana (lovoovlaštenici) i kartografski prikaz područja obuhvata plana.

(4) U postupku izdavanja rješenja iz stavka 2. ovoga članka Zavod na zahtjev Ministarstva izrađuje stručnu podlogu. Stručna podloga sadrži pregled zaštićenih dijelova prirode, područja ekološke mreže i ekološki značajnih područja s pripadajućim kartografskim prikazom, prijedlog mjera zaštite i smjernica za održivo korištenje prirodnih dobara i područja ekološke mreže te mjera za očuvanje bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti.

(5) Ministarstvo je dužno stranki izdati rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana primitka urednog zahtjeva. Ako Ministarstvo u navedenom roku ne izda rješenje, smatra se da su uvjeti zaštite prirode izdani.

NN 15/2018 brisan člankom 12. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Planovi gospodarenja prirodnim dobrima sadrže uvjete zaštite prirode.

(2) U postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima vlasnici, nositelji prava ili izrađivači planova dužni su od Ministarstva ishoditi uvjete zaštite prirode. Uvjeti zaštite prirode izdaju se u obliku rješenja.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka obvezno sadrži:

– podatke o nazivu plana gospodarenja, nazivu i adresi vlasnika ili nositelja prava, o razdoblju za koje se izrađuje plan i podatke o nazivu i adresi izrađivača plana,

– akt nadležnog tijela iz kojega je vidljivo da je pravna ili fizička osoba vlasnik ili nositelj prava na području obuhvata plana, akt o ustanovljenju područja obuhvata plana (lovoovlaštenici) i kartografski prikaz područja obuhvata plana.

(4) U postupku izdavanja rješenja iz stavka 2. ovoga članka Zavod na zahtjev Ministarstva izrađuje stručnu podlogu. Stručna podloga sadrži pregled zaštićenih dijelova prirode, područja ekološke mreže i ekološki značajnih područja s pripadajućim kartografskim prikazom, prijedlog mjera zaštite i smjernica za održivo korištenje prirodnih dobara i područja ekološke mreže te mjera za očuvanje bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti.

(5) Ministarstvo je dužno stranki izdati rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana primitka urednog zahtjeva. Ako Ministarstvo u navedenom roku ne izda rješenje, smatra se da su uvjeti zaštite prirode izdani.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) U svrhu propisivanja mjera, odnosno smjernica za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti u prostornim planovima, u postupku izrade tih planova utvrđuju se zahtjevi zaštite prirode.

(2) Zahtjeve zaštite prirode iz stavka 1. ovoga članka čine uvjeti zaštite prirode, pregled zaštićenih dijelova prirode i područja ekološke mreže te ekološki značajnih područja s pripadajućim kartografskim prikazom, a utvrđuje ih Ministarstvo.

NN 15/2018 brisan člankom 12. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) U svrhu propisivanja mjera, odnosno smjernica za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti u prostornim planovima, u postupku izrade tih planova utvrđuju se zahtjevi zaštite prirode.

(2) Zahtjeve zaštite prirode iz stavka 1. ovoga članka čine uvjeti zaštite prirode, pregled zaštićenih dijelova prirode i područja ekološke mreže te ekološki značajnih područja s pripadajućim kartografskim prikazom, a utvrđuje ih Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Planovi gospodarenja prirodnim dobrima iz članka 20. ovoga Zakona koji obuhvaćaju zaštićeno područje ili čija provedba može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže donose se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Prostorni planovi iz članka 21. ovoga Zakona koji obuhvaćaju zaštićeno područje ili čija provedba može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže donose se uz prethodno mišljenje Ministarstva.

NN 15/2018 brisan člankom 12. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Planovi gospodarenja prirodnim dobrima iz članka 20. ovoga Zakona koji obuhvaćaju zaštićeno područje ili čija provedba može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže donose se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Prostorni planovi iz članka 21. ovoga Zakona koji obuhvaćaju zaštićeno područje ili čija provedba može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže donose se uz prethodno mišljenje Ministarstva.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvate izvan granica građevinskog područja za građevine za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku dozvolu prema posebnom propisu kojim se uređuje prostorno uređenje.

(2) Upravno tijelo utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvate izvan granica građevinskog područja, osim zahvata iz stavka 1. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 13. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Ministarstvo utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvate izvan granica građevinskog područja za građevine za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku dozvolu prema posebnom propisu kojim se uređuje prostorno uređenje.

(1) (2) Upravno tijelo utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvate izvan granica građevinskog područja, osim zahvata iz Za zahvate za koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje potrebno ishoditi akt za građenje, uvjete zaštite prirode utvrđuje i potvrdu izdaje:

– Ministarstvo za zahvate iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona,

– upravno tijelo za zahvate iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 4. siječnja 2020.

Za zahvate za koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje potrebno ishoditi akt za građenje, uvjete zaštite prirode utvrđuje i potvrdu izdaje:

– Ministarstvo za zahvate iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona, za koje provodi postupak glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu ili postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i odobrenja zahvata uz kompenzacijske uvjete te za zahvate za koje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš

– upravno tijelo za zahvate iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona. za koje provodi postupak glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu i za zahvate za koje upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: Ocjena prihvatljivosti) je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj plana, programa ili zahvata, samog i s drugim planovima, programima ili zahvatima, na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(2) Ocjena prihvatljivosti provodi se za plan, program ili zahvat, odnosno dijelove plana, programa ili zahvata koji sam ili s drugim planovima, programima ili zahvatima može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(3) Ocjena prihvatljivosti provodi se i za strategije za koje je posebnim propisom propisana obveza strateške procjene.

(4) Ocjena prihvatljivosti ne provodi se za plan, program ili zahvat, odnosno dijelove plana, programa ili zahvata neposredno povezane i nužne za upravljanje područjem ekološke mreže.

(5) Detaljni sadržaj zahtjeva iz članaka 30., 31., 34. i 48. ovoga Zakona, sadržaj studije o ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, način informiranja i sudjelovanja javnosti i Popis posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i vrsta propisuje ministar pravilnikom.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 14. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: Ocjena prihvatljivosti) je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj strategije, plana, programa ili zahvata, samog i s drugim strategijama, planovima, programima ili zahvatima, na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(2) Ocjena prihvatljivosti provodi se za strategiju, plan, program ili zahvat, odnosno dijelove kao i za svaku izmjenu i/ili dopunu strategije, plana, programa ili zahvata koji sam, koja sama ili s drugim strategijama, planovima, programima ili zahvatima može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(3) Ocjena prihvatljivosti provodi se i za strategije za koje je posebnim propisom propisana obveza strateške procjene. (4) Ocjena prihvatljivosti ne provodi se za strategiju, plan, program ili zahvat, odnosno dijelove plana, programa ili zahvata neposredno povezane i nužne za upravljanje područjem ekološke mreže.

(5) Detaljni sadržaj zahtjeva iz članaka 30., 31., 34. i 48. ovoga Zakona, sadržaj studije o ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, način informiranja i sudjelovanja javnosti i Popis posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i vrsta propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša,

– na zaštićenom području u kategoriji nacionalnog parka, parka prirode i posebnog rezervata.

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje upravno tijelo provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša,

– na zaštićenom području u kategoriji regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume, spomenika prirode i spomenika parkovne arhitekture,

– na području koje nije ujedno i zaštićeno područje, osim za zahvate iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 15. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša, – na zaštićenom području u kategoriji nacionalnog parka, parka prirode i posebnog rezervata iz područja zaštite okoliša,

– čiji obuhvat se nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje upravno tijelo područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša, – na području koje nije ujedno i zaštićeno područje iz područja zaštite okoliša,

– na zaštićenom području u kategoriji regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume, spomenika prirode i spomenika parkovne arhitekture,

– koji mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, osim za zahvate iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša,

– čiji obuhvat se nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje tijelo područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša,

– koji mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, osim za zahvate iz stavka 1. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za zahvat iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, kao i za zahvat za koji nije obvezna procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, pravna i fizička osoba koja namjerava provesti zahvat (u daljnjem tekstu: nositelj zahvata) podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o nositelju zahvata i idejno rješenje zahvata.

(3) Nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona dužno je zatražiti prethodno mišljenje Zavoda.

(4) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu.

(5) Ako nadležno tijelo ne isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za zahvat obvezna Glavna ocjena.

(6) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka sadrži podatke o zahvatu, podatke o ekološkoj mreži i obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(8) Za zahvate za koje se prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, rješenje iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka prilaže se uz odgovarajući zahtjev.

(9) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona rješenje doneseno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 16. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Za zahvat iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, kao i za zahvat za koji nije obvezna procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, pravna i fizička osoba koja namjerava provesti zahvat (u daljnjem tekstu: nositelj zahvata) podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obvezno podnosi se u pisanom i digitalnom obliku te osobito sadrži:

1. podatke o nositelju zahvata i idejno rješenje zahvata. (3) Nadležno:

– za pravnu osobu – naziv i adresu sjedišta tvrtke, OIB, ime odgovorne osobe, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu obrtnika – ime i prezime, OIB, naziv i sjedište obrta, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću – ime i prezime, OIB, adresu na kojoj obavlja djelatnost, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu – ime i prezime, OIB, adresu stanovanja, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

2. podatke o zahvatu i lokaciji zahvata:

– naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi lokacija zahvata, uključujući naziv katastarske općine i broj katastarske čestice kada je primjenjivo,

– kartografski prikaz s ucrtanim zahvatom u odgovarajućem mjerilu ili položaj zahvata u prostoru u vektorskom formatu,

3. kratki opis zahvata:

– svrha zahvata,

– obuhvat zahvata (dimenzije, kapacitet i dr.),

– trajanje zahvata i razdoblje godine u kojem se zahvat planira provesti,

– način izvođenja zahvata,

– opis eventualnih drugih aktivnosti potrebnih za realizaciju zahvata.

(3) O podnesenom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona dužno je zatražiti prethodno mišljenje Zavoda. zatražit će prethodno mišljenje Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija je dužna prethodno mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela.

(4) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu.

(5) Ako nadležno tijelo ne isključi može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za zahvat obvezna Glavna ocjena provedba Glavne ocjene.

(6) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka sadrži podatke o zahvatu, podatke o ekološkoj mreži i obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(8) Za zahvate za koje se prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, rješenje iz stavaka stavka 4. ili 5. ovoga članka prilaže se uz odgovarajući zahtjev. (9) zahtjev za provedbu postupka.

(9) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona Prethodnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona u okviru postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

(10) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona rješenje doneseno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 7. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Za zahvat iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, kao i za zahvat za koji nije obvezna procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, pravna i fizička osoba koja namjerava provesti zahvat (u daljnjem tekstu: nositelj zahvata) podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku te osobito sadrži:

1. podatke o nositelju zahvata:

– za pravnu osobu – naziv i adresu sjedišta tvrtke, OIB, ime odgovorne osobe, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu obrtnika – ime i prezime, OIB, naziv i sjedište obrta, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću – ime i prezime, OIB, adresu na kojoj obavlja djelatnost, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu – ime i prezime, OIB, adresu stanovanja, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

2. podatke o zahvatu i lokaciji zahvata:

– naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi lokacija zahvata, uključujući naziv katastarske općine i broj katastarske čestice kada je primjenjivo,

– kartografski prikaz s ucrtanim zahvatom u odgovarajućem mjerilu ili položaj zahvata u prostoru u vektorskom formatu,

3. kratki opis zahvata:

– svrha zahvata,

– obuhvat zahvata (dimenzije, kapacitet i dr.),

– trajanje zahvata i razdoblje godine u kojem se zahvat planira provesti,

– način izvođenja zahvata,

– opis eventualnih drugih aktivnosti potrebnih za realizaciju zahvata.

(3) O podnesenom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona zatražit će prethodno mišljenje Agencije Ministarstva o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija Ministarstvo je dužna dužno prethodno mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu.

(5) Ako nadležno tijelo ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za zahvat obvezna provedba Glavne ocjene.

(6) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka sadrži podatke o zahvatu, podatke o ekološkoj mreži i obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(8) Za zahvate za koje se prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, rješenje iz stavka 4. ili 5. ovoga članka prilaže se uz zahtjev za provedbu postupka.

(9) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona Prethodnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona u okviru postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

(10) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona rješenje doneseno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za zahvat za koji je obvezna Glavna ocjena, nositelj zahvata podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu zahvata.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o nositelju zahvata, studiju o ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: studija) i rješenje iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona.

(3) O podnesenom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka i studiji nadležno tijelo zatražit će prethodno mišljenje Zavoda te istodobno informirati javnost i provesti javnu raspravu na način propisan pravilnikom iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 17. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Za zahvat za koji je obvezna Glavna ocjena, nositelj zahvata podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu zahvata.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku, a sadrži podatke o nositelju zahvata, studiju o ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: studija) i rješenje iz članka 30. stavka 5. ili rješenje iz članka 30. stavka 10. ovoga Zakona.

(3) O podnesenom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka i studiji nadležno tijelo Na podatke o nositelju zahvata iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 30. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona.

(4) Studija iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži:

1. uvodni dio:

– podatke o osobi ovlaštenoj za izradu studije (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) s preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša koji se odnose na upravno područje zaštite prirode koju je ovlaštenik stekao pod uvjetima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite okoliša,

– popis izrađivača studije,

– popis vanjskih stručnjaka ako ovlaštenik za pojedine vrste poslova nema zaposlenika stručnjaka potrebne struke, s dokazom stručnosti vanjskih stručnjaka (reference znanstvenih i/ili stručnih radova i publikacija),

2. podatke o zahvatu i mogućem djelovanju zahvata:

– opis zahvata,

– lokaciju zahvata: naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, uključujući naziv katastarske općine i broj katastarske čestice kada je primjenjivo,

– obuhvat zahvata (dimenzije, kapacitet i dr.),

– trajanje zahvata i razdoblje godine u kojem se zahvat planira provesti,

– način izvođenja zahvata,

– opis mogućeg djelovanja zahvata,

– utvrđivanje područja mogućeg djelovanja zahvata,

– utvrđivanje područja ekološke mreže na koja bi zahvat mogao imati utjecaj,

3. podatke o područjima ekološke mreže i njihovim ciljnim stanišnim tipovima i ciljnim vrstama:

– podaci o područjima ekološke mreže na koje bi zahvat mogao imati utjecaj,

– utvrđivanje ciljnih stanišnih tipova i vrsta na koje bi zahvat mogao imati utjecaj na području ekološke mreže,

– način prikupljanja podataka o ciljnim vrstama i staništima na koje zahvat može imati utjecaj (provedena terenska istraživanja, korišteni stručni i/ili znanstveni modeli, ocjene i dr.),

4. opis i ocjenu samostalnih utjecaja,

5. opis i ocjenu kumulativnih i prekograničnih utjecaja,

6. mjere ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te program praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže,

7. zaključke:

– konačna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, uz primjenu predloženih mjera ublažavanja i programa praćenja i izvješćivanja iz točke 6. ovoga članka,

8. izvore podataka,

9. ostale podatke i informacije.

(5) Na studiju iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona zatražit će prethodno mišljenje Zavoda te istodobno informirati javnost i provesti javnu raspravu na način propisan pravilnikom iz članka 24. Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija je dužna prethodno mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela.

(6) Kada nadležno tijelo, po primitku mišljenja Agencije iz stavka 5. ovoga članka, ocijeni da studiju iz stavka 2. ovoga članka treba dopuniti podacima i/ili informacijama koji u bitnom utječu na cjelovitost studije i/ili da dopunu studije objektivno nije moguće provesti u roku od 30 dana, a bez tih podataka odnosno informacija se ne može udovoljiti zahtjevu, zahtjev nositelja zahvata odbit će rješenjem.

(7) O zahtjevu nositelja zahvata za Glavnu ocjenu nadležno tijelo informirat će javnost objavom informacije na mrežnim stranicama nadležnog tijela nakon što utvrdi da zahtjev sadrži sve propisane podatke i dokaze sukladno odredbama ovoga Zakona te će provesti javnu raspravu sukladno članku 38.a ovoga Zakona.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 8. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Za zahvat za koji je obvezna Glavna ocjena nositelj zahvata podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu zahvata.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku, a sadrži podatke o nositelju zahvata, studiju o ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: studija) i rješenje iz članka 30. stavka 5. ili rješenje iz članka 30. stavka 10. ovoga Zakona.

(3) Na podatke o nositelju zahvata iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 30. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona.

(4) Studija iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži:

1. uvodni dio:

– podatke o osobi ovlaštenoj za izradu studije (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) s preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša koji se odnose na upravno područje zaštite prirode koju je ovlaštenik stekao pod uvjetima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite okoliša,

– popis izrađivača studije,

– popis vanjskih stručnjaka ako ovlaštenik za pojedine vrste poslova nema zaposlenika stručnjaka potrebne struke, s dokazom stručnosti vanjskih stručnjaka (reference znanstvenih i/ili stručnih radova i publikacija),

2. podatke o zahvatu i mogućem djelovanju zahvata:

– opis zahvata,

– lokaciju zahvata: naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, uključujući naziv katastarske općine i broj katastarske čestice kada je primjenjivo,

– obuhvat zahvata (dimenzije, kapacitet i dr.),

– trajanje zahvata i razdoblje godine u kojem se zahvat planira provesti,

– način izvođenja zahvata,

– opis mogućeg djelovanja zahvata,

– utvrđivanje područja mogućeg djelovanja zahvata,

– utvrđivanje područja ekološke mreže na koja bi zahvat mogao imati utjecaj,

3. podatke o područjima ekološke mreže i njihovim ciljnim stanišnim tipovima i ciljnim vrstama:

– podaci o područjima ekološke mreže na koje bi zahvat mogao imati utjecaj,

– utvrđivanje ciljnih stanišnih tipova i vrsta na koje bi zahvat mogao imati utjecaj na području ekološke mreže,

– način prikupljanja podataka o ciljnim vrstama i staništima na koje zahvat može imati utjecaj (provedena terenska istraživanja, korišteni stručni i/ili znanstveni modeli, ocjene i dr.),

4. opis i ocjenu samostalnih utjecaja,

5. opis i ocjenu kumulativnih i prekograničnih utjecaja,

6. mjere ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te program praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže,

7. zaključke:

– konačna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, uz primjenu predloženih mjera ublažavanja i programa praćenja i izvješćivanja iz točke 6. ovoga članka,

8. izvore podataka,

9. ostale podatke i informacije.

(5) Na studiju iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona zatražit će prethodno mišljenje Agencije Ministarstva o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija Ministarstvo je dužna dužno prethodno mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(6) Kada nadležno tijelo, po primitku mišljenja Agencije iz stavka 5. ovoga članka, ocijeni da studiju iz stavka 2. ovoga članka treba dopuniti podacima i/ili informacijama koji u bitnom utječu na cjelovitost studije i/ili da dopunu studije objektivno nije moguće provesti u roku od 30 dana, a bez tih podataka odnosno informacija se ne može udovoljiti zahtjevu, zahtjev nositelja zahvata odbit će rješenjem.

(7) O zahtjevu nositelja zahvata za Glavnu ocjenu nadležno tijelo informirat će javnost objavom informacije na mrežnim stranicama nadležnog tijela nakon što utvrdi da zahtjev sadrži sve propisane podatke i dokaze sukladno odredbama ovoga Zakona te će provesti javnu raspravu sukladno članku 38.a ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Studiju izrađuje osoba ovlaštena prema posebnom propisu kojim se uređuju stručni poslovi zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ovlaštenik).

(2) Troškove izrade studije snosi nositelj zahvata.

(3) Ovlaštenik je dužan izraditi studiju na temelju podataka koji odražavaju sadašnje stanje područja utjecaja zahvata.

(4) Ovlaštenik je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 18. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Studiju izrađuje osoba ovlaštena prema posebnom propisu kojim se uređuju stručni poslovi zaštite okoliša iz članka 31. stavka 2. i dokumentaciju za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobravanja zahvata uz kompenzacijske uvjete (u daljnjem tekstu: ovlaštenik). dokumentacija) iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona izrađuje ovlaštenik.

(2) Troškove izrade studije i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka snosi nositelj zahvata.

(3) Ovlaštenik je dužan izraditi studiju i dokumentaciju iz stavka 1. ovoga članka na temelju podataka koji odražavaju sadašnje stanje područja utjecaja zahvata i/ili područja za kompenzacijske uvjete.

(4) Ovlaštenik je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Nositelj zahvata za koji je doneseno rješenje o odbijanju zahvata, može Ministarstvu podnijeti zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sadrži opis utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, razloge kojima se opravdava postojanje prevladavajućeg javnog interesa i prijedlog kompenzacijskih uvjeta.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 19. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Nositelj zahvata za koji je doneseno rješenje o odbijanju zahvata, može Ministarstvu u roku od jedne godine od dana dostave rješenja podnijeti zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sadrži obvezno sadrži podatke o nositelju zahvata i dokumentaciju.

(3) Na podatke o nositelju zahvata iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 30. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona.

(4) Dokumentacija iz stavka 2. ovoga članka obvezno sadrži:

– opis utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, za koje nije moguće utvrditi mjere ublažavanja,

– analizu sagledanih drugih pogodnih mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata,

– razloge kojima se opravdava postojanje prevladavajućeg javnog interesa i prijedlog kompenzacijskih uvjeta.,

– prijedlog kompenzacijskih uvjeta,

– procjenu rokova izvršenja kompenzacijskih uvjeta,

– procjenu stupnja provedenosti kompenzacijskih uvjeta nakon kojeg se može započeti s izvođenjem radova te

– prijedlog programa praćenja i izvješćivanja o izvršavanju kompenzacijskih uvjeta.

(5) Ministarstvo će zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete koji nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka rješenjem odbaciti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) O podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona Ministarstvo će zatražiti mišljenje Zavoda te istodobno informirati javnost i provesti javnu raspravu na način propisan pravilnikom iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Ako Ministarstvo utvrdi da, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, nije moguće odrediti kompenzacijske uvjete, rješenjem odbija zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 20. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) O podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona Ministarstvo će zatražiti mišljenje Zavoda te istodobno informirati javnost i provesti javnu raspravu na način propisan pravilnikom iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona. (2) Ako Agencije i informirati javnost objavom informacije na mrežnim stranicama Ministarstva.

(2) Agencija je dužna mišljenje iz stavka 1. ovoga članka dostaviti najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva Ministarstva.

(3) Kada Ministarstvo utvrdi da, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, nije moguće odrediti kompenzacijske uvjete, rješenjem odbija da postoje druge pogodne mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata i/ili ako predloženi kompenzacijski uvjeti nisu zadovoljavajući i da ih nije moguće provesti, rješenjem će odbiti zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave..

(4) Kada Ministarstvo utvrdi, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, da ne postoje druge pogodne mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata i da su predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući te da ih je moguće provesti, o podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona provest će javnu raspravu sukladno članku 38.a ovoga Zakona.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 9. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) O podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona Ministarstvo će zatražiti mišljenje Agencije i informirati informira javnost objavom informacije na mrežnim stranicama Ministarstva. (3) svojim mrežnim stranicama.

(2) Agencija je dužna mišljenje iz stavka 1. ovoga članka dostaviti najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva Ministarstva.

(2) Kada Ministarstvo utvrdi, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, da postoje druge pogodne mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata i/ili ako predloženi kompenzacijski uvjeti nisu zadovoljavajući i da ih nije moguće provesti, rješenjem će odbiti zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona.

(3) Kada Ministarstvo utvrdi, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, da ne postoje druge pogodne mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata i da su predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući te da ih je moguće provesti, o podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona provest će javnu raspravu sukladno članku 38.a ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Kompenzacijski uvjeti utvrđuju se ovisno o predviđenom oštećenju područja ekološke mreže te o mogućnosti povrata u doprirodno stanje.

(2) Oblici kompenzacijskih uvjeta, među ostalim, mogu biti:

– uspostavljanje područja koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže,

– uključivanje novog područja u ekološku mrežu, koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže.

(3) Kompenzacijski uvjet ne može biti plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti prouzročenog oštećenja na području ekološke mreže.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 21. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Kompenzacijski uvjeti utvrđuju se ovisno o predviđenom oštećenju područja ekološke mreže te o mogućnosti povrata u doprirodno stanje.

(2) Oblici kompenzacijskih uvjeta Kompenzacijskim uvjetima osigurava se opća povezanost (koherentnost) ekološke mreže, među ostalim, mogu biti: – uspostavljanje područja na sljedeći način:

– obnovom staništa i/ili uspostavom povoljnijih ekoloških uvjeta u postojećem području ekološke mreže,

– obnovom ili uspostavom staništa ili uspostavom povoljnijih ekoloških uvjeta na novom ili povećanom području ekološke mreže koje će se uključiti u ekološku mrežu,

– uključivanjem novog područja ili proširivanjem postojećeg područja ekološke mreže, koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže, – uključivanje novog područja u ekološku mrežu, koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže u kombinaciji s ostalim mjerama kojima se nadoknađuje nastali gubitak.

(3) Kompenzacijski uvjet ne može biti plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti prouzročenog oštećenja na području ekološke mreže.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako Ministarstvo utvrdi da je, uzimajući u obzir mišljenje iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona, moguće odrediti kompenzacijske uvjete, dostavlja zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona, mišljenje iz članka 35. ovoga Zakona i prijedlog odluke o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata Vladi u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno ishođenja mišljenja Europske komisije iz stavka 4. ovoga članka.

(2) Vlada u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka donosi odluku o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa, uključujući onog socijalne ili ekonomske prirode, za provedbu zahvata.

(3) Ako se na području ekološke mreže nalazi stanišni tip i/ili vrsta iz Popisa posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i vrsta, prevladavajući javni interes može se odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi, sigurnost ljudi i imovine ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta od primarne važnosti za okoliš.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za utvrđivanje drugog prevladavajućeg javnog interesa Ministarstvo je dužno ishoditi mišljenje Europske komisije.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 22. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ako Ministarstvo utvrdi da je su, uzimajući u obzir mišljenje iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona, moguće odrediti kompenzacijske uvjete predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući i da ih je moguće provesti te da nema drugih pogodnih mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata, dostavlja zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona, mišljenje iz članka 35. ovoga Zakona i prijedlog odluke o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata Vladi u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave iz članka 35. stavka 1 4. ovoga Zakona, odnosno ishođenja mišljenja Europske komisije iz stavka 4. ovoga članka.

(2) Vlada u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka donosi odluku o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa, uključujući onog socijalne ili ekonomske prirode, za provedbu zahvata.

(3) Ako se na području ekološke mreže nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili vrsta iz Popisa posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i divlja vrsta, prevladavajući javni interes može se odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi, sigurnost ljudi i imovine ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta od primarne važnosti za okoliš.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za utvrđivanje drugog prevladavajućeg javnog interesa Ministarstvo je dužno ishoditi mišljenje Europske komisije.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 10. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Ako Ministarstvo utvrdi da su, uzimajući u obzir mišljenje iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona, predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući i da ih je moguće provesti te da nema drugih pogodnih mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata, dostavlja zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona, mišljenje iz članka 35. ovoga Zakona i prijedlog odluke o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata Vladi u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave iz članka 35. stavka 4 3. ovoga Zakona, odnosno ishođenja mišljenja Europske komisije iz stavka 4. ovoga članka.

(2) Vlada u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka donosi odluku o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa, uključujući onog socijalne ili ekonomske prirode, za provedbu zahvata.

(3) Ako se na području ekološke mreže nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili divlja vrsta, prevladavajući javni interes može se odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi, sigurnost ljudi i imovine ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta od primarne važnosti za okoliš.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za utvrđivanje drugog prevladavajućeg javnog interesa Ministarstvo je dužno ishoditi mišljenje Europske komisije.

NN 15/2018 dodan člankom 23. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) U postupku Glavne ocjene zahvata i postupku utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i odobrenja zahvata uz kompenzacijske uvjete provodi se javna rasprava koja uključuje javni uvid u trajanju od 30 dana i javno izlaganje.

(2) Kada nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona utvrdi da zahtjev nositelja zahvata u vezi s predmetom javne rasprave sadrži sve podatke i dokaze sukladno ovom Zakonu, donosi odluku o javnoj raspravi u vezi s predmetom javne rasprave.

(3) Kada je za provođenje postupka nadležno Ministarstvo, javna rasprava u vezi s predmetom javne rasprave objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva i u dnevnom tisku.

(4) Kada je za provođenje postupka nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona, javna rasprava u vezi s predmetom javne rasprave objavljuje se na mrežnim stranicama nadležnog tijela i u dnevnom, područnom ili lokalnom tisku.

(5) Objava javne rasprave iz stavaka 3. i 4. ovoga članka sadrži naznaku predmeta javne rasprave, mjesto, datum početka i trajanje javnog uvida, mjesto i datum javnog izlaganja te rok u kojem se nadležnom tijelu dostavljaju pisana mišljenja, prijedlozi i primjedbe u vezi s predmetom javne rasprave, a objavljuje se najmanje osam dana prije početka javne rasprave.

(6) Javnu raspravu, uključujući javni uvid i javno izlaganje koordinira i provodi nadležno tijelo.

(7) Kada je za koordinaciju i provođenje javne rasprave, uključujući javni uvid i javno izlaganje nadležno Ministarstvo, ono može pojedine radnje vezane uz javnu raspravu, uključujući i objavu, javni uvid i javno izlaganje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak, povjeriti nadležnom tijelu iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(8) Kada nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona preuzme koordinaciju i provođenje javne rasprave na način objave, primjenjuju se odredbe stavka 4. ovoga članka.

(9) Za vrijeme javnog uvida organizira se javno izlaganje.

(10) U javnom izlaganju obvezno se osigurava nazočnost i sudjelovanje predstavnika nositelja zahvata i ovlaštenika koji je izradio studiju ili dokumentaciju.

(11) O provedenoj javnoj raspravi nadležno tijelo priprema izvješće.

(12) Izvješće o javnoj raspravi osobito sadrži:

– podatke o predmetu javne rasprave, odnosno naznaku da je taj predmet sastavni dio toga izvješća,

– popis pozvanih sudionika u javnoj raspravi prema posebnoj obavijesti,

– popis sudionika u javnoj raspravi čiji su prijedlozi i primjedbe vezano za predmet javne rasprave prihvaćeni,

– naznaku primjedbi i prijedloga sudionika, koji nisu prihvaćeni ili su djelomično prihvaćeni te obrazloženja razloga njihova neprihvaćanja, odnosno djelomičnog prihvaćanja,

– popis sudionika u javnoj raspravi čija su mišljenja, prijedlozi i primjedbe dani izvan određenog roka,

– akte, preslike i druge dokaze objave javne rasprave, pozive i posebne obavijesti o javnoj raspravi, zapisnike o javnim izlaganjima, dokaze sudjelovanja u javnom izlaganju pozvanih sudionika u javnoj raspravi i knjigu primjedbi.

(13) Izvješće o javnoj raspravi objavljuje se na mrežnim stranicama nadležnog tijela.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Rješenje iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona za zahvate u prostoru ukinut će se u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ako se u tom roku ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno drugog akta kojim se odobrava gradnja sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja ili drugog akta sukladno ovome Zakonu, odnosno posebnom propisu.

(2) Rok važenja rješenja iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona može se, na zahtjev nositelja zahvata, jednom produžiti za dvije godine uz uvjet da se nisu promijenili uvjeti u skladu s kojima je izdano to rješenje.

(3) O zahtjevu za produženje roka važenja rješenja iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona nadležno tijelo odlučuje rješenjem.

(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju na mišljenje iz članka 40. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 24. i 25. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Rješenje iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona izdaje se na rok od četiri godine.

(2) Rješenje iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona za zahvate u prostoru ukinut će se u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ako se u tom roku ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno drugog akta kojim se odobrava gradnja sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja ili drugog akta sukladno ovome Zakonu, odnosno posebnom propisu. (2) izdaje se na rok od dvije godine.

(3) Rok važenja rješenja iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona može se, na zahtjev nositelja zahvata, jednom produžiti za na još dvije godine uz uvjet da se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s ovim Zakonom ili drugi uvjeti u skladu s kojima je izdano to rješenje.

(4) O zahtjevu za produženje roka važenja rješenja iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2 3. ovoga Zakona članka nadležno tijelo odlučuje rješenjem.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način se primjenjuju na mišljenje iz članka 40. ovoga Zakona.

NN 15/2018 dodan člankom 25. vrijedi od 22. veljače 2018.

Mjere ublažavanja i program praćenja i izvješćivanja utvrđeni rješenjem iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona ili kompenzacijski uvjeti i program praćenja i izvješćivanja utvrđeni rješenjem iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona obvezni su sadržaj glavnog projekta koji je sastavni dio akta kojim se odobrava građenje sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Ocjena prihvatljivosti strategije, plana i programa

Za planove i programe, za koje posebnim propisom nije određena obveza strateške procjene, Ocjenu prihvatljivosti provodi Ministarstvo u postupku izdavanja uvjeta, zahtjeva i prethodne suglasnosti sukladno člancima 20., 21. i 22. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 26. vrijedi od 22. veljače 2018.

Ocjena prihvatljivosti strategije, plana i programa

Za planove i programe, za koje posebnim propisom nije određena obveza strateške procjene, Ocjenu prihvatljivosti provodi Ministarstvo u postupku izdavanja uvjeta, zahtjeva i prethodne suglasnosti sukladno člancima 20., 21. i 22. ovoga Zakona.

Ocjena prihvatljivosti strategija, planova i programa provodi se tijekom izrade nacrta prijedloga strategije, plana i programa, a prije utvrđivanja konačnog prijedloga i upućivanja u postupak donošenja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Za strategije, planove i programe za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene, Ocjenu prihvatljivosti provodi Ministarstvo u skladu s člankom 26. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 27. vrijedi od 22. veljače 2018.

Za (1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za strategije, planove i programe koji se pripremaju i/ili donose na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini, kao i za one koji se pripremaju i/ili donose na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini, a za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene, Ocjenu prihvatljivosti provodi Ministarstvo u skladu s člankom 26. ovoga Zakona..

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za strategije, planove i programe koji se pripremaju i/ili donose na lokalnoj razini, kao i za one koji se pripremaju i/ili donose na lokalnoj razini, a za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako Ministarstvo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, daje mišljenje da je strategija, plan ili program prihvatljiv za ekološku mrežu.

(2) Ako Ministarstvo ne isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, daje mišljenje koje je obvezujuće, da je za strategiju, plan ili program obvezna Glavna ocjena.

NN 15/2018 brisan člankom 28. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ako Ministarstvo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, daje mišljenje da je strategija, plan ili program prihvatljiv za ekološku mrežu.

(2) Ako Ministarstvo ne isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, daje mišljenje koje je obvezujuće, da je za strategiju, plan ili program obvezna Glavna ocjena.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Tijelo nadležno za donošenje strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona podnosi Ministarstvu zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o planu ili programu, razloge donošenja, ciljeve i programska polazišta, obuhvat plana ili programa, kartografski prikaz u pisanom i elektroničkom obliku.

(3) Po zaprimanju zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će zatražiti od Zavoda mišljenje o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(4) Zavod je dužan mišljenje iz stavka 3. ovoga članka dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako Ministarstvo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je strategija, plan ili program prihvatljiv za ekološku mrežu.

(6) Ako Ministarstvo ne isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za strategiju, plan ili program obvezna Glavna ocjena.

(7) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka sadrži podatke o strategiji, programu ili planu, podatke o ekološkoj mreži i obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategija, programa ili plana na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(8) Za strategije, planove i programe za koje je prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša određena obveza strateške procjene, rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka prilaže se uz odgovarajući zahtjev.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 29. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Tijelo nadležno za donošenje Nositelj izrade strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona podnosi Ministarstvu, kao i nositelj izrade strategije, plana ili programa za koje nije obvezna strateška procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš podnosi nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o podnosi se u pisanom i digitalnom obliku te osobito sadrži:

1. podatke o nositelju izrade,

2. podatke o strategiji, planu ili programu:

– naziv strategije, plana ili programa,

– razloge donošenja,

– ciljeve i programska polazišta,

– obuhvat strategije, plana ili programa, kartografski prikaz u pisanom i elektroničkom obliku.

(3) Po zaprimanju zahtjeva – zahvate i aktivnosti koji se strategijom, planom ili programom planiraju,

– kartografski prikaz u odgovarajućem mjerilu ili položaj u prostoru u vektorskom formatu u odnosu na područja ekološke mreže,

3. nacrt strategije, plana ili programa ako je izrađen do trenutka podnošenja zahtjeva,

4. mišljenje nadležnog tijela prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša o obvezi provedbe strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene.

(3) O podnesenom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona zatražit će zatražiti od Zavoda mišljenje Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. (4) Zavod je dužan mišljenje Agencija je dužna mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela.

(4) Ako se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene divlje vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže, mišljenje Agencije iz stavka 3. ovoga članka dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka. (5) Ako Ministarstvo sadrži i prijedlog uvjeta zaštite prirode.

(5) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je strategija, plan ili program prihvatljiv za ekološku mrežu.

(6) Ako Ministarstvo nadležno tijelo ne isključi može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana i ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za strategiju, plan ili program obvezna Glavna ocjena provedba Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka sadrži podatke o strategiji, planu ili programu ili planu, podatke o ekološkoj mreži i, obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategija, programa ili plana na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(8) Za strategije, planove i programe za koje je prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša određena obveza strateške procjene, rješenje Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka prilaže se uz odgovarajući zahtjev. sadrži i uvjete zaštite prirode ako se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene divlje vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže.

(9) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(10) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona Prethodnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona u okviru postupka ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

(11) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona akt donesen u postupku ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 11. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Nositelj izrade strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, kao i nositelj izrade strategije, plana ili programa za koje nije obvezna strateška procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš podnosi nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku te osobito sadrži:

1. podatke o nositelju izrade,

2. podatke o strategiji, planu ili programu:

– naziv strategije, plana ili programa,

– razloge donošenja,

– ciljeve i programska polazišta,

– obuhvat strategije, plana ili programa,

– zahvate i aktivnosti koji se strategijom, planom ili programom planiraju,

– kartografski prikaz u odgovarajućem mjerilu ili položaj u prostoru u vektorskom formatu u odnosu na područja ekološke mreže,

3. nacrt strategije, plana ili programa ako je izrađen do trenutka podnošenja zahtjeva,

4. mišljenje nadležnog tijela prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša o obvezi provedbe strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene.

(3) O podnesenom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona zatražit će mišljenje Agencije Ministarstva o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija Ministarstvo je dužna dužno mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Ako se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene divlje vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže, mišljenje Agencije iz stavka 3. ovoga članka sadrži i prijedlog uvjeta zaštite prirode.

(5) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je strategija, plan ili program prihvatljiv za ekološku mrežu.

(6) Ako nadležno tijelo ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je obvezna provedba Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka sadrži podatke o strategiji, planu ili programu, podatke o ekološkoj mreži, obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(8) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka sadrži i uvjete zaštite prirode ako se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene divlje vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže.

(9) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(10) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona Prethodnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona u okviru postupka ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

(11) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona akt donesen u postupku ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona, Glavnu ocjenu provodi Ministarstvo u okviru postupka strateške procjene davanjem obvezujućeg mišljenja.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 30. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona, Glavnu ocjenu provodi Ministarstvo u okviru postupka strateške procjene davanjem obvezujućeg mišljenja.

(1) Nositelj izrade strategije, plana ili programa za koji je obvezna Glavna ocjena podnosi nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku, a sadrži podatke o nositelju izrade, studiju o ocjeni prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu i rješenje iz članka 48. stavka 6. ili akt iz članka 48. stavka 11. ovoga Zakona.

(3) Studija iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži:

1. uvodni dio:

– podatke o osobi ovlaštenoj za izradu studije s preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša koji se odnose na upravno područje zaštite prirode koju je ovlaštenik stekao pod uvjetima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite okoliša,

– popis izrađivača studije prihvatljivosti,

– popis vanjskih stručnjaka ako ovlaštenik za pojedine vrste poslova nema zaposlenika stručnjaka potrebne struke, s dokazom stručnosti vanjskih stručnjaka (referencije znanstvenih i/ili stručnih radova i publikacija),

2. podatke o strategiji, planu ili programu:

– naziv strategije, plana ili programa,

– razloge donošenja,

– ciljeve i programska polazišta,

– obuhvat strategije, plana ili programa,

– zahvate i aktivnosti koji se planiraju strategijom, planom ili programom,

3. podatke o područjima ekološke mreže i njihovim ciljnim stanišnim tipovima i ciljnim vrstama:

– podaci o područjima ekološke mreže na koje bi strategija, plan ili program mogao imati utjecaj,

– kartografski prikaz područja ekološke mreže u vektorskom formatu i odgovarajućem mjerilu sukladno mjerilu kartografskog prikaza strategije, plana ili programa s ucrtanim obuhvatom strategije, plana ili programa te, kada je primjenjivo, položajem zahvata koji se planiraju strategijom, planom ili programom,

4. ocjenu utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže,

5. kumulativne i prekogranične utjecaje strategije, plana ili programa,

6. prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže,

7. zaključke:

– konačna ocjena prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu, uz primjenu predloženih mjera ublažavanja iz točke 6. ovoga članka,

8. izvore podataka,

9. ostale podatke i informacije.

(4) Na studiju iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona zatražit će mišljenje Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija je dužna mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 12. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Nositelj izrade strategije, plana ili programa za koji je obvezna Glavna ocjena podnosi nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku, a sadrži podatke o nositelju izrade, studiju o ocjeni prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu i rješenje iz članka 48. stavka 6. ili akt iz članka 48. stavka 11. ovoga Zakona.

(3) Studija iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži:

1. uvodni dio:

– podatke o osobi ovlaštenoj za izradu studije s preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša koji se odnose na upravno područje zaštite prirode koju je ovlaštenik stekao pod uvjetima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite okoliša,

– popis izrađivača studije prihvatljivosti,

– popis vanjskih stručnjaka ako ovlaštenik za pojedine vrste poslova nema zaposlenika stručnjaka potrebne struke, s dokazom stručnosti vanjskih stručnjaka (referencije znanstvenih i/ili stručnih radova i publikacija),

2. podatke o strategiji, planu ili programu:

– naziv strategije, plana ili programa,

– razloge donošenja,

– ciljeve i programska polazišta,

– obuhvat strategije, plana ili programa,

– zahvate i aktivnosti koji se planiraju strategijom, planom ili programom,

3. podatke o područjima ekološke mreže i njihovim ciljnim stanišnim tipovima i ciljnim vrstama:

– podaci o područjima ekološke mreže na koje bi strategija, plan ili program mogao imati utjecaj,

– kartografski prikaz područja ekološke mreže u vektorskom formatu i odgovarajućem mjerilu sukladno mjerilu kartografskog prikaza strategije, plana ili programa s ucrtanim obuhvatom strategije, plana ili programa te, kada je primjenjivo, položajem zahvata koji se planiraju strategijom, planom ili programom,

4. ocjenu utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže,

5. kumulativne i prekogranične utjecaje strategije, plana ili programa,

6. prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže,

7. zaključke:

– konačna ocjena prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu, uz primjenu predloženih mjera ublažavanja iz točke 6. ovoga članka,

8. izvore podataka,

9. ostale podatke i informacije.

(4) Na studiju iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona zatražit će mišljenje Agencije Ministarstva o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija Ministarstvo je dužna dužno dostaviti mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako se Glavnom ocjenom utvrdi da strategija, plan ili program nema značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, Ministarstvo daje mišljenje o prihvatljivosti strategije, plana ili programa. Mišljenjem se mogu utvrditi mjere ublažavanja negativnih utjecaja na ekološku mrežu.

(2) Ako se Glavnom ocjenom utvrdi da strategija, plan ili program, odnosno varijantno rješenje strategije, plana ili programa ima ili se ne može isključiti značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, unatoč mjerama ublažavanja, Ministarstvo daje mišljenje o neprihvatljivosti strategije, plana ili programa.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 31. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ako se Glavnom ocjenom nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona utvrdi da strategija, plan ili program nema značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, Ministarstvo daje mišljenje donosi rješenje o prihvatljivosti strategije, plana ili programa. Mišljenjem se mogu utvrditi mjere ublažavanja negativnih utjecaja na za ekološku mrežu.

(2) Ako se Glavnom ocjenom nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona utvrdi da strategija, plan ili program, odnosno varijantno rješenje strategije, plana ili programa ima ili se ne može isključiti značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, unatoč mjerama ublažavanja, Ministarstvo daje mišljenje o neprihvatljivosti rješenjem odbija zahtjev iz članka 49. ovoga Zakona.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o strategiji, planu ili programu, podatke o ekološkoj mreži, mjere ublažavanja negativnih utjecaja strategije, plana ili programa. na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže i program praćenja ekološke mreže.

(4) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona Glavnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona u okviru postupka strateške procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za planove i programe iz članka 45. ovoga Zakona informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti osigurava se tijekom postupka donošenja strategija, planova i programa u skladu s posebnim propisima.

(2) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti osigurava se kroz postupak ocjene o potrebi strateške procjene ili strateške procjene u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša.

(3) Ministarstvo objavljuje rješenje iz članka 48. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona na internetskoj stranici.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 32. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Za planove i programe iz članka 45. ovoga Zakona informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti osigurava se tijekom postupka donošenja strategija, planova i programa u skladu s posebnim propisima.

(1) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti osigurava se kroz postupak postupkom strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene ili strateške procjene u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša.

(3) Ministarstvo (2) Nadležno tijelo objavljuje rješenje iz članka 48. stavaka stavka 5. i 6. te članka 50. stavka 1. i 2. ovoga Zakona na internetskoj mrežnoj stranici.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stanje očuvanja prirodnog staništa je zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i dugoročni opstanak tipičnih vrsta na tom staništu.

(2) Stanišni tip je u povoljnom stanju ako:

– je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,

– postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak,

– su njegove značajne vrste u povoljnom stanju.

(3) Očuvanje ekosustava osigurava se očuvanjem stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem stanišnih tipova kojima je narušeno povoljno stanje.

(4) Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa te se prati njihovo stanje i ugroženost. Praćenje stanja i ugroženosti stanišnih tipova provodi Zavod.

(5) Popis stanišnih tipova, kartu staništa te ugrožene i rijetke stanišne tipove uključujući i prioritetne stanišne tipove od interesa za Europsku uniju propisuje ministar pravilnikom.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 33. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Stanje očuvanja prirodnog staništa je zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i dugoročni opstanak tipičnih vrsta na tom staništu.

(2) Stanišni tip je u povoljnom stanju ako:

– je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,

– postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak,

– su njegove značajne vrste u povoljnom stanju.

(3) Očuvanje ekosustava osigurava se očuvanjem stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem stanišnih tipova kojima je narušeno povoljno stanje.

(4) Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa te se prati njihovo stanje i ugroženost. Praćenje stanja i ugroženosti stanišnih tipova provodi Zavod Agencija.

(5) Popis stanišnih tipova, kartu staništa te ugrožene i rijetke stanišne tipove, uključujući i prioritetne prirodne stanišne tipove od interesa za Europsku uniju propisuje ministar pravilnikom.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 13. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Stanje očuvanja prirodnog staništa je zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i dugoročni opstanak tipičnih vrsta na tom staništu.

(2) Stanišni tip je u povoljnom stanju ako:

– je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,

– postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak,

– su njegove značajne vrste u povoljnom stanju.

(3) Očuvanje ekosustava osigurava se očuvanjem stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem stanišnih tipova kojima je narušeno povoljno stanje.

(4) Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa te se prati njihovo stanje i ugroženost. Praćenje stanja i ugroženosti stanišnih tipova provodi Agencija Ministarstvo.

(5) Popis stanišnih tipova, kartu staništa te ugrožene i rijetke stanišne tipove, uključujući i prioritetne prirodne stanišne tipove propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ekološki značajna područja Republike Hrvatske su:

– područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka,

– područja koja bitno pridonose očuvanju bioraznolikosti u Republici Hrvatskoj,

– područja stanišnih tipova koji su rijetki ili ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, uključujući i prioritetne stanišne tipove od interesa za Europsku uniju, te područja stanišnih tipova koji su izvanredni primjeri tipičnih karakteristika tog stanišnog tipa,

– staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini,

– staništa endemičnih vrsta za Republiku Hrvatsku,

– područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija vrsta (ekološki koridori),

– selidbeni putovi životinja.

(2) Ekološki značajna područja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Zavod te izrađuje i održava njihov kartografski prikaz.

(3) Ekološki značajna područja izvan ekološke mreže štite se ugradnjom uvjeta i zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima i dokumente prostornog uređenja sukladno člancima 20. i 21. ovoga Zakona.

NN 15/2018 brisan člankom 34. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ekološki značajna područja Republike Hrvatske su:

– područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka,

– područja koja bitno pridonose očuvanju bioraznolikosti u Republici Hrvatskoj,

– područja stanišnih tipova koji su rijetki ili ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, uključujući i prioritetne stanišne tipove od interesa za Europsku uniju, te područja stanišnih tipova koji su izvanredni primjeri tipičnih karakteristika tog stanišnog tipa,

– staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini,

– staništa endemičnih vrsta za Republiku Hrvatsku,

– područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija vrsta (ekološki koridori),

– selidbeni putovi životinja.

(2) Ekološki značajna područja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Zavod te izrađuje i održava njihov kartografski prikaz.

(3) Ekološki značajna područja izvan ekološke mreže štite se ugradnjom uvjeta i zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima i dokumente prostornog uređenja sukladno člancima 20. i 21. ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ekološka mreža se proglašava u svrhu očuvanja i ostvarivanja povoljnog stanja divljih vrsta ptica i njihovih staništa, drugih divljih vrsta životinja i biljaka i njihovih staništa, kao i stanišnih tipova, od osobitog značaja za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku. Područja ekološke mreže obuhvaćaju i područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, osobito močvarna područja od međunarodne važnosti.

(2) Ekološku mrežu Republike Hrvatske proglašava Vlada uredbom.

(3) Uredbom iz stavka 2. ovoga članka propisuje se i popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva određivanje područja ekološke mreže, kriteriji za određivanje područja ekološke mreže, ciljane vrste i stanišni tipovi radi kojih se uspostavlja područje ekološke mreže, način izrade financijskog okvira za provedbu mjera očuvanja ekološke mreže te se utvrđuje kartografski prikaz ekološke mreže.

(4) Ekološka mreža može se izmijeniti temeljem:

– odluke Europske komisije kojom se za određenu biogeografsku regiju utvrđuju područja od značaja za Europsku uniju,

– rješenja iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ekološkom mrežom u smislu ovoga Zakona smatraju se područja Natura 2000.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 35. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ekološka mreža se proglašava u svrhu očuvanja i ostvarivanja povoljnog stanja divljih vrsta ptica i njihovih staništa, drugih divljih vrsta životinja i biljaka i njihovih staništa, kao i stanišnih tipova, od osobitog značaja za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku. Područja ekološke mreže obuhvaćaju i područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, osobito močvarna područja od međunarodne važnosti.

(2) Ekološku mrežu Republike Hrvatske proglašava Vlada uredbom.

(1) (3) Uredbom Ekološku mrežu čine područja očuvanja značajna za ptice (POP), područja očuvanja značajna za vrste i staništa (POVS), posebna područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (PPOVS) te vjerojatna područja očuvanja značajna za vrste i staništa (vPOVS).

(2) vPOVS podliježe odobrenju Europske komisije, o čemu Europska komisija donosi zaključke.

(3) vPOVS postaje POVS danom objave u Službenom listu Europske unije.

(4) Ekološka mreža može se dopuniti i/ili izmijeniti temeljem:

– zaključaka Europske komisije iz stavka 3. ovoga članka,

– rezultata postupka bilateralnog savjetovanja s Europskom komisijom, odnosno odluke Vijeća o odabiru POVS-a, u slučaju kada Europska komisija utvrdi da popis vPOVS-a iz stavka 2. ovoga članka propisuje se i ne navodi područje u kojem se nalazi prioritetan prirodni stanišni tip ili prioritetna vrsta koje Europska komisija, na temelju relevantnih i pouzdanih znanstvenih informacija, smatra bitnim za održavanje tog prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili opstanak te prioritetne vrste,

– rezultata predsudskog postupka Europske komisije,

– presude Europskog suda,

– pravomoćnog rješenja iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona,

– rezultata praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo na svojim mrežnim stranicama objavljuje informaciju o područjima kojima je potrebno dopuniti i/ili izmijeniti ekološku mrežu sukladno stavku 4. ovoga članka.

(6) Informaciju iz stavka 5. ovoga članaka u slučaju izmjena i/ili dopuna ekološke mreže temeljem rezultata praćenja stanja (monitoringa) Ministarstvo utvrđuje temeljem stručne podloge koju izrađuje Agencija.

(7) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, osim odredbi o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa i odobrenju zahvata uz kompenzacijske uvjete, odredbe koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti strategija, planova i programa za ekološku mrežu te odredba članka 55. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na područja kojima je potrebno dopuniti ekološku mrežu sukladno stavku 4. ovoga članka od datuma objave informacije iz stavka 5. ovoga članka, a na područje iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka dodatno i tijekom razdoblja bilateralnog savjetovanja između Europske komisije i Republike Hrvatske, odnosno do donošenja odluke Vijeća te na vPOVS od trenutka prvog navođenja ovoga područja na popisu uredbe iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, ocjenu prihvatljivosti strategija, planova i programa za ekološku mrežu te odredba članka 55. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na POVS od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije ili od dana donošenja odluke Vijeća o odabiru POVS-a te na PPOVS i POP od trenutka prvog navođenja ovih područja na popisu uredbe iz stavka 9. ovoga članka.

(9) Ekološku mrežu iz stavka 1. ovoga članka proglašava Vlada uredbom. Uredbom se utvrđuje popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva određivanje područja ekološke mreže, kriteriji za određivanje područja ekološke mreže, ciljane vrste i stanišni tipovi radi kojih se uspostavlja područje ekološke mreže, način izrade financijskog okvira za provedbu mjera očuvanja ekološke mreže te se utvrđuje kartografski prikaz ekološke mreže. (referentna lista vrsta i staništa), uključujući i prioritetne divlje vrste te prioritetne prirodne stanišne tipove, stručni kriteriji za određivanje vPOVS-a i POP-a, kriteriji prema kojima Europska komisija vrši procjenu vPOVS-a u smislu značaja za Uniju, način identifikacije te popis vPOVS-a, POVS-a, PPOVS-a i POP-a s pripadajućim ciljnim vrstama, odnosno stanišnim tipovima tih područja, način prikaza granica i kartografski prikaz vPOVS-a, POVS-a, PPOVS-a i POP-a, te način prikaza zonacije svih navedenih područja u odnosu na rasprostranjenost ciljnih vrsta i stanišnih tipova.

(4) Ekološka mreža može se izmijeniti temeljem:

– odluke Europske komisije kojom se za određenu biogeografsku regiju utvrđuju područja od značaja za Europsku uniju,

– rješenja iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ekološkom mrežom u smislu ovoga Zakona smatraju se područja Natura 2000.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 14. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Ekološku mrežu čine područja očuvanja značajna za ptice (POP), područja očuvanja značajna za vrste i staništa (POVS), posebna područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (PPOVS) te vjerojatna područja očuvanja značajna za vrste i staništa (vPOVS).

(2) vPOVS podliježe odobrenju Europske komisije, o čemu Europska komisija donosi zaključke.

(3) vPOVS postaje POVS danom objave u Službenom listu Europske unije.

(4) Ekološka mreža može se dopuniti i/ili izmijeniti temeljem:

– zaključaka Europske komisije iz stavka 3. ovoga članka,

– rezultata postupka bilateralnog savjetovanja s Europskom komisijom, odnosno odluke Vijeća o odabiru POVS-a, u slučaju kada Europska komisija utvrdi da popis vPOVS-a iz stavka 2. ovoga članka ne navodi područje u kojem se nalazi prioritetan prirodni stanišni tip ili prioritetna vrsta koje Europska komisija, na temelju relevantnih i pouzdanih znanstvenih informacija, smatra bitnim za održavanje tog prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili opstanak te prioritetne vrste,

– rezultata predsudskog postupka Europske komisije,

– presude Europskog suda,

– pravomoćnog rješenja iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona,

– rezultata praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo na svojim mrežnim stranicama objavljuje informaciju o područjima kojima je potrebno dopuniti i/ili izmijeniti ekološku mrežu sukladno stavku 4. ovoga članka.

(6) Informaciju iz stavka 5. ovoga članaka u slučaju izmjena i/ili dopuna ekološke mreže temeljem rezultata praćenja stanja (monitoringa) Ministarstvo utvrđuje temeljem stručne podloge koju izrađuje Agencija.

(7) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, osim odredbi o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa i odobrenju zahvata uz kompenzacijske uvjete, odredbe koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti strategija, planova i programa za ekološku mrežu te odredba članka 55. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na područja kojima je potrebno dopuniti ekološku mrežu sukladno stavku 4. ovoga članka od datuma objave informacije iz stavka 5. ovoga članka, a na područje iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka dodatno i tijekom razdoblja bilateralnog savjetovanja između Europske komisije i Republike Hrvatske, odnosno do donošenja odluke Vijeća te na vPOVS od trenutka prvog navođenja ovoga područja na popisu uredbe iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, ocjenu prihvatljivosti strategija, planova i programa za ekološku mrežu te odredba članka 55. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na POVS od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije ili od dana donošenja odluke Vijeća o odabiru POVS-a te na PPOVS i POP od trenutka prvog navođenja ovih područja na popisu uredbe iz stavka 9. ovoga članka.

(9) Ekološku mrežu iz stavka 1. ovoga članka proglašava Vlada uredbom. Uredbom se utvrđuje popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva određivanje područja ekološke mreže (referentna lista vrsta i staništa), uključujući i prioritetne divlje vrste te prioritetne prirodne stanišne tipove, stručni kriteriji za određivanje vPOVS-a i POP-a, kriteriji prema kojima Europska komisija vrši procjenu vPOVS-a u smislu značaja za Uniju, način identifikacije te popis vPOVS-a, POVS-a, PPOVS-a i POP-a s pripadajućim ciljnim vrstama, odnosno stanišnim tipovima tih područja, način prikaza granica i kartografski prikaz vPOVS-a, POVS-a, PPOVS-a i POP-a, te način prikaza zonacije svih navedenih područja u odnosu na rasprostranjenost ciljnih vrsta i stanišnih tipova.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Očuvanje područja ekološke mreže osigurava se provođenjem postupka Ocjene prihvatljivosti i učinkovitim upravljanjem područjem te poštivanjem osnovnih mjera očuvanja iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.

(2) Ako je to nužno za ostvarivanje ciljeva očuvanja područja ekološke mreže, planovi gospodarenja prirodnim dobrima, dokumenti prostornog uređenja i planovi upravljanja ekološkom mrežom, osim osnovnih mjera mogu sadržavati i dodatne mjere očuvanja.

(3) Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljanih vrsta ptica u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.

(4) Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljanih vrsta, izuzev ptica te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.

(5) Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojima se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 36. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Očuvanje područja ekološke mreže osigurava se provođenjem postupka Ocjene prihvatljivosti i učinkovitim upravljanjem područjem te poštivanjem osnovnih mjera očuvanja iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. (5), provođenjem mjera očuvanja, provedbom plana upravljanja i odgovarajućim zakonskim, administrativnim ili ugovornim mjerama koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova i vrstama koji su prisutni na tim područjima.

(2) Ako je to nužno za ostvarivanje ciljeva očuvanja područja ekološke mreže, planovi gospodarenja prirodnim dobrima, dokumenti prostornog uređenja i planovi upravljanja ekološkom mrežom, osim osnovnih mjera mogu sadržavati i dodatne mjere očuvanja.

(3) Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljanih vrsta ptica u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.

(4) Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljanih vrsta, izuzev ptica te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.

(2) Očuvanje područja ekološke mreže provodi se u svrhu postizanja ciljeva očuvanja i izbjegavanja pogoršanja stanja prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanja vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve njihova očuvanja.

(3) Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojima se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama.

(4) Za područja koja uredbom iz članka 54. stavka 9. ovog Zakona nisu utvrđena kao POP, a ispunjavaju kriterije za njihovo proglašenje, ministar će naredbom, u svrhu sprječavanja onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica u tim područjima, kao i u svrhu sprječavanja uznemiravanja samih ptica i/ili sprječavanja smanjenja njihove brojnosti, propisati hitne mjere zaštite i očuvanja, uključujući i zabranu provedbe svih aktivnosti koje dovode do onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica, odnosno uznemiravanja samih ptica i/ili smanjenja njihove brojnosti.

(5) Ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta ptica u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture propisuje ministar pravilnikom.

(6) Ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta, osim ptica, te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture propisuje ministar pravilnikom.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Očuvanje područja ekološke mreže osigurava se provođenjem postupka Ocjene prihvatljivosti, provođenjem mjera očuvanja, provedbom plana upravljanja i odgovarajućim zakonskim, administrativnim ili ugovornim mjerama koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova i vrstama koji su prisutni na tim područjima.

(2) Očuvanje područja ekološke mreže provodi se u svrhu postizanja ciljeva očuvanja i izbjegavanja pogoršanja stanja prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanja vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve njihova očuvanja.

(3) Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojima se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama.

(4) Za područja koja uredbom iz članka 54. stavka 9. ovog Zakona nisu utvrđena kao POP, a ispunjavaju kriterije za njihovo proglašenje, ministar će naredbom, u svrhu sprječavanja onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica u tim područjima, kao i u svrhu sprječavanja uznemiravanja samih ptica i/ili sprječavanja smanjenja njihove brojnosti, propisati hitne mjere zaštite i očuvanja, uključujući i zabranu provedbe svih aktivnosti koje dovode do onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica, odnosno uznemiravanja samih ptica i/ili smanjenja njihove brojnosti.

(5) Ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta ptica u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture propisuje ministar pravilnikom.

(6) Ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta, osim ptica, te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Područjima ekološke mreže, na način propisan ovim Zakonom, upravljaju javne ustanove iz članka 130. ovoga Zakona.

(2) Područjem ekološke mreže koje je ujedno zaštićeno u kategoriji nacionalnog parka ili parka prirode, ili se nalazi se unutar granica nacionalnog parka ili parka prirode ili s njime graniči, ili se u većoj mjeri podudara s granicama nacionalnog parka ili parka prirode, upravlja javna ustanova nadležna za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode.

(3) Područjem ekološke mreže koje je zaštićeno u ostalim kategorijama ili nije zaštićeni dio prirode sukladno ovome Zakonu, upravlja javna ustanova za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode.

(4) Područjem ekološke mreže koje se proteže na području više jedinica područne (regionalne) samouprave zajednički upravljaju javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode tih jedinica područne (regionalne) samouprave.

(5) Očuvanje područja ekološke mreže osigurava nadležna javna ustanova te pravna osoba koja provodi plan gospodarenja na područjima ekološke mreže, svaka u okviru svoje nadležnosti.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 37. i 38. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Područjima ekološke mreže, na način propisan ovim Zakonom, upravljaju javne ustanove iz članka 130. ovoga Zakona.

(2) Područjem ekološke mreže koje je ujedno zaštićeno u kategoriji nacionalnog parka ili parka prirode, ili se nalazi se unutar granica nacionalnog parka ili parka prirode ili s njime graniči, ili se u većoj mjeri podudara s granicama nacionalnog parka ili parka prirode, upravlja javna ustanova nadležna za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode.

(3) Područjem ekološke mreže koje je zaštićeno u ostalim kategorijama ili nije zaštićeni dio prirode sukladno ovome Zakonu, upravlja javna ustanova za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode.

(4) Područjem ekološke mreže koje se proteže na području više jedinica područne (regionalne) samouprave zajednički upravljaju javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode tih jedinica područne (regionalne) samouprave.

(5) Očuvanje područja ekološke mreže osigurava nadležna javna ustanova te pravna osoba koja provodi plan gospodarenja na područjima ekološke mreže, svaka u okviru svoje nadležnosti.

(1) Plan upravljanja ekološkom mrežom donosi se za razdoblje od deset godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, planovi upravljanja ekološkom mrežom iz članka 56.b stavka 1. ovoga Zakona mogu se izmijeniti i/ili dopuniti i prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Planom upravljanja ekološkom mrežom može biti obuhvaćeno više područja ekološke mreže.

(4) Plan upravljanja ekološkom mrežom obvezno sadrži:

– analizu stanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova područja ekološke mreže,

– ciljeve upravljanja i očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova,

– mjere očuvanja propisane pravilnikom iz članka 55. stavka 5. i/ili pravilnikom iz članka 55. stavka 6. ovoga Zakona,

– aktivnosti za postizanje ciljeva,

– pokazatelje provedbe plana.

NN 15/2018 dodan člankom 38. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Javne ustanove donose plan upravljanja ekološkom mrežom na način propisan odredbama članaka 134. ovoga Zakona. Ako je područje ekološke mreže u nadležnosti više javnih ustanova, upravna vijeća nadležnih javnih ustanova donose cjeloviti plan upravljanja područjem ekološke mreže, ali svaka javna ustanova provodi plan u okviru svoje mjesne nadležnosti.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka plan upravljanja morskim područjima ekološke mreže koja se dijelom ili u cijelosti nalaze izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske, a unutar granica mora pod nacionalnom jurisdikcijom donosi Ministarstvo.

(3) Plan upravljanja ekološkom mrežom iz stavka 1. ovoga članka donose javne ustanove nadležne za upravljanje zaštićenim područjima i ekološkom mrežom sukladno nadležnostima koje utvrđuje Vlada uredbom.

NN 15/2018 dodan člankom 38. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Planovi prema kojima se gospodari šumama i šumskim zemljištem određene gospodarske jedinice sukladno posebnom propisu iz područja šumarstva, a koji sadrže elemente propisane člankom 56. stavkom 4. ovoga Zakona, smatraju se planovima upravljanja ekološkom mrežom.

(2) Nositelj izrade plana iz stavka 1. ovoga članka dostavlja nacrt plana upravljanja ekološkom mrežom na suglasnost Ministarstvu.

(3) O dostavljenom nacrtu plana upravljanja iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će zatražiti mišljenje Agencije.

(4) Ako je nacrt plana upravljanja izrađen u skladu s odredbama članka 56. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, Ministarstvo izdaje suglasnost na nacrt plana iz stavka 1. ovoga članka nositelju izrade plana.

(5) Ako nacrt plana upravljanja nije izrađen u skladu s odredbama članka 56. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, Ministarstvo izdaje mišljenje na nacrt plana iz stavka 1. ovoga članka nositelju izrade plana o obvezi dorade nacrta plana upravljanja.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 15. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Planovi prema kojima se gospodari šumama i šumskim zemljištem određene gospodarske jedinice sukladno posebnom propisu iz područja šumarstva, a koji sadrže elemente propisane člankom 56. stavkom 4. ovoga Zakona, smatraju se planovima upravljanja ekološkom mrežom.

(2) Nositelj izrade plana iz stavka 1. ovoga članka dostavlja nacrt plana upravljanja ekološkom mrežom na suglasnost Ministarstvu.

(3) O dostavljenom nacrtu plana upravljanja iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će zatražiti mišljenje Agencije.

(3) Ako je nacrt plana upravljanja izrađen u skladu s odredbama članka 56. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, Ministarstvo izdaje suglasnost na nacrt plana iz stavka 1. ovoga članka nositelju izrade plana.

(4) Ako nacrt plana upravljanja nije izrađen u skladu s odredbama članka 56. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, Ministarstvo izdaje mišljenje na nacrt plana iz stavka 1. ovoga članka nositelju izrade plana o obvezi dorade nacrta plana upravljanja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Javna ustanova koja upravlja područjima ekološke mreže može izraditi planove upravljanja područjima ekološke mreže.

(2) Planom upravljanja iz stavka 1. ovoga članka može biti obuhvaćeno više područja ekološke mreže u nadležnosti jedne javne ustanove.

(3) Plan upravljanja iz stavka 1. ovoga članka sadrži analizu stanja ciljanih vrsta i stanišnih tipova, ciljeve upravljanja i očuvanja i načine postizanja ciljeva.

(4) Detaljni sadržaj plana upravljanja iz stavka 1. ovoga članka propisuje se pravilnikom iz članka 138. stavka 4. ovoga Zakona.

(5) Plan upravljanja iz stavka 1. ovoga članka donosi upravno vijeće nadležne javne ustanove na način propisan odredbama članaka 134. i 138. ovoga Zakona.

(6) Plan upravljanja područjem ekološke mreže koja se proteže na području više jedinica područne (regionalne) samouprave zajednički donose upravna vijeća svih javnih ustanova koje njime upravljaju.

NN 15/2018 brisan člankom 39. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Javna ustanova koja upravlja područjima ekološke mreže može izraditi planove upravljanja područjima ekološke mreže.

(2) Planom upravljanja iz stavka 1. ovoga članka može biti obuhvaćeno više područja ekološke mreže u nadležnosti jedne javne ustanove.

(3) Plan upravljanja iz stavka 1. ovoga članka sadrži analizu stanja ciljanih vrsta i stanišnih tipova, ciljeve upravljanja i očuvanja i načine postizanja ciljeva.

(4) Detaljni sadržaj plana upravljanja iz stavka 1. ovoga članka propisuje se pravilnikom iz članka 138. stavka 4. ovoga Zakona.

(5) Plan upravljanja iz stavka 1. ovoga članka donosi upravno vijeće nadležne javne ustanove na način propisan odredbama članaka 134. i 138. ovoga Zakona.

(6) Plan upravljanja područjem ekološke mreže koja se proteže na području više jedinica područne (regionalne) samouprave zajednički donose upravna vijeća svih javnih ustanova koje njime upravljaju.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stanje očuvanja divlje vrste predstavlja ukupnost utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar područja rasprostranjenosti.

(2) Stanje divlje vrste smatra se povoljnim kad:

– podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa,

– postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište i prirodni areal u kojem će se populacije vrste dugoročno održati.

(3) Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihova povoljnog stanja u prirodi.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 40. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Stanje očuvanja divlje vrste predstavlja ukupnost utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar područja rasprostranjenosti.

(2) Stanje divlje vrste smatra se povoljnim kad:

– podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa,

– postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište i prirodni areal u kojem će se populacije vrste dugoročno održati,

– prirodno područje rasprostranjenosti vrste se ne smanjuje, niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti.

(3) Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihova povoljnog stanja u prirodi, vodeći računa o održavanju i obnovi dovoljne raznolikosti i prostranosti njihovih staništa, a osobito:

– uspostavom zaštićenih područja,

– održavanjem i upravljanjem staništima divljih vrsta izvan zaštićenih područja u skladu s njihovim ekološkim potrebama,

– obnovom uništenih staništa,

– stvaranjem novih staništa.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju vrstu.

(2) Zabranjeno je smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da ta populacija postane ugrožena.

(3) Na zavičajne divlje vrste čije održivo korištenje je dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članka 62. ovoga Zakona.

(4) Na zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste koje se štite sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, a koje strogo zaštićenima proglašava ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članaka 151. do 159. ovoga Zakona.

(5) Za obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u pojedinoj populaciji neke zavičajne divlje vrste koja nije vrsta iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(6) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 5. ovoga članka sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste te podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(7) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 6. ovoga članka Zavodu ili drugoj stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(8) Zavod i druga stručna institucija dužni su dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 6. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju vrstu.

(2) Zabranjeno je smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da ta populacija postane ugrožena.

(3) Na zavičajne divlje vrste čije održivo korištenje je dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članka 62. ovoga Zakona.

(4) Na zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste koje se štite sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, a koje strogo zaštićenima proglašava ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članaka 151. do 159. ovoga Zakona.

(5) Za obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u pojedinoj populaciji neke zavičajne divlje vrste koja nije vrsta iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(6) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 5. ovoga članka sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste te podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(7) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 6. ovoga članka Zavodu Agenciji ili drugoj stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(8) Zavod Agencija i druga stručna institucija dužni su dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 6. ovoga članka.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 16. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju vrstu.

(2) Zabranjeno je smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da ta populacija postane ugrožena.

(3) Na zavičajne divlje vrste čije održivo korištenje je dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članka 62. ovoga Zakona.

(4) Na zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste koje se štite sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, a koje strogo zaštićenima proglašava ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članaka 151. do 159. ovoga Zakona.

(5) Za obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u pojedinoj populaciji neke zavičajne divlje vrste koja nije vrsta iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(6) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 5. ovoga članka sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste te podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(7) Ministarstvo dostavlja može dostaviti zahtjev iz stavka 6. ovoga članka Agenciji ili drugoj stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(8) Agencija i druga Na zahtjev Ministarstva iz stavka 7. ovoga članka stručna institucija dužni su dužna je dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete u roku od 30 15 dana od primitka zahtjeva iz stavka 6 Ministarstva. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona ako utvrdi da aktivnost neće ugroziti populaciju divlje vrste do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena.

(2) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona se izdaje na rok do jedne godine.

(3) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona sadrži uvjete za obavljanje aktivnosti, rok obavljanja aktivnosti te obvezu izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o provedbi dopuštene aktivnosti.

(5) Odredbe članka 59. stavka 5. ne odnose se na redovite aktivnosti sadržane u planovima gospodarenja prirodnim dobrima za koje je Ministarstvo izdalo uvjete zaštite prirode sukladno članku 20. ovoga Zakona te na izvanredne zaštitne aktivnosti koje se provode sukladno posebnim propisima u svrhu zaštite zdravlja ljudi, biljaka i životinja.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 41. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona ako utvrdi da aktivnost neće ugroziti populaciju divlje vrste do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena.

(2) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona se izdaje na rok do jedne godine.

(3) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona sadrži uvjete za obavljanje aktivnosti, rok obavljanja aktivnosti te obvezu izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o provedbi dopuštene aktivnosti.

(5) Odredbe članka 59. stavka 5. ne odnose se na redovite aktivnosti sadržane u planovima gospodarenja prirodnim dobrima za koje je Ministarstvo izdalo uvjete zaštite prirode sukladno članku 20. ovoga Zakona te na izvanredne zaštitne aktivnosti koje se provode sukladno posebnim propisima u svrhu zaštite zdravlja ljudi, biljaka i životinja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 3. siječnja 2020.

(1) Pri izdavanju akata kojima se odobrava provedba zahvata u prirodi i korištenje prirodnih dobara kojima se utječe na zavičajne divlje vrste ili se zadire u njihova staništa, tijela nadležna za izdavanje tih akata prema posebnim propisima dužna su uzeti u obzir načine i metode kojima se ne narušava populacija divlje vrste do te mjere da postane ugrožena.

(2) Načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, a za koje postoje pravila struke i/ili međunarodna praksa primjene mjera zaštite divljih vrsta i njihovih staništa, Ministarstvo objavljuje u obliku smjernica na internetskim stranicama.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na temelju analize o potrebi ublažavanja značajnih negativnih utjecaja zahvata na stanje očuvanja zavičajnih divljih vrsta i/ili stanišnih tipova, načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, uz suglasnost središnjeg tijela nadležnog za to područje, propisuje ministar pravilnikom.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 2. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Pri izdavanju akata kojima se odobrava provedba zahvata u prirodi i korištenje prirodnih dobara kojima se utječe na zavičajne divlje vrste ili se zadire u njihova staništa, tijela nadležna za izdavanje tih akata prema posebnim propisima dužna su uzeti u obzir načine i metode kojima se ne narušava populacija divlje vrste do te mjere da postane ugrožena.

(2) Načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, a za koje postoje pravila struke i/ili međunarodna praksa primjene mjera zaštite divljih vrsta i njihovih staništa, Ministarstvo objavljuje u obliku smjernica na internetskim stranicama.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na temelju analize o potrebi ublažavanja značajnih negativnih utjecaja zahvata na stanje očuvanja zavičajnih divljih vrsta i/ili stanišnih tipova, načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, uz suglasnost središnjeg tijela nadležnog za to područje, propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavičajne divlje vrste čije uzimanje iz prirode i održivo korištenje je dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka ili temeljem stručne procjene Zavoda, određuje Vlada odlukom.

(2) Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta iz stavka 1. ovoga članka osigurava se mjerama upravljanja i zaštite divljih vrsta (u daljnjem tekstu: mjere zaštite divljih vrsta) temeljem posebnih propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva kao i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja ili provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(3) Mjere zaštite divljih vrsta obuhvaćaju:

– kontinuirano praćenje stanja očuvanosti,

– privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz prirode i korištenja određenih populacija,

– reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja primjeraka iz prirode,

– primjenu lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanje populacija vrsta prilikom uzimanja pojedinih primjeraka iz prirode,

– uspostavu sustava dopuštenja za uzimanje iz prirode ili određivanje kvota,

– reguliranje kupnje, prodaje, nuđenja na prodaju, držanja u svrhu prodaje ili transporta u svrhu prodaje,

– uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta, kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje vrsta iz divljine,

– procjenu učinka donesenih mjera.

(4) Tijelo koje vodi evidenciju o načinu i količini korištenja zavičajne divlje vrste iz stavka 1. ovoga članka, o tome podnosi izvješće Ministarstvu do 31. srpnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu radi utvrđivanja i praćenja stanja populacije.

(5) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se i sadržaj izvješća te se za svaku vrstu navodi nadležno tijelo koje vodi evidenciju.

(6) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(7) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta koje nisu predmet posebnih propisa i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa, uvjete njihova korištenja, zavičajne divlje vrste za čije je korištenje potrebno ishoditi dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona i detaljni sadržaj zahtjeva propisuje ministar pravilnikom.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 42. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Zavičajne divlje vrste čije uzimanje iz prirode i održivo korištenje je dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka ili temeljem stručne procjene Zavoda, određuje Vlada odlukom.

(1) Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta iz stavka 1. ovoga članka osigurava se mjerama upravljanja i zaštite divljih vrsta (u daljnjem tekstu: mjere zaštite divljih vrsta) čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite osigurava se temeljem posebnih propisa iz područja lovstva te slatkovodnog ribarstva i morskog ribarstva akvakulture, kao i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja ili provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta, među ostalim, obuhvaćaju:

– kontinuirano praćenje stanja očuvanosti,

– privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz prirode i korištenja određenih populacija,

– reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja primjeraka iz prirode,

– primjenu lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanje očuvanju populacija vrsta prilikom uzimanja pojedinih primjeraka iz prirode,

– uspostavu sustava dopuštenja za uzimanje iz prirode ili određivanje kvota,

– reguliranje kupnje, prodaje, nuđenja na prodaju, držanja u svrhu prodaje ili transporta prijevoza u svrhu prodaje,

– uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta, kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje vrsta primjeraka iz divljine prirode,

– procjenu učinka donesenih mjera.

(4) Tijelo koje (3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture osigurava praćenje stanja očuvanosti zavičajne divlje vrste od interesa za Europsku uniju koja je predmet posebnih propisa iz područja lovstva, ribarstva i akvakulture te vodi evidenciju o načinu i količini njezina korištenja zavičajne divlje vrste iz stavka 1. ovoga članka, i o tome podnosi izvješće Ministarstvu do 31. srpnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu radi utvrđivanja i praćenja stanja populacije. (7) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta. Izvješće se podnosi svakih šest godina u svrhu izvještavanja Europske komisije, najkasnije do 31. svibnja one godine u kojoj se izvješće dostavlja Europskoj komisiji, osim podataka o korištenju svake pojedine vrste i o njezinoj rasprostranjenosti o čemu se izvješće do navedenog roka podnosi svake godine.

(5) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se i sadržaj izvješća te se za svaku vrstu navodi nadležno tijelo koje vodi evidenciju.

(6) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(4) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite u svrhu njihova održivog korištenja sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih vrsta ili sukladno međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka s navodom tijela odgovornog za primjenu mjera, praćenje i izvješćivanje za pojedinu vrstu s popisa zavičajnih divljih vrsta, sadržaj programa praćenja stanja očuvanosti te sadržaj izvješća određuje Vlada odlukom. Odluka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(5) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili daljnje prodaje provodi sukladno odredbama ovoga Zakona, a koje nisu predmet posebnih propisa iz područja lovstva te ribarstva i akvakulture, kao i planova gospodarenja ili programa donesenih na temelju posebnih propisa, uvjete njihova korištenja, zavičajne divlje vrste za čije je korištenje potrebno ishoditi dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona i detaljni sadržaj zahtjeva iz navedenih upravnih područja, detaljni sadržaj zahtjeva i uvjete za ishođenje dopuštenja za njihovo uzimanja iz prirode te mjere upravljanja i zaštite, te detaljni sadržaj izvješća propisuje ministar pravilnikom.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite osigurava se temeljem posebnih propisa iz područja lovstva te ribarstva i akvakulture, kao i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja ili provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta, među ostalim, obuhvaćaju:

– kontinuirano praćenje stanja očuvanosti,

– privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz prirode i korištenja određenih populacija,

– reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja primjeraka iz prirode,

– primjenu lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanju populacija vrsta prilikom uzimanja pojedinih primjeraka iz prirode,

– uspostavu sustava dopuštenja za uzimanje iz prirode ili određivanje kvota,

– reguliranje kupnje, prodaje, nuđenja na prodaju, držanja u svrhu prodaje ili prijevoza u svrhu prodaje,

– uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta, kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje primjeraka iz prirode,

– procjenu učinka donesenih mjera.

(3) Središnje tijelo Tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture osigurava praćenje stanja očuvanosti zavičajne divlje vrste od interesa za Europsku uniju koja je predmet posebnih propisa iz područja lovstva, ribarstva i akvakulture te vodi evidenciju o načinu i količini njezina korištenja i o tome podnosi izvješće Ministarstvu. Izvješće se podnosi svakih šest godina u svrhu izvještavanja Europske komisije, najkasnije do 31. svibnja one godine u kojoj se izvješće dostavlja Europskoj komisiji, osim podataka o korištenju svake pojedine vrste i o njezinoj rasprostranjenosti o čemu se izvješće do navedenog roka podnosi svake godine.

(4) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite u svrhu njihova održivog korištenja sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih vrsta ili sukladno međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka s navodom tijela odgovornog za primjenu mjera, praćenje i izvješćivanje za pojedinu vrstu s popisa zavičajnih divljih vrsta, sadržaj programa praćenja stanja očuvanosti te sadržaj izvješća određuje Vlada odlukom. Odluka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(5) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili daljnje prodaje provodi sukladno odredbama ovoga Zakona, a koje nisu predmet posebnih propisa iz područja lovstva te ribarstva i akvakulture, kao i planova ili programa donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja, detaljni sadržaj zahtjeva i uvjete za ishođenje dopuštenja za njihovo uzimanja iz prirode te mjere upravljanja i zaštite, te detaljni sadržaj izvješća propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako način ili opseg korištenja zavičajne divlje vrste iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona utječe na njezinu populaciju do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ministar može takvo korištenje ograničiti ili zabraniti naredbom.

(2) Ako se korištenje zavičajne divlje vrste provodi temeljem posebnog propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva i plana gospodarenja prirodnim dobrima donesenim na temelju tog propisa, naredba iz stavka 1. ovoga članka donosi se uz suglasnost tijela koje je donijelo taj plan.

(3) Naredba iz stavka 1. objavljuje se u »Narodnim novinama«.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 43. i 107. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ako način ili opseg korištenja zavičajne divlje vrste iz članka 62. stavka 1 stavaka 4. i 5. ovoga Zakona utječe na njezinu populaciju do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ministar može će takvo korištenje ograničiti ili zabraniti naredbom.

(2) Ako se korištenje zavičajne divlje vrste provodi temeljem posebnog propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva i plana gospodarenja prirodnim dobrima donesenim na temelju tog propisa, naredba iz stavka 1. ovoga članka donosi se uz suglasnost tijela koje je donijelo taj plan.

(3) Naredba iz stavka 1. objavljuje se u »Narodnim novinama«.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za korištenje divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– opis planirane aktivnosti,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta koje se planiraju koristiti, količine, područje i razdoblje obavljanja aktivnosti.

(3) Ministarstvo izdaje dopuštenje na osnovi stručne podloge Zavoda, a za vrste za koje ne postoji stručna podloga Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o utjecaju metode, količine i vremenskog razdoblja korištenja divlje vrste na veličinu njezine populacije, njezino stanište, njezine životne uvjete ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 44. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Za korištenje sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajnih divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 7 5. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka nije dužna imati samo fizička osoba koja obavlja djelatnost sakupljanja zavičajne divlje vrste u komercijalne svrhe za nositelja dopuštenja, a vezana je ugovornim odnosom s nositeljem dopuštenja sukladno posebnim propisima o radu ili obveznim odnosima.

(3) Zavičajne divlje vrste otkupljene od fizičkih ili pravnih osoba koje nisu nositelji dopuštenja ne smatraju se zakonito stečenim..

(4) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva,

– opis planirane aktivnosti,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta koje se planiraju koristiti sakupiti, odnosno uzeti iz prirode, količine, područje i razdoblje obavljanja aktivnosti.

(5) Zahtjevu se prilaže preslika osobne iskaznice.

(6) Obrazac zahtjeva objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva.

(7) Ministarstvo izdaje dopuštenje na osnovi stručne podloge Zavoda Agencije.

(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, a za vrste za koje se ne postoji stručna podloga nalaze na popisu vrsta ili skupina vrsta iz stručne podloge Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2 4. ovoga članka Zavodu Agenciji na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o utjecaju metode, količine i vremenskog razdoblja korištenja divlje vrste na veličinu njezine populacije, njezino stanište, njezine životne uvjete ili ukupnu bioraznolikost (9) Stručna podloga i stručno mišljenje iz stavka 7. ovoga članka obvezno sadrže mjere upravljanja i zaštite vrsta ili skupine vrsta koje se uzimaju iz prirode te mjere zaštite njihovih staništa.

(10) Agencija je dužna dostaviti stručno mišljenje iz stavka 7. ovoga članka u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2 4. ovoga članka.

(11) Stručna podloga iz stavka 7. ovoga članka Agencija donosi na rok od tri godine, a po potrebi se može revidirati i prije isteka tog roka.

(12) Stručnu podlogu iz stavka 7. ovoga članka Agencija objavljuje na svojim mrežnim stranicama.

(13) Nositelj dopuštenja za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode zavičajnih divljih vrsta na zemljištu u privatnom vlasništvu dužan je prije početka sakupljanja, odnosno uzimanja iz prirode pribaviti suglasnost vlasnika ili nositelja prava na prirodnim dobrima, odnosno ishoditi povlasticu sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 17. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajnih divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka nije dužna imati samo fizička osoba koja obavlja djelatnost sakupljanja zavičajne divlje vrste u komercijalne svrhe za nositelja dopuštenja, a vezana je ugovornim odnosom s nositeljem dopuštenja sukladno posebnim propisima o radu ili obveznim odnosima.

(3) Zavičajne divlje vrste otkupljene od fizičkih ili pravnih osoba koje nisu nositelji dopuštenja ne smatraju se zakonito stečenim..

(4) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva,

– opis planirane aktivnosti,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta koje se planiraju sakupiti, odnosno uzeti iz prirode, količine, područje i razdoblje obavljanja aktivnosti.

(5) Zahtjevu se prilaže preslika osobne iskaznice.

(6) Obrazac zahtjeva objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva.

(7) Ministarstvo izdaje dopuštenje na osnovi stručne podloge Agencije. (11).

(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, za vrste koje se ne nalaze na popisu vrsta ili skupina vrsta iz stručne podloge Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 4. ovoga članka Agenciji na stručno mišljenje.

(9) Stručna podloga i stručno mišljenje iz stavka 7. ovoga članka obvezno sadrže mjere upravljanja i zaštite vrsta ili skupine vrsta koje se uzimaju iz prirode te mjere zaštite njihovih staništa.

(10) Agencija je dužna dostaviti stručno mišljenje iz stavka 7. ovoga članka u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka.

(8) Stručna podloga iz stavka 7. ovoga članka Agencija donosi na rok od vrijedi tri godine, a po potrebi se može revidirati i prije isteka tog roka.

(9) Stručnu podlogu iz stavka 7. ovoga članka Agencija Ministarstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama.

(10) Nositelj dopuštenja za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode zavičajnih divljih vrsta na zemljištu u privatnom vlasništvu dužan je prije početka sakupljanja, odnosno uzimanja iz prirode pribaviti suglasnost vlasnika ili nositelja prava na prirodnim dobrima, odnosno ishoditi povlasticu sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona ako utvrdi da korištenje divlje vrste neće ugroziti opstanak populacije divlje vrste do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ili ukupnu bioraznolikost.

(2) Dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona se izdaje na rok do jedne godine.

(3) Dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona sadrži uvjete i rok za korištenje divljih vrsta te obvezu izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o korištenju divlje vrste.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 45. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona ako utvrdi da korištenje divlje vrste neće ugroziti opstanak populacije divlje vrste do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ili ukupnu bioraznolikost.

(2) Dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona izdaje se izdaje najduže na rok do jedne godine. tri godine. Ovaj rok mora biti usklađen s rokom važenja stručne podloge iz članka 64. stavka 7. ovoga Zakona.

(3) Dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona sadrži uvjete i rok za korištenje divljih vrsta te obvezu izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o korištenju divlje vrste podnijeti Ministarstvu izvješće o sakupljanju, odnosno uzimanju iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajnih divljih vrsta, koje osobito sadrži: popis sakupljenih vrsta, podatke o sakupljenim količinama po svakoj vrsti za koju je izdano dopuštenje te podatke o mjestu sakupljanja i vremenu sakupljanja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) U odnosu na hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta navedenih u Odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona i Pravilniku iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona te hvatanja i ubijanja svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu navedene u Odluci ili Pravilniku, zabranjena je uporaba sredstava za hvatanje i/ili ubijanje koja mogu prouzročiti njihovo lokalno nestajanje ili značajan poremećaj njihovih populacija, kao što su:

– za sisavce i ptice:

1. žive, oslijepljene ili osakaćene životinje koje se koriste kao mamci,

2. odašiljači zvuka,

3. električne i elektroničke ubojite ili omamljujuće naprave,

4. umjetne svjetleće naprave,

5. zrcala i druge zasljepljujuće naprave,

6. naprave za osvjetljavanje cilja,

7. optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike,

8. eksplozivi,

9. mreže koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

10. zamke koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

11. samostrijel,

12. otrovi i otrovni ili omamljujući mamci,

13. istjerivanje životinja iz skloništa plinom ili dimom,

14. poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja,

15. za ptice dodatno i stupice, mreže, zamke, kuke i lijepak;

– za ribe:

1. otrovi,

2. eksplozivi.

(2) Zabranjen je bilo kakav oblik hvatanja i/ili ubijanja divljih životinja iz stavka 1. ovoga članka iz letjelica ili motornih vozila u pokretu, a kad su u pitanju ptice dodatno i hvatanje i/ili ubijanje iz motornih plovila pri brzini većoj od 5 km/h, odnosno 2,7 čv.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka navedena sredstva mogu se koristiti u situacijama i uz uvjete predviđene člankom 155. stavkom 2. ovoga Zakona.

(4) Dopuštenje za iznimnu uporabu sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na strogo zaštićene vrste izdaje Ministarstvo u postupku izdavanja dopuštenja za odstupanje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona, a dopuštenje za vrste na popisu divljači središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva sukladno posebnom propisu uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 46. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) U odnosu na hvatanje ili ubijanje zavičajnih životinjskih vrsta navedenih u Odluci odluci iz članka 62. stavka 1 4. ovoga Zakona i Pravilniku, pravilniku iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona, pravilniku iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona te hvatanja hvatanje i ubijanja ubijanje svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu navedene u Odluci ili Pravilniku odluci, pravilnicima iz članka 62. stavka 5. te članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, zabranjena je uporaba sredstava za hvatanje i/ili ubijanje koja mogu prouzročiti njihovo lokalno nestajanje ili značajan poremećaj njihovih populacija, kao što su:

– za sisavce i ptice:

1. žive, oslijepljene ili osakaćene životinje koje se koriste kao mamci,

2. odašiljači zvuka,

3. električne i elektroničke ubojite ili omamljujuće naprave,

4. umjetne svjetleće naprave,

5. zrcala i druge zasljepljujuće naprave,

6. naprave za osvjetljavanje cilja,

7. optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike,

8. eksplozivi,

9. mreže koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

10. zamke koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

11. samostrijel,

12. otrovi i otrovni ili omamljujući mamci,

13. istjerivanje životinja iz skloništa plinom ili dimom,

14. poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja,

15. za ptice dodatno i stupice, mreže, zamke, kuke i lijepak;,

– za ribe:

1. otrovi,

2. eksplozivi.

(2) Zabranjen je bilo kakav oblik hvatanja i/ili ubijanja divljih životinja iz stavka 1. ovoga članka iz letjelica ili motornih vozila u pokretu, a kad su u pitanju ptice dodatno i hvatanje i/ili ubijanje iz motornih plovila pri brzini većoj od 5 km/h, odnosno 2,7 čv.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka navedena sredstva mogu se koristiti u situacijama i uz uvjete predviđene člankom 155. stavkom 2 1. ovoga Zakona.

(4) Dopuštenje za iznimnu uporabu sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na strogo zaštićene vrste izdaje Ministarstvo u postupku izdavanja dopuštenja za odstupanje iz članka 155. stavka 3 2. ovoga Zakona, a dopuštenje za vrste na popisu divljači središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva sukladno posebnom propisu uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) U odnosu na hvatanje ili ubijanje zavičajnih životinjskih vrsta navedenih u odluci iz članka 62. stavka 4. ovoga Zakona, pravilniku iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona, pravilniku iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona te hvatanje i ubijanje svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu navedene u odluci, pravilnicima iz članka 62. stavka 5. te članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, zabranjena je uporaba sredstava za hvatanje i/ili ubijanje koja mogu prouzročiti njihovo lokalno nestajanje ili značajan poremećaj njihovih populacija, kao što su:

– za sisavce i ptice:

1. žive, oslijepljene ili osakaćene životinje koje se koriste kao mamci,

2. odašiljači zvuka,

3. električne i elektroničke ubojite ili omamljujuće naprave,

4. umjetne svjetleće naprave,

5. zrcala i druge zasljepljujuće naprave,

6. naprave za osvjetljavanje cilja,

7. optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike,

8. eksplozivi,

9. mreže koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

10. zamke koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

11. samostrijel,

12. otrovi i otrovni ili omamljujući mamci,

13. istjerivanje životinja iz skloništa plinom ili dimom,

14. poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja,

15. za ptice dodatno i stupice, mreže, zamke, kuke i lijepak,

– za ribe:

1. otrovi,

2. eksplozivi.

(2) Zabranjen je bilo kakav oblik hvatanja i/ili ubijanja divljih životinja iz stavka 1. ovoga članka iz letjelica ili motornih vozila u pokretu, a kad su u pitanju ptice dodatno i hvatanje i/ili ubijanje iz motornih plovila pri brzini većoj od 5 km/h, odnosno 2,7 čv.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka navedena sredstva mogu se koristiti u situacijama i uz uvjete predviđene člankom 155. stavkom 1. ovoga Zakona.

(4) Dopuštenje za iznimnu uporabu sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na strogo zaštićene vrste izdaje Ministarstvo u postupku izdavanja dopuštenja za odstupanje iz članka 155. stavka 2. ovoga Zakona, a dopuštenje za vrste na popisu divljači središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva sukladno posebnom propisu uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Jedinke divljih životinja iz prirode koje pripadaju nekoj strogo zaštićenoj vrsti, a koje su pronađene iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane zbrinjavaju se u oporavilištima za divlje životinje, u svrhu oporavka i povratka u prirodu.

(2) Oporavilišta za divlje životinje odabiru se temeljem prijava na javni poziv Ministarstva.

(3) Odluku o odabiru oporavilišta za divlje životinje donosi Ministarstvo.

(4) Uvjete koje mora ispunjavati oporavilište za divlje životinje, poslove koje obavlja, način financiranja, nadzor rada oporavilišta te uvjete za odabir pravne ili fizičke osobe koja može obavljati posao oporavilišta, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove veterinarstva i dobrobiti životinja, propisuje ministar pravilnikom.

(5) U oporavilištu iz stavka 1. ovoga članka zbrinjavaju se i jedinke divljih životinja zaplijenjene ili oduzete na temelju odredbi ovoga Zakona ili posebnog propisa kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 47. i 48. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Jedinke divljih životinja kralježnjaka iz prirode, osim riba, koje pripadaju nekoj strogo zaštićenoj vrsti, a koje su pronađene iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane zbrinjavaju se u oporavilištima za divlje životinje, u svrhu oporavka i povratka u prirodu.

(2) Oporavilišta za divlje životinje odabiru se temeljem prijava na javni poziv Ministarstva.

(3) Odluku o odabiru oporavilišta za divlje životinje donosi Ministarstvo.

(4) Uvjete koje mora ispunjavati oporavilište za divlje životinje, poslove koje obavlja, način financiranja, nadzor rada oporavilišta te uvjete za odabir pravne ili fizičke osobe koja može obavljati posao oporavilišta, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove veterinarstva i dobrobiti životinja, propisuje ministar pravilnikom.

(2) Iznimno, odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva.

(3) U oporavilištu iz stavka 1. ovoga članka zbrinjavaju se i jedinke divljih životinja zaplijenjene ili oduzete na temelju odredbi ovoga Zakona ili posebnog propisa kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(4) Poslove oporavilišta može obavljati pravna osoba koja ishodi ovlaštenje Ministarstva.

(5) Pravna osoba iz stavka 4. ovoga članka može biti:

– udruga upisana u Registar udruga Republike Hrvatske čiji se ciljevi i djelatnosti odnose na zaštitu divljih životinja,

– javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode ili ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode,

– ustanova upisana u sudski registar i registrirana za djelatnost zoološkog vrta /ili skloništa za životinje ili za djelatnost pružanja veterinarskih usluga i liječenja te zaštite zdravlja životinja ili

– društvo upisano u sudski registar i registrirano za djelatnost zoološkog vrta i/ili skloništa za životinje.

(6) Pravna osoba iz stavka 4. ovoga članka mora ispunjavati minimalno sljedeće uvjete:

– imati prethodno iskustvo s oporavkom divljih životinja,

– imati odgovornu osobu za skrb o divljim životinjama koja ima iskustvo u obavljanju poslova skrbi o divljim životinjama i oporavka radi povratka u prirodu,

– imati osiguranu veterinarsku skrb o životinjama,

– imati osigurane opremljene nastambe za one vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osigurano hranjenje životinja u skladu s potrebama svake vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osiguranu opremu za hvatanje životinja, transport i provođenje skrbi za sve vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osiguran prijevoz životinja prometnim sredstvima u skladu s posebnim propisima o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka,

– imati osigurano redovito zbrinjavanje lešina životinja i nusproizvoda životinjskog podrijetla u skladu s posebnim propisima,

– imati osigurano održavanje i dezinfekciju prostora te opreme u skladu s posebnim propisima,

– imati osiguranu mogućnost vođenja evidencije o životinjama na skrbi u elektroničkom obliku.

(7) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo vodi evidenciju te redovito ažurira i na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.

(8) Pravne osobe iz stavka 4. ovoga članka financiraju se iz sredstava državnog proračuna temeljem cjenika zbrinjavanja životinja koji se utvrđuje pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka.

(9) Odluku o konačnom postupanju sa životinjama iz stavaka 1. i 3. ovoga članka koje nije moguće vratiti u prirodu donosi Ministarstvo sukladno posebnom propisu kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(10) Detaljne uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za obavljanje poslova oporavilišta, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje ovlaštenja, način podnošenja zahtjeva za ovlaštenje, poslove koje obavlja oporavilište, popis ugroženih i rijetkih vrsta životinja koje su prioritetne za zbrinjavanje, razinu skrbi o životinjama ovisno o stupnju ugroženosti, tijek postupanja sa životinjama te uvjete oporavka i skrbi, način financiranja oporavka i skrbi o životinjama i cjenik provođenja osnovne skrbi, način vođenja evidencije i sadržaj evidencije o životinjama zbrinutim u oporavilištu, sadržaj obrasca o predaji životinje u oporavilište, postupanje sa životinjama nesposobnim za povratak u prirodu, postupanje s oporavljenim životinjama spremnim za puštanje u prirodu i nadzor rada oporavilišta propisuje ministar pravilnikom, uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove veterinarstva i dobrobiti životinja.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Jedinke kralježnjaka iz prirode, osim riba, koje pripadaju nekoj strogo zaštićenoj vrsti, a koje su pronađene iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane zbrinjavaju se u oporavilištima za divlje životinje, u svrhu oporavka i povratka u prirodu.

(2) Iznimno, odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva.

(3) U oporavilištu iz stavka 1. ovoga članka zbrinjavaju se i jedinke divljih životinja zaplijenjene ili oduzete na temelju odredbi ovoga Zakona ili posebnog propisa kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(4) Poslove oporavilišta može obavljati pravna osoba koja ishodi ovlaštenje Ministarstva.

(5) Pravna osoba iz stavka 4. ovoga članka može biti:

– udruga upisana u Registar udruga Republike Hrvatske čiji se ciljevi i djelatnosti odnose na zaštitu divljih životinja,

– javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode ili ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode,

– ustanova upisana u sudski registar i registrirana za djelatnost zoološkog vrta /ili skloništa za životinje ili za djelatnost pružanja veterinarskih usluga i liječenja te zaštite zdravlja životinja ili

– društvo upisano u sudski registar i registrirano za djelatnost zoološkog vrta i/ili skloništa za životinje.

(6) Pravna osoba iz stavka 4. ovoga članka mora ispunjavati minimalno sljedeće uvjete:

– imati prethodno iskustvo s oporavkom divljih životinja,

– imati odgovornu osobu za skrb o divljim životinjama koja ima iskustvo u obavljanju poslova skrbi o divljim životinjama i oporavka radi povratka u prirodu,

– imati osiguranu veterinarsku skrb o životinjama,

– imati osigurane opremljene nastambe za one vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osigurano hranjenje životinja u skladu s potrebama svake vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osiguranu opremu za hvatanje životinja, transport i provođenje skrbi za sve vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osiguran prijevoz životinja prometnim sredstvima u skladu s posebnim propisima o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka,

– imati osigurano redovito zbrinjavanje lešina životinja i nusproizvoda životinjskog podrijetla u skladu s posebnim propisima,

– imati osigurano održavanje i dezinfekciju prostora te opreme u skladu s posebnim propisima,

– imati osiguranu mogućnost vođenja evidencije o životinjama na skrbi u elektroničkom obliku.

(7) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo vodi evidenciju te redovito ažurira i na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.

(8) Pravne osobe iz stavka 4. ovoga članka financiraju se iz sredstava državnog proračuna temeljem cjenika zbrinjavanja životinja koji se utvrđuje pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka.

(9) Odluku o konačnom postupanju sa životinjama iz stavaka 1. i 3. ovoga članka koje nije moguće vratiti u prirodu donosi Ministarstvo sukladno posebnom propisu kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(10) Detaljne uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za obavljanje poslova oporavilišta, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje ovlaštenja, način podnošenja zahtjeva za ovlaštenje, poslove koje obavlja oporavilište, popis ugroženih i rijetkih vrsta životinja koje su prioritetne za zbrinjavanje, razinu skrbi o životinjama ovisno o stupnju ugroženosti, tijek postupanja sa životinjama te uvjete oporavka i skrbi, način financiranja oporavka i skrbi o životinjama i cjenik provođenja osnovne skrbi, način vođenja evidencije i sadržaj evidencije o životinjama zbrinutim u oporavilištu, sadržaj obrasca o predaji životinje u oporavilište, postupanje sa životinjama nesposobnim za povratak u prirodu, postupanje s oporavljenim životinjama spremnim za puštanje u prirodu i nadzor rada oporavilišta propisuje ministar pravilnikom, uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove veterinarstva i dobrobiti životinja.

NN 15/2018 dodan člankom 48. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zahtjev za ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona pravna osoba podnosi na način određen pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za ovlaštenje osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi,

– znanstvene nazive životinjskih vrsta ili skupina koje oporavilište namjerava zbrinjavati,

– podatke o osobama odgovornim za skrb o životinjama,

– opis prostora za smještaj životinja i uvjeta za provođenje skrbi i oporavka,

– podatak o osiguranoj veterinarskoj skrbi,

– podatak o načinu zbrinjavanja lešina životinja i nusproizvoda životinjskog podrijetla,

– ostale podatke i dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 67. stavka 9. ovoga Zakona.

NN 15/2018 dodan člankom 48. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona ako utvrdi da podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima za obavljanje poslova oporavilišta, provođenje oporavka i skrbi o životinjama te vođenje evidencije, propisanim pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona.

(2) Ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona izdaje se na rok od pet godina.

(3) Važenje ovlaštenja može se na zahtjev pravne osobe produžiti novim ovlaštenjem na još pet godina, uz uvjet da pravna osoba dokaže da se nisu promijenili uvjeti na temelju kojih je prvobitno ovlaštenje izdano te da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona.

(4) Postupak produženja ovlaštenja iz stavka 3. ovoga članka pokreće se na zahtjev ovlaštenika 90 dana prije dana isteka ovlaštenja.

(5) Pravna osoba kojoj je izdano ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona za sve vrijeme važenja ovlaštenja mora ispunjavati sve uvjete slijedom kojih joj je ovlaštenje izdano.

(6) Ako ovlaštenik ne ispunjava uvjete na temelju kojih je ovlaštenje izdano te uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona ili prestaje s djelatnostima za koje je ovlašten, Ministarstvo će rješenjem ukinuti izdano ovlaštenje, a po njegovoj pravomoćnosti brisati pravnu osobu s popisa izdanih ovlaštenja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zabranjen je uvoz, stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta i/ili njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dopušten je uvoz, stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta i/ili njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju ako ne predstavljaju opasnost za bioraznolikost, zdravlje ljudi i ako ne ugrožavaju obavljanje gospodarske djelatnosti.

(3) Kriterije za uvoz i stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta te njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju, procjenu rizika od invazivnosti, način pribavljanja mišljenja javnosti, način izrade i sadržaj studije o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu i studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu, način praćenja zavičajne divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije propisuje Vlada uredbom.

(4) Strane vrste koje nije dopušteno uvoziti i stavljati na tržište te strane vrste koje se mogu uvoziti i stavljati na tržište bez dopuštenja Ministarstva, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poljoprivredu, ribarstvo, šumarstvo i lovstvo, propisuje ministar pravilnikom.

NN 15/2018 brisan člankom 49. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zabranjen je uvoz, stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta i/ili njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dopušten je uvoz, stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta i/ili njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju ako ne predstavljaju opasnost za bioraznolikost, zdravlje ljudi i ako ne ugrožavaju obavljanje gospodarske djelatnosti.

(3) Kriterije za uvoz i stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta te njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju, procjenu rizika od invazivnosti, način pribavljanja mišljenja javnosti, način izrade i sadržaj studije o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu i studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu, način praćenja zavičajne divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije propisuje Vlada uredbom.

(4) Strane vrste koje nije dopušteno uvoziti i stavljati na tržište te strane vrste koje se mogu uvoziti i stavljati na tržište bez dopuštenja Ministarstva, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poljoprivredu, ribarstvo, šumarstvo i lovstvo, propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uvesti, staviti na tržište i/ili uvesti u prirodu strane vrste koje nisu navedene na popisu pravilnika iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu jedinki, podrijetlo jedinki, opis razvojnog stadija ili oblika, a za životinjske vrste i spol te starost jedinki,

– opis svrhe uvoza, stavljanja na tržište ili uvođenja, a za uvođenje u prirodu i opis načina uvođenja, uključujući vremenski raspored tijekom godine te predviđenu veličinu područja s točnom lokacijom uvođenja.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku uvoza, stavljanja na tržište i/ili uvođenja u prirodu strane vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 15/2018 brisan člankom 49. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uvesti, staviti na tržište i/ili uvesti u prirodu strane vrste koje nisu navedene na popisu pravilnika iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu jedinki, podrijetlo jedinki, opis razvojnog stadija ili oblika, a za životinjske vrste i spol te starost jedinki,

– opis svrhe uvoza, stavljanja na tržište ili uvođenja, a za uvođenje u prirodu i opis načina uvođenja, uključujući vremenski raspored tijekom godine te predviđenu veličinu područja s točnom lokacijom uvođenja.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku uvoza, stavljanja na tržište i/ili uvođenja u prirodu strane vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 69. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(3) O podnesenom zahtjevu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Pri uvođenju u prirodu Republike Hrvatske strane vrste ptica, Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji zahtjev iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona, stručnog mišljenja Zavoda iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno stavka 4. ovoga članka i prijedlog upravnog akta.

NN 15/2018 brisan člankom 49. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 69. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(3) O podnesenom zahtjevu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Pri uvođenju u prirodu Republike Hrvatske strane vrste ptica, Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji zahtjev iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona, stručnog mišljenja Zavoda iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno stavka 4. ovoga članka i prijedlog upravnog akta.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Zavoda iz članka 69. stavka 4., odnosno članka 70. stavka 4. ovoga Zakona i uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za uvoz, stavljanje na tržište i/ili uvođenje u prirodu ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Pri odlučivanju o uvođenju u prirodu Republike Hrvatske strane vrste ptica, Ministarstvo uzima u obzir i mišljenje Europske komisije.

(3) Dopuštenje iz članka 69. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(4) Dopuštenje iz članka 69. ovoga Zakona sadrži uvjete za uvoz, stavljanje na tržište i uvođenje stranih vrsta, rok za obavljanje aktivnosti, a za uvođenje u prirodu i obvezu izvješćivanja.

(5) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje za uvođenje u prirodu stranih vrsta dužna je odmah po uvođenju strane vrste u prirodu izvijestiti Ministarstvo.

NN 15/2018 brisan člankom 49. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Zavoda iz članka 69. stavka 4., odnosno članka 70. stavka 4. ovoga Zakona i uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za uvoz, stavljanje na tržište i/ili uvođenje u prirodu ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Pri odlučivanju o uvođenju u prirodu Republike Hrvatske strane vrste ptica, Ministarstvo uzima u obzir i mišljenje Europske komisije.

(3) Dopuštenje iz članka 69. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(4) Dopuštenje iz članka 69. ovoga Zakona sadrži uvjete za uvoz, stavljanje na tržište i uvođenje stranih vrsta, rok za obavljanje aktivnosti, a za uvođenje u prirodu i obvezu izvješćivanja.

(5) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje za uvođenje u prirodu stranih vrsta dužna je odmah po uvođenju strane vrste u prirodu izvijestiti Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Iznimno od članka 69. ovoga Zakona, dopuštenje za uvođenje u prirodu stranih vrsta za korištenje u lovstvu, slatkovodnom i morskom ribarstvu, šumarstvu i poljoprivredi, izdaje središnje tijelo državne uprave nadležno za navedena upravna područja po posebnom propisu, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Ministarstvo izdaje prethodnu suglasnost ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

NN 15/2018 brisan člankom 49. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Iznimno od članka 69. ovoga Zakona, dopuštenje za uvođenje u prirodu stranih vrsta za korištenje u lovstvu, slatkovodnom i morskom ribarstvu, šumarstvu i poljoprivredi, izdaje središnje tijelo državne uprave nadležno za navedena upravna područja po posebnom propisu, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Ministarstvo izdaje prethodnu suglasnost ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) U slučaju uvođenja strane vrste na područje Republike Hrvatske ili u ekosustav u kojem ona prirodno ne obitava ministar može naredbom odrediti uklanjanje ili mjere postupanja radi uništavanja ili sprječavanja daljnjeg širenja uvedene strane vrste.

(2) Naredba iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

NN 15/2018 brisan člankom 49. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) U slučaju uvođenja strane vrste na područje Republike Hrvatske ili u ekosustav u kojem ona prirodno ne obitava ministar može naredbom odrediti uklanjanje ili mjere postupanja radi uništavanja ili sprječavanja daljnjeg širenja uvedene strane vrste.

(2) Naredba iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu jedinki, podrijetlo jedinki, opis razvojnog stadija ili oblika, a za životinjske vrste i spol te starost jedinki,

– opis svrhe uvoza, stavljanja na tržište ili uvođenja, a za uvođenje u prirodu i opis načina uvođenja uključujući vremenski raspored tijekom godine te predviđenu veličinu područja s točnom lokacijom uvođenja.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulacije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Odredbe ovoga članka ne odnose se na repopulaciju kada je ona propisana posebnim propisom iz područja šumarstva, lovstva, slatkovodnog i morskog ribarstva i/ili planom gospodarenja prirodnim dobrima izrađenim na temelju posebnog propisa, ako su za plan gospodarenja ishođeni uvjeti zaštite prirode sukladno članku 20. ovoga Zakona.

(6) Odredbe ovoga članka ne odnose se na ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu za korištenje u lovstvu, šumarstvu, slatkovodnom ili morskom ribarstvu, ako je izdavanje dopuštenja propisano posebnim propisom iz područja lovstva, šumarstva, slatkovodnog ili morskog ribarstva, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 50. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu jedinki, podrijetlo jedinki, opis razvojnog stadija ili oblika, a za životinjske vrste i spol te starost jedinki,

– opis svrhe uvoza, stavljanja na tržište ili uvođenja, a za uvođenje u prirodu i opis načina uvođenja i načina ponovnog uvođenja ili repopulacije, uključujući vremenski raspored tijekom godine te predviđenu veličinu područja s točnom lokacijom uvođenja.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu Agenciji na stručno mišljenje.

(4) Zavod Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulacije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Odredbe ovoga članka ne odnose se na repopulaciju kada je ona propisana posebnim propisom propisima iz područja šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture i ako je za plan ili program koji je izrađen na temelju posebnih propisa iz područja šumarstva, lovstva, slatkovodnog i morskog ribarstva i/ili planom gospodarenja prirodnim dobrima izrađenim na temelju posebnog propisa, ako su za plan gospodarenja ishođeni uvjeti zaštite prirode sukladno članku 20. ovoga Zakona. proveden postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.

(6) Odredbe ovoga članka ne odnose se na ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu za korištenje u lovstvu, šumarstvu, slatkovodnom ili morskom ribarstvu, ako je izdavanje dopuštenja propisano posebnim propisom iz područja lovstva, šumarstva, slatkovodnog ili morskog ribarstva, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 18. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu jedinki, podrijetlo jedinki, opis razvojnog stadija ili oblika, a za životinjske vrste i spol te starost jedinki,

– opis svrhe i načina ponovnog uvođenja ili repopulacije, uključujući vremenski raspored tijekom godine te predviđenu veličinu područja s točnom lokacijom uvođenja.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Agenciji na stručno mišljenje.

(4) Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulacije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

(3) Odredbe ovoga članka ne odnose se na repopulaciju kada je ona propisana posebnim propisima iz područja šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture i ako je za plan ili program koji je izrađen na temelju posebnih propisa iz područja šumarstva, lovstva, slatkovodnog i morskog ribarstva proveden postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.

(4) Odredbe ovoga članka ne odnose se na ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu za korištenje u lovstvu, šumarstvu, slatkovodnom ili morskom ribarstvu, ako je izdavanje dopuštenja propisano posebnim propisom iz područja lovstva, šumarstva, slatkovodnog ili morskog ribarstva, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 74. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(3) O podnesenom zahtjevu iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 51. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 74. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Zavodu Agenciji na stručno mišljenje.

(3) O podnesenom zahtjevu iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Zavod Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Način pribavljanja mišljenja javnosti, način izrade i sadržaj studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu te način praćenja zavičajne divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije propisuje ministar pravilnikom.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 19. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 74. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Agenciji na stručno mišljenje.

(2) O podnesenom zahtjevu iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu.

(4) Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Način pribavljanja mišljenja javnosti, način izrade i sadržaj studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu te način praćenja zavičajne divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Zavoda iz članka 74. stavka 4., odnosno članka 75. stavka 4. ovoga Zakona i uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, morskog ribarstva, slatkovodnog ribarstva ili vodnog gospodarstva te uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona sadrži uvjete uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona dužna je odmah po uvođenju nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulaciji izvijestiti Ministarstvo, pratiti zavičajnu divlju vrstu nakon uvođenja u prirodu ili njezine repopulacije na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona te o tome izvijestiti Ministarstvo.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 52. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Zavoda Agencije iz članka 74. stavka 4., odnosno članka 75. stavka 4. ovoga Zakona i uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, morskog ribarstva, slatkovodnog ribarstva ili vodnog gospodarstva te uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona sadrži uvjete uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona dužna je odmah po uvođenju nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulaciji izvijestiti Ministarstvo, pratiti zavičajnu divlju vrstu nakon uvođenja u prirodu ili njezine repopulacije na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona te o tome izvijestiti Ministarstvo.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 20. vrijedio od 15. veljače 2019. do 3. siječnja 2020.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Agencije iz članka 74. stavka 4., odnosno članka 75. stavka 4. ovoga Zakona i uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, morskog ribarstva, slatkovodnog ribarstva ili vodnog gospodarstva te uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona sadrži uvjete uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona dužna je odmah po uvođenju nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulaciji izvijestiti Ministarstvo, pratiti zavičajnu divlju vrstu nakon uvođenja u prirodu ili njezine repopulacije te o tome izvijestiti Ministarstvo.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Ministarstvo, uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, morskog ribarstva, slatkovodnog ribarstva ili vodnog gospodarstva te uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona sadrži uvjete uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona dužna je odmah po uvođenju nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulaciji izvijestiti Ministarstvo, pratiti zavičajnu divlju vrstu nakon uvođenja u prirodu ili njezine repopulacije te o tome izvijestiti Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Na temelju mišljenja Zavoda o potrebi ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, Ministarstvo može donijeti odluku o ponovnom uvođenju ili repopulaciji nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu.

(2) Na postupak donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 74., 75. i 76. ovoga Zakona.

(3) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se adresat obveze ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, način i uvjeti ponovnog uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti i obveza praćenja i izvješćivanja.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Na temelju mišljenja Zavoda Agencije o potrebi ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, Ministarstvo može donijeti odluku o ponovnom uvođenju ili repopulaciji nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu.

(2) Na postupak donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 74., 75. i 76. ovoga Zakona.

(3) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se adresat obveze ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, način i uvjeti ponovnog uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti i obveza praćenja i izvješćivanja.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 21. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Na temelju mišljenja Agencije o potrebi ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, Ministarstvo može donijeti odluku o ponovnom uvođenju ili repopulaciji nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu.

(2) Na postupak donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 74., 75. i 76. ovoga Zakona.

(3) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se adresat obveze ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, način i uvjeti ponovnog uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti i obveza praćenja i izvješćivanja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati stranu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanjem dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– lokaciju i opis uzgajališta,

– datum planiranog početka uzgoja,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu te podrijetlo matičnih jedinki,

– dokaz o tome da će se uzgoj provoditi u kontroliranim uvjetima koji onemogućavaju naseljavanje u prirodu (npr. sigurnosne mjere radi sprječavanja bijega, nekontroliranog širenja i/ili krađe).

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku uzgoja strane divlje vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 15/2018 brisan člankom 53. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati stranu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanjem dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– lokaciju i opis uzgajališta,

– datum planiranog početka uzgoja,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu te podrijetlo matičnih jedinki,

– dokaz o tome da će se uzgoj provoditi u kontroliranim uvjetima koji onemogućavaju naseljavanje u prirodu (npr. sigurnosne mjere radi sprječavanja bijega, nekontroliranog širenja i/ili krađe).

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o ekološkom riziku uzgoja strane divlje vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Iznimno od članka 78. ovoga Zakona, dopuštenje za uzgoj strane divlje vrste na temelju posebnog propisa iz područja šumarstva, biljnog zdravstva, lovstva, veterinarstva, slatkovodnog ribarstva ili morskog ribarstva izdaje nadležno središnje tijelo državne uprave prema tom propisu, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Ministarstvo izdaje prethodnu suglasnost ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(3) Iznimno od članka 78. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati stranu vrstu iz pravilnika iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona za koju nije potrebno dopuštenje za uvoz i stavljanje na tržište, nije dužna ishoditi dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona.

NN 15/2018 brisan člankom 53. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Iznimno od članka 78. ovoga Zakona, dopuštenje za uzgoj strane divlje vrste na temelju posebnog propisa iz područja šumarstva, biljnog zdravstva, lovstva, veterinarstva, slatkovodnog ribarstva ili morskog ribarstva izdaje nadležno središnje tijelo državne uprave prema tom propisu, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Ministarstvo izdaje prethodnu suglasnost ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(3) Iznimno od članka 78. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati stranu vrstu iz pravilnika iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona za koju nije potrebno dopuštenje za uvoz i stavljanje na tržište, nije dužna ishoditi dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 78. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(3) O podnesenom zahtjevu iz članka 78. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja uzgoja strane vrste na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

NN 15/2018 brisan člankom 53. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 78. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) Po zaprimanju, Ministarstvo bez odgađanja dostavlja studiju iz stavka 1. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(3) O podnesenom zahtjevu iz članka 78. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o procjeni utjecaja uzgoja strane vrste na prirodu u roku od 30 dana od primitka studije iz stavka 1. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Zavoda iz članka 78. stavka 3., odnosno članka 80. stavka 4. ovoga Zakona i uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona, odnosno suglasnost iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona sadrži uvjete pod kojima se dopušta uzgoj, rok za obavljanje aktivnosti, te obvezu izvješćivanja.

(4) Popis jedinki strane divlje vrste za koji se dopušta uzgoj sastavni je dio dopuštenja iz članka 78. ovoga Zakona.

(5) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o uzgoju divlje vrste.

NN 15/2018 brisan člankom 53. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Zavoda iz članka 78. stavka 3., odnosno članka 80. stavka 4. ovoga Zakona i uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona, odnosno suglasnost iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona sadrži uvjete pod kojima se dopušta uzgoj, rok za obavljanje aktivnosti, te obvezu izvješćivanja.

(4) Popis jedinki strane divlje vrste za koji se dopušta uzgoj sastavni je dio dopuštenja iz članka 78. ovoga Zakona.

(5) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 78. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o uzgoju divlje vrste.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanjem dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– lokaciju i opis uzgajališta,

– datum planiranog početka uzgoja,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, opis matičnog fonda, broj ili količinu matičnih jedinki, dokaz o zakonitom podrijetlu matičnih jedinki, opis smještaja sadašnjeg i očekivanog broja jedinki,

– opis metode uzgoja,

– opis sigurnosnih mjera radi sprječavanja širenja, bijega i/ili krađe jedinki,

– procjenu predviđene potrebe i izvore dodatnih primjeraka za povećanje broja jedinki u uzgoju,

– vrstu proizvoda s kojom se namjerava ostvariti komercijalna dobit.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o opravdanosti uzgoja sa stajališta očuvanja vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanjem dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– lokaciju i opis uzgajališta,

– datum planiranog početka uzgoja,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, opis matičnog fonda, broj ili količinu matičnih jedinki, dokaz o zakonitom podrijetlu matičnih jedinki, opis smještaja sadašnjeg i očekivanog broja jedinki,

– opis metode uzgoja,

– opis sigurnosnih mjera radi sprječavanja širenja, bijega i/ili krađe jedinki,

– procjenu predviđene potrebe i izvore dodatnih primjeraka za povećanje broja jedinki u uzgoju,

– vrstu proizvoda s kojom se namjerava ostvariti komercijalna dobit.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu Agenciji na stručno mišljenje.

(4) Zavod Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o opravdanosti uzgoja sa stajališta očuvanja vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 22. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanjem dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– lokaciju i opis uzgajališta,

– datum planiranog početka uzgoja,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, opis matičnog fonda, broj ili količinu matičnih jedinki, dokaz o zakonitom podrijetlu matičnih jedinki, opis smještaja sadašnjeg i očekivanog broja jedinki,

– opis metode uzgoja,

– opis sigurnosnih mjera radi sprječavanja širenja, bijega i/ili krađe jedinki,

– procjenu predviđene potrebe i izvore dodatnih primjeraka za povećanje broja jedinki u uzgoju,

– vrstu proizvoda s kojom se namjerava ostvariti komercijalna dobit.

(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Agenciji na stručno mišljenje.

(4) Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o opravdanosti uzgoja sa stajališta očuvanja vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Uzgojena jedinka divlje vrste je vlasništvo osobe koja ju je uzgojila ili stekla.

(2) Vlasnik uzgojene jedinke divlje vrste dužan je spriječiti bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezinog dijela te je odgovoran za štetu koju ta jedinka prouzroči, kao i za troškove njezinog uklanjanja iz prirode, po načelu krivnje.

(3) Bijeg ili širenje uzgojene jedinke strane vrste u prirodu smatra se oštećenjem prirode, po utvrđivanju štetnih posljedica za prirodu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 54. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Uzgojena jedinka divlje vrste je vlasništvo osobe koja ju je uzgojila ili stekla.

(2) Vlasnik uzgojene jedinke divlje vrste dužan je spriječiti bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezinog dijela te je odgovoran za štetu koju ta jedinka prouzroči, kao i za troškove njezinog uklanjanja iz prirode, po načelu krivnje.

(3) Bijeg ili širenje uzgojene jedinke strane vrste u prirodu smatra se oštećenjem prirode, po utvrđivanju štetnih posljedica za prirodu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu i studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu izrađuje ovlaštenik.

(2) Troškove izrade studije iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.

(3) Na izradu studije iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 32. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 55. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu i studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona izrađuje ovlaštenik.

(2) Troškove izrade studije iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.

(3) Na izradu studije Ovlaštenik je dužan izraditi studiju iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 32. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona. na temelju podataka koji odražavaju sadašnje stanje te je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 89. ovoga Zakona sadrži:

– dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti,

– naziv vrste i količina za koji se traži pristup i korištenje genetskog materijala,

– opis planirane aktivnosti prikupljanja i korištenja genetskog materijala te opis utjecaja prikupljanja na ostale jedinke u populaciji predmetne vrste i utjecaja na stanište,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti (vezano uz pristup genetskom materijalu i mjesto istraživanja/korištenja genetskog materijala),

– obrazloženje potrebe i krajnje svrhe/namjene provođenja planirane aktivnosti/istraživanja.

(2) Ministarstvo, ako ocijeni potrebnim, dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Zavodu ili drugoj stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(3) Zavod i druga stručna institucija dužna je dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete i/ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 89. ovoga Zakona sadrži:

– dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti,

– naziv vrste i količina za koji se traži pristup i korištenje genetskog materijala,

– opis planirane aktivnosti prikupljanja i korištenja genetskog materijala te opis utjecaja prikupljanja na ostale jedinke u populaciji predmetne vrste i utjecaja na stanište,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti (vezano uz pristup genetskom materijalu i mjesto istraživanja/korištenja genetskog materijala),

– obrazloženje potrebe i krajnje svrhe/namjene provođenja planirane aktivnosti/istraživanja.

(2) Ministarstvo, ako ocijeni potrebnim, dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Zavodu Agenciji ili drugoj stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(3) Zavod Agencija i druga stručna institucija dužna je dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete i/ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 23. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 89. ovoga Zakona sadrži:

– dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti,

– naziv vrste i količina za koji se traži pristup i korištenje genetskog materijala,

– opis planirane aktivnosti prikupljanja i korištenja genetskog materijala te opis utjecaja prikupljanja na ostale jedinke u populaciji predmetne vrste i utjecaja na stanište,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti (vezano uz pristup genetskom materijalu i mjesto istraživanja/korištenja genetskog materijala),

– obrazloženje potrebe i krajnje svrhe/namjene provođenja planirane aktivnosti/istraživanja.

(2) Ministarstvo, ako ocijeni potrebnim, dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Agenciji ili drugoj stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(3) Agencija i druga stručna Stručna institucija dužna je dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete i/ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna osoba može obavljati poslove genske banke ako ishodi ovlaštenje Ministarstva.

(2) Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt.

(3) Uvjete za rad genskih banaka u kojima se čuva biološki materijal zavičajnih divljih vrsta zaštićenih na temelju ovoga Zakona, postupak i način izdavanja ovlaštenja za obavljanje poslova genske banke propisuje ministar pravilnikom.

(4) Odredbe ovoga članka ne odnose se na obavljanje poslova genskih i sjemenskih banaka vrsta šumskog drveća koji je uređen posebnim propisom.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 56., 57. i 107. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Pravna osoba može obavljati poslove genske banke ako ishodi ovlaštenje Ministarstva.

(2) Ovlaštenje Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt. (4) mora ispunjavati minimalno sljedeće uvjete:

(3) Uvjete za rad genskih banaka u kojima se čuva biološki materijal zavičajnih divljih vrsta zaštićenih na temelju ovoga Zakona, postupak i način izdavanja ovlaštenja za obavljanje poslova genske banke propisuje ministar pravilnikom.

– biti registrirana za obavljanje djelatnosti iz područja znanosti, istraživanja, obrazovanja ili muzejske djelatnosti,

– imati imenovanu odgovornu osobu genske banke koja je stalno zaposlena te ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnog, biotehničkog i/ili biomedicinskog područja s najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima,

– imati najmanje dva stalno zaposlena djelatnika prirodne, biotehničke i/ili biomedicinske struke s najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, od kojih je barem jedna osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem iz prirodnog, biotehničkog i/ili biomedicinskog područja i

– imati odgovarajući radni prostor, bilo u svom vlasništvu bilo u zakupu u minimalnom trajanju jednakom roku propisanom za važenje ovlaštenja u kojem obavlja sve radnje u okviru pripreme, obrade, sigurne pohrane, držanja i čuvanja biološkog i/ili genetskog materijala divljih vrsta.

(3) Odredbe ovoga članka ne odnose se na obavljanje poslova genskih i sjemenskih banaka vrsta šumskog drveća koji je uređen posebnim propisom.

(4) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo vodi evidenciju te redovito ažurira i na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.

(5) Detaljne uvjete za rad genskih banaka u kojima se čuva biološki materijal zavičajnih divljih vrsta zaštićenih na temelju ovoga Zakona, način izdavanja ovlaštenja, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje ovlaštenja te sadržaj i način vođenja evidencije o izdanim ovlaštenjima ministar propisuje pravilnikom.

NN 15/2018 dodan člankom 57. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zahtjev za ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona pravna osoba podnosi na način određen pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za ovlaštenje, osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi,

– podatke o genskoj banci, odgovornoj osobi za gensku banku i osobama koje će neposredno obavljati poslove genske banke,

– podatke o predmetu obavljanja poslova genske banke,

– podatke o čuvanom materijalu,

– opis metodologije pohrane i čuvanja (skladištenja) biološkog i/ili genetskog materijala,

– petogodišnji plan rada za obavljanje poslova genske banke,

– ostale podatke i dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

NN 15/2018 dodan člankom 57. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona ako utvrdi da podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima za obavljanje poslova genske banke propisanim pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona izdaje se na rok od pet godina.

(3) Važenje ovlaštenja može se na zahtjev pravne osobe produžiti novim ovlaštenjem na još pet godina, uz uvjet da pravna osoba dokaže da se nisu promijenili uvjeti na temelju kojih je prvobitno ovlaštenje izdano te da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Postupak produženja ovlaštenja iz stavka 3. ovoga članka pokreće se na zahtjev ovlaštenika 90 dana prije dana isteka ovlaštenja.

(5) Pravna osoba kojoj je izdano ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona za sve vrijeme važenja ovlaštenja mora ispunjavati sve uvjete slijedom kojih joj je ovlaštenje izdano.

(6) Ako ovlaštenik ne ispunjava uvjete na temelju kojih je ovlaštenje izdano te uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona ili prestaje s djelatnostima za koje je ovlašten, Ministarstvo će rješenjem ukinuti izdano ovlaštenje, a po njegovoj pravomoćnosti brisati pravnu osobu s popisa izdanih ovlaštenja.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Speleološki objekti od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Za speleološke objekte izrađuje se katastar koji uspostavlja i vodi Zavod.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Speleološki objekti od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Za speleološke objekte izrađuje se katastar koji uspostavlja i vodi Zavod Agencija.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 24. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Speleološki objekti od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Za speleološke objekte izrađuje se katastar koji uspostavlja i vodi Agencija Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) O otkriću speleološkog objekta nalaznik je dužan obavijestiti Ministarstvo i Zavod u roku od osam dana od otkrića.

(2) Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje po službenoj dužnosti u roku od 90 dana od dana prijave otkrića kojim se mogu utvrditi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) O otkriću speleološkog objekta nalaznik je dužan obavijestiti Ministarstvo i Zavod Agenciju u roku od osam dana od otkrića.

(2) Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje po službenoj dužnosti u roku od 90 dana od dana prijave otkrića kojim se mogu utvrditi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 25. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) O otkriću speleološkog objekta nalaznik je dužan obavijestiti Ministarstvo i Agenciju u roku od osam dana od otkrića.

(2) Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje po službenoj dužnosti u roku od 90 dana od dana prijave otkrića kojim se mogu utvrditi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako se otkriće speleološkog objekta dogodi tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, osoba koja izvodi radove dužna je prekinuti radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo i Zavod pisanim putem.

(2) Obavijest iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o lokaciji i opis otkrivenog speleološkog objekta.

(3) Zavod je dužan provesti hitna istraživanja speleološkog objekta i Ministarstvu dostaviti stručni nalaz o potencijalnom značaju speleološkog objekta u roku od dvadeset dana od primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ministarstvo po službenoj dužnosti rješenjem dopušta nositelju zahvata, odnosno osobi koja izvodi druge radove iz stavka 1. ovoga članka nastavak radova i određuje mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta ili donosi privremeno rješenje o obustavi radova u roku od deset dana od dostave stručnog nalaza iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Privremeno rješenje iz stavka 4. ovoga članka dostavlja se Zavodu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ako se otkriće speleološkog objekta dogodi tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, osoba koja izvodi radove dužna je prekinuti radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo i Zavod Agenciju pisanim putem.

(2) Obavijest iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o lokaciji i opis otkrivenog speleološkog objekta.

(3) Zavod Agencija je dužan provesti hitna istraživanja speleološkog objekta i Ministarstvu dostaviti stručni nalaz o potencijalnom značaju speleološkog objekta u roku od dvadeset dana od primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ministarstvo po službenoj dužnosti rješenjem dopušta nositelju zahvata, odnosno osobi koja izvodi druge radove iz stavka 1. ovoga članka nastavak radova i određuje mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta ili donosi privremeno rješenje o obustavi radova u roku od deset dana od dostave stručnog nalaza iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Privremeno rješenje iz stavka 4. ovoga članka dostavlja se Zavodu Agenciji.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 26. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Ako se otkriće speleološkog objekta dogodi tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, osoba koja izvodi radove dužna je prekinuti radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo i Agenciju pisanim putem.

(2) Obavijest iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o lokaciji i opis otkrivenog speleološkog objekta.

(3) Agencija Ministarstvo je dužan dužno provesti hitna istraživanja speleološkog objekta i Ministarstvu dostaviti izraditi stručni nalaz o potencijalnom značaju speleološkog objekta u roku od dvadeset dana od primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ministarstvo po službenoj dužnosti rješenjem dopušta nositelju zahvata, odnosno osobi koja izvodi druge radove iz stavka 1. ovoga članka nastavak radova i određuje mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta ili donosi privremeno rješenje o obustavi radova u roku od deset dana od dostave izrade stručnog nalaza iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Privremeno rješenje iz stavka 4. ovoga članka dostavlja se Agenciji.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavod je dužan provesti detaljnije istraživanje speleološkog objekta i Ministarstvu dostaviti stručni nalaz o značaju otkrivenog speleološkog objekta u roku od trideset dana od dostave privremenog rješenja o obustavi radova.

(2) U roku od petnaest dana od dostave stručnog nalaza iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje kojim se ukida privremeno rješenje o obustavi radova i dopušta nastavak radova ili se radovi trajno obustavljaju.

(3) U slučaju donošenja rješenja kojim se trajno obustavljaju radovi nositelj zahvata ima pravo na nadoknadu štete u iznosu stvarne štete koja je prouzročena trajnom obustavom radova.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zavod Agencija je dužan provesti detaljnije istraživanje speleološkog objekta i Ministarstvu dostaviti stručni nalaz o značaju otkrivenog speleološkog objekta u roku od trideset dana od dostave privremenog rješenja o obustavi radova.

(2) U roku od petnaest dana od dostave stručnog nalaza iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje kojim se ukida privremeno rješenje o obustavi radova i dopušta nastavak radova ili se radovi trajno obustavljaju.

(3) U slučaju donošenja rješenja kojim se trajno obustavljaju radovi nositelj zahvata ima pravo na nadoknadu štete u iznosu stvarne štete koja je prouzročena trajnom obustavom radova.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 27. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Agencija Ministarstvo je dužan dužno provesti detaljnije istraživanje speleološkog objekta i Ministarstvu dostaviti izraditi stručni nalaz o značaju otkrivenog speleološkog objekta u roku od trideset dana od dostave donošenja privremenog rješenja o obustavi radova.

(2) U roku od petnaest dana od dostave izrade stručnog nalaza iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje kojim se ukida privremeno rješenje o obustavi radova i dopušta nastavak radova ili se radovi trajno obustavljaju.

(3) U slučaju donošenja rješenja kojim se trajno obustavljaju radovi nositelj zahvata ima pravo na nadoknadu štete u iznosu stvarne štete koja je prouzročena trajnom obustavom radova.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja planira provedbu zahvata ili obavljanje radnji ili istraživanja u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju koji utječu na temeljna obilježja, uvjete i živi svijet u speleološkom objektu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– izvoditelju zahvata, radnji ili istraživanja,

– lokaciji zahvata, radnji ili istraživanja,

– načinu izvođenja zahvata, radnji ili istraživanja,

– vremenu u kojem će se izvoditi zahvat, radnja ili istraživanje,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 58. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja planira provedbu zahvata namjerava provoditi istraživanja ili obavljanje radnji ili istraživanja obavljati radnje u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju koji utječu na temeljna obilježja, uvjete i živi svijet u speleološkom objektu, kao i provoditi zahvate za koje nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva nadležnog tijela.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži podatke o:

– izvoditelju zahvata, radnji ili istraživanja,

– opisu zahvata, radnji ili istraživanja,

– svrsi zahvata, radnji ili istraživanja,

– lokaciji zahvata, radnji ili istraživanja,

– načinu izvođenja zahvata, radnji ili istraživanja,

– vremenu u kojem će se izvoditi zahvat, radnja ili istraživanje,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona ako utvrdi da zahvat, radnja ili istraživanje neće promijeniti stanišne uvjete u speleološkom objektu.

(2) Dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona izdaje se, u pravilu, na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona sadrži uvjete zaštite prirode i druge uvjete kojih se izvoditelj zahvata ili istraživanja mora pridržavati te rok na koji se dopušta provođenje zahvata ili istraživanja.

(4) Na izdavanje dopuštenja za provođenje zahvata ili obavljanje radnji, odnosno istraživanja u speleološkom objektu koji se nalazi na zaštićenom području ili je posebno zaštićeno područje, primjenjuju se odredbe članka 144., odnosno članka 145. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 59. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovog Zakona za:

– speleološke objekte koji se nalaze na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode,

– speleološke objekte koji nisu posebno zaštićeni i/ili se nalaze izvan zaštićenog područja.

(2) Upravno tijelo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovog Zakona za speleološke objekte koji se nalaze na području spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka za obavljanje znanstvenih i/ili stručnih istraživanja u speleološkim objektima na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba godišnje dopuštenje izdaje Ministarstvo.

(4) Dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(5) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona ako utvrdi da zahvat, radnja ili istraživanje neće promijeniti nepovoljno utjecati na temeljna obilježja i vrijednosti speleološkog objekta, stanišne uvjete i živi svijet u speleološkom objektu.

(2) Dopuštenje (6) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt dužan je omogućiti pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona izdaje se, u pravilu, na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje (7) Nadležno tijelo može dopuštenjem iz članka 105. ovoga Zakona sadrži uvjete zaštite prirode i druge uvjete kojih se izvoditelj zahvata ili istraživanja mora pridržavati te rok na koji se dopušta provođenje zahvata ili istraživanja. (4) Na izdavanje dopuštenja za provođenje zahvata ili obavljanje radnji, odnosno istraživanja u speleološkom objektu koji se nalazi na zaštićenom području ili je posebno zaštićeno područje, primjenjuju se odredbe članka 144., odnosno članka 145. ovoga Zakona stavka 1. ovoga Zakona odrediti obvezu dostave izvješća ili rezultata istraživanja ako ocijeni da je to od interesa za zaštitu prirode.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako se speleološki objekt nalazi na zaštićenom području ili je posebno zaštićeno područje, njime upravlja nadležna javna ustanova sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Ako se speleološki objekt nalazi izvan zaštićenog područja ili ako nije posebno zaštićen, upravljanje speleološkim objektom radi posjećivanja može se povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju odluke o davanju koncesije. Na pitanja vezana uz koncesije primjenjuju se odredbe članaka 178. do 187. ovoga Zakona i posebnog propisa.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 60. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ako se speleološki objekt nalazi na zaštićenom području ili je posebno zaštićeno područje, njime upravlja nadležna javna ustanova sukladno odredbama Speleološkim objektima, na način propisan ovim Zakonom, upravljaju javne ustanove iz članka 130. ovoga Zakona.

(2) Ako se speleološki objekt nalazi izvan zaštićenog područja ili ako nije posebno zaštićen, upravljanje Javna ustanova koja upravlja nacionalnim parkom ili parkom prirode upravlja speleološkim objektima koji se nalaze na području nacionalnog parka i parka prirode, a može upravljati i drugim speleološkim objektima koji se nalaze na području ekološke mreže temeljem nadležnosti dane odredbom članka 56.a ovoga Zakona.

(3) Javna ustanova za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode upravlja speleološkim objektima koji se nalaze na zaštićenim područjima kojima upravljaju i drugim speleološkim objektima koji se nalaze na području jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave sukladno mjesnoj nadležnosti te drugim speleološkim objektima koji se nalaze na području ekološke mreže temeljem nadležnosti dane odredbom članka 56.a ovoga Zakona.

(4) Upravljanje speleološkim objektom radi posjećivanja može se povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju odluke o davanju koncesije ili obavljanja druge djelatnosti u speleološkom objektu, u kojem je to dopušteno sukladno ovom Zakonu, može se povjeriti pravnim ili fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje navedenih djelatnosti na temelju koncesije Ministarstva ili koncesijskog odobrenja nadležne javne ustanove.

(5) Na pitanja vezana uz koncesije i koncesijska odobrenja za speleološke objekte koja nisu uređena ovim člankom primjenjuju se odredbe članaka od 178. do 187 193. ovoga Zakona i posebnog propisa.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt dužan je omogućiti pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanje za koje je ishođeno dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona.

(2) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu.

(3) Visina naknade određuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade odlučuje sud. Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna.

(4) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt, ukoliko je isti nositelj dopuštenja Ministarstva za organizirano posjećivanje, korištenje ili uređenje speleološkog objekta ili njegovog dijela prije stupanja na snagu ovog Zakona, ima pravo prvenstva kod dodjele koncesije pod jednakim uvjetima.

NN 15/2018 brisan člankom 61. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt dužan je omogućiti pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanje za koje je ishođeno dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona.

(2) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu.

(3) Visina naknade određuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade odlučuje sud. Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna.

(4) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt, ukoliko je isti nositelj dopuštenja Ministarstva za organizirano posjećivanje, korištenje ili uređenje speleološkog objekta ili njegovog dijela prije stupanja na snagu ovog Zakona, ima pravo prvenstva kod dodjele koncesije pod jednakim uvjetima.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom.

(2) Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada uredbom.

(3) Regionalni park i značajni krajobraz, uz prethodnu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga gospodarstva, pomorstva i gospodarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(4) Spomenik prirode, park-šumu i spomenik parkovne arhitekture, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a za park-šumu i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove šumarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(5) Nije dopušteno proglašavanje zaštićenog područja unutar prostora koji je posebnim propisima definiran kao područje od posebnog interesa za obranu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 62. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom.

(2) Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada uredbom.

(3) Regionalni park i značajni krajobraz, uz prethodnu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga gospodarstva, pomorstva i gospodarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(4) Spomenik prirode, park-šumu i spomenik parkovne arhitekture, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a za park-šumu i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove šumarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(5) Ako se područje koje se predlaže zaštititi nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave, akt o proglašenju, na temelju zajedničkog prijedloga jedinica područne (regionalne) samouprave na čijem se teritoriju proteže područje koje se želi zaštiti, donosi Vlada uredbom.

(6) Nije dopušteno proglašavanje zaštićenog područja unutar prostora koji je posebnim propisima definiran kao područje od posebnog interesa za obranu.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom.

(2) Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada uredbom.

(3) Regionalni park i značajni krajobraz, uz prethodnu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga gospodarstva, pomorstva i gospodarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(4) Spomenik prirode, park-šumu i spomenik parkovne arhitekture, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a za park-šumu i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove šumarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(5) Ako se područje koje se predlaže zaštititi nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave, akt o proglašenju, na temelju zajedničkog prijedloga jedinica područne (regionalne) samouprave na čijem se teritoriju proteže područje koje se želi zaštiti, donosi Vlada uredbom.

(6) Nije dopušteno proglašavanje zaštićenog područja unutar prostora koji je posebnim propisima definiran kao područje od posebnog interesa za obranu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Prijedlog akta o proglašavanju zaštićenog područja temelji se na:

– stručnoj podlozi koju izrađuje Zavod na zahtjev Ministarstva, a kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže zaštititi i način upravljanja tim područjem,

– izjavi tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za upravljanje zaštićenim područjem,

– posebnoj geodetskoj podlozi za upis pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu.

(2) Stručna podloga iz stavka 1. ovoga članka sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se zaštićuje, ocjenu stanja toga područja, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju proisteći, posebno s obzirom na vlasnička prava i zatečene gospodarske djelatnosti, te ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje akta o proglašenju zaštićenog područja.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 63. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Prijedlog akta o proglašavanju zaštićenog područja temelji se na:

– stručnoj podlozi koju izrađuje Zavod na zahtjev Ministarstva, a – izjavi tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za provođenje postupka proglašenja i upravljanje zaštićenim područjem,

– stručnoj podlozi kojom se utvrđuju vrijednosti i obilježja područja koje se predlaže zaštititi i način upravljanja tim područjem,

– izjavi tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za upravljanje zaštićenim područjem,

– – posebnoj geodetskoj podlozi za upis geodetskoj podlozi za zaštićena područja kojom se prostorno određuje područje koje se predlaže zaštititi i upis posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u katastar i zemljišnu knjigu.

(2) Stručna podloga iz stavka 1. ovoga članka sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se zaštićuje, ocjenu stanja toga područja, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju proisteći, posebno s obzirom na vlasnička prava i zatečene gospodarske djelatnosti, te ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje akta o proglašenju zaštićenog područja.

(3) Stručnu podlogu izrađuje Agencija na zahtjev Ministarstva.

(4) Geodetsku podlogu iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka čini preklop DOF 5 s katastarskim planom i ucrtanom granicom zaštićenog područja, koju je ovjerio ovlašteni inženjer geodezije u digitalnom i analognom obliku, te popis katastarskih čestica koje su obuhvaćene tim područjem.

(5) Geodetska podloga iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka izrađuje se na zahtjev predlagatelja akta o zaštiti.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 28. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Prijedlog akta o proglašavanju zaštićenog područja temelji se na:

– izjavi tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za provođenje postupka proglašenja i upravljanje zaštićenim područjem,

– stručnoj podlozi kojom se utvrđuju vrijednosti i obilježja područja koje se predlaže zaštititi i način upravljanja tim područjem,

– geodetskoj podlozi za zaštićena područja kojom se prostorno određuje područje koje se predlaže zaštititi i upis posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u katastar i zemljišnu knjigu.

(2) Stručna podloga iz stavka 1. ovoga članka sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se zaštićuje, ocjenu stanja toga područja, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju proisteći, posebno s obzirom na vlasnička prava i zatečene gospodarske djelatnosti te ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje akta o proglašenju zaštićenog područja.

(3) Stručnu podlogu izrađuje Agencija na zahtjev Ministarstva. Ministarstvo za proglašenje zaštićenih područja od državnog značenja. Za proglašenje zaštićenih područja od lokalnog značenja stručnu podlogu izrađuje Ministarstvo na zahtjev i o trošku javne ustanove iz članka 130. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Geodetsku podlogu iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka čini preklop DOF 5 s katastarskim planom i ucrtanom granicom zaštićenog područja, koju je ovjerio ovlašteni inženjer geodezije u digitalnom i analognom obliku, te popis katastarskih čestica koje su obuhvaćene tim područjem.

(5) Geodetska podloga iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka izrađuje se na zahtjev predlagatelja akta o zaštiti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Akt o proglašavanju zaštićenog područja sadrži:

– naziv i kategoriju zaštićenog područja,

– opis granice zaštićenog područja,

– kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku, koji je sastavni dio akta o proglašavanju,

– naznaku mjerila kartografskog prikaza,

– posebnu geodetsku podlogu za upis pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 64. vrijedi od 22. veljače 2018.

Akt o proglašavanju zaštićenog područja sadrži:

– naziv i kategoriju zaštićenog područja,

– opis granice zaštićenog područja,

– kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku, koji je sastavni dio akta o proglašavanju,

– naznaku mjerila kartografskog prikaza,

– posebnu geodetsku podlogu za upis pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Akt o proglašavanju zaštićenog područja iz članka 123. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona objavljuje se u »Narodnim novinama«, a akt o proglašavanju zaštićenog područja iz članka 123. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona u službenom glasilu jedinica područne (regionalne) samouprave i u »Narodnim novinama«.

(2) Kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku čuva donositelj akta o proglašenju, a jedan primjerak akta i kartografskog prikaza obvezno se dostavlja Ministarstvu i Zavodu.

(3) Akt o proglašavanju zaštićenog područja donositelj dostavlja područnom uredu za katastar, odnosno tijelu nadležnom za katastarske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: područni ured za katastar), radi evidentiranja posebnog pravnog režima, a za zaštićena područja koja proglašavaju Hrvatski sabor i Vlada, akt o proglašavanju zaštićenog područja nadležnom područnom uredu za katastar dostavlja Ministarstvo.

(4) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira posebni pravni režim, po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica radi upisa zabilježbe posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u zemljišnim knjigama, pozivom na akt temeljem kojeg je proveo postupak evidentiranja posebnog pravnog režima u svojim evidencijama.

(5) Zabilježba iz stavka 4. ovoga članka provodi se u zemljišnim knjigama bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Akt o proglašavanju zaštićenog područja iz članka 123. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona objavljuje se u »Narodnim novinama«, a akt o proglašavanju zaštićenog područja iz članka 123. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona u službenom glasilu jedinica područne (regionalne) samouprave i u »Narodnim novinama«.

(2) Kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku čuva donositelj akta o proglašenju, a jedan primjerak akta i kartografskog prikaza obvezno se dostavlja Ministarstvu i Zavodu Agenciji.

(3) Akt o proglašavanju zaštićenog područja donositelj dostavlja područnom uredu za katastar, odnosno tijelu nadležnom za katastarske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: područni ured za katastar), radi evidentiranja posebnog pravnog režima, a za zaštićena područja koja proglašavaju Hrvatski sabor i Vlada, akt o proglašavanju zaštićenog područja nadležnom područnom uredu za katastar dostavlja Ministarstvo.

(4) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira posebni pravni režim, po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica radi upisa zabilježbe posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u zemljišnim knjigama, pozivom na akt temeljem kojeg je proveo postupak evidentiranja posebnog pravnog režima u svojim evidencijama.

(5) Zabilježba iz stavka 4. ovoga članka provodi se u zemljišnim knjigama bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 29. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Akt o proglašavanju zaštićenog područja iz članka 123. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona objavljuje se u »Narodnim novinama«, a akt o proglašavanju zaštićenog područja iz članka 123. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona u službenom glasilu jedinica područne (regionalne) samouprave i u »Narodnim novinama«.

(2) Kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku čuva donositelj akta o proglašenju, a jedan primjerak akta i kartografskog prikaza obvezno se dostavlja Ministarstvu i Agenciji.

(3) Akt o proglašavanju zaštićenog područja donositelj dostavlja područnom uredu za katastar, odnosno tijelu nadležnom za katastarske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: područni ured za katastar), radi evidentiranja posebnog pravnog režima, a za zaštićena područja koja proglašavaju Hrvatski sabor i Vlada, akt o proglašavanju zaštićenog područja nadležnom područnom uredu za katastar dostavlja Ministarstvo.

(4) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira posebni pravni režim, po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica radi upisa zabilježbe posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u zemljišnim knjigama, pozivom na akt temeljem kojeg je proveo postupak evidentiranja posebnog pravnog režima u svojim evidencijama.

(5) Zabilježba iz stavka 4. ovoga članka provodi se u zemljišnim knjigama bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ako nestanu obilježja zbog kojih je proglašeno zaštićeno područje, nadležno tijelo iz članka 123. ovoga Zakona donosi akt o prestanku zaštite.

(2) Prijedlog akta o prestanku zaštite koji donosi Hrvatski sabor, odnosno Vlada temelji se na stručnoj podlozi koju izrađuje Zavod na zahtjev Ministarstva.

(3) Predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave donosi akt o prestanku zaštite uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i pribavljenu suglasnost Ministarstva.

(4) Na izvješćivanje javnosti o prijedlogu akta o prestanku zaštite odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 125. ovoga Zakona.

(5) Akt o prestanku zaštite, uz popis čestica s kojih prestaje zaštita, dostavlja se nadležnom područnom uredu za katastar radi brisanja iz evidencije posebnog pravnog režima.

(6) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira prestanak zaštite po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica radi brisanja zabilježbe posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u zemljišnim knjigama.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ako nestanu obilježja zbog kojih je proglašeno zaštićeno područje, nadležno tijelo iz članka 123. ovoga Zakona donosi akt o prestanku zaštite.

(2) Prijedlog akta o prestanku zaštite koji donosi Hrvatski sabor, odnosno Vlada temelji se na stručnoj podlozi koju izrađuje Zavod Agencija na zahtjev Ministarstva.

(3) Predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave donosi akt o prestanku zaštite uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda Agencije i pribavljenu suglasnost Ministarstva.

(4) Na izvješćivanje javnosti o prijedlogu akta o prestanku zaštite odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 125. ovoga Zakona.

(5) Akt o prestanku zaštite, uz popis čestica s kojih prestaje zaštita, dostavlja se nadležnom područnom uredu za katastar radi brisanja iz evidencije posebnog pravnog režima.

(6) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira prestanak zaštite po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica radi brisanja zabilježbe posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u zemljišnim knjigama.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 30. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Ako nestanu obilježja zbog kojih je proglašeno zaštićeno područje, nadležno tijelo iz članka 123. ovoga Zakona donosi akt o prestanku zaštite.

(2) Prijedlog akta o prestanku zaštite koji donosi Hrvatski sabor, odnosno Vlada temelji se na stručnoj podlozi koju izrađuje Agencija na zahtjev Ministarstva Ministarstvo.

(3) Predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave donosi akt o prestanku zaštite uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije i pribavljenu suglasnost Ministarstva.

(4) Na izvješćivanje javnosti o prijedlogu akta o prestanku zaštite odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 125. ovoga Zakona.

(5) Akt o prestanku zaštite, uz popis čestica s kojih prestaje zaštita, dostavlja se nadležnom područnom uredu za katastar radi brisanja iz evidencije posebnog pravnog režima.

(6) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira prestanak zaštite po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica radi brisanja zabilježbe posebnog pravnog režima – zaštićeno područje u zemljišnim knjigama.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

(1) Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove.

(2) Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode osniva Republika Hrvatska uredbom Vlade.

(3) Javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode osnivaju predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odlukom.

(4) Vlada može uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje s dva ili više nacionalna parka i/ili parka prirode.

(5) Vlada može uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje svim zaštićenim područjima od državnog značenja iz članka 111. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Osnivanjem jedinstvene javne ustanove iz stavka 5. ovoga članka prestaje pravo upravljanja tim područjima od strane javnih ustanova čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave.

(7) Iznimno, ako je jedinica lokalne samouprave osnovala javnu ustanovu za upravljanje nekim od područja iz članka 111. stavka 3. ovoga Zakona, osnivanjem javne ustanove iz stavka 5. ovoga članka ta javna ustanova nastavlja s upravljanjem tim područjem.

(8) Dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave mogu sporazumom zajednički osnovati javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na njihovim područjima.

(9) Osnivačka prava nad javnom ustanovom iz stavka 3. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave može prenijeti na jedinicu lokalne samouprave na čijem teritoriju je zaštićeno područje.

(10) Zaštićenim područjima koja proglašava Vlada i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, ako se nalaze na prostoru nacionalnog parka ili parka prirode, ili graniči s njima, ili se nalaze neposredno uz njihovu granicu, može upravljati javna ustanova koja upravlja nacionalnim parkom ili parkom prirode.

(11) Zaštićenim područjem koje proglašava predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na području više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički upravljaju javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode tih jedinica.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 65. vrijedi od 22. veljače 2018.

Osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

(1) Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove.

(2) Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode osniva Republika Hrvatska uredbom Vlade.

(3) Javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode osnivaju predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odlukom.

(4) Vlada može uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje s dva ili više nacionalna parka i/ili parka prirode.

(5) Vlada može uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje svim zaštićenim područjima od državnog značenja iz članka 111. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Osnivanjem jedinstvene javne ustanove iz stavka 5. ovoga članka prestaje pravo upravljanja tim područjima od strane javnih ustanova čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave.

(7) Iznimno, ako je jedinica lokalne samouprave osnovala javnu ustanovu za upravljanje nekim od područja iz članka 111. stavka 3. ovoga Zakona, osnivanjem javne ustanove iz stavka 5. ovoga članka ta javna ustanova nastavlja s upravljanjem tim područjem.

(8) Dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave mogu sporazumom zajednički osnovati javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na njihovim područjima.

(9) Osnivačka prava nad javnom ustanovom iz stavka 3. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave može prenijeti na jedinicu lokalne samouprave na čijem teritoriju je zaštićeno područje.

(10) Zaštićenim područjima koja proglašava Vlada i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, ako se nalaze na prostoru nacionalnog parka ili parka prirode, ili graniči s njima, ili se nalaze neposredno uz njihovu granicu, može upravljati javna ustanova koja upravlja koja proglašava Vlada ili predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave upravlja nadležna javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode.

(11) Zaštićenim područjem koje proglašava predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na području više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički upravljaju javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode tih jedinica.

(12) Zaštićenim područjima koja graniče ili se nalaze neposredno uz granicu nacionalnog parka ili parka prirode može upravljati javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode.

(13) Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima upravljaju speleološkim objektima sukladno članku 107. ovoga Zakona.

(14) Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima upravljaju područjem ekološke mreže temeljem mjesne nadležnosti utvrđene uredbom Vlade donesene temeljem odredbe članka 56.a ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Financijsko poslovanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

(1) Sredstva za rad javnih ustanova i obavljanje djelatnosti iz članka 131. ovoga Zakona osiguravaju se iz:

– državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

– prihoda od korištenja zaštićenih dijelova prirode,

– prihoda od naknada,

– drugih izvora utvrđenih ovim Zakonom i posebnim propisima.

(2) Javna ustanova nakon isteka poslovne godine izrađuje godišnje financijsko izvješće. Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode dostavljaju ga Ministarstvu, a javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Izvješće se dostavlja najkasnije u roku od 30 dana nakon usvajanja.

(3) O korištenju službenih osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica i sredstava reprezentacije za javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkom i parkom prirode ministar donosi pravilnik, a za javne ustanove koje upravljaju ostalim zaštićenim područjima izvršno tijelo osnivača donosi odluku.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 66. vrijedi od 22. veljače 2018.

Financijsko poslovanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

(1) Sredstva za rad javnih ustanova i obavljanje djelatnosti iz članka 131. ovoga Zakona osiguravaju se iz:

– državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

– prihoda od korištenja zaštićenih dijelova prirode,

– prihoda od naknada,

– donacija pravnih i fizičkih osoba,

– drugih izvora utvrđenih ovim Zakonom i posebnim propisima.

(2) Javna ustanova nakon isteka poslovne godine izrađuje godišnje financijsko izvješće. Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode dostavljaju ga Ministarstvu, a javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Izvješće se dostavlja najkasnije u roku od 30 dana nakon usvajanja.

(3) O korištenju službenih osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica i sredstava reprezentacije za javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkom i parkom prirode ministar donosi pravilnik, a za javne ustanove koje upravljaju ostalim zaštićenim područjima izvršno tijelo osnivača donosi odluku.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Upravno vijeće:

– donosi statut javne ustanove,

– donosi poslovnik o svom radu,

– donosi plan upravljanja,

– donosi godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja i prati njegovo izvršavanje,

– donosi godišnji financijski plan javne ustanove i godišnji obračun,

– raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja javne ustanove,

– raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja, glavnog čuvara prirode, čuvara prirode i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica,

– donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu javne ustanove, pravilnik o plaćama javne ustanove i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom,

– donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu javne ustanove ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom, samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade odnosno izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,

– odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje javnom ustanovom, a za koja nije propisana nadležnost ravnatelja.

(2) Plan upravljanja i godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja nacionalnog parka i parka prirode donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda.

(3) Plan upravljanja ostalih zaštićenih područja donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda, a godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih područja uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda.

(4) Upravno vijeće javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode donosi statut, pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i pravilnik o plaćama uz suglasnost Ministarstva, a Upravno vijeće javne ustanove koja upravlja ostalim zaštićenim područjima uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

(5) Javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem na području dviju ili više jedinica područne (regionalne) samouprave donosi statut uz suglasnost Ministarstva.

(6) Upravno vijeće dostavlja Ministarstvu, odnosno izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, kao i Zavodu izvješće o ostvarivanju plana upravljanja i godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Upravno vijeće:

– donosi statut javne ustanove,

– donosi poslovnik o svom radu,

– donosi plan upravljanja,

– donosi godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja i prati njegovo izvršavanje,

– donosi godišnji financijski plan javne ustanove i godišnji obračun,

– raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja javne ustanove,

– raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja, glavnog čuvara prirode, čuvara prirode i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica,

– donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu javne ustanove, pravilnik o plaćama javne ustanove i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom,

– donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu javne ustanove ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom, samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade odnosno izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,

– odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje javnom ustanovom, a za koja nije propisana nadležnost ravnatelja.

(2) Plan upravljanja i godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja nacionalnog parka i parka prirode donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda Agencije.

(3) Plan upravljanja ostalih zaštićenih područja donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda Agencije, a godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih područja uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda Agencije.

(4) Upravno vijeće javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode donosi statut, pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i pravilnik o plaćama uz suglasnost Ministarstva, a Upravno vijeće javne ustanove koja upravlja ostalim zaštićenim područjima uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

(5) Javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem na području dviju ili više jedinica područne (regionalne) samouprave donosi statut uz suglasnost Ministarstva.

(6) Upravno vijeće dostavlja Ministarstvu, odnosno izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, kao i Zavodu Agenciji izvješće o ostvarivanju plana upravljanja i godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 31. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Upravno vijeće:

– donosi statut javne ustanove,

– donosi poslovnik o svom radu,

– donosi plan upravljanja,

– donosi godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja i prati njegovo izvršavanje,

– donosi godišnji financijski plan javne ustanove i godišnji obračun,

– raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja javne ustanove,

– raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja, glavnog čuvara prirode, čuvara prirode i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica,

– donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu javne ustanove, pravilnik o plaćama javne ustanove i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom,

– donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu javne ustanove ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom, samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade odnosno izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,

– odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje javnom ustanovom, a za koja nije propisana nadležnost ravnatelja.

(2) Plan upravljanja i godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja nacionalnog parka i parka prirode donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije.

(3) Plan upravljanja ostalih zaštićenih područja donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, a godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih područja uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije Ministarstva.

(4) Upravno vijeće javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode donosi statut, pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i pravilnik o plaćama uz suglasnost Ministarstva, a Upravno vijeće javne ustanove koja upravlja ostalim zaštićenim područjima uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

(5) Javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem na području dviju ili više jedinica područne (regionalne) samouprave donosi statut uz suglasnost Ministarstva.

(6) Upravno vijeće dostavlja Ministarstvu, odnosno izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, kao i Agenciji izvješće o ostvarivanju plana upravljanja i godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Prostorni plan područja posebnih obilježja

Organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuju se prostornim planom područja posebnih obilježja, na temelju stručne podloge koju izrađuje Zavod.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Prostorni plan područja posebnih obilježja

Organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuju se prostornim planom područja posebnih obilježja, na temelju stručne podloge koju izrađuje Zavod Agencija.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 32. vrijedi od 15. veljače 2019.

Prostorni plan područja posebnih obilježja

Organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuju se prostornim planom područja posebnih obilježja, na temelju stručne podloge koju izrađuje Agencija Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Plan upravljanja

(1) Upravljanje zaštićenim područjem provodi se na temelju plana upravljanja.

(2) Plan upravljanja donosi se za razdoblje od deset godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina.

(3) Plan upravljanja određuje:

– ciljeve upravljanja,

– aktivnosti za postizanje ciljeva upravljanja,

– pokazatelje učinkovitosti upravljanja.

(4) Sadržaj plana upravljanja, postupak njegova donošenja i/ili izmjene i/ili dopune pobliže propisuje ministar pravilnikom.

(5) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se pridržavati plana upravljanja.

(6) Prijedlog plana upravljanja javne ustanove dužne su staviti na uvid javnosti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša.

(7) Plan upravljanja zaštićenog područja koje je prekogranično povezano sporazumno se utvrđuje s nadležnim tijelom države u kojoj se nalazi prekogranični dio zaštićenog područja.

(8) Planom upravljanja može biti obuhvaćeno više zaštićenih područja u nadležnosti jedne javne ustanove.

(9) Plan upravljanja zaštićenim područjem koje proglašava Vlada i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na području više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički donose upravna vijeća javnih ustanova koje njime upravljaju.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 67. vrijedi od 22. veljače 2018.

Plan upravljanja

(1) Upravljanje zaštićenim područjem provodi se na temelju plana upravljanja.

(2) Plan upravljanja donosi se za razdoblje od deset godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina.

(3) Plan upravljanja određuje obvezno sadrži:

– analizu stanja zaštićenog područja,

– ciljeve upravljanja,

– aktivnosti za postizanje ciljeva upravljanja,,

– pokazatelje učinkovitosti upravljanja.

(4) Sadržaj plana upravljanja, postupak njegova donošenja i/ili izmjene i/ili dopune pobliže propisuje ministar pravilnikom.

– upravljačke zone zaštićenog područja,

– pokazatelje provedbe plana.

(4) Planovi upravljanja iz stavka 1. ovoga članka koji su ujedno i planovi upravljanja ekološkom mrežom sadrže i odredbe iz članka 56. stavka 4. ovoga Zakona.

(5) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se pridržavati plana upravljanja.

(6) Prijedlog plana upravljanja javne ustanove dužne su staviti na uvid javnosti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša.

(7) Plan upravljanja zaštićenog područja koje je prekogranično povezano sporazumno se utvrđuje s nadležnim tijelom države u kojoj se nalazi prekogranični dio zaštićenog područja.

(8) Planom upravljanja može biti obuhvaćeno više zaštićenih područja u nadležnosti jedne javne ustanove.

(9) Plan upravljanja zaštićenim područjem koje proglašava Vlada i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na području više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički donose upravna vijeća javnih ustanova koje njime upravljaju.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Zabranjene radnje

(1) U zaštićenim područjima zabranjene su osobito sljedeće radnje:

– usidriti i/ili privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom i aktom državnog tijela nadležnog za unutarnju plovidbu, ako se zaštićeno područje nalazi na unutarnjim vodama,

– privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom koja imaju status luke, ako se zaštićeno područje nalazi na pomorskom dobru,

– voziti i/ili parkirati vozila izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje,

– oštetiti i/ili uništiti znak i/ili informativnu ploču,

– ložiti vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu,

– postaviti informativnu ploču, reklamni i/ili drugi pano bez dopuštenja,

– kampirati, odnosno logorovati izvan za to predviđenih i označenih mjesta,

– posjetiti bez ulaznice ili vinjete kad je ulaznica ili vinjeta obvezna,

– odložiti otpad izvan predviđenog i označenog prostora,

– kupati se na mjestima određenima od strane nadležne javne ustanove kao područja zabrane kupanja.

(2) Zabrane iz stavka 1. podstavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na ovlaštene osobe u obavljanju službenih dužnosti i zaposlenike pravnih osoba koje obavljaju dopuštenu djelatnost u zaštićenom području, kao ni na pravne i fizičke osobe koje u slučaju opasnosti ili akcidenta obavljaju poslove zaštite i spašavanja ljudi i imovine.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 68. vrijedi od 22. veljače 2018.

Zabranjene radnje

(1) U zaštićenim područjima zabranjene su osobito sljedeće radnje:

– kretati se plovilom, usidriti i/ili privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom i aktom državnog tijela nadležnog za unutarnju plovidbu, ako se zaštićeno područje nalazi na unutarnjim vodama,

– prati plovila ili vozila na površinskim kopnenim vodama, obali mora ili u moru,

– privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom koja imaju status privezišta, sidrišta ili luke, ako se zaštićeno područje nalazi na pomorskom dobru,

– uzimati iz prirode, hvatati, uznemiravati divlje vrste koje nisu strogo zaštićene u strogom rezervatu, posebnom rezervatu i nacionalnom parku,

– hraniti divlje životinje na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka,

– obavljati nedozvoljene podvodne aktivnosti,

– obavljati nedozvoljeni ribolov,

– držati stoku na slobodnoj ispaši izvan sezone ispaše,

– voziti i/ili parkirati vozila i bicikle izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje,

– oštetiti i/ili uništiti znak i/ili informativnu ploču i/ili didaktičku opremu,

– ložiti vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu,

– postaviti informativnu ploču, reklamni i/ili drugi pano bez dopuštenja,

– kampirati, odnosno logorovati izvan za to predviđenih i označenih mjesta,

– postavljati nove penjačke smjerove bez odobrenja javne ustanove,

– polijetati sportskim parajedrilicama i ovjesnim jedrilicama izvan površina koje su posebno označene i određene za tu namjenu,

– nedozvoljeno koristiti bespilotne letjelice na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka,

– kretati se izvan označenih pješačkih staza i izvan područja predviđenog za posjećivanje na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka osim pri provedbi istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje,

– posjetiti bez ulaznice ili vinjete kad je ulaznica ili vinjeta obvezna,

– odložiti otpad izvan predviđenog i označenog prostora mjesta,

– kupati se na mjestima određenima od strane nadležne javne ustanove kao područja zabrane kupanja.

(2) Zabrane iz stavka 1. podstavaka 1., 2. i 3 3.i 9. ovoga članka ne odnose se na ovlaštene osobe u obavljanju službenih dužnosti i zaposlenike pravnih osoba koje obavljaju dopuštenu djelatnost u zaštićenom području, kao ni na pravne i fizičke osobe koje u slučaju opasnosti ili akcidenta obavljaju poslove zaštite i spašavanja ljudi i imovine.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Program zaštite šuma

(1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata i nacionalnog parka donosi se program zaštite šuma koji sadrži mjere njihove zaštite.

(2) Troškove izrade programa zaštite šuma iz stavka 1. ovoga članka snosi nadležna javna ustanova.

(3) Za zaštićena područja u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije i park-šume donosi se program zaštite šuma koji sadrži mjere njihove zaštite i sastavni je dio šumskogospodarskog plana, te se izrađuje i provodi u sklopu šumskogospodarskog plana.

(4) Program zaštite šuma iz stavka 1. ovoga članka izrađuje se i donosi sukladno posebnom propisu kojim se uređuje izrada šumskogospodarskog plana uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(5) Provođenje programa zaštite šuma iz stavka 1. ovoga članka nadležna javna ustanova može povjeriti pravnoj osobi ovlaštenoj za provođenje programa zaštite šuma sklapanjem ugovora.

(6) Prijedlog programa zaštite šuma javne ustanove dužne su staviti na uvid javnosti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 69. vrijedi od 22. veljače 2018.

Program zaštite šuma

(1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata i nacionalnog parka donosi se program zaštite, njege i obnove šuma koji sadrži mjere njihove zaštite.

(2) Troškove izrade i provođenja programa zaštite šuma iz stavka 1. ovoga članka snosi nadležna javna ustanova.

(3) Za zaštićena područja u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije i park-šume donosi se program zaštite, njege i obnove šuma koji sadrži mjere njihove zaštite i sastavni je dio šumskogospodarskog plana, te se izrađuje i provodi u sklopu šumskogospodarskog plana.

(4) Program zaštite šuma iz stavka 1. ovoga članka izrađuje se i donosi sukladno posebnom propisu iz područja šumarstva kojim se uređuje izrada šumskogospodarskog plana uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(5) Provođenje programa zaštite šuma iz stavka 1. ovoga članka nadležna javna ustanova može povjeriti pravnoj osobi ovlaštenoj za provođenje programa zaštite, njege i obnove šuma sklapanjem ugovora.

(6) Prijedlog programa zaštite, njege i obnove šuma javne ustanove dužne su staviti na uvid javnosti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša.

(7) Program zaštite, njege i obnove šuma u čijem se obuhvatu nalazi ekološka mreža smatra se planom upravljanja ekološkom mrežom iz članka 56.b ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Opći akti o zaštiti i očuvanju zaštićenog područja

(1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda, ministar donosi pravilnik o zaštiti i očuvanju.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka pobliže se propisuju uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja i upravne mjere za nepoštivanje odredbi toga pravilnika i ovoga Zakona.

(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja.

(4) Odlukom iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja te mjere za provođenje te odluke.

(5) Za zaštićena područja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, pravilnik o zaštiti i očuvanju, odnosno odluka o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenih područja donosi se uz pribavljenu prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove pomorstva, šumarstva, ribarstva ili vodnoga gospodarstva kada je prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno iz njihova djelokruga.

(6) Ako nadležno tijelo iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi prethodnu suglasnost u roku od 30 dana, smatrat će se da je prethodna suglasnost izdana.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 70. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Opći akti o zaštiti i očuvanju zaštićenog područja

(1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda Agencije, ministar donosi pravilnik o zaštiti i očuvanju.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka pobliže se propisuju uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja te upravljačke zone zaštićenog područja i upravne mjere za nepoštivanje odredbi toga pravilnika i ovoga Zakona.

(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda Agencije i prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite, i očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja.

(4) Odlukom iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja te upravljačke zone zaštićenog područja te, kao i mjere za provođenje te odluke.

(5) Za zaštićena područja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, pravilnik o zaštiti i očuvanju, odnosno odluka o mjerama zaštite, i očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenih područja donosi se uz pribavljenu prethodnu suglasnost središnjeg prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnog nadležnih za poslove pomorstva, šumarstva, ribarstva ili vodnoga gospodarstva i akvakulture kada je prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno iz njihova djelokruga.

(6) Ako nadležno tijelo iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi prethodnu suglasnost prethodno mišljenje u roku od 30 dana, smatrat će se da je prethodna suglasnost izdana prethodno mišljenje izdano.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 33. vrijedio od 15. veljače 2019. do 3. siječnja 2020.

Opći akti o zaštiti i očuvanju zaštićenog područja

(1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, ministar donosi pravilnik o zaštiti i očuvanju.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka pobliže se propisuju mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja te upravljačke zone zaštićenog područja.

(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije i prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite i očuvanja zaštićenog područja.

(4) Odlukom iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja te upravljačke zone zaštićenog područja, kao i mjere za provođenje te odluke.

(5) Za zaštićena područja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka pravilnik o zaštiti i očuvanju, odnosno odluka o mjerama zaštite i očuvanja zaštićenih područja donosi se uz prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove pomorstva, šumarstva, ribarstva i akvakulture kada je prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno iz njihova djelokruga.

(6) Ako nadležno tijelo iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi prethodno mišljenje u roku od 30 dana, smatrat će se da je prethodno mišljenje izdano.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

Opći akti o zaštiti i očuvanju zaštićenog područja

(1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove, ministar donosi pravilnik o zaštiti i očuvanju.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka pobliže se propisuju mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja te upravljačke zone zaštićenog područja.

(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite i očuvanja zaštićenog područja.

(4) Odlukom iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja te upravljačke zone zaštićenog područja, kao i mjere za provođenje te odluke.

(5) Za zaštićena područja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka pravilnik o zaštiti i očuvanju, odnosno odluka o mjerama zaštite i očuvanja zaštićenih područja donosi se uz prethodno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove pomorstva, šumarstva, ribarstva i akvakulture kada je prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno iz njihova djelokruga.

(6) Ako nadležno tijelo iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi prethodno mišljenje u roku od 30 dana, smatrat će se da je prethodno mišljenje izdano.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Zahvati, radnje i istraživanje

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode te utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvat na području nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode.

(2) Upravno tijelo izdaje dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona i utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvat na području spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 71. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

Zahvati, radnje i istraživanje (1) Ministarstvo izdaje dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode te utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvat i istraživanja

Utvrđivanje uvjeta zaštite prirode te izdavanje potvrda i drugih akata za građenje sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje provodi:

– Ministarstvo za zahvate na području posebnog rezervata i za zahvate iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona koji se izvode na području nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode. (2) Upravno tijelo izdaje dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona i utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvat i/ili parka prirode te za zahvate kojima je nositelj javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode,

– javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode za zahvate koji se izvode na području nacionalnog parka ili parka prirode osim za zahvate iz podstavka 1. ovoga stavka,

– upravno tijelo za zahvate koji se izvode na području spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 4. siječnja 2020.

Zahvati i istraživanja

Utvrđivanje uvjeta zaštite prirode te izdavanje potvrda i drugih akata Za zahvate na zaštićenom području za građenje koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje provodi potrebno ishoditi akt za građenje, osim za zahvate iz članka 23. ovoga Zakona, uvjete zaštite prirode utvrđuje i potvrdu izdaje:

– Ministarstvo za zahvate na području posebnog rezervata i za zahvate iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona koji se izvode na području nacionalnog parka i/ili ili parka prirode te za zahvate kojima je nositelj javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode

– javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode za zahvate koji se izvode na području nacionalnog parka ili parka prirode osim za zahvate iz podstavka 1. ovoga stavka, a kojima nije nositelj javna ustanova

– upravno tijelo za zahvate koji se izvode na području regionalnog parka, spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– izvoditelju zahvata,

– lokaciji zahvata,

– trajanju i vremenu izvođenja zahvata,

– načinu izvođenja zahvata,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

(3) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se, u pravilu, na rok do dvije godine.

(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode i rok na koji se izdaje.

(5) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na zahvate koji se provode na temelju planova gospodarenja prirodnim dobrima koji su doneseni uz prethodnu suglasnost iz članka 22. ovoga Zakona, osim ako uvjetima iz članka 20. ovoga Zakona nije drugačije utvrđeno.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 72. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– izvoditelju opis zahvata ili idejno rješenje,

– lokaciju zahvata,

– lokaciji zahvata,

– – trajanju trajanje i vremenu vrijeme izvođenja zahvata,

– načinu način izvođenja zahvata,

– korištenoj podatke o opremi, alatima, strojevima i dr. za izvođenje zahvata.

(3) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se, u pravilu, na rok do dvije godine.

(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode i rok na koji se izdaje.

(5) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na zahvate koji se provode na temelju planova gospodarenja prirodnim dobrima koji su doneseni uz prethodnu suglasnost iz članka 22. ovoga Zakona su predviđeni planovima ili programima iz područja šumarstva, lovstva, vodnoga gospodarstva i ribarstva za koje je proveden postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, osim ako uvjetima iz članka 20 48. stavka 8. ovoga Zakona nije drugačije drukčije utvrđeno.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi znanstvena i/ili stručna istraživanja u zaštićenom području dužna je ishoditi dopuštenje.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– izvoditelju istraživanja,

– lokaciji istraživanja,

– svrsi istraživanja,

– trajanju i vremenu provođenja istraživanja,

– načinu provođenja istraživanja,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

(3) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravano istraživanje neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na rok do pet godina.

(5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode, rok na koji se izdaje te obavijest o potrebi dostavljanja izvješća ili rezultata istraživanja.

(6) Ministarstvo može dopuštenjem iz stavka 1. ovoga članka odrediti obvezu dostave izvješća ili rezultata izvješćivanja ako ocijeni da je to od interesa za zaštitu prirode.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 73. i 74. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi znanstvena i/ili stručna istraživanja sastavnica prirode u zaštićenom području dužna je ishoditi dopuštenje.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– izvoditelju istraživanja,

– lokaciji istraživanja,

– svrsi istraživanja,

– trajanju i vremenu provođenja istraživanja,

– načinu provođenja istraživanja,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

(3) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravano istraživanje neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na rok do pet godina.

(5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode, rok na koji se izdaje te obavijest o potrebi dostavljanja izvješća ili rezultata istraživanja.

(6) Ministarstvo može dopuštenjem iz stavka 1. ovoga članka odrediti obvezu dostave izvješća ili rezultata izvješćivanja ako ocijeni da je to od interesa za zaštitu prirode Inventarizacija i praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) u zaštićenom području koji ne uključuju korištenje invazivnih metoda s jedinkama strogo zaštićenih vrsta, a koje provode javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima prema metodologiji i protokolu iz članka 15. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona, ne smatraju se istraživanjem u smislu ovoga članka.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 34. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi znanstvena i/ili stručna istraživanja sastavnica prirode u zaštićenom području dužna je ishoditi dopuštenje.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o:

– izvoditelju istraživanja,

– lokaciji istraživanja,

– svrsi istraživanja,

– trajanju i vremenu provođenja istraživanja,

– načinu provođenja istraživanja,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

(3) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravano istraživanje neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na rok do pet godina.

(5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode, rok na koji se izdaje te obavijest o potrebi dostavljanja izvješća ili rezultata istraživanja.

(6) Inventarizacija i praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) u zaštićenom području koji ne uključuju korištenje invazivnih metoda s jedinkama strogo zaštićenih vrsta, a koje provode javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima prema od Ministarstva standardiziranoj metodologiji i protokolu iz članka 15. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona, ne smatraju se istraživanjem u smislu ovoga članka.

NN 15/2018 dodan člankom 74. vrijedi od 22. veljače 2018.

Dopuštenje iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona izdaje:

– Ministarstvo za zahvate i istraživanja na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode,

– upravno tijelo za zahvate i istraživanja na području spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Pravo vlasnika na naknadu

(1) Ako je uporaba i korištenje zaštićenog područja za određene svrhe ograničena ili zabranjena, vlasnik ili nositelj prava u tom zaštićenom području ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut.

(2) Visina naknade ovisi o svrsi uporabe i korištenja te trajanju, vrsti i opsegu ograničenja ili zabrane.

(3) Visina naknade utvrđuje se sporazumno. U slučaju spora o visini naknade odlučuje mjesno i stvarno nadležni sud.

(4) Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna Ministarstva za zaštićena područja iz članka 111. stavka 3., odnosno proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave na čijem teritoriju se nalazi zaštićeno područje iz članka 111. stavka 4. ovoga Zakona.

NN 15/2018 brisan člankom 75. vrijedi od 22. veljače 2018.

Pravo vlasnika na naknadu

(1) Ako je uporaba i korištenje zaštićenog područja za određene svrhe ograničena ili zabranjena, vlasnik ili nositelj prava u tom zaštićenom području ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut.

(2) Visina naknade ovisi o svrsi uporabe i korištenja te trajanju, vrsti i opsegu ograničenja ili zabrane.

(3) Visina naknade utvrđuje se sporazumno. U slučaju spora o visini naknade odlučuje mjesno i stvarno nadležni sud.

(4) Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna Ministarstva za zaštićena područja iz članka 111. stavka 3., odnosno proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave na čijem teritoriju se nalazi zaštićeno područje iz članka 111. stavka 4. ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.

(2) Strogo zaštićene vrste, na prijedlog Zavoda temeljem Crvenog popisa, vodeći računa o načelu predostrožnosti i ostalim kriterijima propisanim ovim Zakonom, proglašava ministar pravilnikom.

(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka propisuju se i opće mjere zaštite strogo zaštićenih vrsta i njihovih staništa, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje dopuštenja za odstupanja od strogih mjera zaštite, postupanje s mrtvim ili ozlijeđenim primjercima strogo zaštićenih vrsta, sadržaj, način izrade i postupak donošenja plana upravljanja s akcijskim planom i druga pravila postupanja sa strogo zaštićenim vrstama.

(4) Crveni popis utvrđuje Zavod te je zadužen za njegovo ažuriranje. Crveni popis objavljuje se na internetskoj stranici Zavoda.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 76. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.

(2) Strogo zaštićene vrste, na prijedlog Zavoda Agencije temeljem Crvenog popisa, vodeći računa o načelu predostrožnosti i ostalim kriterijima propisanim ovim Zakonom, proglašava ministar pravilnikom.

(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka propisuju se i opće mjere zaštite strogo zaštićenih vrsta i njihovih staništa, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje dopuštenja za odstupanja od strogih mjera zaštite, postupanje s mrtvim ili ozlijeđenim primjercima strogo zaštićenih vrsta, sadržaj, način izrade i postupak donošenja plana upravljanja s akcijskim planom i druga pravila postupanja sa strogo zaštićenim vrstama.

(4) Crveni popis utvrđuje Zavod Agencija te je zadužen za njegovo ažuriranje. Crveni popis objavljuje se na internetskoj stranici Zavoda. Agencije.

(5) Plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom s akcijskom planom odlukom donosi ministar, osim za strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva i ribarstva, za koje plan upravljanja s akcijskim planom uz suglasnost Ministarstva donosi ministar nadležan za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 35. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.

(2) Strogo zaštićene vrste, na prijedlog Agencije temeljem Crvenog popisa, vodeći računa o načelu predostrožnosti i ostalim kriterijima propisanim ovim Zakonom, proglašava ministar pravilnikom.

(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka propisuju se i opće mjere zaštite strogo zaštićenih vrsta i njihovih staništa, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje dopuštenja za odstupanja od strogih mjera zaštite, postupanje s mrtvim ili ozlijeđenim primjercima strogo zaštićenih vrsta, sadržaj, način izrade i postupak donošenja plana upravljanja s akcijskim planom i druga pravila postupanja sa strogo zaštićenim vrstama.

(4) Crveni popis utvrđuje Agencija te je zadužen za njegovo ažuriranje. Crveni popis objavljuje se na internetskoj stranici Agencije. i ažurira Ministarstvo, a objavljuje ga na svojoj mrežnoj stranici.

(5) Plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom s akcijskom planom odlukom donosi ministar, osim za strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva i ribarstva, za koje plan upravljanja s akcijskim planom uz suglasnost Ministarstva donosi ministar nadležan za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Mjere zaštite strogo zaštićenih vrsta i mjere zaštite njihovih staništa sastavni su dio uvjeta zaštite prirode iz članka 20., članka 21. stavka 2., članka 23. i članka 143. ovoga Zakona.

(2) U hitnim slučajevima ministar može naredbom odrediti mjere zaštite za strogo zaštićene vrste i mjere zaštite njihovih staništa.

(3) Ako je neko područje povremeno ili privremeno stanište strogo zaštićene vrste, a njezina se zaštita ne može osigurati na neki drugi način, ministar može naredbom proglasiti to područje ili neki njegov dio privremeno zaštićenim, ali ne duže od šest mjeseci.

(4) Naredba iz stavaka 2. i 3. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 77. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Mjere zaštite strogo zaštićenih vrsta i mjere zaštite njihovih staništa sastavni su dio uvjeta zaštite prirode iz članka 20., 23., članka 21 48. stavka 2., članka 23 8. i članka 143. ovoga Zakona.

(2) U hitnim slučajevima ministar može naredbom odrediti mjere zaštite za strogo zaštićene vrste i mjere zaštite njihovih staništa.

(3) Ako je neko područje povremeno ili privremeno stanište strogo zaštićene vrste, a njezina se zaštita ne može osigurati na neki drugi način, ministar može naredbom proglasiti to područje ili neki njegov dio privremeno zaštićenim, ali ne duže od šest mjeseci.

(4) Naredba iz stavaka 2. i 3. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(5) Ministarstvo može rješenjem po službenoj dužnosti odrediti mjere zaštite za strogo zaštićene vrste i mjere zaštite njihovih staništa.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zabranjuje se branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti.

(2) Zabranjuju se sljedeće radnje sa strogo zaštićenim životinjama iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti:

– svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja,

– namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije,

– namjerno uništavanje ili uzimanje jaja,

– namjerno uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika, gnijezda ili legla,

– oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanje ili odmaranja.

(3) Zabranjuju se držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki iz prirode strogo zaštićenih vrsta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Zabrane iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odnose se na sve razvojne oblike strogo zaštićenih vrsta.

(5) Zabrane iz stavaka 2. i 3. ovoga članka odnose se na sve ptice iz prirode koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 78. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zabranjuje se Zabranjeno je namjerno branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti.

(2) Zabranjuju se sljedeće radnje sa strogo zaštićenim životinjama iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti:

– svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja,

– namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije,

– namjerno uništavanje ili uzimanje jaja te njihovo čuvanje, čak i ako su prazna,

– namjerno uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika, gnijezda ili legla,

– oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanje ili odmaranja.

(3) Zabranjuju se Zabranjeno je držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki iz prirode strogo zaštićenih vrsta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a kad se radi o pticama, navedene zabrane odnose se i na bilo koji njihov lako prepoznatljivi dio ili derivat.

(4) Zabrane iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odnose se na sve razvojne oblike strogo zaštićenih vrsta.

(5) Zabrane iz stavaka 2. i 3. ovoga članka odnose se na sve ptice iz prirode koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Svaka osoba dužna je prijaviti Zavodu slučajno uhvaćene i/ili usmrćene strogo zaštićene životinje.

(2) Zavod vodi sustav za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja i evidenciju te predlaže Ministarstvu mjere zaštite u cilju sprječavanja negativnog utjecaja na pojedine vrste.

(3) Nalaznik je dužan postupati na način kako je to određeno u okviru sustava za dojavu.

(4) Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na strogo zaštićene životinje koje su usmrćene tijekom provedbe redovne aktivnosti određene planovima gospodarenja prirodnim dobrima donesenim u području šumarstva i vodnog gospodarstva koji sadrže uvjete zaštite prirode, sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona te na obavljanje poljoprivredne djelatnost uz primjenu uvjeta višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji sukladno posebnom propisu.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 79. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Svaka osoba dužna je prijaviti Zavodu Agenciji slučajno uhvaćene i/ili usmrćene strogo zaštićene životinje.

(2) Zavod Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva i ribarstva.

(3) Agencija vodi sustav za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja i evidenciju te predlaže Ministarstvu mjere zaštite u cilju sprječavanja negativnog utjecaja na pojedine vrste.

(4) Nalaznik je dužan postupati na način kako je to određeno u okviru sustava za dojavu.

(4) Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na strogo zaštićene životinje koje su usmrćene tijekom provedbe redovne aktivnosti određene planovima gospodarenja prirodnim dobrima donesenim u području šumarstva i vodnog gospodarstva koji sadrže uvjete zaštite prirode, sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona te na obavljanje poljoprivredne djelatnost uz primjenu uvjeta višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji sukladno posebnom propisu.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 36. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Svaka osoba dužna je prijaviti Agenciji Ministarstvu slučajno uhvaćene i/ili usmrćene strogo zaštićene životinje.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva i ribarstva.

(3) Agencija Ministarstvo vodi sustav za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja i evidenciju te predlaže Ministarstvu utvrđuje mjere zaštite u cilju sprječavanja negativnog utjecaja na pojedine vrste.

(4) Nalaznik je dužan postupati na način kako je to određeno u okviru sustava za dojavu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zabrane iz članka 153. ovoga Zakona ne odnose se na redovne aktivnosti određene planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz području šumarstva i vodnog gospodarstva koji sadrže uvjete zaštite prirode, sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona te na obavljanje poljoprivredne djelatnosti uz primjenu uvjeta višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji sukladno posebnom propisu.

(2) Pod uvjetom da ne postoje druge pogodne mogućnosti te da odstupanje neće štetiti održavanju populacija strogo zaštićenih vrsta u povoljnom stanju očuvanja u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti, Ministarstvo može dopustiti odstupanje od odredbi članka 153. ovoga Zakona:

– u interesu zaštite divljih vrsta biljaka i životinja te očuvanja prirodnih staništa,

– radi sprječavanja ozbiljne štete, posebice na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim oblicima imovine,

– u interesu javnog zdravlja, sigurnost ljudi i imovine ili zbog ostalih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš,

– u svrhu istraživanja i edukacije, repopulacije i reintrodukcije tih vrsta te za to potrebnih postupaka razmnožavanja, uključujući umjetno razmnožavanje biljaka,

– kako bi se dopustilo, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom razmjeru, uzimanje ili držanje određenih primjeraka strogo zaštićenih vrsta u ograničenom broju.

(3) Za odstupanje iz stavka 2. ovoga članka pravna ili fizička osoba je dužna ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(4) Iznimno od odredbi članka 153. ovoga Zakona zabrane se ne odnose na ptice koje se nalaze na popisu divljači sukladno posebnom propisu iz područja lovstva, a na koje se primjenjuju odredbe članaka 62. i 63. ovoga Zakona.

(5) Kada Ministarstvo dopusti držanje strogo zaštićene životinje iz prirode, dopuštenjem iz stavka 3. ovoga članka može utvrditi i obvezu označavanja. Označavanje se provodi sukladno odredbama članka 85. ovoga Zakona, a provodi ga i troškove označavanja snosi fizička ili prava osoba koja je ishodila dopuštenje.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 80. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zabrane iz članka 153. ovoga Zakona ne odnose se na redovne aktivnosti određene planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz području šumarstva i vodnog gospodarstva koji sadrže uvjete zaštite prirode, sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona te na obavljanje poljoprivredne djelatnosti uz primjenu uvjeta višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji sukladno posebnom propisu.

(1) Pod uvjetom da ne postoje druge pogodne mogućnosti te da odstupanje neće štetiti održavanju populacija strogo zaštićenih vrsta u povoljnom stanju očuvanja u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti, Ministarstvo može dopustiti odstupanje od odredbi članka 153. ovoga Zakona:

– u interesu zaštite divljih vrsta biljaka i životinja te očuvanja prirodnih staništa,

– radi sprječavanja ozbiljne štete, posebice na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim oblicima imovine,

– u interesu javnog zdravlja, sigurnost ljudi i imovine ili zbog ostalih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš,

– u svrhu istraživanja i edukacije, repopulacije i reintrodukcije tih vrsta te za to potrebnih postupaka razmnožavanja, uključujući umjetno razmnožavanje biljaka,

– kako bi se dopustilo, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom razmjeru, uzimanje ili držanje i zadržavanje određenih primjeraka strogo zaštićenih vrsta u ograničenom broju.

(2) Za divlje vrste ptica odstupanje iz stavka 1. ovoga članka ne može se odobriti u interesu očuvanja prirodnih staništa, radi sprječavanja štete na ostalim oblicima imovine, kao ni radi sigurnosti imovine ili ostalih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš, ali se dodatno može odobriti u interesu sigurnosti zračnog prometa.

(3) Za odstupanje iz stavka stavaka 1. i 2. ovoga članka pravna ili fizička osoba dužna je dužna ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(4) Iznimno od odredbi članka 153. ovoga Zakona zabrane se ne odnose na ptice koje se nalaze na popisu divljači sukladno posebnom propisu iz područja lovstva, a na koje se primjenjuju odredbe članaka 62. i 63. ovoga Zakona.

(5) Kada Ministarstvo dopusti držanje strogo zaštićene životinje iz prirode, dopuštenjem iz stavka 3. ovoga članka može utvrditi i obvezu označavanja. Označavanje se provodi sukladno odredbama članka 85. ovoga Zakona, a provodi ga i troškove označavanja snosi fizička ili prava osoba koja je ishodila dopuštenje.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste,

– način provedbe planirane aktivnosti,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(2) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Zavodu na stručno mišljenje.

(3) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o utjecaju traženog odstupanja na održavanje populacije strogo zaštićene vrste u njezinu prirodnom području rasprostranjenosti u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste,

– način provedbe planirane aktivnosti,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(2) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Zavodu Agenciji na stručno mišljenje.

(3) Zavod Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o utjecaju traženog odstupanja na održavanje populacije strogo zaštićene vrste u njezinu prirodnom području rasprostranjenosti u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 37. vrijedi od 15. veljače 2019.

Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste,

– način provedbe planirane aktivnosti,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(2) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Agenciji na stručno mišljenje.

(3) Agencija je dužan dostaviti stručno mišljenje o utjecaju traženog odstupanja na održavanje populacije strogo zaštićene vrste u njezinu prirodnom području rasprostranjenosti u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona ako utvrdi da ne postoje druge pogodne mogućnosti te da odstupanje neće štetiti održavanju populacija strogo zaštićenih vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti te da neće negativno utjecati na povoljno stanje očuvanja.

(2) Dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona se izdaje na rok do dvije godine.

(3) Dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona sadrži uvjete za obavljanje aktivnost, rok obavljanja aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna ili fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o provedenoj aktivnosti.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 81. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona ako utvrdi da ne postoje druge pogodne mogućnosti te da odstupanje neće štetiti održavanju populacija strogo zaštićenih vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti te da neće negativno utjecati na povoljno stanje očuvanja.

(2) Dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona se izdaje na rok do dvije godine.

(3) Dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona sadrži uvjete za obavljanje aktivnost, rok obavljanja aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna ili fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o provedenoj aktivnosti.

(5) U interesu javnog zdravlja, sigurnosti ljudi i imovine Ministarstvo može donijeti usmeno rješenje za odstupanje od odredbi članka 153. ovoga Zakona.

(6) Pisani otpravak usmenog rješenja mora se dostaviti stranki.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 3. siječnja 2020.

Ministarstvo po službenoj dužnosti izdaje dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona kada se odstupanje planira provesti temeljem planova gospodarenja ili planova upravljanja divljom vrstom koje donosi nadležno središnje tijelo državne uprave, ako utvrdi potrebu za ujednačenim postupanjem ili u drugim slučajevima kada ocijeni potrebnim.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

Ministarstvo po službenoj dužnosti izdaje dopuštenje iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona kada se odstupanje planira provesti temeljem planova gospodarenja ili planova upravljanja divljom vrstom koje donosi nadležno središnje tijelo državne uprave, ako utvrdi potrebu za ujednačenim postupanjem ili u drugim slučajevima kada ocijeni potrebnim.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Minerale i fosile koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine ili izgleda, ili obrazovnog i znanstvenog značenja, na temelju stručnog obrazloženja Zavoda, koje se izrađuje na zahtjev Ministarstva, utvrđuje i proglašava zaštićenim dijelovima prirode Ministarstvo rješenjem.

(2) Rješenje iz stavka 1. objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(3) Zaštićeni dijelovi prirode iz stavka 1. ovog članka upisuju se u Upisnik zaštićenih minerala i fosila koji vodi Ministarstvo.

(4) Upis zaštićenih dijelova prirode iz stavka 1. ovog članka i njihovo brisanje iz Upisnika zaštićenih minerala i fosila obavlja se na temelju akta o proglašavanju te akta o prestanku zaštite.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Minerale i fosile koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine ili izgleda, ili obrazovnog i znanstvenog značenja, na temelju stručnog obrazloženja Zavoda Agencije, koje se izrađuje na zahtjev Ministarstva, utvrđuje i proglašava zaštićenim dijelovima prirode Ministarstvo rješenjem.

(2) Rješenje iz stavka 1. objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(3) Zaštićeni dijelovi prirode iz stavka 1. ovog članka upisuju se u Upisnik zaštićenih minerala i fosila koji vodi Ministarstvo.

(4) Upis zaštićenih dijelova prirode iz stavka 1. ovog članka i njihovo brisanje iz Upisnika zaštićenih minerala i fosila obavlja se na temelju akta o proglašavanju te akta o prestanku zaštite.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 38. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Minerale i fosile koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine ili izgleda, ili obrazovnog i znanstvenog značenja, na temelju stručnog obrazloženja Agencije, koje se izrađuje na zahtjev Ministarstva, utvrđuje i proglašava zaštićenim dijelovima prirode Ministarstvo rješenjem.

(2) Rješenje iz stavka 1. objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(3) Zaštićeni dijelovi prirode iz stavka 1. ovog članka upisuju se u Upisnik zaštićenih minerala i fosila koji vodi Ministarstvo.

(4) Upis zaštićenih dijelova prirode iz stavka 1. ovog članka i njihovo brisanje iz Upisnika zaštićenih minerala i fosila obavlja se na temelju akta o proglašavanju te akta o prestanku zaštite.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zaštićeni minerali i fosili čuvaju se na mjestu nalaza (in situ).

(2) Ako zaštićene minerale i fosile nije moguće zaštititi na nalazištu daju se na čuvanje pravnoj ili fizičkoj osobi koja će osigurati njihovu stručnu zaštitu (ex situ) i omogućiti njihovu uporabu u svrhu obrazovanja, muzejske djelatnosti, znanosti i zaštite prirode.

(3) Uvjete pod kojima se zaštićeni minerali i fosili mogu dati pravnoj ili fizičkoj osobi na zaštitu i čuvanje utvrđuje Ministarstvo.

(4) Uvjeti iz stavka 3. ovoga članka nisu upravni akt.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 82. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zaštićeni minerali i fosili čuvaju se na mjestu nalaza (in situ).

(2) Ako zaštićene minerale i fosile nije moguće zaštititi na nalazištu daju se na čuvanje pravnoj ili fizičkoj osobi koja će osigurati njihovu stručnu zaštitu (ex situ) i omogućiti njihovu uporabu u svrhu obrazovanja, muzejske djelatnosti, znanosti i zaštite prirode.

(3) Uvjete pod kojima se zaštićeni minerali i fosili mogu dati pravnoj ili fizičkoj osobi na zaštitu i čuvanje utvrđuje Ministarstvo dopuštenjem.

(4) Uvjeti iz stavka 3. ovoga članka nisu upravni akt.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Pravo prvokupa

(1) Vlasnik nekretnine unutar nacionalnog parka, strogog ili posebnog rezervata koji namjerava takvu nekretninu prodati, dužan je pisanim podneskom (u daljnjem tekstu: ponuda), tu nekretninu najprije ponuditi na prodaju Republici Hrvatskoj, odnosno Agenciji za upravljanje državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Agencija), a ako Agencija ne prihvati ponudu u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude, dužan je tu nekretninu ponuditi na prodaju najprije jedinici područne (regionalne) samouprave, pa nakon isteka novog roka od 30 dana jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.

(2) Vlasnik nekretnine dužan je u ponudi navesti uvjete prodaje i cijenu te uz ponudu priložiti izvod iz zemljišne knjige, izvadak iz katastra i kopiju katastarskog plana te jamčiti zaštitu od evikcije.

(3) Agencija je dužna u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Nakon toga jedinica područne (regionalne) samouprave, u novom roku od 30 dana, pa zatim jedinica lokalne samouprave u roku od sljedećih 30 dana, od dana zaprimanja ponude dužni su pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Ako istekom roka vlasnik nekretnine ne primi pisanu obavijest o prihvaćanju ponude, smatrat će se da ponuda nije prihvaćena.

(4) Agencija donosi odluku iz stavka 3. ovoga članka na temelju mišljenja Ministarstva.

(5) Tijelo nadležno za geodetske poslove i katastar dostavit će nadležnom sudu podatke i dokumentaciju o katastarskim česticama za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka, koji će po službenoj dužnosti izvršiti zabilježbu zabrane otuđenja na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i prava prvokupa u korist Republike Hrvatske, jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, na nekretninama u vlasništvu drugih osoba.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 83. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

Pravo prvokupa

(1) Vlasnik nekretnine unutar nacionalnog parka, strogog ili posebnog rezervata koji namjerava takvu nekretninu prodati, dužan je pisanim podneskom (u daljnjem tekstu: ponuda), tu nekretninu najprije ponuditi na prodaju Republici Hrvatskoj, odnosno Agenciji središnjem tijelu državne uprave nadležnom za upravljanje državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Agencija), državnu imovinu, a ako Agencija ne prihvati ponudu u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude, dužan je tu nekretninu ponuditi na prodaju najprije jedinici područne (regionalne) samouprave, pa nakon isteka novog roka od 30 dana jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.

(2) Vlasnik nekretnine dužan je u ponudi navesti uvjete prodaje i cijenu te uz ponudu priložiti izvod iz zemljišne knjige, izvadak iz katastra i kopiju katastarskog plana te jamčiti zaštitu od evikcije.

(3) Agencija je dužna u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Nakon toga jedinica područne (regionalne) samouprave, u novom roku od 30 dana, pa zatim jedinica lokalne samouprave u roku od sljedećih 30 dana, od dana zaprimanja ponude dužni su pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Ako istekom roka vlasnik nekretnine ne primi pisanu obavijest o prihvaćanju ponude, smatrat će se da ponuda nije prihvaćena.

(4) Agencija donosi odluku iz stavka 3. ovoga članka na temelju mišljenja Ministarstva.

(5) Tijelo nadležno za geodetske poslove i katastar dostavit će nadležnom sudu podatke i dokumentaciju o katastarskim česticama za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka, koji će po službenoj dužnosti izvršiti zabilježbu zabrane otuđenja na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i prava prvokupa u korist Republike Hrvatske, jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, na nekretninama u vlasništvu drugih osoba.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

Pravo prvokupa

(1) Vlasnik nekretnine unutar nacionalnog parka, strogog ili posebnog rezervata koji namjerava takvu nekretninu prodati, dužan je pisanim podneskom (u daljnjem tekstu: ponuda), tu nekretninu najprije ponuditi na prodaju Republici Hrvatskoj, odnosno središnjem tijelu državne uprave nadležnom za državnu imovinu, a ako Agencija ne prihvati ponudu u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude, dužan je tu nekretninu ponuditi na prodaju najprije jedinici područne (regionalne) samouprave, pa nakon isteka novog roka od 30 dana jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.

(2) Vlasnik nekretnine dužan je u ponudi navesti uvjete prodaje i cijenu te uz ponudu priložiti izvod iz zemljišne knjige, izvadak iz katastra i kopiju katastarskog plana te jamčiti zaštitu od evikcije.

(3) Agencija je dužna u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Nakon toga jedinica područne (regionalne) samouprave, u novom roku od 30 dana, pa zatim jedinica lokalne samouprave u roku od sljedećih 30 dana, od dana zaprimanja ponude dužni su pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Ako istekom roka vlasnik nekretnine ne primi pisanu obavijest o prihvaćanju ponude, smatrat će se da ponuda nije prihvaćena.

(4) Agencija donosi odluku iz stavka 3. ovoga članka na temelju mišljenja Ministarstva.

(5) Tijelo nadležno za geodetske poslove i katastar dostavit će nadležnom sudu podatke i dokumentaciju o katastarskim česticama za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka, koji će po službenoj dužnosti izvršiti zabilježbu zabrane otuđenja na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i prava prvokupa u korist Republike Hrvatske, jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, na nekretninama u vlasništvu drugih osoba.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Republika Hrvatska je dužna na zahtjev vlasnika nekretnine u zaštićenom području koje je proglasio Hrvatski sabor ili Vlada, za tržišnu cijenu otkupiti nekretninu ili ponuditi drugu jednako vrijednu nekretninu, koju radi ograničenja i zabrana iz ovoga Zakona nije moguće upotrebljavati za djelatnost za koju se upotrebljavala prije zaštite, ili se može upotrebljavati tek u neznatnoj mjeri.

(2) Jedinica područne (regionalne) samouprave dužna je na zahtjev vlasnika nekretnine u zaštićenom području, koje su proglasili zaštićenim na temelju ovoga Zakona, za tržišnu cijenu otkupiti nekretninu ili ponuditi drugu jednako vrijednu nekretninu, koju zbog ograničenja i zabrana iz ovoga Zakona nije moguće upotrebljavati za djelatnost za koju se upotrebljavala prije zaštite ili se može upotrebljavati tek u neznatnoj mjeri.

(3) Vlasnik nekretnine ima pravo ponuditi nekretninu na prodaju sukladno ovome članku u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu akta koji je prouzročio ograničenja i zabrane na nekretnini.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 84. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Republika Hrvatska je dužna može na zahtjev vlasnika nekretnine u zaštićenom području koje je proglasio Hrvatski sabor ili Vlada, za tržišnu cijenu otkupiti nekretninu ili ponuditi drugu jednako vrijednu nekretninu, koju radi ograničenja i zabrana iz ovoga Zakona nije moguće upotrebljavati za djelatnost za koju se upotrebljavala prije zaštite, ili se može upotrebljavati tek u neznatnoj mjeri.

(2) Jedinica područne (regionalne) samouprave dužna je može na zahtjev vlasnika nekretnine u zaštićenom području, koje su proglasili zaštićenim na temelju ovoga Zakona, za tržišnu cijenu otkupiti nekretninu ili ponuditi drugu jednako vrijednu nekretninu, koju zbog ograničenja i zabrana iz ovoga Zakona nije moguće upotrebljavati za djelatnost za koju se upotrebljavala prije zaštite ili se može upotrebljavati tek u neznatnoj mjeri.

(3) Vlasnik nekretnine ima pravo ponuditi nekretninu na prodaju sukladno ovome članku u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu akta koji je prouzročio ograničenja i zabrane na nekretnini.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 3. siječnja 2020.

(1) Pravna i fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu uzrokovati direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate, kako bi spriječila nastanak štete.

(2) Ako nastanak štete nije moguće spriječiti na način propisan stavkom 1. ovoga članka, oštećenik može od Ministarstva tražiti dopuštenje za provođenje zabranjenih radnji iz članka 153. ovoga Zakona koje se odobravaju na način i pod uvjetima propisanim člancima 155. do 157. ovoga Zakona.

(3) Na naknadu štete koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta za koje je odobreno odstupanje od strogih mjera zaštite i za koje se odstupanje odobrava sukladno planu gospodarenja za tu vrstu koji usvaja i provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, primjenjuju se odredbe posebnih propisa kojima se uređuje lovstvo.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Pravna i fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu uzrokovati direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate, kako bi spriječila nastanak štete.

(2) Ako nastanak štete nije moguće spriječiti na način propisan stavkom 1. ovoga članka, oštećenik može od Ministarstva tražiti dopuštenje za provođenje zabranjenih radnji iz članka 153. ovoga Zakona koje se odobravaju na način i pod uvjetima propisanim člancima 155. do 157. ovoga Zakona.

(3) Na naknadu štete koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta za koje je odobreno odstupanje od strogih mjera zaštite i za koje se odstupanje odobrava sukladno planu gospodarenja za tu vrstu koji usvaja i provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, primjenjuju se odredbe posebnih propisa kojima se uređuje lovstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama članaka 171. ovoga Zakona.

(2) Oštećenik je dužan Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar prijaviti nastanak štetnog događaja bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama.

(3) Oštećenik i vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su važne za ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete, o čemu vještak sastavlja zapisnik o očevidu.

(4) Ako oštećenik uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest dana odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu.

(5) Oblik naknade i/ili iznos naknade štete utvrđuje se sporazumno između Ministarstva i oštećenika na temelju zapisnika iz stavka 3. ovoga članka te odštetnog cjenika i kriterija za izračun naknade štete.

(6) Tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od 60 dana od datuma donošenja odluke Ministarstva.

(7) Postupak sprječavanja i naknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih vrsta, vođenje evidencije o predmetima za nadoknadu štete, dopuštene radnje i zahvate radi sprječavanja štete, kriterije za provođenje dodatnih mjera u cilju sprječavanja štete te odobravanje troškova njihove provedbe, oblik naknade štete, iznose naknade štete (odštetni cjenik), kriterije za izračun naknade štete, način rada i postupanje vještaka te postupak i kriterije za imenovanje vještaka propisuje ministar pravilnikom.

(8) Popis vještaka sastavni je dio pravilnika iz stavka 7. ovoga članka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 85. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne direktne imovinske štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama članaka članka 171. ovoga Zakona. Izmakla korist se ne nadoknađuje.

(2) Oštećenik je dužan Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar prijaviti nastanak štetnog događaja bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama.

(3) Oštećenik i vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su važne za ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete, o čemu vještak sastavlja zapisnik o očevidu.

(4) Ako oštećenik uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest dana odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu.

(5) Oblik naknade i/ili iznos naknade štete utvrđuje se sporazumno između Ministarstva i oštećenika na temelju zapisnika iz stavka 3. ovoga članka te odštetnog cjenika i kriterija za izračun naknade štete.

(6) Tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od 60 dana od datuma donošenja odluke Ministarstva.

(7) Postupak sprječavanja i naknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih vrsta, vođenje evidencije o predmetima za nadoknadu štete, dopuštene radnje i zahvate radi sprječavanja štete, kriterije za provođenje dodatnih mjera u cilju sprječavanja štete te odobravanje troškova njihove provedbe, oblik naknade štete, iznose naknade štete (odštetni cjenik), kriterije za izračun naknade štete, način rada i postupanje vještaka te postupak i kriterije za imenovanje vještaka propisuje ministar pravilnikom.

(8) Popis vještaka sastavni je dio pravilnika iz stavka 7. ovoga članka.

(8) Ministarstvo vodi jedinstveni elektronički popis vještaka i objavljuje ga na svojoj mrežnoj stranici.

(9) Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ne može biti predmet ovrhe na novčanoj tražbini.

(10) Ako oštećenik ne prijavi štetu u roku iz stavka 2. ovoga članka, nema pravo na naknadu štete.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za izmjene i/ili dopune rješenja iz članka 33. stavka 3. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona nositelj zahvata dužan je ishoditi rješenje Ministarstva, odnosno upravnog tijela.

(2) Na postupak izmjene i/ili dopune rješenja iz članka 33. stavka 3. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona na odgovarajući način se primjenjuju odredbe posebnog propisa kojim se uređuje zaštita okoliša.

(3) Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu dopuštenja iz članaka 78. i 82. ovoga Zakona u slučaju promjene broja ili količine matičnih jedinki vrste za koje je dopušten uzgoj.

(4) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni dopuštenja iz članaka 78. i 82. ovoga Zakona donosi Ministarstvo.

(5) Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu dopuštenja iz članka 144. ovoga Zakona u slučaju promjene vremena obavljanja radnje i/ili zahvata i način obavljanja radnje ili provođenja zahvata.

(6) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni dopuštenja iz članka 144. ovoga Zakona donosi upravno tijelo, odnosno Ministarstvo, koje je izdalo dopuštenje koje se mijenja i/ili dopunjuje.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 86. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Za izmjene i/ili dopune Nositelj zahvata dužan je od nadležnog tijela iz članka 29. ovoga Zakona ishoditi izmjenu rješenja iz članka 33. stavka 3. i članka 38 2. ovoga Zakona za izmjenu zahvata.

(2) Nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona će po službenoj dužnosti, a nakon pribavljenog mišljenja Agencije, donijeti izmjenu rješenja iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona nositelj zahvata dužan je ishoditi rješenje Ministarstva, odnosno upravnog tijela. (2) Na postupak izmjene i/ili dopune rješenja iz članka 33. stavka 3. i članka 38 ako se na temelju rezultata provedenog programa praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže utvrdi da je provedbom zahvata unatoč primjeni mjera ublažavanja propisanih rješenjem iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona na odgovarajući način se primjenjuju odredbe posebnog propisa kojim se uređuje zaštita okoliša. (5) Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu dopuštenja iz članka 144 došlo do značajnog utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(3) Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu dopuštenja iz članaka 78. i 82. ovoga Zakona u slučaju promjene broja ili količine matičnih jedinki vrste za koje je dopušten uzgoj.

(4) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni dopuštenja iz članaka 78. i 82. ovoga Zakona donosi Ministarstvo.

(3) Ministarstvo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim neće dopustiti proširenje matičnog fonda u uzgoju divlje vrste, ako se proširenje planira jedinkama koje nemaju zakonito podrijetlo.

(4) Podnositelj zahtjeva dužan je ishoditi izmjenu dopuštenja iz članaka 105., 144. i 145. ovoga Zakona u slučaju promjene vremena obavljanja istraživanja i/ili radnje i/ili zahvata i način načina obavljanja istraživanja i/ili radnje ili i/ili provođenja zahvata.

(5) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni dopuštenja iz članka 105., 144. i 145. ovoga Zakona donosi upravno tijelo, odnosno Ministarstvo, koje je izdalo dopuštenje koje se mijenja i/ili dopunjuje..

(6) Ministarstvo može u bilo kojem trenutku ukinuti, u cijelosti ili djelomično, rješenje iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona, kao i rješenje iz stavaka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka te dopuštenja iz članaka 59., 64., 74., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga Zakona u slučaju nepridržavanja njima propisanih uvjeta ili mjera ublažavanja ili nastanka nepredviđenih događaja s negativnim učincima na prirodu.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 39. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Nositelj zahvata dužan je od nadležnog tijela iz članka 29. ovoga Zakona ishoditi izmjenu rješenja iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona za izmjenu zahvata.

(2) Nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona će po službenoj dužnosti, a nakon pribavljenog mišljenja Agencije, donijeti izmjenu rješenja iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona ako se na temelju rezultata provedenog programa praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže utvrdi da je provedbom zahvata unatoč primjeni mjera ublažavanja propisanih rješenjem iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona došlo do značajnog utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(3) Ministarstvo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim neće dopustiti proširenje matičnog fonda u uzgoju divlje vrste, ako se proširenje planira jedinkama koje nemaju zakonito podrijetlo.

(4) Podnositelj zahtjeva dužan je ishoditi izmjenu dopuštenja iz članaka 105., 144. i 145. ovoga Zakona u slučaju promjene vremena obavljanja istraživanja i/ili radnje i/ili zahvata i načina obavljanja istraživanja i/ili radnje i/ili provođenja zahvata.

(5) Rješenje o izmjeni dopuštenja iz članka 105., 144. i 145. ovoga Zakona donosi upravno tijelo, odnosno Ministarstvo koje je izdalo dopuštenje koje se mijenja.

(6) Ministarstvo može u bilo kojem trenutku ukinuti, u cijelosti ili djelomično, rješenje iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona, kao i rješenje iz stavaka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka te dopuštenja iz članaka 59., 64., 74., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga Zakona u slučaju nepridržavanja njima propisanih uvjeta ili mjera ublažavanja ili nastanka nepredviđenih događaja s negativnim učincima na prirodu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Nadležno tijelo po prijedlogu inspektora zaštite prirode iz članka 224. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona rješenjem ukida rješenje iz članka 175. stavaka 4. i 6. ovoga Zakona i dopuštenje iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 87. vrijedi od 22. veljače 2018.

Nadležno tijelo po prijedlogu inspektora zaštite prirode iz članka 224. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona rješenjem ukida rješenje iz članka 175. stavaka 4 1., 2. i 6 5. ovoga Zakona i, dopuštenje iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga Zakona, kao i ovlaštenje iz članaka 67. i 95. ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Rješenje iz članaka 30., 33., 38., 41., 43., 48., 100., 101., 102., 109., 160., 175. stavaka 1., 4. i 6. i članka 176. ovoga Zakona i dopuštenje iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga Zakona je upravni akt.

(2) Protiv rješenja iz članaka 30., 33., 43., 175. stavaka 1. i 6. i članka 176. ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona koje je donijelo upravno tijelo može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(3) Protiv rješenja iz članaka 30., 33., 43., 175. stavaka 1. i 6. i članka 176. ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona koje je donijelo Ministarstvo, te rješenja iz članaka 38., 41., 100., 101., 102., 109., 160. i 175. stavka 4. ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 155., 162. i 164. ovoga Zakona nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 88. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Rješenje iz članaka 30., 31., 33., 34., 35., 38., 41., 43., 48., 50., 67.b, 95.b, 100., 101., 102., 109., 152., 157., 160., članka 175. stavaka 1., 4 2., 3. i 6 5. i članka 176. ovoga Zakona i, dopuštenje iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164 162., 163. i 164. ovoga Zakona, ovlaštenje iz članka 67. i 95. ovoga Zakona, kao i odluka o koncesijskom odobrenju iz članka 189. ovoga Zakona je upravni akt.

(2) Protiv rješenja iz članaka 30., 31., 33., 43., 48., 50., članka 175. stavaka 1. i 6 5. i članka 176. ovoga Zakona i, dopuštenja iz članaka 105., 144. i 145. ovoga Zakona koje je donijelo upravno tijelo, kao i odluke o koncesijskom odobrenju iz članka 189. ovoga Zakona koju je donio ravnatelj ili upravno vijeće nadležne javne ustanove može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(3) Protiv rješenja iz članaka 30., 31., 33., 43., 48., 50., članka 175. stavaka 1 1., 2., 3. i 6 5. i članka 176. ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 105., 144. i 145. ovoga Zakona koje je donijelo Ministarstvo, te rješenja iz članaka 34., 35., 38., 41., 67.b, 95.b, 100., 101., 102., 109., 152., 157., 160. i članka 175. stavka 4 3. ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 155., 162 162., 163. i 164. ovoga Zakona te ovlaštenja iz članka 67. i članka 95. ovoga Zakona nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Javne ustanove mogu dati koncesijsko odobrenje na vrijeme do pet godina pravnim osobama i fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta za gospodarsko korištenje prirodnih dobara ili obavljanje druge djelatnosti.

(2) Za koncesijsko odobrenje na zaštićenom dijelu prirode koje se izdaje prema posebnom propisu potrebno je ishoditi suglasnost Ministarstva.

(3) Vlada može odlukom odrediti pojedine dijelove pomorskog dobra na kojem se nalaze zaštićeni dijelovi prirode, a na kojem se ne može dati koncesijsko odobrenje propisano posebnim zakonom kojim se uređuje davanje koncesije na pomorskom dobru.

(4) Odluka iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(5) Djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje na zaštićenom području, osim na pomorskom dobru te šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, način izdavanja koncesijskih odobrenja, uvjete i način utvrđivanja visina naknade za njihovo izdavanje, uvjete i način obavljanja djelatnosti za koju se sklapa ugovor o koncesijskom odobrenju propisuje ministar pravilnikom.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 89. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Javne ustanove mogu dati koncesijsko odobrenje pravnim ili fizičkim osobama na vrijeme do pet godina pravnim osobama i fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta za gospodarsko korištenje prirodnih dobara ili obavljanje druge djelatnosti. (2) i/ili obavljanje drugih dopuštenih djelatnosti na zaštićenom području i speleološkom objektu kojima upravljaju.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, koncesijsko odobrenje ne može se dati na pomorskom dobru te šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, osim za speleološke objekte koji se nalaze u šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske.

(3) Za koncesijsko odobrenje na zaštićenom dijelu prirode koje se izdaje prema posebnom propisu potrebno je ishoditi suglasnost Ministarstva.

(4) Vlada može odlukom odrediti pojedine dijelove pomorskog dobra na kojem se nalaze zaštićeni dijelovi prirode, a na kojem se ne može dati koncesijsko odobrenje propisano posebnim zakonom kojim se uređuje davanje koncesije na pomorskom dobru.

(5) Odluka iz stavka 3 4. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(6) Pravne i fizičke osobe koje djelatnost u zaštićenom području obavljaju temeljem koncesije sukladno posebnom propisu nisu dužne za obavljanje te djelatnosti imati koncesijsko odobrenje iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. moraju biti registrirane za obavljanje djelatnosti koja je predmet davanja koncesijskog odobrenja.

(8) Djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje na zaštićenom području, osim na pomorskom dobru te šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, način izdavanja koncesijskih koncesijskog odobrenja, uvjete i način utvrđivanja visina novčane naknade za njihovo izdavanje, uvjete i način obavljanja djelatnosti za koju se sklapa ugovor o koncesijskom odobrenju propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Postupak davanja koncesijskog odobrenja pokreće se javnim prikupljanjem ponuda ili na zahtjev pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje obrta ili obavljanje druge djelatnosti.

(2) Kada se koncesijsko odobrenje traži radi obavljanja jednokratnih djelatnosti ili djelatnosti koje se ne obavljaju u kontinuitetu dužem od sedam dana na godišnjoj razini koncesijsko odobrenje izdaje se na zahtjev.

(3) Odluku o koncesijskom odobrenju donosi nadležna javna ustanova.

(4) Odluka o koncesijskom odobrenju je upravni akt.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 90. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Postupak davanja koncesijskog odobrenja pokreće provodi se javnim prikupljanjem ponuda ili na zahtjev pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje obrta ili obavljanje druge djelatnosti. (2) Kada se koncesijsko odobrenje traži radi obavljanja, a može se pokrenuti na zahtjev pravne i/ili fizičke osobe ili po službenoj dužnosti.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, koncesijsko odobrenje može se dati neposredno na zahtjev bez prikupljanja ponuda:

– za obavljanje jednokratnih djelatnosti ili djelatnosti koje se ne obavljaju u kontinuitetu dužem od sedam dana na godišnjoj razini koncesijsko odobrenje izdaje se na zahtjev,

– vlasniku i/ili nositelju prava na zemljištu na kojemu se nalazi ulaz/izlaz speleološkog objekta,

– vlasniku i/ili nositelju prava na nekretnini unutar zaštićenog područja.

(3) Odluku o koncesijskom odobrenju donosi nadležna javna ustanova iz stavka 1. i stavka 2. podstavaka 2. i 3. ovoga članka donosi upravno vijeće javne ustanove, a odluku iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka donosi ravnatelj nadležne javne ustanove.

(4) Odluka o koncesijskom odobrenju je upravni akt, a objavljuje se na mrežnoj stranici javne ustanove.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 3. siječnja 2020.

(1) Koncesije i koncesijska odobrenja upisuju se u Upisnik koji vodi Ministarstvo.

(2) Ministarstvo dostavlja ugovor o koncesiji središnjem tijelu državne uprave nadležnom za financije, radi upisa u Registar koncesija.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Koncesije i koncesijska odobrenja upisuju se u Upisnik koji vodi Ministarstvo.

(2) Ministarstvo dostavlja ugovor o koncesiji središnjem tijelu državne uprave nadležnom za financije, radi upisa u Registar koncesija.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavod uspostavlja i organizira inventarizaciju svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti, kartiranje ugroženih vrsta, stanišnih tipova i geolokaliteta te osigurava njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje.

(2) Podaci o inventarizaciji iz stavka 1. ovoga članka su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zavod Agencija uspostavlja i organizira inventarizaciju svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti, kartiranje ugroženih vrsta, stanišnih tipova i geolokaliteta te osigurava njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje.

(2) Podaci o inventarizaciji iz stavka 1. ovoga članka su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 40. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Agencija Ministarstvo uspostavlja i organizira inventarizaciju svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti, kartiranje ugroženih vrsta, stanišnih tipova i geolokaliteta te osigurava njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje.

(2) Podaci o inventarizaciji iz stavka 1. ovoga članka su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavod uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring).

(2) Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća:

– praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,

– praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.

(3) Podaci prikupljeni praćenjem stanja očuvanosti prirode su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 91. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Zavod Agencija uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring).

(2) Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća:

– praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,

– praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uspostavu i organizaciju praćenja stanja lovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja lovstva i ribolovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva i akvakulture, a koje su navedene u odluci iz članka 62. stavka 4. ovoga Zakona, provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

(4) Praćenje stanja provodi se prema smjernicama Europske komisije za izvještavanje sukladno članku 17. Direktive Vijeća 92/43/EEZ i članku 12. Direktive 2009/147/EZ važećim za tekuće izvještajno razdoblje.

(5) Podaci prikupljeni praćenjem stanja očuvanosti prirode su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 41. vrijedio od 15. veljače 2019. do 3. siječnja 2020.

(1) Agencija Ministarstvo uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring).

(2) Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća:

– praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,

– praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uspostavu i organizaciju praćenja stanja lovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja lovstva i ribolovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva i akvakulture, a koje su navedene u odluci iz članka 62. stavka 4. ovoga Zakona, provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

(4) Praćenje stanja provodi se prema smjernicama Europske komisije za izvještavanje sukladno članku 17. Direktive Vijeća 92/43/EEZ i članku 12. Direktive 2009/147/EZ važećim za tekuće izvještajno razdoblje.

(5) Podaci prikupljeni praćenjem stanja očuvanosti prirode su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) Ministarstvo uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring).

(2) Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća:

– praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,

– praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uspostavu i organizaciju praćenja stanja lovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja lovstva i ribolovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva i akvakulture, a koje su navedene u odluci iz članka 62. stavka 4. ovoga Zakona, provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

(4) Praćenje stanja provodi se prema smjernicama Europske komisije za izvještavanje sukladno članku 17. Direktive Vijeća 92/43/EEZ i članku 12. Direktive 2009/147/EZ važećim za tekuće izvještajno razdoblje.

(5) Podaci prikupljeni praćenjem stanja očuvanosti prirode su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim. Odluku o proglašavanju podataka tajnim donosi Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Informacijski sustav zaštite prirode uspostavlja se sa svrhom objedinjavanja i usklađivanja podataka o bioraznolikosti i zaštiti prirode kako bi poslužili kao jedinstvena podloga u kreiranju, organiziranju, planiranju te cjelovitom upravljanju zaštitom prirode i/ili pojedinim sastavnicama bioraznolikosti.

(2) Informacijski sustav zaštite prirode sadrži podatke i informacije o bioraznolikosti i zaštiti prirode, a osobito podatke o divljim vrstama, stranim invazivnim vrstama, stanišnim tipovima i ekološkim sustavima, zaštićenim i ekološki značajnim područjima, područjima ekološke mreže, georaznolikosti, speleološkim objektima te druge stručne i znanstvene podatke.

(3) Zavod uspostavlja i vodi informacijski sustav zaštite prirode Republike Hrvatske, uvažavajući međunarodno prihvaćene standarde i obveze.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 92. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Informacijski sustav zaštite prirode uspostavlja se sa svrhom objedinjavanja i usklađivanja podataka o bioraznolikosti i zaštiti prirode kako bi poslužili kao jedinstvena podloga u kreiranju, organiziranju, planiranju te cjelovitom upravljanju zaštitom prirode i/ili pojedinim sastavnicama bioraznolikosti.

(2) Informacijski sustav zaštite prirode sadrži podatke i informacije o bioraznolikosti i zaštiti prirode, a osobito podatke o divljim vrstama, stranim invazivnim vrstama, stanišnim tipovima i ekološkim sustavima, zaštićenim i ekološki značajnim područjima, područjima ekološke mreže, georaznolikosti, speleološkim objektima te druge stručne i znanstvene podatke.

(3) Zavod Agencija uspostavlja i vodi informacijski sustav zaštite prirode Republike Hrvatske, uvažavajući međunarodno prihvaćene standarde i obveze.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 42. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Informacijski sustav zaštite prirode uspostavlja se sa svrhom objedinjavanja i usklađivanja podataka o bioraznolikosti i zaštiti prirode kako bi poslužili kao jedinstvena podloga u kreiranju, organiziranju, planiranju te cjelovitom upravljanju zaštitom prirode i/ili pojedinim sastavnicama bioraznolikosti.

(2) Informacijski sustav zaštite prirode sadrži podatke i informacije o bioraznolikosti i zaštiti prirode, a osobito podatke o divljim vrstama, stranim invazivnim vrstama, stanišnim tipovima i ekološkim sustavima, zaštićenim područjima, područjima ekološke mreže, georaznolikosti, speleološkim objektima te druge stručne i znanstvene podatke.

(3) Agencija Ministarstvo uspostavlja i vodi informacijski sustav zaštite prirode Republike Hrvatske, uvažavajući međunarodno prihvaćene standarde i obveze.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Izvješćivanje

(1) Na temelju dopuštenih odstupanja od mjera stroge zaštite divljih vrsta i evidencije izdanih dopuštenja sukladno članku 155. ovoga Zakona, Ministarstvo u skladu s odlukama Europske komisije priprema izvješće o dopuštenim odstupanjima te ga dostavlja Europskoj komisiji. Izvješćem se obuhvaćaju:

– vrste koje su predmet odstupanja i razlog odstupanja, uključujući prirodu rizika, s osvrtom na neprihvaćene alternative i korištene znanstvene podatke,

– sredstva, naprave ili metode dopuštene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i razlog njihove uporabe,

– okolnosti kada su i gdje takva odstupanja odobrena,

– tijelo ovlašteno za proglašenje potrebnih uvjeta i provjeru njihova poštivanja te za odlučivanje koja se sredstva, naprave ili metode mogu koristiti, u kojim granicama, čijim posredstvom, te koje osobe izvršavaju taj zadatak,

– korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati.

(2) Na temelju rezultata praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova Zavod u skladu s odlukama Europske komisije izrađuje izvješće o stanju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica. Ministarstvo utvrđuje izvješće te ga dostavlja Europskoj komisiji.

(3) Osim izvješća propisanih stavcima 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo izrađuje i utvrđuje i druga izvješća sukladno propisima Europske unije, kao i izvješća o provedbi ratificiranih međunarodnih ugovora iz područja zaštite prirode.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 93. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Izvješćivanje

(1) Na temelju dopuštenih odstupanja od mjera stroge zaštite divljih vrsta i evidencije izdanih dopuštenja sukladno članku 155. ovoga Zakona, Ministarstvo u skladu s odlukama Europske komisije priprema izvješće o dopuštenim odstupanjima te ga dostavlja Europskoj komisiji. Izvješćem se obuhvaćaju:

– vrste koje su predmet odstupanja i razlog odstupanja, uključujući prirodu rizika, s osvrtom na neprihvaćene alternative i korištene znanstvene podatke,

– sredstva, naprave ili metode dopuštene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i razlog njihove uporabe,

– okolnosti kada su i gdje takva odstupanja odobrena,

– tijelo ovlašteno za proglašenje potrebnih uvjeta i provjeru njihova poštivanja te za odlučivanje koja se sredstva, naprave ili metode mogu koristiti, u kojim granicama, čijim posredstvom, te koje osobe izvršavaju taj zadatak,

– korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati.

(2) Na temelju rezultata praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova Zavod u skladu s odlukama Europske komisije izrađuje Agencija te nadležno tijelo iz članka 195. stavka 3. ovoga Zakona, u skladu sa smjernicama Europske komisije iz članka 195. stavka 4. ovoga Zakona, izrađuju izvješće o stanju očuvanosti vrsta, uključujući i ptice, te stanišnih tipova propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica. Ministarstvo utvrđuje Agencija objedinjava izvješće te ga dostavlja Ministarstvu koje ga utvrđuje i dostavlja Europskoj komisiji.

(3) Osim izvješća propisanih stavcima 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo izrađuje i utvrđuje i druga izvješća sukladno propisima Europske unije, kao i izvješća o provedbi ratificiranih međunarodnih ugovora iz područja zaštite prirode.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 43. vrijedi od 15. veljače 2019.

Izvješćivanje

(1) Na temelju dopuštenih odstupanja od mjera stroge zaštite divljih vrsta i evidencije izdanih dopuštenja sukladno članku 155. ovoga Zakona, Ministarstvo u skladu s odlukama Europske komisije priprema izvješće o dopuštenim odstupanjima te ga dostavlja Europskoj komisiji. Izvješćem se obuhvaćaju:

– vrste koje su predmet odstupanja i razlog odstupanja, uključujući prirodu rizika, s osvrtom na neprihvaćene alternative i korištene znanstvene podatke,

– sredstva, naprave ili metode dopuštene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i razlog njihove uporabe,

– okolnosti kada su i gdje takva odstupanja odobrena,

– tijelo ovlašteno za proglašenje potrebnih uvjeta i provjeru njihova poštivanja te za odlučivanje koja se sredstva, naprave ili metode mogu koristiti, u kojim granicama, čijim posredstvom, te koje osobe izvršavaju taj zadatak,

– korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati.

(2) Na temelju rezultata praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova Agencija te Ministarstvo i nadležno tijelo iz članka 195. stavka 3. ovoga Zakona, u skladu sa smjernicama Europske komisije iz članka 195. stavka 4. ovoga Zakona, izrađuju izvješće o stanju očuvanosti vrsta, uključujući i ptice, te stanišnih tipova. Agencija objedinjava Ministarstvo utvrđuje izvješće te ga dostavlja Ministarstvu koje ga utvrđuje i dostavlja Europskoj komisiji.

(3) Osim izvješća propisanih stavcima 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo izrađuje i utvrđuje i druga izvješća sukladno propisima Europske unije, kao i izvješća o provedbi ratificiranih međunarodnih ugovora iz područja zaštite prirode.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Ministarstvo, Zavod, upravna tijela, nadležna tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i javne ustanove dužni su osigurati javnost podataka u svezi sa stanjem i zaštitom prirode, osim ako posebnim zakonom ili aktom mjerodavnog tijela nije propisana tajnost podataka.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Ministarstvo, Zavod Agencija, upravna tijela, nadležna tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i javne ustanove dužni su osigurati javnost podataka u svezi sa stanjem i zaštitom prirode, osim ako posebnim zakonom ili aktom mjerodavnog tijela nije propisana tajnost podataka.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 44. vrijedi od 15. veljače 2019.

Ministarstvo, Agencija, upravna tijela, nadležna tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i javne ustanove dužni su osigurati javnost podataka u svezi sa stanjem i zaštitom prirode, osim ako posebnim zakonom ili aktom mjerodavnog tijela nije propisana tajnost podataka.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Dokumentacija i podaci o inventarizaciji svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti te praćenju stanja očuvanosti prirode, a osobito zaštićenih dijelova prirode prikuplja se i čuva u Zavodu i Ministarstvu.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

Dokumentacija i podaci o inventarizaciji svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti te praćenju stanja očuvanosti prirode, a osobito zaštićenih dijelova prirode prikuplja se i čuva u Zavodu Agenciji i Ministarstvu.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 45. vrijedi od 15. veljače 2019.

Dokumentacija i podaci o inventarizaciji svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti te praćenju stanja očuvanosti prirode, a osobito zaštićenih dijelova prirode prikuplja se i čuva u Agenciji i Ministarstvu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Ministarstvo, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te Zavod i javne ustanove dužni su poticati informiranje javnosti o zaštiti prirode i njezinu očuvanju.

(2) U cilju promicanja zaštite prirode obilježava se Dan zaštite prirode 22. svibnja na Međunarodni dan bioraznolikosti.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Ministarstvo, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te Zavod Agencija i javne ustanove dužni su poticati informiranje javnosti o zaštiti prirode i njezinu očuvanju.

(2) U cilju promicanja zaštite prirode obilježava se Dan zaštite prirode 22. svibnja na Međunarodni dan bioraznolikosti.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 46. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Ministarstvo, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te Agencija i javne ustanove dužni su poticati informiranje javnosti o zaštiti prirode i njezinu očuvanju.

(2) U cilju promicanja zaštite prirode obilježava se Dan zaštite prirode 22. svibnja na Međunarodni dan bioraznolikosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Priznanja i nagrade za postignuća u području zaštite prirode dodjeljuju se za:

– ostvarene rezultate na poticanju i promicanju zaštite prirode,

– ostvarene rezultate rada na projektima i programima u zaštiti prirode,

– razvoj sustava obrazovanja o zaštiti prirode u odgoju i obrazovanju,

– dostignuća pojedinca za razvoj i unapređenje zaštite prirode na državnoj i međunarodnoj razini,

– znanstvenoistraživački doprinos razvoju i unapređenju zaštite prirode,

– doprinos stručnih institucija te strukovnih i drugih udruga razvoju i unapređenju zaštite prirode,

– ostvarene rezultate rada u Zavodu i javnim ustanovama.

(2) Priznanja i nagrade dodjeljuje Ministarstvo.

(3) Vrste, izgled, postupak i način dodjele priznanja i nagrada propisuje ministar pravilnikom.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Priznanja i nagrade za postignuća u području zaštite prirode dodjeljuju se za:

– ostvarene rezultate na poticanju i promicanju zaštite prirode,

– ostvarene rezultate rada na projektima i programima u zaštiti prirode,

– razvoj sustava obrazovanja o zaštiti prirode u odgoju i obrazovanju,

– dostignuća pojedinca za razvoj i unapređenje zaštite prirode na državnoj i međunarodnoj razini,

– znanstvenoistraživački doprinos razvoju i unapređenju zaštite prirode,

– doprinos stručnih institucija te strukovnih i drugih udruga razvoju i unapređenju zaštite prirode,

– ostvarene rezultate rada u Zavodu Agenciji i javnim ustanovama.

(2) Priznanja i nagrade dodjeljuje Ministarstvo.

(3) Vrste, izgled, postupak i način dodjele priznanja i nagrada propisuje ministar pravilnikom.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 47. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Priznanja i nagrade za postignuća u području zaštite prirode dodjeljuju se za:

– ostvarene rezultate na poticanju i promicanju zaštite prirode,

– ostvarene rezultate rada na projektima i programima u zaštiti prirode,

– razvoj sustava obrazovanja o zaštiti prirode u odgoju i obrazovanju,

– dostignuća pojedinca za razvoj i unapređenje zaštite prirode na državnoj i međunarodnoj razini,

– znanstvenoistraživački doprinos razvoju i unapređenju zaštite prirode,

– doprinos stručnih institucija te strukovnih i drugih udruga razvoju i unapređenju zaštite prirode,

– ostvarene rezultate rada u Agenciji i javnim ustanovama.

(2) Priznanja i nagrade dodjeljuje Ministarstvo.

(3) Vrste, izgled, postupak i način dodjele priznanja i nagrada propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Sredstva za financiranje zaštite prirode osiguravaju se u državnom proračunu, proračunima jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave te iz drugih izvora prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Sredstva za financiranje zaštite prirode mogu se osigurati i kroz sustav koncesija, koncesijskih odobrenja i drugih odgovarajućih modela takvog financiranja sukladno posebnim propisima.

(3) Financiranje zaštite prirode može se osigurati i sredstvima kao što su: donacije, krediti, sredstva međunarodne pomoći, sredstva stranih ulaganja namijenjenih za zaštitu prirode i druga sredstva propisana posebnim zakonom te sredstva iz instrumenata, programa i fondova Europske unije, Ujedinjenih naroda i međunarodnih organizacija.

(4) Sredstva za financiranje zaštite prirode koriste se za očuvanje, zaštitu i unapređivanje bioraznolikosti i georaznolikosti, u skladu sa strategijama, planovima i programima.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 94. i 95. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Sredstva za financiranje zaštite prirode osiguravaju se u državnom proračunu, proračunima jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave, proračunu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te iz drugih izvora prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Sredstva za financiranje zaštite prirode mogu se osigurati i kroz sustav koncesija, koncesijskih odobrenja i drugih odgovarajućih modela takvog financiranja sukladno posebnim propisima.

(3) Financiranje zaštite prirode može se osigurati i sredstvima kao što su: donacije, krediti, sredstva međunarodne pomoći, sredstva stranih ulaganja namijenjenih za zaštitu prirode i druga sredstva propisana posebnim zakonom te sredstva iz instrumenata, programa i fondova Europske unije, Ujedinjenih naroda i međunarodnih organizacija.

(4) Sredstva za financiranje zaštite prirode koriste se za očuvanje, zaštitu i unapređivanje bioraznolikosti i georaznolikosti, u skladu sa strategijama, planovima i programima.

NN 15/2018 dodan člankom 95. vrijedio od 22. veljače 2018. do 3. siječnja 2020.

(1) U svrhu osiguravanja financijskih sredstava za provedbu mjera očuvanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva očuvanja područja ekološke mreže, Vlada odlukom na prijedlog Ministarstva donosi Program financiranja područja ekološke mreže (u daljnjem tekstu: Program).

(2) Program sadrži podatke o područjima ekološke mreže, statusu ciljnih vrsta i stanišnih tipova na tim područjima, pregled pravnih i administrativnih odredbi kojima se osigurava očuvanje područja ekološke mreže, pregled dosadašnjih iskustava u korištenju financijskih instrumenata Europske unije, procjenu potrebnih financijskih sredstava za provedbu mjera očuvanja područja ekološke mreže, strateške prioritete očuvanja tih područja, opis ključnih mjera za ostvarivanje prioriteta, podatke o praćenju (monitoringu), evaluaciji i ažuriranju Programa te druge podatke prema traženju Europske komisije.

(3) Program se donosi za razdoblje koje se poklapa s financijskim razdobljem Europske unije.

(4) Program se donosi na obrascu koji je propisala Europska komisija, te se po donošenju dostavlja Europskoj komisiji.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uspostavu i organizaciju praćenja stanja lovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja lovstva i ribolovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva i akvakulture, a koje su navedene u odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona, provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

(6) Program iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

NN 127/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 4. siječnja 2020.

(1) U svrhu osiguravanja financijskih sredstava za provedbu mjera očuvanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva očuvanja područja ekološke mreže, Vlada odlukom na prijedlog Ministarstva donosi Program financiranja područja ekološke mreže (u daljnjem tekstu: Program).

(2) Program sadrži podatke o područjima ekološke mreže, statusu ciljnih vrsta i stanišnih tipova na tim područjima, pregled pravnih i administrativnih odredbi kojima se osigurava očuvanje područja ekološke mreže, pregled dosadašnjih iskustava u korištenju financijskih instrumenata Europske unije, procjenu potrebnih financijskih sredstava za provedbu mjera očuvanja područja ekološke mreže, strateške prioritete očuvanja tih područja, opis ključnih mjera za ostvarivanje prioriteta, podatke o praćenju (monitoringu), evaluaciji i ažuriranju Programa te druge podatke prema traženju Europske komisije.

(3) Program se donosi za razdoblje koje se poklapa s financijskim razdobljem Europske unije.

(4) Program se donosi na obrascu koji je propisala Europska komisija, te se po donošenju dostavlja Europskoj komisiji.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uspostavu i organizaciju praćenja stanja lovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja lovstva i ribolovnih vrsta kojima se gospodari sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva i akvakulture, a koje su navedene u odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona, provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture.

(6) Program iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

NN 15/2018 dodan člankom 95. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode obvezne su tri posto prihoda ostvarenih od naplate svake prodane ulaznice i vinjete uplatiti u državni proračun.

(2) Javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode, a koje ostvaruju višak prihoda, obvezne su dio viška prihoda iz prethodne proračunske godine, za koje namjena nije unaprijed utvrđena, u iznosu do najviše 10 % uplatiti u državni proračun.

(3) Javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode mogu koristiti donacije za koje namjena nije utvrđena na način kako je to propisano uredbom iz stavka 7. ovoga članka.

(4) Sredstva koja se uplate u državni proračun na temelju stavaka 1. i 2. ovoga članka koriste se za sljedeće aktivnosti:

– financiranje prioritetnih aktivnosti javnih ustanova koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode koje je nužno provesti u svrhu zaštite i očuvanja područja kojima upravljaju ili u svrhu unapređenja poslovanja javnih ustanova,

– podmirivanje rashoda za zajedničke funkcije podrške nacionalnim parkovima i parkovima prirode u pravnim poslovima, javnoj nabavi, promociji i marketingu, pripremi i provedbi projekata, edukaciji i razvoju informacijskog sustava zaštite prirode.

(5) Prijedlog raspodjele sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka za provedbu aktivnosti iz stavka 4. ovoga članka te prijedlog raspodjele sredstava unutar pojedinih aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka priprema povjerenstvo.

(6) Povjerenstvo iz stavka 4. ovoga članka osniva ministar.

(7) Način i dinamiku uplate sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u državni proračun, način utvrđivanja postotka dijela ostvarenog viška prihoda tekuće godine, za koje namjena nije unaprijed utvrđena, a koji su javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode dužne uplatiti u državni proračun na godišnjoj razini, način utvrđivanja raspodjele sredstava za provedbu aktivnosti iz stavka 4. ovoga članka, sastav i način rada povjerenstva iz stavka 5. ovoga članka, način informiranja javnosti te druga pitanja s tim u vezi, kao i način korištenja donacija iz stavka 3. ovoga članka pobliže uređuje Vlada uredbom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Upravni nadzor nad zakonitošću rada Zavoda i zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač Republika Hrvatska obavlja Ministarstvo.

(3) Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave obavlja nadležno upravno tijelo.

(4) Nadzor nad stručnim radom Zavoda i javnih ustanova iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obavlja Ministarstvo.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Upravni nadzor nad zakonitošću rada Zavoda Agencije i zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač Republika Hrvatska obavlja Ministarstvo.

(3) Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave obavlja nadležno upravno tijelo.

(4) Nadzor nad stručnim radom Zavoda Agencije i javnih ustanova iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obavlja Ministarstvo.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 48. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Upravni nadzor nad zakonitošću rada Agencije i zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač Republika Hrvatska obavlja Ministarstvo.

(3) Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima kojima je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave obavlja nadležno upravno tijelo.

(4) Nadzor nad stručnim radom Agencije i javnih ustanova iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obavlja Ministarstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) U provedbi nadzora, ako zatekne osobu u zaštićenom području ili području ekološke mreže da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost odredbama članaka 226. do 233. ovoga Zakona, glavni čuvar prirode i čuvar prirode ima pravo i obvezu:

– provjeriti identitet osobe,

– davati upozorenja i zapovijedi,

– pregledati osobu, prtljagu, prijevozno sredstvo ili plovilo,

– privremeno ograničiti kretanje na određenom području,

– osigurati mjesto događaja,

– naplatiti novčanu kaznu, štetu i učinjene troškove od prekršitelja uz izdavanje potvrde,

– privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području, kao i sredstva kojima je izvršeno protupravno prisvajanje,

– zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica,

– izreći upravnu mjeru,

– podnijeti kaznenu prijavu,

– pokrenuti prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga.

(2) Uz poslove neposredne zaštite čuvari prirode obavljaju i poslove čuvanja i promicanja zaštićenog područja i područja ekološke mreže, a osobito:

– planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji,

– ekološku poduku posjetitelja i lokalnog stanovništva,

– skrb o sigurnosti posjetitelja i poduzimanju radnji spašavanja,

– motrenje i praćenje stanja biljnih i životinjskih vrsta, vrsta gljiva te drugih vrijednosti zaštićenog područja i područja ekološke mreže.

(3) Načina rada i postupanja glavnog čuvara prirode i čuvara prirode i korištenja ovlasti iz stavka 1. podstavka 1. do 6. i stavka 2. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.

(4) Na način korištenja ovlasti iz stavka 1. podstavka 7. do 11. ovoga članka primjenjuju se odredbe posebnih propisa.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 96. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) U provedbi nadzora, ako zatekne osobu u zaštićenom području ili području ekološke mreže da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost odredbama članaka 226. do 233. ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa, glavni čuvar prirode i čuvar prirode ima pravo i obvezu:

– provjeriti identitet osobe,

– davati upozorenja i zapovijedi,

– prikupiti podatke i obavijesti,

– pregledati osobu, prtljagu, prijevozno sredstvo ili plovilo,

– privremeno ograničiti kretanje na određenom području,

– osigurati mjesto događaja,

– naplatiti novčanu kaznu, štetu i učinjene troškove od prekršitelja uz izdavanje potvrde,

– privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području, kao i sredstva kojima je izvršeno protupravno prisvajanje,

– zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica,

– izreći upravnu mjeru,

– podnijeti kaznenu prijavu,

– pokrenuti prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga.

(2) Uz poslove neposredne zaštite čuvari prirode obavljaju i poslove čuvanja i promicanja zaštićenog područja i područja ekološke mreže, a osobito:

– planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji,

– ekološku poduku posjetitelja i lokalnog stanovništva,

– skrb o sigurnosti posjetitelja i poduzimanju radnji spašavanja,

– motrenje i praćenje stanja biljnih i životinjskih vrsta, vrsta gljiva te drugih vrijednosti zaštićenog područja i područja ekološke mreže.

(3) Načina rada i postupanja glavnog čuvara prirode i čuvara prirode i korištenja ovlasti iz stavka 1. podstavka 1. do 6. i stavka 2 7. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.

(4) Na način korištenja ovlasti iz stavka 1. podstavka 7 8. do 11 – 12. ovoga članka primjenjuju se odredbe posebnih propisa.

(5) Sredstva naplaćena novčanom kaznom na mjestu počinjenja iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka prihod su nadležne javne ustanove.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 14. veljače 2019.

(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: inspekcijski nadzor) obavljaju državni službenici inspekcije zaštite prirode Ministarstva.

(2) Inspekcijski nadzor u zaštićenom području i području ekološke mreže provode i druge inspekcije nadležne prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnog gospodarstva, rudarstva, veterinarstva i zdravstva (u daljnjem tekstu: koordinirani inspekcijski nadzor) na način propisan ovim Zakonom i navedenim posebnim propisima.

(3) Koordinirani inspekcijski nadzor iz stavka 2. ovoga članka ne isključuje samostalno postupanje drugih inspekcija u okviru njihovih nadležnosti sukladno posebnim propisima.

(4) Poslovi inspekcijskog nadzora zaštite prirode su poslovi s posebnim uvjetima rada.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 49. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: inspekcijski nadzor) obavljaju državni službenici inspekcije zaštite prirode Ministarstva.

(2) Inspekcijski nadzor u zaštićenom području i području ekološke mreže provode i druge inspekcije nadležne prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnog gospodarstva, rudarstva, veterinarstva i zdravstva (u daljnjem tekstu: koordinirani inspekcijski nadzor) na način propisan ovim Zakonom i navedenim posebnim propisima.

(3) Koordinirani inspekcijski nadzor iz stavka 2. ovoga članka ne isključuje samostalno postupanje drugih inspekcija u okviru njihovih nadležnosti sukladno posebnim propisima.

(4) Poslovi inspekcijskog nadzora zaštite prirode su poslovi s posebnim uvjetima rada.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 14. veljače 2019.

(1) Inspekcijski nadzor provode glavni inspektor zaštite prirode, viši inspektor zaštite prirode i inspektor zaštite prirode (u daljnjem tekstu: inspektor).

(2) Na radno mjesto za glavnog inspektora zaštite prirode može se rasporediti osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja, s najmanje deset godina radnog iskustva u struci, i koja ima istaknute rezultate rada na području inspekcije zaštite prirode te ima položen državni stručni ispit.

(3) Na radno mjesto za višeg inspektora zaštite prirode može se rasporediti osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te ima položen državni stručni ispit.

(4) Na radno mjesto za inspektora zaštite prirode može se rasporediti osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja, s najmanje tri godine radnog iskustva u struci te položen državni stručni ispit.

(5) Osim uvjeta iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka, inspektori moraju ispunjavati i uvjete određene propisima kojima se uređuju položaj, prava i obveze državnih službenika.

(6) Radna mjesta s ovlastima, nadležnosti i uvjetima koje moraju ispunjavati inspektori na određenim radnim mjestima, utvrđuje ministar sukladno posebnom propisu.

NN 14/2019 brisan člankom 50. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Inspekcijski nadzor provode glavni inspektor zaštite prirode, viši inspektor zaštite prirode i inspektor zaštite prirode (u daljnjem tekstu: inspektor).

(2) Na radno mjesto za glavnog inspektora zaštite prirode može se rasporediti osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja, s najmanje deset godina radnog iskustva u struci, i koja ima istaknute rezultate rada na području inspekcije zaštite prirode te ima položen državni stručni ispit.

(3) Na radno mjesto za višeg inspektora zaštite prirode može se rasporediti osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te ima položen državni stručni ispit.

(4) Na radno mjesto za inspektora zaštite prirode može se rasporediti osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja, s najmanje tri godine radnog iskustva u struci te položen državni stručni ispit.

(5) Osim uvjeta iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka, inspektori moraju ispunjavati i uvjete određene propisima kojima se uređuju položaj, prava i obveze državnih službenika.

(6) Radna mjesta s ovlastima, nadležnosti i uvjetima koje moraju ispunjavati inspektori na određenim radnim mjestima, utvrđuje ministar sukladno posebnom propisu.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 14. veljače 2019.

(1) Inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora dokazuje službeno svojstvo, identitet i ovlasti službenom iskaznicom i značkom.

(2) O izdanim službenim iskaznicama i značkama Ministarstvo vodi upisnik.

(3) Sadržaj, oblik, način izdavanja i uporabe službene iskaznice i značke te način vođenja upisnika o izdanim službenim iskaznicama i značkama propisuje ministar pravilnikom.

NN 14/2019 brisan člankom 50. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora dokazuje službeno svojstvo, identitet i ovlasti službenom iskaznicom i značkom.

(2) O izdanim službenim iskaznicama i značkama Ministarstvo vodi upisnik.

(3) Sadržaj, oblik, način izdavanja i uporabe službene iskaznice i značke te način vođenja upisnika o izdanim službenim iskaznicama i značkama propisuje ministar pravilnikom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Inspektor provodi nadzor sukladno godišnjem i mjesečnom planu rada inspekcije zaštite prirode koji se usklađuju s godišnjim planovima i programima rada drugih inspekcija radi provođenja koordiniranih inspekcijskih nadzora.

(2) Ministar će sporazumno s ministrima poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnog gospodarstva, gospodarstva, unutarnjih poslova, pomorstva i prometa, zdravlja te glavnim inspektorom Državnog inspektorata u okviru djelokruga tih inspekcijskih službi, odrediti sadržaj i način suradnje u provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 97. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Inspektor provodi nadzor sukladno godišnjem i mjesečnom planu rada inspekcije zaštite prirode koji se usklađuju s godišnjim planovima i programima rada drugih inspekcija radi provođenja koordiniranih inspekcijskih nadzora.

(2) Ministar će sporazumno s ministrima poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnog gospodarstva, gospodarstva, unutarnjih poslova, pomorstva i prometa, zdravlja te glavnim inspektorom Državnog inspektorata u okviru djelokruga tih inspekcijskih službi, odrediti sadržaj i način suradnje u provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora.

NN 14/2019 izmijenjen člankom 50. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Inspektor provodi nadzor sukladno godišnjem i mjesečnom planu rada inspekcije zaštite prirode koji se usklađuju s godišnjim planovima i programima rada drugih inspekcija radi provođenja koordiniranih inspekcijskih nadzora.

(2) Ministar će sporazumno s ministrima poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnog gospodarstva, gospodarstva, unutarnjih poslova, pomorstva i prometa, zdravlja te glavnim inspektorom u okviru djelokruga tih inspekcijskih službi, odrediti sadržaj i način suradnje u provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 14. veljače 2019.

U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor nadzire:

– stanje prirode,

– korištenje i uporabu zaštićenih i drugih dijelova prirode,

– provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode te drugih akata izdanih na temelju ovoga Zakona,

– provođenje kompenzacijskih uvjeta,

– provođenje planova gospodarenja prirodnim dobrima u dijelu koji se odnosi na mjere i uvjete zaštite prirode,

– provođenje plana upravljanja i programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih dijelova prirode,

– radnje koje mogu prouzročiti promjene i oštećenja prirode,

– provođenje neposredne zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih dijelova prirode,

– provođenje mjera zaštite vrsta i ostalih zaštićenih dijelova prirode,

– uvoz i trgovinu vrstama, ako podliježu ograničenjima ili zabranama propisanim ovim Zakonom ili na temelju njega donesenim propisima,

– postupanje sa strogo zaštićenim vrstama,

– uvođenje stranih vrsta i genetski modificiranih organizama ili ponovno uvođenje zavičajnih divljih vrsta u prirodu,

– provođenje i drugih propisanih uvjeta i mjera zaštite bioraznolikosti i georaznolikosti utvrđenih ovim Zakonom i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

NN 14/2019 brisan člankom 50. vrijedi od 15. veljače 2019.

U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor nadzire:

– stanje prirode,

– korištenje i uporabu zaštićenih i drugih dijelova prirode,

– provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode te drugih akata izdanih na temelju ovoga Zakona,

– provođenje kompenzacijskih uvjeta,

– provođenje planova gospodarenja prirodnim dobrima u dijelu koji se odnosi na mjere i uvjete zaštite prirode,

– provođenje plana upravljanja i programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih dijelova prirode,

– radnje koje mogu prouzročiti promjene i oštećenja prirode,

– provođenje neposredne zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih dijelova prirode,

– provođenje mjera zaštite vrsta i ostalih zaštićenih dijelova prirode,

– uvoz i trgovinu vrstama, ako podliježu ograničenjima ili zabranama propisanim ovim Zakonom ili na temelju njega donesenim propisima,

– postupanje sa strogo zaštićenim vrstama,

– uvođenje stranih vrsta i genetski modificiranih organizama ili ponovno uvođenje zavičajnih divljih vrsta u prirodu,

– provođenje i drugih propisanih uvjeta i mjera zaštite bioraznolikosti i georaznolikosti utvrđenih ovim Zakonom i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 14. veljače 2019.

(1) Protiv rješenja koje je donio inspektor može se izjaviti žalba Ministarstvu, o kojoj odlučuje Povjerenstvo čije članove imenuje Vlada.

(2) Povjerenstvo čine tri stalna člana od kojih je jedan predsjednik Povjerenstva i dva promjenjiva člana.

(3) Za stalnog člana Povjerenstva može se imenovati osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij pravne struke i najmanje četiri godine radnog iskustva u upravi, a za promjenjivog člana može se imenovati osoba koja je stekla naziv magistra struke ili je specijalist struke iz područja prirodnih, biotehničkih ili biomedicinskih znanosti, odnosno koja je visoku stručnu spremu iz područja tih znanosti stekla sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, i ima najmanje četiri godine radnog iskustva na inspekcijskim poslovima zaštite prirode.

(4) Povjerenstvo donosi Poslovnik o radu.

(5) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

NN 14/2019 brisan člankom 51. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Protiv rješenja koje je donio inspektor može se izjaviti žalba Ministarstvu, o kojoj odlučuje Povjerenstvo čije članove imenuje Vlada.

(2) Povjerenstvo čine tri stalna člana od kojih je jedan predsjednik Povjerenstva i dva promjenjiva člana.

(3) Za stalnog člana Povjerenstva može se imenovati osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij pravne struke i najmanje četiri godine radnog iskustva u upravi, a za promjenjivog člana može se imenovati osoba koja je stekla naziv magistra struke ili je specijalist struke iz područja prirodnih, biotehničkih ili biomedicinskih znanosti, odnosno koja je visoku stručnu spremu iz područja tih znanosti stekla sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, i ima najmanje četiri godine radnog iskustva na inspekcijskim poslovima zaštite prirode.

(4) Povjerenstvo donosi Poslovnik o radu.

(5) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1,000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako ne provede kompenzacijske uvjete sukladno rješenju iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona prije početka izvođenja radova (članak 39. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 98. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1,000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako ne provede kompenzacijske uvjete sukladno rješenju iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona prije početka izvođenja radova (članak 39. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima od Ministarstva ne ishodi uvjete zaštite prirode (članak 20. stavak 2.),

– provede zahvat bez podnošenja zahtjeva za Prethodnu ocjenu zahvata (članak 30. stavak 1.),

– provede zahvat za koji je obvezna Glavna ocjena bez podnošenja zahtjeva za Glavnu ocjenu zahvata (članak 31. stavak 1.),

– provede zahvat protivno rješenju iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona (članak 33.),

– ne provede mjere ublažavanja utvrđene rješenjem iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona (članak 33.),

– nedopušteno uporabljuje sredstva hvatanja i/ili ubijanja životinjskih vrsta iz odluke iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona, životinjskih vrsta iz pravilnika iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona te svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu navedene u odluci ili pravilniku, koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili značajan poremećaj populacije tih vrsta (članak 66. stavak 1.),

– kao vlasnik uzgojene jedinke divlje vrste ne spriječi bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezina dijela (članak 86. stavak 2.),

– postupi suprotno mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode propisanim pravilnikom o zaštiti i očuvanju (članak 142. stavak 2.),

– ne poduzima mjere zaštite zaštićenog područja, odnosno speleološkog objekta, na način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom o koncesiji i ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima (članak 184.),

– ne poduzme sve radnje i mjere u cilju sprječavanja nastalih promjena ili oštećenja koje mu je naredilo Ministarstvo ili upravno tijelo (članak 185. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 99. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima od Ministarstva ne ishodi uvjete zaštite prirode (članak 20. stavak 2.),

– provede zahvat bez podnošenja zahtjeva za Prethodnu ocjenu zahvata (članak 30. stavak 1.),

– provede zahvat – provede zahvat iz članka 31. stavka 1. za koji je obvezna Glavna ocjena bez podnošenja zahtjeva za Glavnu ocjenu zahvata (članak 31. stavak 1.), – provede zahvat protivno suprotno rješenju iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona (članak 33.), – ne provede mjere ublažavanja utvrđene rješenjem ili bez rješenja iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona (članak 33.), 33. stavci 1. i 2.),

– nedopušteno uporabljuje sredstva hvatanja i/ili ubijanja životinjskih vrsta iz odluke iz članka 62 66. stavka stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, životinjskih vrsta iz pravilnika u odnosu na strogo zaštićene vrste navedene u Pravilniku iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona te svih vrsta ili u odnosu na vrste navedene u Pravilniku iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona ili u odnosu na vrste ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu navedene u odluci ili pravilniku, koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili značajan poremećaj populacije tih vrsta Pravilniku iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona i nisu divljač, bez dopuštenja ili suprotno dopuštenju Ministarstva (članak 66. stavak 1.), 4.),

– kao vlasnik uzgojene jedinke divlje vrste ne spriječi bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezina dijela (članak 86. stavak 2.),

– postupi suprotno mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode propisanim pravilnikom o zaštiti i očuvanju (članak 142. stavak 2.),

– ne poduzima mjere zaštite zaštićenog područja, odnosno speleološkog objekta, na način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom o koncesiji i ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima (članak 184.),

– ne poduzme sve radnje i mjere u cilju radi sprječavanja nastalih promjena ili oštećenja koje mu je naredilo Ministarstvo ili upravno tijelo (članak 185. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne poštuje izdane uvjete zaštite prirode (članak 20.),

– smanji broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanji ili ošteti njezino stanište ili pogorša njezine životne uvjete, do te mjere da ta populacija postane ugrožena (članak 59. stavak 2.),

– uvozi i/ili stavlja na tržište Republike Hrvatske ili uvodi stranu divlju vrstu u prirodu na području Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 69. stavka 1. ovoga Zakona, a time ne nanese znatnu ili trajnu štetu prirodi (članak 68. stavak 1.),

– ponovno uvodi nestalu zavičajnu divlju vrstu u prirodu na područje Republike Hrvatske bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona, a time ne nanese znatnu ili trajnu štetu prirodi (članak 74. stavak 1.),

– uzgaja stranu divlju vrstu bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 78. stavka 1. ovoga Zakona (članak 78. stavak 1.),

– uzgaja strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 82. stavka 1. ovoga Zakona (članak 82. stavak 1.),

– pristupa ili koristi genetski materijal zavičajnih divljih vrsta u prirodi (in situ) bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona (članak 89. stavak 2.),

– ne zadovoljava uvjete za pristup i/ili korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta propisanih uredbom iz članka 98. ovoga Zakona (članak 89. stavak 2.),

– ne ishodi dopuštenje iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona ako tijekom provođenja istraživanja genetskog materijala zavičajne divlje vrste, koja nije strogo zaštićena temeljem ovoga Zakona, na nekomercijalnoj osnovi utvrdi mogućnost komercijalnog korištenja genetskog materijala (članak 89. stavak 4.),

– pristupa ili koristi genetski materijal zavičajnih divljih vrsta iz ex situ izvora bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 96. stavka 1. ovoga Zakona (članak 96. stavak 1.),

– oštećuje, uništava ili odnosi sige i živi svijet speleološkog objekta, kao i fosilne, arheološke i druge nalaze ili odlaže otpad ili ispušta otpadne tvari u speleološkom objektu ili provodi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju, kada speleološki objekt nije zaštićeni dio prirode (članak 104.),

– oštećuje, uništava ili odnosi sige i živi svijet speleološkog objekta, kao i fosilne, arheološke i druge nalaze ili odlaže otpad ili ispušta otpadne tvari u speleološke objekte ili provodi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju u mjeri koja ima neznatni utjecaj, kada je speleološki objekt zaštićeni dio prirode (članak 104.),

– provodi zahvat, obavlja radnju ili provodi istraživanje u speleološkom objektu koji utječu na temeljna obilježja, uvjete i živi svijet u speleološkom objektu bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 105. stavak 1.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost na mjestu nalaza minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja, koja bi mogla dovesti do uništenja ili oštećenja nalaza (članak 109. stavak 5.),

– uzima minerale ili fosile iz prirode radi stavljanja u promet bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 110. stavka 1. ovoga Zakona (članak 110. stavak 1.),

– obavlja gospodarske i druge djelatnosti u strogom rezervatu (članak 112. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojima se ugrožava izvornost prirode u nacionalnom parku (članak 113. stavak 3.),

– obavlja nedopuštenu gospodarsku uporabu prirodnih dobara u nacionalnom parku (članak 113. stavak 4.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja može narušiti svojstva zbog kojih je proglašen posebni rezervat (članak 114. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojom se ugrožavaju bitna obilježja i uloga parka prirode (članak 115. stavak 3.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojom se ugrožavaju bitna obilježja i uloga regionalnog parka (članak 116. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja ugrožava obilježja i vrijednosti spomenika prirode (članak 117. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašen značajni krajobraz (članak 118. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašena park-šuma (članak 119. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojom bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je proglašen spomenik parkovne arhitekture (članak 120. stavak 2.),

– obavlja djelatnost ili provodi zahvat iz članka 113. stavka 3. i 5., članka 114. stavka 3. i članka 115. stavka 3. ovoga Zakona, a ne ishodi ili ne poštuje uvjete propisane člankom 143., 144., 180. ili 188. ovoga Zakona (članak 121. stavak 1.),

– obavlja djelatnost ili provodi zahvat iz članka 116. stavka 2., članka 117. stavka 2., članka 118. stavka 2., članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. ovoga Zakona, a ne ispunjava uvjete propisane člancima 143., 144. ili 188. ovoga Zakona (članak 121. stavak 2.),

– obavlja djelatnost u zaštićenom području ne pridržavajući se plana upravljanja (članak 138. stavak 5.),

– bere, reže, sječe, iskopava, sakuplja ili uništava jedinke strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode, kao i njihove razvojne oblike, u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja te vrste, osim ako se radi o obavljanju redovnih aktivnosti određenih planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz članka 155. stavka 1. ovoga Zakona (članak 153. stavci 1. i 4.),

– namjerno hvata ili ubija, namjerno uznemirava posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije, namjerno uništava ili uzima jaja, namjerno uništava ili oštećuje ili uklanja razvojne oblike, gnijezda ili legla, oštećuje ili uništava područja razmnožavanja ili odmaranja strogo zaštićenih životinja iz prirode i njihove razvojne oblike, u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja te vrste, osim ako se radi o obavljanju redovnih aktivnosti određenih planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz članka 155. stavka 1. ovoga Zakona (članak 153. stavci 2. i 4.),

– drži, prevozi, prodaje, razmjenjuje te nudi na prodaju ili razmjenu žive ili mrtve jedinke iz prirode strogo zaštićenih vrsta iz članka 153. stavka 1. i 2. ovoga Zakona i njihove razvojne oblike u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja te vrste (članak 153. stavci 3. i 4.),

– provodi aktivnosti i radnje sa strogo zaštićenim vrstama bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 155. stavka 2. ovoga Zakona (članak 155. stavci 1. i 2.),

– uništava zaštićene minerale i fosile i/ili provodi zahvat i/ili obavlja radnje koje mogu dovesti do oštećenja zaštićenih minerala i fosila i njihova nalazišta u mjeri koja ima neznatni utjecaj (članak 161. stavak 1.),

– uzima iz prirode i/ili izvozi zaštićene minerale i fosile bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 162. stavka 1. ovoga Zakona u mjeri koja ima neznatni utjecaj (članak 161. stavak 2. i članak 162. stavak 1.),

– ne dostavi ponudu za prodaju nekretnine po pravu prvokupa na način propisan Zakonom i/ili proda nekretninu koja se nalazi u nacionalnom parku, strogom ili posebnom rezervatu drugoj osobi po cijeni koja je niža od cijene navedene u ponudi ovlaštenicima prava prvokupa (članak 165. stavak 1. i članak 166. stavak 1.),

– ne provodi uvjete zaštite prirode utvrđene odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja (članak 181. stavak 1. podstavak 3.),

– obavlja djelatnost na zaštićenom području bez koncesijskog odobrenja ili protivno odredbama odluke ili ugovora o koncesijskom odobrenju (članak 188. stavak 1. i članak 191.),

– na traženje inspektora ne osigura uvjete za neometano obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 216. stavak 1. i članak 222. stavak 3.),

– ne izvrši rješenje iz članka 216. stavka 2. ovoga Zakona (članak 216. stavak 2.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 100. i 107. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne poštuje izdane uvjete zaštite prirode (članak 20.),

– smanji broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanji ili ošteti njezino stanište, a da time ne dovede do uništenja ili znatnog propadanja staništa ili pogorša njezine životne uvjete, do te mjere da ta populacija postane ugrožena (članak 59. stavak 2.),

– uvozi i/ili stavlja na tržište Republike Hrvatske ili uvodi stranu divlju vrstu u prirodu na području Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju postupi suprotno Naredbi ministra o ograničenju ili zabrani korištenja zavičajne divlje vrste iz članak 63. stavka 1. ovoga Zakona (članak 63. stavak 1),

– sakuplja, odnosno uzima iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajne divlje vrste iz popisa pravilnika iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 69 64. stavka 1. ovoga Zakona, a time ne nanese znatnu ili trajnu štetu prirodi (članak 68. stavak 1.), (članak 64. stavak 1.),

– obavlja poslove oporavilišta bez ovlaštenja ili suprotno ovlaštenju (članak 67. stavak 4.),

– ponovno uvodi nestalu zavičajnu divlju vrstu u prirodu na područje Republike Hrvatske ili provodi repopulaciju bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona, a time ne nanese znatnu ili trajnu štetu prirodi (članak 74. stavak 1.),

– uzgaja stranu divlju vrstu bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 78. stavka 1. ovoga Zakona (članak 78. stavak 1.),

– uzgaja strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 82. stavka 1. ovoga Zakona (članak 82. stavak 1.),

– pristupa ili koristi genetski materijal zavičajnih divljih vrsta u prirodi (in situ) bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona (članak 89. stavak 2.), – te ne zadovoljava uvjete za pristup i/ili korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta propisanih uredbom iz članka 98. ovoga Zakona (članak 89. stavak 2.),

– ne ishodi dopuštenje iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona ako tijekom provođenja istraživanja genetskog materijala zavičajne divlje vrste, koja nije strogo zaštićena temeljem ovoga Zakona, na nekomercijalnoj osnovi utvrdi mogućnost komercijalnog korištenja genetskog materijala (članak 89. stavak 4.),

– prenese genetski materijal trećoj osobi suprotno uvjetima određenih uredbom iz članka 98. ovoga Zakona (članak 92. stavak 2.),

– obavlja poslove genske banke bez ovlaštenja ili suprotno ovlaštenju (članak 95. stavak 1.),

– pristupa ili koristi genetski materijal zavičajnih divljih vrsta iz ex situ izvora bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 96. stavka 1. ovoga Zakona (članak 96. stavak 1.),

– oštećuje, uništava ili odnosi sige i živi svijet speleološkog objekta, kao i fosilne, arheološke i druge nalaze ili odlaže otpad ili ispušta otpadne tvari u speleološkom objektu ili provodi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju, u mjeri koja ima neznatni utjecaj, kada speleološki objekt nije zaštićeni dio prirode (članak 104.),

– oštećuje, uništava ili odnosi sige i živi svijet speleološkog objekta, kao i fosilne, arheološke i druge nalaze ili odlaže otpad ili ispušta otpadne tvari u speleološke objekte ili provodi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju u mjeri koja ima neznatni utjecaj, kada je speleološki objekt zaštićeni dio prirode (članak 104.),

– provodi zahvat, obavlja radnju ili provodi istraživanje u speleološkom objektu koji utječu na temeljna obilježja, uvjete i živi svijet u speleološkom objektu bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 105. stavak 1.),

– – provodi obavlja zahvat ili obavlja djelatnost na mjestu nalaza minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja, koja bi mogla koji mogu dovesti do uništenja ili oštećenja nalaza (članak 109. stavak 5.),

– uzima minerale ili fosile iz prirode radi stavljanja u promet bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 110. stavka 1. ovoga Zakona (članak 110. stavak 1.),

– obavlja gospodarske i druge djelatnosti u strogom rezervatu (članak 112. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojima se ugrožava izvornost prirode u nacionalnom parku (članak 113. stavak 3.),

– obavlja nedopuštenu gospodarsku uporabu prirodnih dobara u nacionalnom parku (članak 113. stavak 4.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja može narušiti svojstva zbog kojih je proglašen posebni rezervat (članak 114. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojom se ugrožavaju bitna obilježja i uloga parka prirode (članak 115. stavak 3.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojom se ugrožavaju bitna obilježja i uloga regionalnog parka (članak 116. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja ugrožava obilježja i vrijednosti spomenika prirode (članak 117. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašen značajni krajobraz (članak 118. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašena park-šuma (članak 119. stavak 2.),

– provodi zahvat ili obavlja djelatnost kojom bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je proglašen spomenik parkovne arhitekture (članak 120. stavak 2.),

– obavlja djelatnost ili provodi zahvat iz članka 113. stavka 3. i 5., članka 114. stavka 3. i članka 115 postupi suprotno Naredbi ministra o zabrani ili ograničenju posjećivanja zaštićenih područja iz članka 146. stavka 3. ovoga Zakona, a ne ishodi ili ne poštuje uvjete propisane člankom 143., 144., 180. ili 188. ovoga Zakona (članak 121. stavak 1.), – (članak 146. stavak 3.),

– obavlja djelatnost ili provodi zahvat iz članka 116. stavka 2., članka 117. stavka 2., članka 118. stavka 2., članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. ovoga Zakona, a ne ispunjava uvjete propisane člancima 143., 144. ili 188. ovoga Zakona (članak 121. stavak 2.),

– obavlja djelatnost u zaštićenom području ne pridržavajući se plana upravljanja (članak 138. stavak 5.),

– namjerno bere, reže, sječe siječe, iskopava, sakuplja ili, uništava jedinke strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode, kao i njihove razvojne oblike, u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja te vrste, osim ako se radi o obavljanju redovnih aktivnosti određenih planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz članka 155. stavka 1. ovoga Zakona (članak 153. stavci 1. i 4.),

– namjerno hvata ili ubija, namjerno uznemirava posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije, namjerno uništava ili uzima jaja te ih čuva čak i ako su prazna, namjerno uništava ili oštećuje ili uklanja razvojne oblike, gnijezda ili legla, oštećuje ili uništava područja razmnožavanja ili odmaranja strogo zaštićenih životinja iz prirode, kao i sve njihove razvojne oblike, u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja te vrste, osim ako se radi o obavljanju redovnih aktivnosti određenih planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz članka 155. stavka 1. ovoga Zakona (članak 153. stavci 2. i 4.),

– drži, prevozi, prodaje, razmjenjuje te nudi na prodaju ili razmjenu žive ili mrtve jedinke iz prirode strogo zaštićenih vrsta iz članka 153. stavka stavaka 1. i 2. članka 153. ovoga Zakona, kao i sve njihove razvojne oblike u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja te vrste tih vrsta ili drži, prevozi, prodaje, razmjenjuje te nudi na prodaju ili razmjenu žive ili mrtve ptice, odnosno bilo koji njihov lako prepoznatljivi dio ili derivat te sve njihove razvojne oblike u neznatnoj količini ili u mjeri koja neznatno utječe na stanje očuvanja tih vrsta ptica (članak 153. stavci 3. i 4.),

– provodi zabranjene aktivnosti i radnje iz članka 153. ovoga Zakona sa strogo zaštićenim vrstama bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 155. stavka 2 3. ovoga Zakona (članak 155. stavci 1. i 2.), stavak 3.),

– uništava zaštićene minerale i fosile i/ili provodi zahvat i/ili obavlja radnje koje mogu dovesti do oštećenja zaštićenih minerala i fosila i njihova nalazišta u mjeri koja ima neznatni utjecaj (članak 161. stavak 1.),

– uzima iz prirode i/ili izvozi zaštićene minerale i fosile bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 162. stavka 1. ovoga Zakona u mjeri koja ima neznatni utjecaj (članak 161. stavak 2. i članak 162. stavak 1.),

– provodi istraživanje nalazišta zaštićenog minerala i fosila bez dopuštenja ili protivno dopuštenju Ministarstva (članak 164. stavak 1.),

– ne dostavi ponudu za prodaju nekretnine po pravu prvokupa na način propisan Zakonom i/ili proda nekretninu koja se nalazi u nacionalnom parku, strogom ili posebnom rezervatu drugoj osobi po cijeni koja je niža od cijene navedene u ponudi ovlaštenicima prava prvokupa (članak 165. stavak 1. i članak 166. stavak 1.),

– ne provodi uvjete zaštite prirode utvrđene odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja davanju koncesije (članak 181. stavak 1. podstavak 3.),

– obavlja djelatnost gospodarsko korištenje prirodnih dobara i/ili druge dopuštene djelatnosti na zaštićenom području ili speleološkom objektu bez koncesijskog odobrenja ili protivno odredbama odluke ili ugovora o koncesijskom odobrenju (članak 188. stavak 1. i članak 191.), 1.),

– na traženje inspektora ne osigura uvjete za neometano obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 216. stavak 1. i članak 222. stavak 3.),

– ne izvrši rješenje iz članka 216. stavka 2. ovoga Zakona (članak 216. stavak 2.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, osim za prekršaj iz stavka 1. podstavaka 4. i 10. ovoga članka, fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, ako su prekršaj iz stavka 1. počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– obavlja aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u populaciji neke zavičajne divlje vrste, koje nisu vrste iz članka 59. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona (članak 59. stavak 5.),

– koristi zavičajne divlje vrste čije korištenje je propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona (članak 64. stavak 1.),

– kao uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka ne osigura označavanje te jedinke na način propisan ovim Zakonom (članak 84. stavak 1.),

– tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, nakon otkrića speleološkog objekta ne prekine radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja ne obavijesti Ministarstvo i Zavod pisanim putem (članak 101. stavak 1.),

– ne provodi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta utvrđene rješenjem iz članka 101. stavka 4. ovoga Zakona (članak 101. stavak 4.),

– ne obustavi radove sukladno privremenom rješenju iz članka 101. stavka 4. ili rješenju iz članka 102. stavka 2. ovoga Zakona (članak 101. stavak 4. i članak 102. stavak 2.),

– ne poduzme nužne mjere zaštite u svrhu sprječavanja uništenja ili oštećenja speleološkog objekta, živog svijeta te fosilnih, arheoloških ili drugih nalaza koji se nalaze unutar speleološkog objekta do donošenja rješenja iz članka 101. stavka 4. ovoga Zakona (članak 103.),

– ne prijavi Ministarstvu pronalazak minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja u roku od osam dana od dana pronalaska (članak 109. stavak 1.),

– obavlja istraživanje nalazišta bez ishođenog rješenja ili protivno rješenju iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona (članak 109. stavak 3.),

– kao vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili ne onemogući istraživanje nalazišta sukladno rješenju iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona (članak 109. stavak 6.),

– provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba za prekršaj iz stavka 1. podstavaka 3., 5., 6., 7. i 8. ovoga članka te ako:

– ne obavijesti Ministarstvo i Zavod o otkriću speleološkog objekta u propisanom roku (članak 100. stavak 1.),

– ne poduzme nužne mjere zaštite u svrhu sprječavanja uništenja ili oštećenja speleološkog objekta, živog svijeta te fosilnih, arheoloških ili drugih nalaza koji se nalaze unutar speleološkog objekta do donošenja rješenja iz članka 100. ovoga Zakona (članak 103.).

NN 15/2018 izmijenjen člancima 101. i 107. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. veljače 2019.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– provodi aktivnosti suprotno naredbi iz članka 55. stavka 4. ovoga Zakona, a koje dovode do onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica, odnosno uznemiravanja samih ptica i/ili smanjenja njihove brojnosti unutar POP područja koja nisu utvrđena kao takva uredbom iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona, a ispunjavaju kriterije za njihovo proglašenje (članak 55. stavak 4.),

– obavlja aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u populaciji neke zavičajne divlje vrste, koje nisu vrste iz članka 59. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona (članak 59. stavak 5.),

– koristi zavičajne divlje vrste čije korištenje je propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode zavičajnih divljih vrsta na zemljištu u privatnom vlasništvu prije početka sakupljanja, odnosno uzimanja iz prirode ne pribavi suglasnost vlasnika ili nositelja prava na prirodnim dobrima, odnosno ne ishodi povlasticu sukladno posebnom propisu iz područja morskog ribarstva (članak 64. stavak 1.), 13.),

– kao uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka ne osigura označavanje te jedinke na način propisan ovim Zakonom (članak 84. stavak 1.),

– kao vlasnik jedinke divlje vrste ne spriječi bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezina dijela (članak 86. stavak 2.),

– ne obavijesti Ministarstvo i Agenciju o otkriću speleološkog objekta u propisanom roku (članak 100. stavak 1.),

– tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, nakon otkrića speleološkog objekta ne prekine radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja ne obavijesti Ministarstvo i Zavod Agenciju pisanim putem (članak 101. stavak 1.),

– nastavi provoditi druge radove bez dopuštenja Ministarstva ili ne provodi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta utvrđene rješenjem iz članka 101. stavka 4. ovoga Zakona (članak 101. stavak 4.), – ili ne obustavi radove sukladno privremenom rješenju iz članka 101. stavka 4. ili (članak 101. stavak 4.),

– postupi protivno rješenju iz članka 102. stavka 2. ovoga Zakona kojim se radovi trajno obustavljaju (članak 101. stavak 4. i članak 102. stavak 2.),

– ne poduzme nužne mjere zaštite u svrhu sprječavanja uništenja ili oštećenja speleološkog objekta, živog svijeta te fosilnih, arheoloških ili drugih nalaza koji se nalaze unutar speleološkog objekta do donošenja rješenja iz članka 100. odnosno članka 101. stavka 4. ovoga Zakona (članak 103.),

– provodi istraživanja ili obavlja radnje u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju, kao i provodi zahvate za koje nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava gradnja prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 105. stavak 1.),

– ne prijavi Ministarstvu pronalazak minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja u roku od osam dana od dana pronalaska (članak 109. stavak 1.),

– obavlja istraživanje nalazišta bez ishođenog rješenja ili protivno rješenju iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona (članak 109. stavak 3.),

– kao vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili ne onemogući istraživanje nalazišta sukladno rješenju iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona (članak 109. stavak 6.),

– provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144. stavak 1.). 1.),

– provodi znanstvena i/ili stručna istraživanja sastavnica prirode u zaštićenom području bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 145. stavka 1. ovoga Zakona (članak 145. stavak1.),

– ne provodi mjere zaštite za strogo zaštićene vrste i njihova staništa propisane rješenjem iz članka 152. stavka 5. ovoga Zakona (članak 152. stavak 5.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 6.000,00 do 20.000,00 25.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba za prekršaj iz stavka 1. podstavaka 3., 5., 6., 7. i 8. ovoga članka te ako: ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

– ne obavijesti Ministarstvo i Zavod o otkriću speleološkog objekta u propisanom roku (članak 100. stavak 1.),

– ne poduzme nužne mjere zaštite u svrhu sprječavanja uništenja ili oštećenja speleološkog objekta, živog svijeta te fosilnih, arheoloških ili drugih nalaza koji se nalaze unutar speleološkog objekta do donošenja rješenja iz članka 100. ovoga Zakona (članak 103.).

NN 14/2019 izmijenjen člankom 52. vrijedi od 15. veljače 2019.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– provodi aktivnosti suprotno naredbi iz članka 55. stavka 4. ovoga Zakona, a koje dovode do onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica, odnosno uznemiravanja samih ptica i/ili smanjenja njihove brojnosti unutar POP područja koja nisu utvrđena kao takva uredbom iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona, a ispunjavaju kriterije za njihovo proglašenje (članak 55. stavak 4.),

– obavlja aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u populaciji neke zavičajne divlje vrste, koje nisu vrste iz članka 59. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona (članak 59. stavak 5.),

– za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode zavičajnih divljih vrsta na zemljištu u privatnom vlasništvu prije početka sakupljanja, odnosno uzimanja iz prirode ne pribavi suglasnost vlasnika ili nositelja prava na prirodnim dobrima, odnosno ne ishodi povlasticu sukladno posebnom propisu iz područja morskog ribarstva (članak 64. stavak 13.),

– kao uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka ne osigura označavanje te jedinke na način propisan ovim Zakonom (članak 84. stavak 1.),

– kao vlasnik jedinke divlje vrste ne spriječi bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezina dijela (članak 86. stavak 2.),

– ne obavijesti Ministarstvo i Agenciju o otkriću speleološkog objekta u propisanom roku (članak 100. stavak 1.),

– tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, nakon otkrića speleološkog objekta ne prekine radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja ne obavijesti Ministarstvo i Agenciju pisanim putem (članak 101. stavak 1.),

– nastavi provoditi druge radove bez dopuštenja Ministarstva ili ne provodi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta utvrđene rješenjem iz članka 101. stavka 4. ovoga Zakona ili ne obustavi radove sukladno privremenom rješenju iz članka 101. stavka 4. (članak 101. stavak 4.),

– postupi protivno rješenju iz članka 102. stavka 2. ovoga Zakona kojim se radovi trajno obustavljaju (članak 102. stavak 2.),

– ne poduzme nužne mjere zaštite u svrhu sprječavanja uništenja ili oštećenja speleološkog objekta, živog svijeta te fosilnih, arheoloških ili drugih nalaza koji se nalaze unutar speleološkog objekta do donošenja rješenja iz članka 100. odnosno članka 101. stavka 4. ovoga Zakona (članak 103.),

– provodi istraživanja ili obavlja radnje u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju, kao i provodi zahvate za koje nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava gradnja prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 105. stavak 1.),

– ne prijavi Ministarstvu pronalazak minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja u roku od osam dana od dana pronalaska (članak 109. stavak 1.),

– provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144. stavak 1.),

– provodi znanstvena i/ili stručna istraživanja sastavnica prirode u zaštićenom području bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 145. stavka 1. ovoga Zakona (članak 145. stavak1.),

– ne provodi mjere zaštite za strogo zaštićene vrste i njihova staništa propisane rješenjem iz članka 152. stavka 5. ovoga Zakona (članak 152. stavak 5.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– kao vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem se nalazi speleološki objekt ne omogući pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 108. stavak 1.),

– ne poštuje uvjete zaštite prirode utvrđene dopuštenjem iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144.),

– obavlja znanstvena i/ili stručna istraživanja na zaštićenom području bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 145. stavka 1. ovoga Zakona (članak 145.),

– kao vlasnik ili nositelj prava u zaštićenom području ne dopusti posjećivanje (članak 147. stavak 1.),

– ne poštuje uvjete pod kojima su zaštićeni minerali i fosili dani na zaštitu i čuvanje (članak 163. stavak 3.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 102. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– kao vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem se nalazi speleološki objekt ne omogući pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 108. stavak 1.), 106. stavak 6.),

– kao vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili onemogući istraživanje nalazišta sukladno rješenju iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona (članak 109. stavak 6.),

– ne poštuje uvjete zaštite prirode utvrđene dopuštenjem iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144.),

– obavlja znanstvena i/ili stručna istraživanja na zaštićenom području bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 145. stavka 1. ovoga Zakona (članak 145.),

– kao vlasnik ili nositelj prava u zaštićenom području ne dopusti posjećivanje (članak 147. stavak 1.),

– ne poštuje uvjete pod kojima su zaštićeni minerali i fosili dani na zaštitu i čuvanje (članak 163. stavak 3.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ošteti i/ili uništi znak i/ili informativnu ploču (članak 139. stavak 1. podstavak 4.),

– loži vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu (članak 139. stavak 1. podstavak 5.),

– postavi informativnu ploču, reklamni i/ili drugi pano bez dopuštenja (članak 139. stavak 1. podstavak 6.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. podstavaka 1., 2. i 3. ovoga članka fizička osoba.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 103. i 107. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 5.000,00 do 7.000,00 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne izvijesti Ministarstvo o dopuštenoj aktivnosti iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona koja može dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki (članak 60. stavak 4.),

– ne podnese Ministarstvu izvješće o sakupljanju, odnosno uzimanju iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajne divlje vrste za koje je izdano dopuštenje temeljem članka 64. stavka 1. ovoga Zakona (članak 65. stavak 4.),

– ne izvijesti Ministarstvo o uzgoju strogo zaštićene zavičajne divlje vrste (članak 83. stavak 5.),

– ne izvijesti Ministarstvo o obavljenom pristupu i/ili korištenju genetskog materijala do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu (članak 92. stavak 1., članak 96. stavak 2.),

– ne izvijesti Ministarstvo o prijenosu genetskog materijala trećoj osobi (članak 92. stavak 2.),

– ne dostavi izvješće ili rezultate istraživanja nadležnom tijelu o provedenim istraživanjima u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju kada je obveza dostave izvješća ili rezultata istraživanja propisana dopuštenjem iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona (članak 106. stavak 7.),

– se kreće plovilom, sidri/ili privezuje plovilo izvan mjesta određenih prostornim planom i aktom državnog tijela nadležnog za unutarnju plovidbu, ako se zaštićeno područje nalazi na unutarnjim vodama (članak 139. stavak 1. podstavak 1.),

– privezuje plovilo izvan mjesta određenih prostornim planom koja imaju status privezišta, sidrišta ili luke ako se zaštićeno područje nalazi na pomorskom dobru (članak 139. stavak 1. podstavak 3.),

– obavlja nedozvoljen ribolov (članak 139. stavak 1. podstavak 7.),

– ošteti i/ili uništi znak i/ili informativnu ploču i/ili didaktičku opremu (članak 139. 139., stavak 1. podstavak 4.), 10.),

– loži vatru polijeće sportskim parajedrilicama i ovjesnim jedrilicama izvan naselja i/ili mjesta koja površina koje su posebno označena označene i određena određene za tu namjenu (članak 139. stavak 1. podstavak 5.), – postavi informativnu ploču, reklamni i/ili drugi pano bez dopuštenja 14.),

– koristi bespilotne letjelice bez dopuštenja na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka (članak 139. stavak 1. podstavak 6.). 15.),

– ne izvijesti Ministarstvo o dopuštenim odstupanjima od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim životinjama iz članka 155. stavka 3. ovoga Zakona (članak 157. stavak 4.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 1.500,00 do 1.000,00 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 1.500,00 do 1.000,00 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. podstavaka 1., 2. i 3 ovoga članka fizička osoba.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba. obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako:

– odloži otpad izvan predviđenog i označenog prostora (članak 139. stavak 1. podstavak 9.).

NN 15/2018 izmijenjen člankom 104. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako:

– odloži otpad izvan predviđenog i označenog prostora pere plovilo ili vozilo na površinskim kopnenim vodama, obali mora ili u moru (članak 139. stavak 1. podstavak 9.). 2.),

– obavlja nedozvoljene podvodne aktivnosti (članak 139. stavak 1. podstavak 6.),

– drži stoku na slobodnoj ispaši izvan sezone ispaše (članak 139. stavak 1. podstavak 8.),

– loži vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu (članak 139. stavak 1. podstavak 11.),

– kampira, odnosno logoruje izvan za to predviđenih i označenih mjesta (članak 139. stavak 1. podstavak 12.),

– postavlja nove penjačke smjerove bez odobrenja javne ustanove (članak 139. stavak 1. podstavak 13.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 do 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako:

– vozi i/ili parkira vozila izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje, osim ovlaštenih osoba iz članka 139. stavka 2. ovoga Zakona (članak 139. stavak 1. podstavak 3.),

– kampira, odnosno logoruje izvan za to predviđenih i označenih mjesta (članak 139. stavak 1. podstavak 7.),

– posjeti i/ili razgleda bez ulaznice ili vinjete kad je ulaznica ili vinjeta obvezna (članak 139. stavak 1. podstavak 8.),

– kupa se na mjestima određenima od strane nadležne javne ustanove kao područja zabrane kupanja (članak 139. stavak 1. podstavak 10.).

NN 15/2018 izmijenjen člankom 105. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 500,00 do 500,00 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako:

– uzima iz prirode, hvata, uznemirava divlje vrste koje nisu zaštićene u strogom rezervatu, posebnom rezervatu i nacionalnom parku (članak 139. stavak 1. podstavak 4.),

– hrani divlje životinja na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka (članak 139., stavak 1. podstavak 5.),

– vozi i/ili parkira vozila i bicikle izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje, osim ovlaštenih osoba iz članka 139. stavka 2. ovoga Zakona (članak 139. stavak 1. podstavak 3.), – kampira, odnosno logoruje izvan za to predviđenih i označenih mjesta 9.),

– kreće se izvan označenih pješačkih staza i izvan područja predviđenog za posjećivanje na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka ili se pri provedbi istraživanja kreće bez dopuštenja (članak 139. stavak 1. podstavak 7.), 16.),

– posjeti i/ili razgleda bez ulaznice ili vinjete kad je ulaznica ili vinjeta obvezna (članak 139. stavak 1. podstavak 8.), 17.),

– odloži otpad izvan predviđenog i označenog mjesta (članak 139. stavak 1. podstavak 18.),

– kupa se na mjestima određenima od strane nadležne javne ustanove kao područja zabrane kupanja (članak 139. stavak 1. podstavak 10.). 19.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako su prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinile u vezi s obavljanjem svog obrta ili druge samostalne djelatnosti.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zavod je dužan uskladiti svoje opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Mandat ravnatelja i stručnog voditelja Zavoda te predsjednika i članova Upravnog vijeća traje do isteka roka na koji su imenovani.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zavod Agencija je dužan uskladiti svoje opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Mandat ravnatelja i stručnog voditelja Zavoda Agencije te predsjednika i članova Upravnog vijeća traje do isteka roka na koji su imenovani.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Prijenos u digitalni oblik kartografskog prikaza s ucrtanim granicama zaštićenih područja iz članka 127. stavka 2. ovoga Zakona, čiji je akt o proglašavanju donesen prije stupanja na snagu ovoga Zakona, izvršit će Zavod u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 107. vrijedi od 22. veljače 2018.

Prijenos u digitalni oblik kartografskog prikaza s ucrtanim granicama zaštićenih područja iz članka 127. stavka 2. ovoga Zakona, čiji je akt o proglašavanju donesen prije stupanja na snagu ovoga Zakona, izvršit će Zavod Agencija u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Za područja ekološke mreže značajna za očuvanje prirodnih stanišnih tipova i divljih vrsta, osim područja značajnih za očuvanje divljih ptica, nije moguće pokrenuti postupak iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona dok ih ne potvrdi Europska komisija.

(2) Odredbe članka 68. stavka 1. i članka 78. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se na šumske vrste obuhvaćene popisom šumskih vrsta sukladno posebnom propisu iz područja šumarstva, do dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona.

NN 15/2018 brisan člankom 106. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Za područja ekološke mreže značajna za očuvanje prirodnih stanišnih tipova i divljih vrsta, osim područja značajnih za očuvanje divljih ptica, nije moguće pokrenuti postupak iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona dok ih ne potvrdi Europska komisija.

(2) Odredbe članka 68. stavka 1. i članka 78. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se na šumske vrste obuhvaćene popisom šumskih vrsta sukladno posebnom propisu iz područja šumarstva, do dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona.