Što se promijenilo od NN 76/2009

Članak 1. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju:

1. ustrojstvo, nadležnost i ovlasti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: Ured),

2. djelokrug i nadležnost sudova i postupanje u predmetima kaznenih djela određenih ovim Zakonom,

3. imenovanje Ravnatelja Ureda (u daljnjem tekstu: Ravnatelj) i zamjenika ravnatelja, raspoređivanje na rad državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, uvjeti za primanje službenika i namještenika i osiguranje sredstava za rad Ureda,

4. osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom, 5. suradnja tijela državne vlasti i drugih tijela i osoba s Uredom,

6 5. međunarodna suradnja u kaznenom progonu i istraživanju kaznenih djela iz nadležnosti Ureda.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, za osobe u muškom rodu, uporabljeni su neutralno i odnose se na muške i ženske osobe (ravnatelj/ravnateljica, državni odvjetnik/državna odvjetnica; istražitelj/istražiteljica; savjetnik/savjetnica, sudac/sutkinja i dr.).

Članak 1.a dodanNN 148/2013: dodan člankom 1.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima (2002/465/PUP) (SL L 162, 20. 6. 2002.).

Članak 2. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 3.

(1) Ured je posebno državno odvjetništvo koje se ustanovljuje za područje Republike Hrvatske i ima sjedište u Zagrebu.

(2) Ako u ovom Zakonu nije što drukčije propisano, na unutarnje ustrojstvo i djelatnost poslovanje Ureda primjenjuju se odredbe Zakona o državnom odvjetništvu zakona kojim se propisuje ustrojstvo i nadležnost državnih odvjetništava.

(3) Ured ima pečat koji sadrži sljedeći naziv: Republika Hrvatska – Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta sjedište Ureda te naziv i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješten Ured, mora biti istaknut naziv: Republika Hrvatska, Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta moraju biti istaknuti naziv Ureda, grb i zastava Republike Hrvatske.

Članak 3. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 4.

(1) Radom Ureda upravlja Ravnatelj. Za Ravnatelja može se imenovati zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Glavni državni odvjetnik), odnosno županijski državni odvjetnik ili njegov zamjenik koji ispunjava uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika.

(2) Ravnatelja imenuje Glavni državni odvjetnik uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa, te mišljenje kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

(3) Mišljenje iz stavka 2. ovoga članka ministar nadležan za poslove pravosuđa daje u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva.

(4) Postupak za imenovanje Ravnatelja Glavni državni odvjetnik pokreće četiri mjeseca prije isteka razdoblja vremena na koje je Ravnatelj imenovan Ravnatelj odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti Ravnatelja zbog drugih zakonom određenih razloga.

(5) Kandidat za ravnatelja Ravnatelja daje pisani pristanak za imenovanje na dužnost Ravnatelja kao i izjavu kojom pristaje na sigurnosne provjere. (7) Sigurnosne provjere i provjere imovnog stanja Ravnatelja, na osnovi zahtjeva Glavnoga državnog odvjetnika mogu se obaviti prije imenovanja i tijekom razdoblja na koje je imenovan sigurnosnu provjeru.

(6) Uz zahtjev za davanje mišljenja Glavni državni odvjetnik dostavit će ministru nadležnom za poslove pravosuđa pisani pristanak kandidata za imenovanje na dužnost Ravnatelja.

(6) Sigurnosna provjera provodi se sukladno posebnim propisima.

Članak 4. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 5.

(1) Ravnatelj se imenuje za na vrijeme od četiri godine. Nakon isteka razdoblja vremena na koje je imenovan Ravnatelj može biti ponovno imenovan na tu dužnost. (3) Osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka Ravnatelj će se razriješiti dužnosti Nitko ne može biti imenovan na ovu dužnost više od dva puta uzastopce.

(2) Ravnatelj se razrješuje dužnosti u slučajevima razrješenja od dužnosti državnog odvjetnika propisanim u Zakonu o državnom odvjetništvu.

(2) Ravnatelju dužnost prestaje:

1. istekom vremena na koje je imenovan,

2. prestankom državnoodvjetničke dužnosti,

3. razrješenjem.

(3) Ravnatelj se razrješava:

1. na vlastiti zahtjev,

2. ako poslove državnoodvjetničke uprave obavlja protivno propisima,

3. ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad Ureda,

4. ako propuštanjem nadzora neposredno krši propise o dodjeljivanju predmeta u rad,

5. ako kršenjem propisa ili na drugi način povrijedi načelo samostalnosti zamjenika ravnatelja u radu,

6. ako svojim ponašanjem nanese štetu ugledu Ureda ili državnoodvjetničke dužnosti,

7. ako počini djelo koje odgovara stegovnom djelu,

8. ako ne pristane na sigurnosne provjere ili ometa njihovu provedbu. (4) sigurnosnu provjeru ili ometa njezinu provedbu ili se u postupku obnavljanja sigurnosne provjere utvrdi postojanje sigurnosne zapreke.

(4) Odluke o prestanku dužnosti Ravnatelja donosi Glavni državni odvjetnik.

(5) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka, osim ako se ne odnose na razrješenje zbog stegovnih razloga i iz slučajeva iz stavka točaka 1. i 3. ovoga članka, Ravnatelj zadržava nastavlja obnašati dužnost zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika, odnosno županijskoga državnog odvjetnika, ali ne može raditi u Uredu državnom odvjetništvu u kojem je imenovan.

(6) Ravnatelj ima prava i dužnosti kao državni odvjetnik državnog odvjetnika.

Članak 5. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 6.

(1) Poslove državnog odvjetništva u Uredu obavlja Ravnatelj i zamjenici ravnatelja. Broj zamjenika ravnatelja u Uredu određuje ministar nadležan za poslove pravosuđa na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika sukladno Okvirnim mjerilima za rad zamjenika državnih odvjetnika.

(2) Zamjenik Ravnatelja ima u radu na predmetima i u postupku prava i dužnosti zamjenika državnog odvjetnika.

Članak 6. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 7.

Ravnatelj (1) Broj službenika i namještenika za obavljanje stručnih, uredskih i tehničkih poslova utvrđuje ministar nadležan za poslove pravosuđa u skladu s mjerilima za određivanje broja službenika i namještenika u državnom odvjetništvu.

(2) Ravnatelj donosi pravilnik o unutarnjem redu Ureda uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđe donosi sistematizaciju radnih mjesta službenika i namještenika pravosuđa.

Članak 8. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 8.

(1) Za zamjenika ravnatelja u Ured može biti raspoređen državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji je poslije položenoga pravosudnog ispita proveo na radu najmanje osam godina kao sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili kao policijski službenik na poslovima suzbijanja kriminaliteta najmanje osam godina obnašao pravosudnu dužnost te koji ima izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela.

(2) Zamjenika ravnatelja raspoređuje se na način, pod uvjetima i po postupku u kojem se osigurava njegova stručnost, samostalnost i sposobnost za obnašanje državnoodvjetničke dužnosti na poslovima Ureda.

(2) Stručno znanje i sposobnost za obnašanje državnoodvjetničke dužnosti za rad u Uredu utvrđuje se na osnovi državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika iz stavka 1. ovoga članka za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela utvrđuje se na temelju mišljenja o radu kandidata kojeg daje državni odvjetnik, procjene njegovog rada na složenim predmetima, njegovoj uspješnosti u predistražnom postupku i tijekom kaznenog postupka te na osnovi koje za državnog odvjetnika daje neposredno viši državni odvjetnik, a za zamjenika državnog odvjetnika državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojem zamjenik obnaša državnoodvjetničku dužnost i ocjene o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti., koja mora biti najmanje »vrlo uspješno obnaša dužnost«.

Članak 9. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 2.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 9.

(1) Slobodno mjesto zamjenika ravnatelja oglašava se na način dostupan državnim odvjetnicima i zamjenicima Ured oglašava na mrežnim stranicama Ureda, a objavljuje se i na mrežnim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Kandidati se mogu javiti podnijeti prijavu na oglas u roku od trideset 30 dana od dana objave.

(2) Zamjenika ravnatelja raspoređuje na rad u Ured Glavni državni odvjetnik na prijedlog Ravnatelja iz reda državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika na vrijeme od četiri godine, a nakon isteka tog razdoblja toga vremena zamjenik ravnatelja može biti ponovno raspoređen na rad u Ured. U odluci o raspoređivanju Glavni državni odvjetnik će cijeniti podatke iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona, a osobito podatke o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti kandidata.

(3) Ako Ravnatelj ne bude ponovno imenovan ili (3) Ako zamjenik ravnatelja ne bude ponovno raspoređen na rad u Ured, nastavlja raditi kao zamjenik obnašati dužnost zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem je radio prije dolaska u Ured imenovan.

(4) U postupku raspoređivanja zamjenika ravnatelja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavka 4 stavaka 5. do 7 i 6. ovoga Zakona.

Članak 10. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 10.

(1) Na razrješenje zamjenika ravnatelja primjenjuju se odredbe Zakona o državnom odvjetništvu. Zamjenik ravnatelja prestaje s radom u Uredu i iz razloga navedenih u članku 4. stavku 3. ovoga Zakona.

(2) Osim razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka Glavni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja razriješiti zamjenika ravnatelja koji nema izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminala.

(3) Ravnatelj može podnijeti prijedlog iz stavka 2. ovoga članka ako se pregledom rada zamjenika ravnatelja utvrdi da nema izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminala. Na zahtjev Ravnatelja taj pregled obavlja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

(4) Ravnatelj može uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, a zamjenik uz suglasnost Ravnatelja prestati s radom u Uredu na vlastiti zahtjev.

(5) Odluku o prestanku rada zamjenika ravnatelja iz razloga navedenog u stavku 2. ovoga članka te o prestanku rada Ravnatelja i zamjenika ravnatelja iz razloga navedenog u stavku 4. ovoga članka donosi Glavni državni odvjetnik.

(1) (6) Ravnatelj ili zamjenik ravnatelja koji prestane s radom u Uredu pod uvjetima iz stavka 2. i 4. ovoga članka nastavlja rad kao zamjenik u državnom odvjetništvu u kojem je radio prije imenovanja, odnosno raspoređivanja u Ured Glavni državni odvjetnik, na zahtjev zamjenika ravnatelja, donosi odluku o prestanku njegova rasporeda na rad u Ured prije isteka vremena na koje je raspoređen.

(2) Glavni državni odvjetnik, na prijedlog Ravnatelja, donosi odluku o prestanku rasporeda zamjenika ravnatelja na rad u Ured prije isteka vremena na koje je raspoređen ako ne ostvari očekivane rezultate rada u predmetima iz nadležnosti Ureda ili ako na temelju sigurnosne provjere utvrdi postojanje sigurnosne zapreke.

Članak 11. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člancima 11. i 12.

(1) Iznimno, ako Ako za to postoje osobito važni razlozi, Glavni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja na rad u Ured uputiti državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika za rad u određenom predmetu ili na određeno vrijeme na vrijeme do godine dana, a upućivanje se može ponavljati dok takvi razlozi postoje.

(2) U postupku upućivanja na rad u Ured iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavka stavaka 5. do 7 i 6. ovoga Zakona.

(3) Upućivanje na rad u slučajevima Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika iz stavka 1. ovoga članka traje najdulje godinu dana ima prava i dužnosti zamjenika ravnatelja.

Članak 11.a dodanNN 136/2025: dodan člankom 12.

(1) Ako za to postoje osobito važni razlozi, Glavni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika povjeriti postupanje u predmetu iz nadležnosti Ureda na vrijeme do godine dana, a povjeravanje se može ponavljati dok takvi razlozi postoje.

(2) U postupanju u predmetu iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima ovlasti zamjenika ravnatelja.

Članak 12. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 13.

(1) U postupku prijama viši savjetnici, savjetnici i stručni suradnici daju izjavu o imovini koju posjeduju ili njome raspolažu i izjavu kojom pristaju na sigurnosne provjere.

(2) Stručni suradnici u Uredu pomažu Ravnatelju ili zamjeniku u radu u predmetima u kojima su potrebna posebna znanja, a mogu i samostalno obavljati poslove kad je to određeno zakonom ili drugim propisom.

(1) (3) U postupku prijama ostali službenici i namještenici daju izjavu o imovini koju posjeduju ili njome raspolažu i izjavu kojom pristaju na sigurnosne provjere Kandidat u postupku prijma državnih službenika i namještenika daje izjavu kojom pristaje na sigurnosnu provjeru.

(2) Kandidat koji nije dao izjavu iz stavka 1. ovoga članka ili u odnosu na kojega se utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka ne može biti primljen u državnu službu odnosno na rad u Ured.

(3) Sigurnosna provjera provodi se sukladno posebnim propisima.

Članak 13. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 3.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 14.

Ured u svom sastavu ima:

1. odjel za istraživanje i dokumentaciju,

2. odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću,

3. odjel (1) U Uredu se ustrojavaju sljedeće ustrojstvene jedinice:

1. Ured Ravnatelja,

2. Odjel državnih odvjetnika koji nastupaju kao tužitelji (u daljnjem tekstu: odjel Odjel tužitelja),

3. Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom,

4. odjel Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage. 6. prateće službe,

5. tajništvo,

5. Odjel za odnose s javnošću i za sprječavanje pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta.

(2) Osim onih navedenih u stavku 1. ovoga članka, u Uredu se mogu ustrojiti i druge ustrojstvene jedinice u skladu s posebnim propisima.

(3) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na unutarnji ustroj i poslovanje Ureda primjenjuje se Poslovnik državnog odvjetništva.

Članak 14. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 15.

(1) Odjel za istraživanje i dokumentaciju:

1. sustavno prikuplja podatke o pojavama korupcije i organiziranog kriminaliteta,

2. ustrojava i vodi bazu podataka koji mogu služiti kao izvor saznanja u postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona,

3. potiče i usmjerava suradnju između državnih tijela u cilju otkrivanja pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta,

4. obavlja i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će posebna pravila o vođenju baze podataka u skladu s propisima za zaštitu tajnosti podataka i zaštiti osobnih podataka.

(3) Poslove Odjela za istraživanje i dokumentaciju obavljaju savjetnici i stručni suradnici pod nadzorom zamjenika ravnatelja koji je godišnjim rasporedom poslova zadužen za rukovođenje odjelom.

Ured Ravnatelja obavlja poslove državnoodvjetničke uprave.

Članak 15. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 4.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 16.

(1) Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću: 4 tužitelja obavlja poslove državnoga odvjetnika i to:

1. upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti korupcije te o metodama i sredstvima njihovoga sprječavanja,

2. na temelju ovlasti i upute Ravnatelja Ureda izvješćuje javnost o radu Ureda,

3. sastavlja izvješća i izrađuje raščlambe o pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru, a može davati Ravnatelju Ureda i poticaje za donošenje novih ili izmjene važećih propisa,

1. usmjerava rad policije i drugih tijela u otkrivanju kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona i zahtijeva prikupljanje podataka o tim djelima,

2. poduzima izvide kako bi se utvrdila vrijednost stečene imovinske koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona te gdje se tako stečena imovina nalazi i predlaže primjenu mjera osiguranja prisilnog oduzimanja te imovine predviđenih ovim Zakonom i drugim propisima,

3. obavlja i druge poslove državnog odvjetnika prema godišnjem zakonu kojim se uređuje kazneni postupak i drugim propisima, te obavlja i druge poslove prema rasporedu poslova u Uredu.

(2) Poslove Odjela za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću obavljaju savjetnici i stručni suradnici pod nadzorom zamjenika ravnatelja koji je godišnjim rasporedom poslova raspoređen za upravljanje odjelom Ako je to potrebno zbog velikog broja predmeta, u Odjelu tužitelja mogu se osnovati odsjeci za postupanje pred županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.

Članak 16. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člancima 5. i 6.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 17.

(1) Odjel tužitelja obavlja poslove državnoga odvjetnika prema Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08.) i drugim propisima, a posebno: 1. usmjerava rad policije i drugih tijela u otkrivanju kaznenih djela za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom, u dogovoru i po nalogu zamjenika ravnatelja koji je zadužen za predmet, provodi izvide ako postoje osnove sumnje da je kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona i zahtijeva prikupljanje podataka o tim djelima, 3. obavlja ostvarena znatna imovinska korist.

2. predlaže primjenu mjera osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda i imovine ostvarene kaznenim djelom predviđene ovim Zakonom i drugim propisima,

(2) Izvidi se provode radi utvrđivanja točne vrijednosti imovinske koristi, pronalaženja imovine stečene kaznenim djelom te osiguranja njezina oduzimanja.

(3) U radu Odjela za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom mogu sudjelovati službenici policije i Ministarstva financija na način i pod uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje kazneni postupak.

(4) Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom obavlja i druge poslove prema rasporedu poslova u Uredu.

(2) Ako je to potrebno zbog velikog broja predmeta mogu se u Odjelu tužitelja osnovati odsjeci za postupanje pred županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.

(3) Poslove u Odjelu tužitelja obavljaju zamjenici ravnatelja, savjetnici i stručni suradnici pod nadzorom zamjenika koji je godišnjim rasporedom poslova raspoređen za upravljanje odjelom.

Članak 16.a dodanNN 148/2013: dodan člankom 6.; NN 136/2025: brisan člankom 18.

Članak 18. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 19.

Tajništvo obavlja kadrovske Odjel za odnose s javnošću i za sprječavanje pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta:

1. upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti korupcije te o metodama i sredstvima njezina sprječavanja,

2. na temelju ovlasti i upute Ravnatelja izvješćuje javnost o radu Ureda,

3. na način propisan posebnim zakonom može izvještavati javnost o tijeku izvida koje provodi Ured, ali samo kad to nalaže interes javnosti,

4. sastavlja izvješća i izrađuje raščlambe o pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru, a može davati Ravnatelju i poticaje za donošenje novih ili izmjene važećih propisa,

5. obavlja i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu.

Članak 19. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 20.

(1) Osiguranje prostorija Ureda, osoba, objekata i radnji koje poduzima Ured, obavljaju tjelesnom i tehničkom zaštitom službenici pravosudne policije raspoređeni na rad u Ured. (3) Tehnička zaštita osoba i imovine ostvaruje se tehničkim sredstvima i napravama čiju vrstu, namjenu i kakvoću određuje ministar nadležan za pravosuđe osoba, imovine i objekata Ureda te održavanje reda u Uredu obavljaju službenici pravosudne policije.

(2) Tjelesna zaštita je neposredno čuvanje i osiguravanje osoba i imovine izravnim poduzimanjem mjera sigurnosti i sredstava prisile.

(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka obavljaju se uporabom tehničkih sredstava zaštite i sredstvima prisile.

(3) Prijam u državnu službu, sigurnosna provjera i posebna prava službenika pravosudne policije te način osiguranja osoba, imovine i objekata Ureda propisuju se zakonom.

Članak 20. brisanNN 136/2025: brisan člankom 21.

(1) Službenike pravosudne policije premješta na rad u Ured ministar nadležan za poslove pravosuđe. Prije raspoređivanja na rad u Ured službenici pravosudne policije daju izjavu o imovini koju posjeduju ili njome raspolaže i izjavu kojom pristaju na sigurnosne provjere.

(2) Za vrijeme rada u Uredu službenici pravosudne policije postupaju prema nalozima i uputi Ravnatelja i ne mogu bez njegova prethodnog odobrenja obavljati druge poslove.

Članak 21. izmijenjenNN 116/2010: izmijenjen člankom 1.; NN 136/2012: izmijenjen člankom 1.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 22.

(1) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela: iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.):

1. zlouporabe u postupku stečaja iz članka 283. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04. i 71/06.), (u daljnjem tekstu: KZ), 3., nelojalne konkurencije u vanjskotrgovinskom poslovanju iz članka 289. stavka 2. KZ, 2., zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. KZ, 338., protuzakonitog posredovanja iz članka 343. KZ, 343., primanja mita iz članka 347. KZ, 347., primanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 294.a KZ, davanja mita iz članka 348. KZ i davanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 294.b KZ,

2. zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ, 337., ako je ta djela počinila službena osoba označena u članku 89. stavku 3. KZ, 3.,

3. protupravnog oduzimanja slobode iz članka 124. stavka 3. KZ, 3., otmice iz članka 125. stavka 2. KZ, 2., prisile iz članka 128. stavka 2. KZ, 2., trgovanja ljudima i ropstva iz članka 175. stavka 3. KZ, 3., protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka 3. KZ, 3., razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ, 2., iznude iz članka 234. stavka 2. KZ, 2., ucjene iz članka 235. stavka 2. KZ, prikrivanja protuzakonito dobivenog 2., pranja novca iz članka 279. stavka 3. KZ i protupravne naplate iz članka 330. stavka 4. i 5. KZ, 5., ako su ta kaznena djela počinjena u sastavu grupe (članak 89. stavak 22. KZ) 22.) ili zločinačke organizacije,

4. zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 3. KZ, 3.,

5. udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. KZ, 333., uključujući pri tome sva kaznena djela koja je počinila ta grupa ili zločinačka organizacija, osim za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i oružanih snaga,

6. počinjenih u vezi s djelovanjem grupe ili zločinačke organizacije za koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više država ili je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi,

7. (2) Ured je nadležan i za vođenje kaznenog postupka protiv organizatora grupe ili zločinačke organizacije za počinjenje kaznenih djela podvođenja iz članka 195. stavka 2. KZ, 2., nedozvoljene trgovine zlatom iz članka 290. stavka 2. KZ i izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavka 2. i 3 3.,

8. KZ. (3) Ured je nadležan i za kaznena djela prikrivanja protuzakonito dobivenog pranja novca iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ, 2., utaje poreza i drugih davanja iz članka 286., sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. i 2. KZ, 2., prisile prema pravosudnom dužnosniku iz članka 309. KZ, 309., sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. KZ, 317., napada na službenu osobu iz članka 318. KZ te kazneno djelo otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka iz članka 305.a KZ, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka. točke 1. – 7. ovog stavka.

(2) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela iz Kaznenog zakona:

1. terorizma iz članka 97., financiranja terorizma iz članka 98., terorističkog udruženja iz članka 102., primanja i davanja mita u postupku stečaja iz članka 251., primanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 252., davanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 253., zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. ako je to djelo počinila službena osoba označena u članku 87. stavku 3., nezakonitog pogodovanja iz članka 292., primanja mita iz članka 293., davanja mita iz članka 294., trgovanja utjecajem iz članka 295., davanja mita za trgovanje utjecajem iz članka 296., podmićivanje zastupnika iz članka 339.,

2. zločinačkog udruženja iz članka 328. i počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja kažnjivo po članku 329., osim za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i oružanih snaga,

3. počinjenih u vezi s djelovanjem zločinačkog udruženja, za koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više država ili je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi,

4. pranja novca iz članka 265., utaje poreza ili carine iz članka 256., sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 1. i 2., prisile prema pravosudnom dužnosniku iz članka 312., prisile prema službenoj osobi iz članka 314., napada na službenu osobu iz članka 315., te kaznenog djela otkrivanja identiteta ugrožene osobe ili zaštićenog svjedoka iz članka 308., ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela iz točke 1. – 3. ovog stavka.

Članak 22. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 2.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 7.

Na obrazloženi prijedlog Ravnatelja Glavni državni odvjetnik može odrediti da u predmetima za kaznena djela iz članka 337. stavak 1. i 2. KZ Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.), odnosno kaznena djela iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona u prethodnom postupku do podizanja optužnice donošenja rješenja o provođenju istrage postupa mjesno nadležno općinsko državno odvjetništvo, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

Članak 23. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 8.

(1) Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje djelatnosti saznaju za okolnosti i podatke koji upućuju na neko kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona, posebice za one koje kroz način planiranja i pripremanja kaznenog djela, način počinjenja, postupanje s ostvarenim financijskim sredstvima, sudjelovanje u poslovnom prometu, konspirativno ponašanje počinitelja, povezanost s inozemstvom, korupciju ili pokušaje korupcije i druga slična ponašanja (naznake organiziranog kriminaliteta) ukazuju na djelovanje udruženja od najmanje tri osobe koje su se udružile radi činjenja kaznenih djela, dužne su o tim okolnostima podnijeti kaznenu prijavu ili obavijestiti Ured.

(2) Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje djelatnosti saznaju za okolnosti i podatke koji upućuju na to da je u pravnom prometu imovina stečena nekim od kaznenih djela iz članka 21. ovog Zakona, posebno ako postupanje s ostvarenim financijskim sredstvima ili imovinom upućuje na pranje novca ili na prikrivanje te imovine, dužne su bez odgode o tim okolnostima i podacima obavijestiti Ured.

Članak 24. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 23.

(1) Ako se, uz osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, pojave naznake organiziranog kriminaliteta ili korupcije, policija će odmah o tome izvijestiti iz nadležnosti općinskog ili županijskog državnog odvjetništva, pojave naznake počinjenja kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona, nadležno državno odvjetništvo i u dogovoru s tim državnim odvjetništvom poduzeti bez odgode poduzima potrebne radnje i o tome izvijestiti izvješćuje Ured.

(2) Nakon primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, Ured može, ako ocijeni da je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti, preuzeti rad u predmetu. O tome, o čemu izvješćuje policiju i državno odvjetništvo koje je do tada postupalo u predmetu.

(3) Glavni državni odvjetnik može naputkom odrediti da se u državnim odvjetništvima koja imaju u radu veći broj predmeta iz stavka 1 Predmete u kojima postoje samo naznake počinjenja kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona Ured može dostaviti na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu radi provođenja izvida.

(4) Na postupanje nadležnog državnog odvjetništva iz stavaka 1. i 3. ovoga članka primjenjuje se članak 29. ovoga Zakona.

(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, odredi zamjenik koji će policiji davati upute i za poduzimanje potrebnih radnji i mjera, te po potrebi provoditi druge izvide. (4) Ako Ured ne može dostaviti na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu predmete u kojima postoje naznake počinjenja kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela državni dužnosnik, dužnosnik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi ili međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član obavlja dužnosti povjerene državnom dužnosniku ili dužnosniku u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, niti ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona strani javni službenik, zastupnik u Europskom parlamentu, zakonodavnom ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodne javne organizacije.

(6) O rezultatima izvida nadležno državno odvjetništvo iz stavka 1. ovoga članka smatra da ne postoje naznake organiziranog kriminaliteta ili korupcije o tome izvješćuje Ured. Ured može zatražiti da Glavni državni odvjetnik da naputak iz članka 54. stavka 3. Zakona o državnom odvjetništvu. 3. ovoga članka obavještava Ured, koji može preuzeti rad na navedenom predmetu ili postupiti sukladno članku 11.a ovoga Zakona.

(5) Po dovršetku izvida, državno odvjetništvo iz stavka 1. ovoga članka ustupa predmet Uredu, ako smatra da je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti ili izvješćuje Ured da će nastaviti postupak.

Članak 25. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 3.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 9.

(1) Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona i naznake organiziranog kriminaliteta, Ured i policija poduzet će sve što je potrebno da bi se prodrlo u središte zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja, razotkrili njezini članovi i organizatori te prikupili svi podaci i dokazi potrebni za kazneni postupak. S tim ciljem: policija bez odgode izvješćuju izvješćuje Ured o započinjanju i provođenju izvida, za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona za koja su same saznale je sama saznala, a Ured se po svojoj prosudbi uključuje bez odgode po svojoj prosudbi, u izvršavanje svojih ovlasti pokretanja poduzimanja, nalaganja, nadzora i usmjeravanja izvida kaznenih djela (članak 38. stavak 2. točka 1. i 2. ZKP). Zakona o kaznenom postupku). Ured osobito vodi računa o hitnim izvidima i dokaznim radnjama te mjerama privremenog osiguranja oduzimanja imovinske koristi. O poduzimanju tih mjera savjetuje se s policijom i Ministarstvom financija.

(2) Glavni ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova organizira središnje prikupljanje, pohranu i obradu svih obavijesti koje su važne za pokretanje i vođenje kaznenog postupka za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona, a posebice one koje se odnose na identitet, prirodu, sastav, ustroj, lokaciju i aktivnosti grupe ili zločinačke organizacije;, odnosno zločinačkog udruženja, veze s drugim grupama ili zločinačkim organizacijama, odnosno zločinačkim udruženjima te kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija, odnosno zločinačko udruženje te njezin njihov član ili pripadnik. Središnja evidencija tih obavijesti dostupna je zaštićenom računalnom mrežom Uredu u realnom vremenu.

Članak 26. izmijenjenNN 116/2010: izmijenjen člankom 2.

Ako izvidi policije ili državnog odvjetništva pokažu da postoje naznake organiziranog kriminaliteta kod kaznenih djela prijevare, uključujući gospodarsku prijevaru i prijevaru osiguranja, kaznenih djela kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva, kaznenih djela prikrivanja protuzakonito dobivenog pranja novca, zlouporabe u postupku stečaja, utaje poreza ili drugih davanja, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, nedozvoljene trgovine, izbjegavanja carinskog nadzora i drugih kaznenih djela koja su počinjena s ciljem pribavljanja veće imovinske koristi, Ured će od nadležnih upravnih organizacija Ministarstva financija (Porezne uprave, Financijske policije, Carinske uprave, Financijskog inspektorata, Ureda za sprječavanje pranja novca) zatražiti kontrolu poslovanja pravne i fizičke osobe i privremeno oduzimanje novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, te zatražiti obavijesti o prikupljenim, obrađenim i pohranjenim podacima u vezi s neobičnim i sumnjivim novčanim transakcijama. U svom zahtjevu Ured može pobliže označiti potreban sadržaj tražene mjere ili radnje te zahtijevati da ga se o njoj izvijesti, kako bi im mogao biti nazočan Ravnatelj ili zamjenik ravnatelja. Nepostupanje po zahtjevu ili dulje neizvršavanje zahtjeva predstavlja težu povredu službene ili radne dužnosti.

Članak 28. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 4.

(1) Nadležni sudac Sudac izvršenja (članak 43. Zakona o izvršavanju kazne zatvora) mjesno nadležan prema posebnom zakonu dostavlja Uredu sva rješenja u postupku izvršavanja kazne zatvora osuđenika za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Po primitku rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, Ured može Zatvoru u Zagrebu – Odjelu za psihosocijalnu dijagnostiku i Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav, dostaviti mišljenje o povezanosti osuđenika s drugim članovima zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja, koje se koristi za izradu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i za donošenje odluke o kaznionici ili zatvoru gdje će se kazna izvršavati.

(3) Upravitelj kaznionice ili zatvora obavješćuje bez odgode Ured o svim važnim podacima o osuđeniku za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona za koje je saznao tijekom izdržavanja kazne zatvora.

Članak 28.a dodanNN 57/2011: dodan člankom 1.

(1) Ako je Ravnatelj ili zamjenik Ravnatelja odbacio kaznenu prijavu jer nema osnova za progon za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona ili kad utvrdi da nema osnova za progon protiv neke od prijavljenih osoba iz te prijave, a kaznenim djelom nije oštećena niti jedna osoba i stoga nije dana uputa oštećeniku (članak 55. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku), dužan je uz dostavu rješenja o odbačaju uputiti podnositelja prijave da može u roku od petnaest dana od dana primitka rješenja podnijeti prigovor Kolegiju Ureda.

(2) Po primitku prigovora Kolegij Ureda određuje izvjestitelja iz reda zamjenika Ravnatelja. Izvjestitelj ne može biti zamjenik Ravnatelja koji je donio rješenje o odbačaju kaznene prijave. Izvjestitelj je dužan proučiti predmet u roku od petnaest dana i po proteku tog roka odredit će se dan i sat sjednice Kolegija.

(3) Sjednica Kolegija započinje izlaganjem zamjenika Ravnatelja koji je određen za izvjestitelja. Nakon rasprave odluku o osnovanosti odbačaja kaznene prijave Kolegij donosi tajnim glasovanjem, natpolovičnom većinom glasova svih članova Kolegija.

(4) Ako Kolegij Ureda svojom odlukom utvrdi da je prigovor osnovan, Ravnatelj ili zamjenik Ravnatelja koji je donio rješenje o odbačaju dužan je nastaviti postupak sukladno obrazloženoj odluci Kolegija.

(5) Ako Kolegij Ureda svojom odlukom utvrdi da je prigovor neosnovan, zamjenik Ravnatelja koji je određen za izvjestitelja donijet će obrazloženu odluku kojom se prigovor odbija i u roku od osam dana o tome izvijestiti podnositelja prigovora i uputiti ga da može u roku od petnaest dana od dana primitka odluke podnijeti Odjelu za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske prigovor protiv odluke Kolegija Ureda.

Članak 28.b dodanNN 57/2011: dodan člankom 1.

(1) U prigovoru protiv odluke Kolegija Ureda podnositelj mora navesti iz kojih razloga smatra da je odluka Kolegija Ureda neosnovana te navesti podatke i činjenice na kojima se prigovor temelji.

(2) Nakon primitka prigovora Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatražit će predmet od Ureda koji mu ga je dužan dostaviti u roku od osam dana. Po primitku predmeta Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske može zatražiti od zamjenika Ravnatelja koji je bio određen za izvjestitelja provođenje pojedinih dokaznih radnji.

Članak 28.c dodanNN 57/2011: dodan člankom 1.

(1) Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske odbacit će rješenjem prigovor kao nepravodoban ako se utvrdi da je podnesen nakon roka za podnošenje. Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske odbacit će rješenjem prigovor kao nedopušten ako se utvrdi da je prigovor podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje prigovora.

(2) Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske odbit će prigovor kao neosnovan ako utvrdi da je odluka Kolegija Ureda osnovana.

(3) Ako Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske utvrdi da je prigovor osnovan, naložit će Uredu provođenje istrage ili podizanje neposredne optužnice.

Članak 28.d dodanNN 57/2011: dodan člankom 1.

(1) Ako Ravnatelj ili zamjenik Ravnatelja smatra da je potrebno donijeti odluku o odbačaju kaznene prijave u predmetu u kojem mu nije podnesena kaznena prijava iz razloga što nema osnova za progon za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona ili smatra da nema osnova za progon protiv neke od osoba iz tog predmeta, a kaznenim djelom nije oštećena niti jedna osoba i stoga nije dana uputa oštećeniku (članak 55. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku), dužan je uz dostavu nacrta rješenja o odbačaju zatražiti odobrenje Kolegija Ureda.

(2) Po primitku nacrta rješenja o odbačaju Kolegij Ureda određuje izvjestitelja iz reda zamjenika Ravnatelja. Izvjestitelj ne može biti zamjenik Ravnatelja koji postupa u predmetu. Izvjestitelj je dužan proučiti predmet u roku od petnaest dana i po proteku tog roka odredit će se dan i sat sjednice Kolegija.

(3) Sjednica Kolegija započinje izlaganjem zamjenika Ravnatelja koji je određen za izvjestitelja. Nakon rasprave odluku o osnovanosti odbačaja kaznene prijave Kolegij donosi tajnim glasovanjem, natpolovičnom većinom glasova svih članova.

(4) Ako Kolegij Ureda svojom odlukom utvrdi da nacrt rješenja o odbačaju nije osnovan, Ravnatelj ili zamjenik Ravnatelja koji je zadužen predmetom nastavit će postupak.

(5) Ako Kolegij Ureda svojom odlukom utvrdi da je nacrt rješenja o odbačaju osnovan dostavit će predmet zajedno sa svojom odlukom Odjelu za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Članak 28.e dodanNN 57/2011: dodan člankom 1.

(1) Po primitku predmeta i odluke Kolegija Ureda iz članka 28.d stavka 5. ovoga Zakona Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske može zatražiti od zamjenika Ravnatelja, koji je bio određen za izvjestitelja, provođenje pojedinih dokaznih radnji.

(2) Ako Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske utvrdi da je odluka Kolegija Ureda osnovana, obavijestit će o tome Ured koji će nakon primitka obavijesti rješenje o odbačaju kaznene prijave upisati u upisnik kaznenih prijava.

(3) Ako Odjel za unutarnji nadzor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske utvrdi da je odluka Kolegija Ureda neosnovana, naložit će Uredu provođenje istrage ili podizanje neposredne optužnice.

Članak 29. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 10.

(1) U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona primjenjuje se Zakon o kaznenom postupku i drugi opći propisi kaznenog postupka osim ako ovim Zakonom nije što drukčije propisano.

(2) U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe o skraćenom postupku i Zakona o kaznenom postupku koje se odnose isključivo na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina te odredbe o izdavanju kaznenog naloga.

Članak 30. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 5.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 11.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 24.

(1) Tijela Sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona dužna su postupati hitno ali na način koji ne umanjuje njihovu sposobnost da s jednakom pažnjom istražuju činjenice koje idu u korist ili na štetu okrivljenika. (2) Bez odobrenja Ravnatelja ne smiju se objaviti podaci o kaznenom progonu u predmetima.

(2) U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona. Neovlašteno objavljivanje ovih podataka je kazneno djelo odavanja službene tajne iz članka 351. KZ. sjednice, ročišta i rasprave održavaju se u kontinuitetu, bez odugovlačenja i uz pravodobnu najavu, pri čemu je predsjednik vijeća dužan poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje neopravdanih odgoda kako bi se postupak završio u najkraćem mogućem roku.

Članak 31. izmijenjenNN 57/2011: izmijenjen člankom 2.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 25.

(1) Za predmete kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona, u kojima je tužitelj Ured, stvarno i mjesno su nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu, osim ako ovim Zakonom nije propisano drugačije drukčije.

(2) Županijski sud u Osijeku nadležan je i za područja županijskih sudova u Požegi, Slavonskom Brodu, Virovitici i Vukovaru. Županijski sud u Rijeci nadležan je i za područja područje županijskih sudova u Gospiću Karlovcu i Puli – Pola. Županijski sud u Splitu nadležan je i za područja županijskih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Županijski sud u Zagrebu nadležan je i za područja županijskih sudova u Bjelovaru, Čakovcu, Koprivnici, Karlovcu, Sisku, Varaždinu, Velikoj Gorici i Zlataru Sisku i Velikoj Gorici. Županijski sud u Varaždinu nadležan je i za područje Županijskog suda u Bjelovaru.

(3) Sud iz stavka 1. ovoga članka nadležan je za suđenje u slučaju sudioništva u kaznenom djelu iz članka 21. ovoga Zakona, kao i u slučaju stjecaja s drugim kaznenim djelom.

(4) Sud iz stavka 1. ovoga članka nadležan je i u slučaju preuzimanja progona od strane oštećenika kao tužitelja.

(5) Glavni državni odvjetnik može, uz suglasnost predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pokrenuti postupak pred sudom iz stavka 1. ovoga članka koji nije mjesno nadležan prema odredbi stavka 2. ovoga članka. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dat će takvu suglasnost kada je to primjereno okolnostima kaznenog djela i potrebama vođenja postupka.

(6) Ako je više osoba optuženo za više kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona i drugih kaznenih djela, a između počinitelja kaznenih djela postoji međusobna veza, provest će se jedinstveni postupak pred sudom iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 32. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 26.

(1) U Županijskim županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu, kao i u Općinskim općinskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Splitu te Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu ustrojavaju osnivaju se posebni odjeli za predmete postupanje u predmetima kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona. Odjeli U odjele se sastoje od sudaca raspoređuju suci koji imaju iskustvo na radu u složenijim predmetima.

(2) Suce u odjele iz stavka 1. ovoga članka postavlja godišnjim rasporedom poslova raspoređuje predsjednik suda nakon pribavljenog mišljenja sudačkog vijeća.

(3) U postupku raspoređivanja sudaca na rad te prestanka rada rasporeda sudaca smisleno na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 3. stavaka 5. i 7 6. ovoga Zakona.

Članak 35. brisanNN 136/2012: izmijenjen člankom 6.; NN 148/2013: brisan člankom 12.

(1) Sveukupni rok trajanja istražnog zatvora do podizanja optužnice, ako je istraga produljena (članak 230. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku) može iznositi dvanaest mjeseci.

(2) Ako je u istrazi istražni zatvor produljen prema odredbi stavka 1. ovoga članka, sveukupni rok trajanja istražnog zatvora iz članka 130. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku produžuje se za šest mjeseci.

Članak 36. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 7.

(1) Glavni državni odvjetnik može od suda iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona zahtijevati donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je postala pripadnik zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja:

1. protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona počinjeno u okvirima zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja i ako postoje okolnosti na temelju kojih se prema kaznenom zakonu pripadnik zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja može osloboditi kazne ili olakotne okolnosti na temelju kojih se kazna može ublažiti,

2. ako je iskaz te osobe razmjeran težini počinjenoga kaznenog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja ili njihovih počinitelja, odnosno za otkrivanje i sprječavanje kaznenih djela zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Glavni državni odvjetnik može podnijeti na obrazloženi prijedlog Ravnatelja do zakazivanja glavne rasprave u kaznenom predmetu protiv pripadnika zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 37. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 8.

(1) Na obrazloženi prijedlog Ravnatelja Glavni državni odvjetnik može sudu iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona, uz podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je kao pripadnik zločinačke organizacije pravomoćno osuđena, podnijeti i zahtjev za ublažavanje kazne,, odnosno zločinačkog udruženja pravomoćno osuđena, zajedno sa zahtjevom za obnovu kaznenog postupka radi preinake te pravomoćne presude glede odluke o kazni (članak 43. stavak 5. ovog Zakona i članak 497. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku), ako je njezin iskaz važan za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja ili počinitelja tih kaznenih djela, odnosno ili za otkrivanje i sprječavanje činjenja kaznenih djela od strane pripadnika zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja.

(2) Uz zahtjev zahtjeve se prilaže izjava iz članka 38. stavka 2. i 3. ovoga Zakona. Tu izjavu osuđena osoba daje pred nadležnim sucem izvršenja u nazočnosti branitelja.

(3) Umjesto zahtjeva iz stavka 1. ovoga ovog članka, Glavni državni odvjetnik može nadležnom tijelu za uvjetni otpust kažnjenika predložiti donošenje odluke o uvjetnom otpustu i prije isteka roka iz članka 158. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine«, br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 76/07. i 27/08.). sudu nadležnom za uvjetni otpust zatvorenika podnijeti prijedlog za uvjetni otpust izvan rokova za ponavljanje prijedloga propisanih posebnim zakonom.

Članak 39. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 9.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 13.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 27.

Ne može se ispitati kao svjedok (pojedinačni) počinitelj za kojega postoje okolnosti iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona koji je:

1. počinio jedno ili više kaznenih djela ubojstva iz članka 90. KZ, 90., teškog ubojstva iz članka 91. KZ, međunarodnog 91., terorizma iz članka 169. stavka 2. KZ , 2., ugrožavanja sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom iz članka 170. stavka 2. KZ, 2., uzimanja talaca iz članka 171. stavka 2. KZ, 2., otmica zrakoplova ili broda iz članka 179. stavka 2. KZ, 2., morskog i zračnog razbojništva iz članka 180. stavka 2. KZ, 2., silovanja iz članka 188. KZ stavka 2., 3. i 4. KZ, 4., spolnog odnošaja s nemoćnom osobom iz članka 189. stavka 2., 3. i 4. KZ i spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. KZ, 2 192., iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.),

2. počinio jedno ili više kaznenih djela ubojstva iz članka 110., teškog ubojstva iz članka 111., teškog ubojstva ženske osobe iz članka 111.a, terorizma iz članka 97. stavka 3. i 4., financiranja terorizma iz članka 98. stavak 1., terorističkog udruženja iz članka 102. stavak 1., ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom iz članka 352., otmice osobe pod međunarodnom zaštitom iz članka 353. stavak 2., napada na osobu pod međunarodnom zaštitom iz članka 354. stavak 2., napada na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu iz članka 223. stavak 5. i 6., teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154., teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. iz Kaznenog zakona,

3. organizator zločinačke organizacije, 3 odnosno zločinačkog udruženja,

4. poticatelj na počinjenje kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona u cilju da protiv potaknute osobe bude pokrenut postupak za to djelo.

Članak 40. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 10.

(1) Zahtjev za donošenje rješenja o ispitivanju osobe iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona kao svjedoka Glavni državni odvjetnik podnosi sudu iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Vijeće nadležnoga suda odlučit će o zahtjevu Glavnoga državnog odvjetnika najkasnije u roku od osam dana.

(3) Vijeće odlučuje o zahtjevu na temelju isprava i drugih pisanih dokaza. Prema potrebi, na sjednicu će pozvati Glavnoga državnog odvjetnika te osobu iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona i njezinog branitelja ako ga ima. Glavni državni odvjetnik može ovlastiti Ravnatelja da prisustvuje toj sjednici. Sjednica se održava uz isključenje javnosti.

(4) Svoju odluku može vijeće uvjetovati mogućnošću da Republika Hrvatska nadoknadi štetu osobama kojima je osoba iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona prouzročila svojim kaznenim djelima kao pripadnik zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja.

Članak 41. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 11.

(1) Vijeće će odbiti zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona ako:

1. je podnesen nakon zakazivanja glavne rasprave (članak 36. stavak 2.),

2. iskaz svjedoka iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona nije u interesu otkrivanja i kaznenog progona drugih pripadnika zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja.

(2) Vijeće može odbiti zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika ako nije vjerojatno da će svjedok iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona dati svoj potpuni i okolnosni iskaz u kaznenom postupku ili je vjerojatno da će uskratiti obavijesti važne za otkrivanje ili sprječavanje drugih kaznenih djela i članova zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja, odnosno razjašnjenje okolnosti pod kojima su ona počinjena.

(3) Protiv rješenja vijeća Glavni državni odvjetnik može podnijeti žalbu u roku od 48 sati. Vrhovni sud Republike Hrvatske će o žalbi odlučiti u roku od 3 dana.

Članak 42. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 14.

Rješenjem kojim prihvaća zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika vijeće će:

1. dopustiti da se osoba označena u zahtjevu ispita kao svjedok u kaznenom postupku (krunski svjedok),

2. odrediti da se iz sudskih spisa predmeta izdvoje zapisnici i službene bilješke te osobe o njezinim ranijim iskazima koje je dala kao osumnjičenik ili okrivljenik ako takvi postoje. Ti se iskazi kao i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Članak 43. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 12.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 15.

(1) Vijeće odlučuje o oba zahtjeva suda iz članka 31. stavka 1. ovog Zakona odbit će zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika za ispitivanje kao svjedoka osobe iz članka 37. ovoga stavka 1. ovog Zakona jednim rješenjem. (2) Vijeće će odbiti zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika ako iskaz te osobe nije u interesu otkrivanja i kaznenog progona drugih pripadnika zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja.

(2) Vijeće može odbiti zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika za ispitivanje kao svjedoka osobe iz članka 37. stavka 1. ovog Zakona iz razloga navedenih u članku 41. stavku 1. točki 2. i stavku 2. ovoga Zakona.

(3) Protiv rješenja vijeća iz stavka 1. i 2. ovog članka Glavni državni odvjetnik može podnijeti žalbu u roku od 48 sati. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske će o žalbi odlučiti u roku od 3 dana.

(5) Ako vijeće zahtjev prihvati rješenjem će:

1) dopustiti da se osoba označena u zahtjevu ispita kao svjedok,

2) odgovarajućom primjenom odredbe članak (4) Vijeće će, ako zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika za ispitivanje kao svjedoka osobe iz članka 37. stavka 1. ovog Zakona nađe osnovanim, rješenjem dopustiti da se ta osoba ispita kao svjedok.

(5) Nakon ispitivanja osobe iz članka 37. stavka 1. ovog Zakona, vijeće će, ako njen iskaz može bitno pridonijeti otkrivanju i dokazivanju kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja ili počinitelja tih kaznenih djela, ili otkrivanju i sprječavanju činjenja kaznenih djela od strane pripadnika zločinačke organizacije odnosno zločinačkog udruženja, odgovarajućom primjenom odredbe članka 498. Zakona o kaznenom postupku o preinačenju pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka preinačiti pravomoćnu presudu u dijelu odluke o kazni i ublažiti kaznu za najmanje jednu trećinu do najviše dvije trećine izrečene kazne. presudom preinačiti glede odluke o kazni pravomoćnu presudu kojom je ta osoba osuđena te je osuditi na kaznu koja će od ranije izrečene kazne biti manja najmanje za jednu trećinu, a najviše za dvije trećine te kazne.

(6) Odredba stavka 5. točka 2. ovoga članka neće se primijeniti ako osuđena osoba ispitana kao svjedok nije iznijela sve činjenice i okolnosti iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona ili je dala lažni iskaz.

Članak 44. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 13.

Rješenjem kojim prihvaća zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika vijeće će odlučiti da se sa onog dijela glavne rasprave u kaznenom postupku protiv pripadnika zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja u kojem se ispituje krunski svjedok isključi javnost.

Članak 45. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 14.

(1) Krunski svjedok koji je dao iskaz u skladu s obvezama iz članka 38. stavka 1. i 2. ovoga Zakona i svjedok iz članka 37. ovoga Zakona, ne može biti progonjen za kazneno djelo iz članka 21. stavka 1. točke 3. do 6. i stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Krunski svjedok i svjedok iz članka 37. ovoga Zakona odgovara za davanje lažnog iskaza.

(3) Ako nije ranije odbacio protiv njega kaznenu prijavu, Glavni državni odvjetnik će izjaviti da protiv krunskog svjedoka odustaje od kaznenog progona najkasnije do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv pripadnika zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja.

Članak 46. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 15.

Odredbe članka 45. ovoga Zakona neće se primijeniti i državni će odvjetnik nastaviti kazneni progon ili pokrenuti kazneni postupak:

1. ako krunski svjedok nije iznio sve činjenice i okolnosti iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona ili je dao lažni iskaz,

2. ako krunski svjedok prije pravomoćnog okončanja kaznenog postupka počini novo kazneno djelo iz članka 21. i 39. ovoga Zakona,

3. ako je krunski svjedok u roku od dvije godine nakon rješenja iz članka 42. ovoga Zakona, postao pripadnik zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja i u njenim okvirima počinio kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona.

Članak 47. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 16.

(1) Na ispitivanje krunskog svjedoka primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku, osim odredaba članka 286. stavka 1. toga Zakona u odnosu na kaznena djela navedena u članku 21. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Mjere zaštite krunskog svjedoka i njemu bliskih osoba izvan kaznenog postupka provode se prema posebnim propisima.

Članak 48. izmijenjenNN 148/2013: izmijenjen člankom 17.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 28.

(1) Na zahtjev Ravnatelja, sudac istrage može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da sama ili zajedno s drugima priprema kaznena djela navedena u članku 21. ovoga Zakona kod kojih razrada plana djelovanja i stupanj njihove povezanosti upućuje na ozbiljnu opasnost po javni poredak, odrediti posebne dokazne radnje, ako policija na drugi način to kazneno djelo ne može otkriti, spriječiti ili dokazati ili bi to bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama moguće samo uz nerazmjerne teškoće.

(2) Pisani obrazloženi nalog kojim se mjera određuje i koji primjena posebne dokazne radnje sadržava raspoložive podatke o osobi protiv koje se mjera radnja provodi, opis kaznenog djela, te način, opseg, mjesto i trajanje mjere radnje koje mora biti primjereno ostvarenju njezinoga njezina cilja,. Primjena posebne dokazne radnje može se po proteku tri mjeseca nakon njegova od dana donošenja naloga kojim je određena produljiti za isti rok ako to opravdavaju okolnosti za je njezino produljenje nužno radi ostvarenja svrhe radi koje se naknadno saznalo je bila određena.

(3) Odluku iz stavka 2. ovoga članka donosi vijeće iz članka 34. stavak 1. ovoga Zakona, posebice vodeći računa o tome da li ostvareni cilj određene mjere odgovara stupnju ograničenja osobnih prava građana ili bi se isti rezultati mogli dobiti drugim, blažim izvidnim radnjama i mjerama.

Članak 49. izmijenjenNN 136/2012: izmijenjen člankom 16.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 18.; NN 136/2025: izmijenjen člankom 29.

(1) Čim sazna za vjerojatnost da određena osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na drugi način posluje sa s prihodima ostvarenima kaznenim djelima iz članka 21. ovoga Zakona, a ti su prihodi važni za izvide i istragu tih kaznenih djela ili podliježu prisilnom oduzimanju prema odredbama Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o odgovornosti zakona kojim se uređuju pretpostavke kažnjivosti i sankcije koje se mogu izreći počiniteljima kaznenih djela, zakona kojim se uređuje kazneni postupak i zakona kojim se uređuje odgovornost pravnih osoba za kaznena djela, Ured će zahtjevom zatražiti od banke dostavljanje podataka o tim računima. Zahtjev sadrži podatke iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona, ali se sredstva, prihodi i imovina ostvareni kaznenim djelima ne moraju označiti u točnoj visini, ako ona još nije potpuno poznata.

(2) Banka je dužna zatražene podatke sadržane u zahtjevu Ureda, dostaviti u roku određenom zahtjevom. Ako banka ne postupi po zahtjevu, Ured će zatražiti da o zahtjevu odluči sudac istrage.

(3) Sudac istrage će odmah po prijemu zahtjeva Ureda odlučiti rješenjem. Rješenje se bez odgode dostavlja Uredu koji protiv rješenja ima pravo podnijeti žalbu u roku od 48 sati.

(4) Sudac istrage može rješenjem obvezati banku da Uredu dostavi podatke o stanju računa osobe iz stavka 1. ovoga članka, prati platni promet na računima određene osobe, te da za vrijeme određeno nalogom o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje Ured o transakcijama na računu koji se prati.

(5) Za neizvršavanje rješenja suca istrage odgovorna osoba u banci kaznit će se novčanom kaznom u iznosu do 50.000,00 kuna 6630,00 eura, a banka novčanom kaznom do 5.000.000,00 kuna 663.610,00 eura. Ako i nakon toga ne izvrši rješenje odgovornoj osobi može se izreći kazna zatvora do izvršenja naloga ili odluke a najdulje mjesec dana. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je određen zatvor, odlučuje vijeće županijskog suda. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.

(6) Kad je sudac istrage donio rješenje iz stavka 4. ovoga članka, može na zahtjev Ureda pozvati i ispitati članove tijela banke, dioničare, zaposlenike i sve druge osobe koje imaju pristup povjerljivim podacima, u svrhu prikupljanja obavijesti o okolnostima koje je banka saznala na temelju pružanja usluga i obavljanja poslova s pojedinačnim klijentom.

Članak 50. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 19.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Odredbama ovoga dijela Zakona uređuje se postupak po kojemu Ured i sudovi prethodnim ili privremenim mjerama (mjere osiguranja) osiguravaju prisilno oduzimanje sredstava, prihoda ili imovine u vezi s kaznenim djelima iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Postupak prema stavku 1. ovoga članka nije kazneni postupak i u njemu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08.), ako odredbama ovoga Zakona nije što drugo propisano.

(3) Oduzimanje osiguranih sredstava, prihoda ili imovine iz stavka 1. ovoga članka izvršit će se prema odredbama za oduzimanje imovinske koristi u Zakonu o kaznenom postupku.

Članak 51. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovome dijelu Zakona znače:

1. »sredstvo« – svaki predmet uporabljen ili namijenjen uporabi, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomice, pri počinjenju jednog ili više kaznenih djela ili predmet koji je rezultat kaznenog djela,

2. »prihod« – bilo kakvu imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom,

3. »imovina« – nekretnine, imovinska prava, novac te pokretne stvari,

4. »račun« – poslovni oblik prema kojem banka ili neka financijska ustanova obavlja promet novcem ili drugim platežnim sredstvom dopuštajući njegovo polaganje i podizanje za tuđi račun,

5. »predlagatelj« – Ured koji je pokrenuo postupak radi osiguranja sredstva, prihoda ili imovine,

6. »protivnik« – osobu protiv koje se sredstva, prihodi ili imovina osiguravaju u korist državnog proračuna,

7. »predlagatelj« i »protivnik« – u sudskom su postupku »stranke«.

Članak 52. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Postupak osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona vodi, te rješenje o mjeri osiguranja prije započinjanja kaznenog postupka donosi sudac istrage suda iz članka 31. ovoga Zakona. Vijeće od troje sudaca istoga suda odlučuje o žalbi protiv njegovih rješenja.

(2) Za provedbu mjere osiguranja mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.

(3) Nakon započinjanja kaznenog postupka za odlučivanje o produljenju roka na koji je mjera osiguranja bila određena nadležan je sud pred kojim se vodi kazneni postupak. Za odlučivanje u sporovima koji nastanu povodom ovrhe mjesno je nadležan sud provedbe mjere osiguranja.

(4) Ured može predložiti provedbu mjere osiguranja pred drugim stvarno i mjesno nadležnim sudom ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

Članak 53. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Postupak prisilnog osiguranja oduzimanja sredstva, prihoda ili imovine iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona pokreće Ured po službenoj dužnosti. U postupku se pazi na čast i dostojanstvo protivnika, a javnost je isključena do pravomoćnosti odluke o mjeri osiguranja iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Postupak je hitan i može se pokrenuti prije kaznenog postupka.

(3) U postupku sud poduzima radnje na temelju podnesaka i drugih pisanih akata, održava ročište za donošenje rješenja o oduzimanju ili osiguranju te ostala ročišta kada smatra da je to svrhovito. Izostanak protivnika s ročišta nije smetnja za njegovo održavanje.

(4) Izvan ročišta sud će saslušati stranku kad to smatra potrebnim.

Članak 54. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Prije podnošenja zahtjeva iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona Ured može od građana prikupljati potrebne podatke.

(2) Sporna vrijednost imovine utvrđuje se vještačenjem prema odredbama parničnog postupka o osiguranju dokaza.

(3) Fizička osoba koja drži isprave i dokaze o izvorima stjecanja osobnih dohodaka i prihoda po bilo kojoj osnovi mora ih predati Uredu ako je vjerojatno da bi se na temelju njih moglo identificirati, locirati i kvantificirati bilo koje sredstvo, prihod ili imovina ostvaren ili povezan s kaznenim djelima organiziranog kriminaliteta. Ako tako ne postupi, Ured će od suda zatražiti protiv nje izricanje mjere članka 268. Zakona o kaznenom postupku.

Članak 55. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Sud će na prijedlog Ureda odrediti mjeru osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom ako utvrdi da:

1. postoje osnove sumnje da je fizička ili pravna osoba počinila kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona,

2. postoje osnovi sumnje da su ukupna sredstva, prihodi i imovina te osobe stečeni kao imovinska korist od kaznenog djela,

3. vrijednost tih sredstava, prihoda ili imovine prelazi ukupnu svotu od 100.000,00 kuna i

4. postoje osnovi sumnje da će počinitelj kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona prije započinjanja kaznenog postupka ili u njegovom tijeku onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje sredstava, prihoda ili imovine primjenom mjere iz članka 82. stavka 2. KZ.

(2) Kao mjeru osiguranja iz stavka 1. ovoga članka sud može odrediti jednu ili više od mjera iz Ovršnog zakona, a osobito:

1. zabilježbu založnoga prava na nekretnini protivnika ili na pravu uknjiženom na nekretnini,

2. koju od mjera osiguranja pljenidbom nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige, pljenidbom ili čuvanjem ili upravom nad pokretnim stvarima, novčane tražbine, primanja iz ugovora o radu ili službe te svih drugih imovinskih ili materijalnih prava kao i pljenidbu isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira protivnika,

3. zabranu banci ili pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku ili trećoj osobi po njegovom nalogu, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena mjera osiguranja. Taj iznos ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje.

(3) Mjere osiguranja određuju se u korist Republike Hrvatske ili pravne osobe koju odredi ministar nadležan za pravosuđe.

(4) Bilo koja radnja koju protivnik poduzme protivno određenoj mjeri bez pravnog je učinka.

(5) Ukoliko postoji bojazan da se prisilno oduzimanje prihoda iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona ne bi moglo osigurati ili bi bilo povezano s nerazmjernim poteškoćama, sudac istrage će u nalogu banci izdati zabranu iz stavka 2. točke 3. ovoga članka. Zabrana stupa na snagu izdavanjem naloga i traje do donošenja rješenja o mjeri osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 56. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 136/2012: izmijenjen člankom 17.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 20.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Zahtjev Ureda za pokretanje postupka iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona sadrži:

1) kratki činjenični opis kaznenog djela i njegov zakonski naziv,

2) podatke o fizičkoj ili pravnoj osobi u odnosu na koju se zahtjev podnosi,

3) opis sredstava, prihoda ili imovine koje ta fizička ili pravna osoba drži,

4) razloge za uvjerenje o postojanju očitog znatnog nerazmjera između vrijednosti sredstava, prihoda i imovine kojima ta fizička ili pravna osoba raspolaže i vrijednosti nadležnim državnim tijelima prijavljenih osobnih dohodaka i drugih primanja,

5) razloge za sumnju da će protivnik osiguranja onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovine, sredstava ili prihoda primjenom mjere iz članka 82. stavka 2. KZ.

(2) Sud će u rješenju o određivanju mjere osiguranja odrediti da se mjera osiguranja odnosi i na dio protivnikovih sredstava, prihoda ili imovine za koji predlagatelj učini vjerojatnim da se po bilo kojem pravnom temelju nalaze kod protivnikovog bračnog ili izvanbračnog druga, rođaka u uspravnoj lozi, rođaka u pobočnoj lozi do trećeg stupnja zaključno te srodnika po tazbini do drugog stupnja zaključno i posvojenika i posvojitelja.

(3) Sud će u rješenju o određivanju mjere osiguranja odrediti da se mjera osiguranja odnosi i na dio protivnikovih sredstava, prihoda i imovine za koji predlagatelj učini vjerojatnim da se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod druge fizičke ili pravne osobe, osim ako odredi da ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenog stjecatelja.

(4) Mjeru osiguranja iz članka 55. ovoga Zakona sud određuje odmah, a najkasnije dvanaest sati nakon primitka zahtjeva predlagatelja. U rješenju kojim se određuje mjera osiguranja sud će označiti vrijednost sredstva odnosno iznos prihoda ili koristi ostvarene kaznenim djelom i vrijeme za koje se ona određuje.

(5) Rješenje ostaje na snazi najdulje do proteka dvadeset i prvog dana nakon njegova donošenja, do odluke o žalbi ili do donošenja odluke kaznenog suda o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

(6) Obrazloženo rješenje o određivanju mjere osiguranja sud će dostaviti protivniku, banci i drugim osobama koje se bave platnim prometom te po potrebi i drugim državnim tijelima.

(7) Danom otvaranja stečajnog postupka nad protivnikom osiguranja vrijednost sredstva ili iznos prihoda ili koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem iz stavka 2. ovoga članka smatra se dospjelim iznosom na kojem postoji pravo razlučnog namirenja.

Članak 57. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 136/2012: izmijenjen člankom 18.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Najkasnije do proteka roka iz članka 56. stavka 4. ovoga Zakona sud će održati ročište za potvrdu donesenog rješenja. Nedolazak protivnika ne sprječava održanje ročišta.

(2) Nakon saslušanja stranaka, sud će ukinuti ili potvrditi rješenje o mjeri osiguranja.

(3) Sud će ukinuti mjeru osiguranja ako:

1. protivnik učini vjerojatnim da vrijednost sredstava, prihoda ili imovine iz članka. 55. stavka 1. točke 3. ne prelazi 100.000,00 kuna,

2. protivnik vjerodostojnim ispravama učini vjerojatnim zakonito podrijetlo svojih izvora sredstava, prihoda ili imovine,

3. protivnik učini vjerojatnim da ne postoji opasnost da će onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovine, sredstava ili prihoda.

(4) Ako protivnik osiguranja vjerodostojnim ispravama učini vjerojatnim zakonito porijeklo samo dijela svojih izvora sredstava, prihoda ili imovine, sud će ukinuti mjeru osiguranja u odnosu na taj dio sredstava, prihoda ili imovine.

(5) Ako potvrdi rješenje, sud će za rok od šest mjeseci produljiti vrijeme za koje je mjera osiguranja određena, vodeći računa o težini kaznenog djela, opasnosti da bi se bez mjere osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom te imovinskim prilikama protivnika kao i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati.

(6) Ukupno trajanje produljenja ne može iznositi više od godinu dana.

(7) Ako do proteka roka iz članka 51. stavka 4. ovoga Zakona bude pokrenut kazneni postupak, sud će o održavanju ročišta obavijestiti oštećenika i u pozivu ga upoznati s pravom podnošenja imovinskopravnog zahtjeva. Oštećeni može na ročištu predložiti određivanje privremene mjere osiguranja tog zahtjeva prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak.

Članak 58. izmijenjenNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.

Protiv rješenja iz članka 56. stavka 2. i članka 57. stavka 2. ovoga Zakona stranke se mogu žaliti u roku od tri dana od donošenja. Ako povodom žalbe protivnika protiv rješenja o mjeri osiguranja iz članka 55. ovoga Zakona sud to rješenje ukine, može izdati nalog pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika, uskrati s računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

Članak 59. brisanNN 70/2017: brisan člankom 1.

Najkasnije tri dana prije isteka vremena na koje je mjera određena, sud će odrediti njezino produljenje ako se nisu promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.

Članak 60. brisanNN 145/2010: izmijenjen člankom 34.; NN 148/2013: izmijenjen člankom 21.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Sudac će na prijedlog protivnika ukinuti mjere osiguranja ako kazneni postupak protiv protivnika nije pokrenut odnosno započet najkasnije do proteka godine dana od donošenja rješenja o njezinom određivanju.

(2) Rješenje o ukidanju mjere dostavit će se po službenoj dužnosti osobama iz članka 51. točke 7. ovoga Zakona.

(3) Protivnik može u takvom slučaju od predlagatelja zatražiti naknadu štete prema općim propisima.

Članak 61. brisanNN 148/2013: izmijenjen člankom 22.; NN 70/2017: brisan člankom 1.

(1) Osiguranje sredstava, prihoda ili imovine u vezi s kaznenim djelima iz članka 21. stavka. 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona može se u Republici Hrvatskoj odrediti i provesti prema uvjetima propisanim međunarodnim ugovorom i ovim Zakonom.

(2) O zamolnicama stranih sudova odlučuje nadležni sud, a o zamolnicama drugih državnih tijela o davanju obavijesti u svezi prisilnog oduzimanja sredstva, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelima odlučuje Ravnatelj Ureda.

Članak 62. izmijenjenNN 136/2025: izmijenjen člankom 30.

(1) Ravnatelj može iz opravdanih razloga u svakom trenutku odrediti da se pojedini predmet za vrijeme kaznenog progona posebno čuva i da sa sadržajem takvog predmeta može biti upoznat samo određeni zamjenik ravnatelja.

(2) Službenici i namještenici zaposleni u Uredu mogu s predmetom iz prethodnog stavka biti upoznati samo onoliko koliko je to potrebno za obavljanje njihovog dijela rada.

(3) O radu drugih osoba na ovakvom predmetu vodi se posebna evidencija koja je propisana Poslovnikom državnog odvjetništva.

(4) Radi zaštite tajnosti Ravnatelj može odrediti da se u upisnicima i drugim evidencijama predmet iz stavka 1. ovoga članka za vrijeme kaznenog progona vodi pod kodnim nazivom.

(5) Podaci o kaznenom progonu u predmetima iz članka 21. ovoga Zakona ne smiju se objaviti bez odobrenja Ravnatelja.