Na tekst
slovozakona

Zakon o primjeni Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava

Povijest članaka

Svaki članak koji je neki akt izmijenio, dodao, brisao ili ukinuo, u svakoj verziji u kojoj je stajao: 8 članaka.

Prva je verzija članka prikazana u cijelosti, a svaka sljedeća s označenim razlikama prema prethodnoj; uz svaku stoji akt koji ju je donio i razdoblje u kojem je vrijedila.

Tekstovi su neslužbeni i izrađeni strojno. Mjerodavne su objave u Narodnim novinama.

Ovako se prikazuje izbrisani tekst, ovako dodani, a okomita crta uz odredbu znači da je u cijelosti dodana ili izbrisana.

Važeći tekst · Što se promijenilo od nekog dana

Članak 12. 3 verzije

NN 175/2003 temeljni tekst objavljen 4. studenoga 2003.; vrijedio do 25. svibnja 2011.

NADLEŽNOST SUDOVA ZA VOĐENJE KAZNENOG POSTUPKA

(1) Za vođenje kaznenog postupka za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona, uz sudove mjesno nadležne prema općim propisima, mjesno su nadležni i županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.

(2) Postupak se vodi pred onim stvarno i mjesno nadležnim sudom iz stavka 1. ovoga članka pred kojim državni odvjetnik pokrene postupak. Prije pokretanja postupka pred županijskim sudom iz stavka 1. ovoga članka koji nije mjesno nadležan prema općim propisima, Glavni državni odvjetnik zatražit će suglasnost predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dat će takvu suglasnost kada je to primjereno okolnostima kaznenog djela i potrebama vođenja postupka.

(3) Na obrazloženi prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može odobriti da se vođenje postupka, kada je to primjereno okolnostima kaznenog djela i potrebama vođenja postupka, premjesti s jednog u drugi stvarno nadležni sud.

NN 55/2011 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 26. svibnja 2011. do 14. studenoga 2011.

NADLEŽNOST SUDOVA ZA VOĐENJE KAZNENOG POSTUPKA

Za vođenje kaznenog postupka kaznenih postupaka za kaznena djela iz članka navedena u članku 1. ovoga Zakona, uz sudove mjesno nadležne prema općim propisima, mjesno nadležni su nadležni i županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.

(2) Postupak se vodi pred onim stvarno i mjesno nadležnim sudom iz stavka 1. ovoga članka pred kojim državni odvjetnik pokrene postupak. Prije pokretanja postupka pred županijskim sudom iz stavka 1. ovoga članka koji nije mjesno nadležan prema općim propisima, Glavni državni odvjetnik zatražit će suglasnost predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dat će takvu suglasnost kada je to primjereno okolnostima kaznenog djela i potrebama vođenja postupka.

(3) Na obrazloženi prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može odobriti da se vođenje postupka, kada je to primjereno okolnostima kaznenog djela i potrebama vođenja postupka, premjesti s jednog u drugi stvarno nadležni sud.

NN 125/2011 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 15. studenoga 2011.

NADLEŽNOST SUDOVA ZA VOĐENJE KAZNENOG POSTUPKA

(1) Za vođenje kaznenih postupaka za kaznena djela navedena u članku 1. ovoga Zakona stvarno i mjesno su nadležni su županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu., osim ako ovim Zakonom nije propisano drugačije.

(2) Županijski sud u Osijeku mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Slavonskom Brodu i Vukovaru. Županijski sud u Rijeci mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Puli i Karlovcu. Županijski sud u Splitu mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Županijski sud u Zagrebu mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Bjelovaru, Sisku, Varaždinu i Velikoj Gorici.

(3) Sudovi iz stavka 1. ovoga članka nadležni su za suđenje i u slučaju sudioništva u kaznenom djelu iz članka 1. ovoga Zakona.

Članak 13. 2 verzije

NN 175/2003 temeljni tekst objavljen 4. studenoga 2003.; vrijedio do 7. ožujka 2004.

Posebne odredbe o unutarnjem ustroju sudova

(1) U županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu istragu za kaznena djela iz članka 2. ovoga Zakona provode posebni istražni odjeli. Istražni odjel čine suci koji se odlikuju iskustvom i izraženim sposobnostima za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela, te diplomirani kriminalisti (članak 192. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku). Ako broj i složenost predmeta to dozvoljava, suci posebnoga istražnog odjela mogu, prema odluci predsjednika suda, voditi istrage i u drugim predmetima.

(2) Vijeća županijskog suda pred kojim se provodi suđenje zbog kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona čine po tri suca iz redova sudaca koji se odlikuju iskustvom na radu u najsloženijim predmetima.

(3) Suce iz stavka 1. i 2. ovoga članka na vrijeme od četiri godine u istražni odjel, odnosno u grupu sudaca za suđenje osobama optuženim za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona raspoređuje predsjednik suda. Kriminaliste iz stavka 1. ovoga članka predsjednik suda raspoređuje na prijedlog voditelja istražnog odjela na vrijeme od četiri godine.

(4) U slučaju kada u mjesno nadležnom sudu nema dovoljan broj sudaca koji udovoljavaju kriterijima iz stavka 2. ovoga članka, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za potrebe suđenja u određenom predmetu odrediti suca drugoga županijskog suda.

NN 29/2004 izmijenjen vrijedi od 8. ožujka 2004.

Posebne odredbe o unutarnjem ustroju sudova

(1) U županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu istragu za kaznena djela iz članka 2 1. ovoga Zakona provode posebni istražni odjeli. Istražni odjel čine suci koji se odlikuju iskustvom i izraženim sposobnostima za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela, te diplomirani kriminalisti (članak 192. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku). Ako broj i složenost predmeta to dozvoljava, suci posebnoga istražnog odjela mogu, prema odluci predsjednika suda, voditi istrage i u drugim predmetima.

(2) Vijeća županijskog suda pred kojim se provodi suđenje zbog kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona čine po tri suca iz redova sudaca koji se odlikuju iskustvom na radu u najsloženijim predmetima.

(3) Suce iz stavka 1. i 2. ovoga članka na vrijeme od četiri godine u istražni odjel, odnosno u grupu sudaca za suđenje osobama optuženim za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona raspoređuje predsjednik suda. Kriminaliste iz stavka 1. ovoga članka predsjednik suda raspoređuje na prijedlog voditelja istražnog odjela na vrijeme od četiri godine.

(4) U slučaju kada u mjesno nadležnom sudu nema dovoljan broj sudaca koji udovoljavaju kriterijima iz stavka 2. ovoga članka, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za potrebe suđenja u određenom predmetu odrediti suca drugoga županijskog suda.

Članak 14. 2 verzije

NN 175/2003 temeljni tekst objavljen 4. studenoga 2003.; vrijedio do 25. svibnja 2011.

NADLEŽNOST DRŽAVNOG ODVJETNIKA

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa te kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske imenuje jednog od svojih zamjenika na dužnost Državnog odvjetnika za progon kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: Državni odvjetnik za progon ratnih zločina) na vrijeme od četiri godine koji koordinira i usmjerava kazneni progon počinitelja te rad nadležnih državnih odvjetnika i odjela nadležnog za ratne zločine Ministarstva unutarnjih poslova.

(2) U postupku za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona nadležan je državni odvjetnik koji prema općim propisima postupa pred mjesno nadležnim županijskim sudom, ako Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ili Državni odvjetnik za progon ranih zločina za postupanje ne odredi drugoga državnog odvjetnika.

(3) Državni odvjetnik za progon ratnih zločina može u svakom slučaju za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona sam poduzeti sve potrebne radnje koje poduzima državni odvjetnik prema Zakonu o kaznenom postupku.

(4) Nadležni državni odvjetnik usmjerava rad redarstvenih vlasti koje rade na predmetima koji prema ovom Zakonu spadaju u njegovu nadležnost.

NN 55/2011 izmijenjen člankom 2. vrijedi od 26. svibnja 2011.

NADLEŽNOST DRŽAVNOG ODVJETNIKA

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa te kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske imenuje jednog od svojih zamjenika na dužnost Državnog odvjetnika za progon kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: Državni odvjetnik za progon ratnih zločina) na vrijeme od četiri godine koji.

(2) Državni odvjetnik za progon ratnih zločina koordinira i usmjerava kazneni progon počinitelja te rad nadležnih državnih odvjetnika i odjela nadležnog za ratne zločine Ministarstva unutarnjih poslova.

(2) U postupku za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona nadležan je državni odvjetnik koji prema općim propisima postupa pred mjesno nadležnim županijskim sudom, ako (3) Ako nije imenovan Državni odvjetnik za progon ratnih zločina poslove iz stavka 2. ovoga članka obavlja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ili Državni odvjetnik za progon ranih zločina za postupanje ne odredi drugoga državnog odvjetnika.

(4) Državni odvjetnik za progon ratnih zločina može u svakom slučaju za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona sam poduzeti sve potrebne radnje koje poduzima državni odvjetnik prema Zakonu o kaznenom postupku.

(5) Nadležni državni odvjetnik usmjerava rad redarstvenih vlasti koje rade na predmetima koji prema ovom Zakonu spadaju u njegovu nadležnost.

Članak 16. 2 verzije

NN 175/2003 temeljni tekst objavljen 4. studenoga 2003.; vrijedio do 25. svibnja 2011.

Primjena posebnih odredbi

U otkrivanju i kaznenom progonu za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona na odgovarajući će se način primijeniti sljedeće odredbe Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine«, br. 88/01. i 12/02.):

1. članak 28. u odnosu na trajanje zadržavanja i pritvor,

2. članak 29. - 38. u odnosu na ispitivanje sudionika kaznenog djela koji se ispituje kao svjedok,

3. članak 39. u odnosu na pozivanje i uzimanje izjava građana koje poduzima nadležni državni odvjetnik.

NN 55/2011 izmijenjen člancima 3. i 4. vrijedi od 26. svibnja 2011.

Primjena posebnih odredbi

U otkrivanju i kaznenom progonu za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona na odgovarajući će se način primijeniti sljedeće odredbe Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine«, br. 88/01. i 12/02.): 2. članak 29. - 38 76/09. i 116/10.) i to članci 36. – 47. u odnosu na ispitivanje sudionika kaznenog djela koji se ispituje kao svjedok, 3.

1. članak 28. u odnosu na trajanje zadržavanja i pritvor,

3. članak 39. u odnosu na pozivanje i uzimanje izjava građana koje poduzima nadležni državni odvjetnik.

Članak 16.a 1 verzija

NN 55/2011 dodan člankom 4. vrijedi od 26. svibnja 2011.

Ukoliko za to postoje osobito važni razlozi, Glavni državni odvjetnik može na rad u državna odvjetništva nadležna za sudove iz članka 12. ovoga Zakona uputiti državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika za rad na određenom predmetu ili na određeno vrijeme, ali ne duže od godinu dana.

Članak 16.b 1 verzija

NN 55/2011 dodan člankom 4. vrijedi od 26. svibnja 2011.

Sveukupni rok trajanja istražnog zatvora za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona do podizanja optužnice može iznositi 12 mjeseci.

Članak 28. 2 verzije

NN 175/2003 temeljni tekst objavljen 4. studenoga 2003.; vrijedio do 25. svibnja 2011.

PREUZIMANJE POSTUPKA OD MEĐUNARODNOGA KAZNENOG SUDA

(1) U slučaju kada Međunarodni kazneni sud, sukladno svom Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima ustupi u određenom slučaju Republici Hrvatskoj kazneni progon, državni odvjetnik će pred nadležnim sudom poduzeti kazneni progon uzimajući kao temelj za optužbu činjenice na kojima se temeljila optužba pred Međunarodnim kaznenim sudom.

(2) Postupak u Republici Hrvatskoj provest će se uz primjenu domaćega kaznenoga materijalnog i postupovnog prava.

(3) Iznimno, državni odvjetnik na temelju dokaza pribavljenih od Međunarodnoga kaznenog suda može pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj podići optužnicu bez provođenja istrage i suglasnosti istražnog suca.

(4) Dokazi koje su prikupila tijela Međunarodnoga kaznenog suda mogu se koristiti u kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj pod uvjetima da su ti dokazi izvedeni na način predviđen Statutom i Pravilima o postupku i dokazima Međunarodnoga kaznenog suda i da se mogu koristiti pred tim Sudom. Postojanje ili nepostojanje činjenica koje se dokazuju tim dokazima hrvatski sud cijeni prema članku 8. Zakona o kaznenom postupku.

(5) Vlada može s Međunarodnim kaznenim sudom zaključiti poseban sporazum kojim će urediti pojedina pitanja iz svoje nadležnosti kod preuzimanja postupka.

(6) Predstavnicima Međunarodnoga kaznenog suda omogućit će se nazočnost postupku u svim njegovim stadijima te će im se pružiti svaka potrebna obavijest o tijeku postupka.

NN 55/2011 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 26. svibnja 2011.

PREUZIMANJE POSTUPKA OD MEĐUNARODNOGA KAZNENOG SUDA

(1) U slučaju kada Međunarodni kazneni sud, sukladno svom Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima ustupi u određenom slučaju Republici Hrvatskoj kazneni progon, državni odvjetnik će pred nadležnim sudom poduzeti kazneni progon uzimajući kao temelj za optužbu činjenice na kojima se temeljila optužba pred Međunarodnim kaznenim sudom.

(2) Postupak u Republici Hrvatskoj provest će KORIŠTENJE DOKAZA MEĐUNARODNOG KAZNENOG SUDA

(1) Postupci za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj provode se uz primjenu domaćega kaznenoga materijalnog i postupovnog prava.

(2) Iznimno, državni odvjetnik na temelju dokaza pribavljenih od Međunarodnoga kaznenog suda može pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj podići optužnicu bez provođenja istrage i suglasnosti istražnog suca.

(3) Dokazi koje su prikupila tijela Međunarodnoga kaznenog suda mogu se koristiti u kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj pod uvjetima da su ti dokazi izvedeni na način predviđen Statutom i Pravilima o postupku i dokazima Međunarodnoga kaznenog suda i da se mogu koristiti pred tim Sudom. Postojanje ili nepostojanje činjenica koje se dokazuju tim dokazima hrvatski sud cijeni prema članku 8. odredbama Zakona o kaznenom postupku.

(5) Vlada može s Međunarodnim kaznenim sudom zaključiti poseban sporazum kojim će urediti pojedina pitanja iz svoje nadležnosti kod preuzimanja postupka.

(4) Predstavnicima Međunarodnoga kaznenog suda omogućit će se nazočnost postupku u svim njegovim stadijima te će im se pružiti svaka potrebna obavijest o tijeku postupka.

Članak 28.a 1 verzija

NN 125/2011 dodan člankom 2. vrijedi od 15. studenoga 2011.

Odredbe članka o korištenju dokaza Međunarodnog kaznenog suda primjenjuju se na odgovarajući način i u slučaju ustupanja kaznenog progona ili dokaza od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.