Što se promijenilo od NN 30/2021

Članak 1. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 1.

Područje primjene

(1) Ovim se Zakonom određuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti javnog prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu, djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima, prijevoz za vlastite potrebe, kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

(2) Djelatnosti javnog prijevoza putnika i tereta i prijevoza za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavljaju se u skladu s propisima Europske unije i ovim Zakonom te drugim propisima kojima je uređeno ovo područje, kao i u skladu s međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

(3) Ovaj se Zakon ne primjenjuje se:

– na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe u unutarnjem cestovnom prijevozu vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg

– na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prijevozu vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 2500 kg

– na prijevoz za osobne potrebe te i

– na prijevoz putnika za vlastite potrebe vozilima kategorije M1 koja imaju najviše četiri šest + jedno putničko mjesto.

Članak 2. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 2.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 1.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

(1) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14. 11. 2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1071/2009), kako je posljednji put dopunjena Uredbom Komisije (EU) 2016/403 od 18. ožujka 2016. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III. Direktivi 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 74, 19. 3. 2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) 2016/403)

2. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300, 14. 11. 2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1072/2009)

3. Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (SL L 300, 14. 11. 2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1073/2009)

4. Uredbe Komisije (EU) br. 361/2014 od 9. travnja 2014. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dokumenata za međunarodni prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98 (SL L 107,
10. 4. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 361/2014)

5. Uredbe Komisije (EU) br. 1213/2010 od 16. prosinca 2010. o uspostavljanju zajedničkih pravila o međusobnom povezivanju nacionalnih elektroničkih registara cestovnih prijevoznika (SL L 335,
18. 12. 2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1213/2010)

6. Odluke Komisije od 17. prosinca 2009. o minimalnim zahtjevima u pogledu podataka koji se moraju unijeti u nacionalni elektronički registar poduzeća za cestovni prijevoz (SL L 339, 22. 12. 2009.)

7. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3. 12. 2007.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1370/2007), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika (SL L 354, 23. 12. 2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/2338) i

8. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3916/90 od 21. prosinca 1990. o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize na tržištu cestovnog prijevoza robe (SL L 375, 31. 12. 1990.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) br. 3916/90). 3916/90)

9. Uredbe Komisije (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu

10. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1426 оd 5. kolovoza 2022. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih postupaka i tehničkih specifikacija za homologaciju tipa sustava za automatiziranu vožnju (ADS) potpuno automatiziranih vozila.

(2) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

1. Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226, 10. 9. 2003.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama (Tekst značajan za EGP) (SL L 112, 2. 5. 2018.). 2. Direktiva 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (kodificirana verzija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 33, 4. 2. 2006.). 2006.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2022/738 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. travnja 2022. o izmjeni Direktive 2006/1/EZ o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (SL L 137, 16. 5. 2022.).

2. Direktiva (EU) 2022/2561 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika (kodificirani tekst) (Tekst značajan za EGP) (SL L 330, 23. 12. 2022.).

Članak 4. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 3.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 2.

Opći pojmovi

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. autotaksi prijevoz je djelatnost javnog prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom kategorije M1, ako se jedan putnik ili povezana skupina putnika ukrcava na jednom ili na više mjesta, a iskrcava na samo jednom drugom mjestu ili više mjesta, a i takav se prijevoz se obavlja temeljem na temelju jedne narudžbe i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene taksimetrom ili pri čemu je narudžba prijevoza realizirana pozivom ili neposredno kod vozača ako se koristi taksimetar ili elektronička aplikacija taksimetar ili putem elektroničke aplikacije iz koje je putniku unaprijed vidljiva maksimalna cijena i planirana ruta putovanja prema unaprijed poznatim uvjetima i koja nema obilježja drugih oblika prijevoza putnika

1.a automatizirani cestovni prijevoz putnika je djelatnost javnog prijevoza putnika koju obavlja pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj potpuno automatiziranim vozilom na unaprijed određenom području djelovanja ako se jedan putnik ili povezana skupina putnika ukrcava na jednom ili više mjesta, a iskrcava na jednom ili više mjesta, a takav se prijevoz obavlja na temelju jedne narudžbe koja je realizirana elektroničkom aplikacijom i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene elektroničkom aplikacijom iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja prema unaprijed poznatim uvjetima, pri čemu je narudžba prijevoza realizirana pozivom, elektroničkom aplikacijom ili neposredno kod vozača i koja nema obilježja drugih oblika prijevoza putnika

2. autobusni kolodvor je objekt za prihvat i otpremanje autobusa i putnika u javnom cestovnom prijevozu, koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom i na temelju Zakona donesenim pravilnikom

3. autobusno stajalište je posebno izgrađena i/ili označena prometna površina određena za zaustavljanje autobusa, koja omogućava sigurni ulazak, odnosno izlazak putnika u/iz vozila

4. centar za osposobljavanje vozača je ustanova fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba koja na temelju rješenja Ministarstva, uz ispunjenje uvjeta propisanih ovim Zakonom i na temelju Zakona donesenih podzakonskih propisa, provodi programe stjecanja početne kvalifikacije i periodične izobrazbe za vozače koji obavljaju cestovni prijevoz tereta ili putnika sukladno ovom Zakonu

5. daljinar je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između autobusnih kolodvora, odnosno autobusnih stajališta, koji se izrađuje kao javno dostupna elektronička aplikacija od strane Ministarstva ili nositelja javne ovlasti za izradu daljinara koju dodjeljuje Ministarstvo te koji služi kao obvezna podloga za izradu autobusnih voznih redova služi kao podloga za izradu voznih redova

6. direktna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika između početnog i završnog autobusnog kolodvora utvrđenih u voznom redu, bez usputnog ulaska i izlaska (izmjene) putnika

5.a digitalna radna platforma u smislu ovoga Zakona je digitalna radna platforma kako je uređeno zakonom kojim se uređuju radni odnosi

7. domaći prijevoznik je fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba s prebivalištem/sjedištem u Republici Hrvatskoj koja ima licenciju za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili licenciju Zajednice ili obavlja prijevoze prijevoz za vlastite potrebe u skladu s ovim Zakonom

8. dozvola za prijevoz je akt određen ovim Zakonom, međunarodnim ugovorom ili propisom Europske unije, na temelju kojeg se obavlja prijevoz

9. dozvola Zajednice za linijski prijevoz putnika je dozvola koja prijevozniku omogućava obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika na teritoriju država članica Europske unije, sukladno Uredbi (EZ) br. 1073/2009

10. dozvola Europske konferencije ministara prometa – CEMT je multilateralna dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza tereta na području država članica Međunarodnog transportnog foruma (ITF), a koji se obavlja vozilima registriranim u jednoj od država članica ITF-a

11. države članice su države članice Europske unije

12. ekspresna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika između početnog i završnog autobusnog kolodvora, sa zaustavljanjem na važnijim usputnim autobusnim kolodvorima po itineraru linije

13. ispitni centar je ustanova fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba koja provodi provjeru znanja za stjecanje početne kvalifikacije vozača i koja ispunjava uvjete određene ovim Zakonom i pravilnikom donesenim na temelju ovoga Zakona

14. itinerar je akt kojim se označava smjer kretanja vozila na liniji

15. izdavatelj licencije je tijelo koje je prema odredbama ovoga Zakona nadležno za izdavanje licencija u cestovnom prijevozu

16. iznajmljivanje vozila s vozačem je djelatnost posebnog oblika prijevoza putnika u cestovnom prometu, u kojoj se temeljem pisanog ugovora najmodavac (prijevoznik) obvezuje najmoprimcu (turistička ili putnička agencija, hotel, agent u cestovnom prijevozu) staviti na raspolaganje osobni automobil kategorije M1 visoke klase koji osim sjedala za vozača ima najviše četiri mjesta za putnike (vozilo najmanje E segmenta) s vozačem, kako bi se obavila prijevozna usluga posebne namjene (limuzinski prijevoz, prijevoz VIP osoba, prijevoz manjeg broja osoba u turističke svrhe, hitan prijevoz osoba, i sl.), a gdje vozači i vozila moraju zadovoljiti posebne uvjete propisane pravilnikom donesenim na temelju ovoga Zakona, koji nema obilježja autotaksi prijevoza, a pri čemu usluga mora biti obračunana na temelju vremenske jedinice (sat ili dan), a naplata se vrši bezgotovinskim plaćanjem

17. izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s nedjeljivim teretom premašuju propisane i dopuštene dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana i dopuštena osovinska opterećenja, te iznimno prijevoz djeljivog tereta ako su ispunjeni uvjeti određeni propisom kojim se uređuje način obavljanja izvanrednog prijevoza

18. javni prijevoz je cestovni prijevoz putnika ili tereta koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga i koji se obavlja u komercijalne svrhe, radi ostvarenja dobiti od strane prijevoznika

19. javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu je javni prijevoz putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto, ako je u takva vozila ugrađen tahograf koji se mora koristiti sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28. 2. 2014.) te kategorije M2 ili M3 na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i Općim uvjetima prijevoza i koji se smatra javnom gospodarskom uslugom kao javnim dobrom čije izvršavanje u javnom interesu osigurava Republika Hrvatska, a kako bi se zadovoljile javne potrebe za prijevozom

20. jedinstvena vozna karta je vozna karta koja putniku omogućava korištenje javnog linijskog prijevoza putnika u različitim granama prometa na području Republike Hrvatske, koji obavljaju različiti prijevoznici s različitim prijevoznim sredstvima, u okviru tarifne unije ili drugih oblika integriranog prijevoza putnika

21. kabotaža je obavljanje unutarnjeg prijevoza tereta ili putnika na području Republike Hrvatske, ako takav prijevoz obavlja prijevoznik Europske unije ili strani prijevoznik, tako da su i mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja u tom prijevozu na području Republike Hrvatske, te isti takav prijevoz ako ga domaći prijevoznik obavlja na području druge države

22. komunalni linijski prijevoz putnika je javni cestovni prijevoz putnika na komunalnim linijama unutar područja isključivo jedne jedinice lokalne samouprave, koji se uređuje sukladno ovom Zakonu, propisima o komunalnom gospodarstvu i sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza

23. licencija je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima i obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu

24. licencija Zajednice je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika ili tereta, u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 ili člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009

25. linija je relacija (kod direktnog prijevoza) ili skup relacija (kod ekspresnog i putničkog prijevoza) obavljanja prijevoza putnika u cestovnom prometu od početnog do završnog autobusnog kolodvora, putničkog terminala, odnosno autobusnog stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka

26. mikroprijevoz je oblik javnog prijevoza putnika osobnim automobilom klase M1 ili autobusom klase M2, koji se obavlja na područjima na kojima nema organiziranog javnog prijevoza putnika odnosno na područjima koja karakterizira niska razina prijevozne potražnje, a obavlja se u skladu s ovim Zakonom i nema obilježja drugih oblika prijevoza

27. ministar je ministar nadležan za poslove prometa

28. međužupanijski linijski prijevoz je javni cestovni prijevoz putnika između autobusnih kolodvora ili autobusnih stajališta u dvije ili više županija, a može obavlja se obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz putnika u skladu s izdanom dozvolom, koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova

29. međunarodni linijski prijevoz je javni cestovni prijevoz putnika između Republike Hrvatske i drugih država, a koji se obavlja u skladu s izdanom dozvolom

30. Nacionalni registar cestovnih prijevoznika je jedinstvena nacionalna evidencija svih podataka o prijevoznicima i svih drugih podataka vezanih za obavljanje djelatnosti u cestovnom prometu iz ovoga Zakona, koju u elektroničkom obliku vodi Ministarstvo, sukladno Uredbi (EZ) br. 1071/2009, Uredbi (EU) 1213/2010 i Odluci Komisije iz članka 2. stavka 1. podstavka 6. ovoga Zakona te sukladno drugim odredbama ovoga Zakona

30.a nadležno upravno tijelo je nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na cestovni promet

31. opći uvjeti prijevoza su akt koji donosi prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika iz ovoga Zakona, a kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima se obavlja prijevoz (cjenik, pravila ponašanja putnika tijekom prijevoza, pravila prijevoza životinja, pravila prijevoza prtljage, pravila ponašanja posade vozila prema putnicima i uvjeti prijevoza te prava tijekom prijevoza osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti), a koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama prijevoznika ili na drugi odgovarajući način

32. opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti su akt koji donosi autobusni ili teretni kolodvor, a kojim pružatelj kolodvorskih usluga utvrđuje uvjete pod kojima će obavljati tu djelatnost te koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama pružatelja kolodvorskih usluga ili na drugi odgovarajući način

33. podvozarstvo je način obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu u kojem prijevoznik koji ima pravo obavljanja prijevoza na određenoj liniji povjerava obavljanje tog prijevoza drugom prijevozniku koji prijevoz obavlja u ime i za račun prijevoznika koji ima pravo obavljanja prijevoza na toj liniji

34. putnik je osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu javnim prijevozom ili bez naknade prijevozom za vlastite ili osobne potrebe, s vozilom kojim se obavlja neki od oblika prijevoza putnika definiranih ovim Zakonom

35. putnička linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog autobusnog kolodvora odnosno autobusnog stajališta, s obveznim zaustavljanjem na svim usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u voznom redu, osim ako na usputnim autobusnim stajalištima nema potrebe za ulaskom i/ili izlaskom putnika u/iz vozila

36. posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika (učenika od i do škole, djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom te osoba smanjene pokretljivosti, putnika kojima je potrebna medicinska njega, radnika između mjesta prebivališta i mjesta rada, zaposlenika državnih, područnih (regionalnih) i lokalnih institucija), a koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri čemu naručitelj u cijelosti plaća prijevoz, a naručitelj može biti isključivo pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik

37. povremeni prijevoz je prijevoz unaprijed definirane skupine putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto ili autobusima kategorije M2 ili M3 pod uvjetima koji su određeni pisanim ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza koji je sklopljen prije početka obavljanja prijevoza; u kojem nema ponovljenih elemenata javnog linijskog ili posebnog linijskog prijevoza putnika ili autotaksi prijevoza putnika, u kojem naručitelj prijevoza može biti pravna osoba, fizička osoba – obrtnik, fizička osoba, udruga, sportski klub ili druga institucija ustrojena prema posebnim propisima te u kojem je, na osnovi ispostavljenog računa, naručitelj ujedno i platitelj cjelokupne naknade za prijevoz

38. prijava prijevoza za vlastite potrebe je isprava koju izdaje nadležno upravno tijelo, kojom se prijevozniku dozvoljava obavljanje prijevoza za vlastite potrebe u cestovnom prometu

39. prijevoz u cestovnom prometu je svaki prijevoz putnika ili tereta, uključujući i vožnju praznog ili nenatovarenog vozila u vezi s tim prijevozom

40. prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske

41. prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama je povremeni prijevoz putnika kod kojeg se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istog polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto kasnijom vožnjom istog prijevoznika

42. prijevoz za osobne potrebe je nekomercijalni prijevoz osoba ili tereta koji nenaplatno obavlja fizička osoba isključivo za svoje potrebe, odnosno za potrebe članova/članica svoje uže obitelji, vozilom koje ima u vlasništvu ili koje koristi na temelju ugovora o zakupu/leasingu ili po nekoj drugoj pravnoj osnovi i kojim osobno upravlja ili tim vozilom upravlja član/članica njegove uže obitelji i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza

43. prijevoz za vlastite potrebe je prijevoz osoba ili tereta koji obavljaju fizičke osobe – obrtnici ili pravne osobe kao logističku potporu svojoj osnovnoj djelatnosti, pri čemu je osnovnu djelatnost nemoguće obavljati bez tog prijevoza, a prijevozna djelatnost je samo pomoćna djelatnost te osobe u obavljanju glavne djelatnosti, te koji se obavlja pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza

44. prijevoznik Europske unije je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja ima poslovni nastan u zemljama na području Europske unije i ima licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a nema status domaćeg prijevoznika

45. putni list je propisani obrazac koji prijevoznik ispravno popunjen mora imati u vozilu pri obavljanju povremenog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje dvije godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se vodi u propisanoj pisanoj formi i sadržaju

46. putni radni list je propisani obrazac koji sadrži registracijski broj vozila kojim se obavlja javni linijski prijevoz ili posebni linijski prijevoz putnika ili mikroprijevoz, naziv linije (relacije), vrijeme početka i završetka vožnje, podatke o posadi vozila i pravcu njegova kretanja, potpis osobe ovlaštene za izdavanje putnog radnog lista, prostor za upisivanje dolazaka i polazaka s autobusnih kolodvora ili putničkih terminala u javnom linijskom cestovnom prijevozu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje dvije godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u pisanoj ili elektroničkoj formi

47. putnički terminal je objekt namijenjen prihvatu i otpremi vozila i putnika na kojem se pružaju usluge prijevoznicima i putnicima (prodaja karata, informiranje, upravljanje prometom i sl.), a koji nije autobusni kolodvor te koji se koristi ponajprije u komunalnom prijevozu putnika, a samo iznimno i u drugim oblicima prijevoza putnika propisanim ovim Zakonom

48. relacija je udaljenost između bilo kojih dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao autobusni kolodvori, putnički terminali, odnosno autobusna stajališta

49. shuttle prijevoz je prijevoz putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno i osam + jedno putničko mjesto ili vozilima kategorije M2 ili M3 isključivo između zračnih luka i hotela odnosno središta grada, na temelju pisanog ugovora koji je sklopljen između prijevoznika i zračne luke i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza putnika

49.a operator intervencije na daljinu je osoba kako je definirano u članku 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1426 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih postupaka i tehničkih specifikacija za homologaciju tipa sustava za automatiziranu vožnju (ADS) potpuno automatiziranih vozila

49.b operator u vozilu je osoba kako je definirano u članku 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1426 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih postupaka i tehničkih specifikacija za homologaciju tipa sustava za automatiziranu vožnju (ADS) potpuno automatiziranih vozila

50. skup vozila je sklop jednog vučnog vozila i najmanje jedne prikolice ili poluprikolice

51. strani prijevoznik je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja ima licenciju ili odgovarajuće odobrenje svoje države za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe te ima sjedište/prebivalište u državi koja nije članica Europske unije

52. teretni kolodvor je objekt za prihvat i otpremanje teretnih motornih vozila koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom

53. teretni list je akt koji prati teret tijekom javnog prijevoza i prijevoza tereta za vlastite potrebe i koji mora najmanje sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, a koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje dvije godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u elektroničkoj ili pisanoj formi

54. tranzitni prijevoz je prijevoz putnika ili tereta preko teritorija Republike Hrvatske bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno utovara ili istovara tereta na teritoriju Republike Hrvatske

55. treće države su sve države koje nisu članice Europske unije

56. unajmljeno vozilo je vozilo koje je na temelju pisanog ugovora o najmu najmodavac, uz financijsku naknadu i na određeno vrijeme, dao na korištenje najmoprimcu radi obavljanja javnog cestovnog prijevoza tereta ili putnika ili prijevoza tereta ili putnika za vlastite potrebe od strane najmoprimca

57. upravitelj prijevoza je fizička osoba zaposlena u pravnoj osobi ili obrtu ili sama fizička osoba – obrtnik ili druga fizička osoba koja temeljem određenog ugovora stvarno i trajno upravlja obavljanjem prijevozničke djelatnosti te pravne osobe ili obrta

58. usklađivanje voznih redova je postupak odobravanja od strane prijevoznika predloženih voznih redova koji tijekom cijele godine obavlja Hrvatska gospodarska komora, a koje se provodi sukladno pravilniku koji donosi ministar

59. vozilo je autobus ili osobno vozilo koji su namijenjeni isključivo prijevozu putnika, odnosno motorno vozilo, prikolica, poluprikolica ili skup vozila koja su namijenjena isključivo za prijevoz tereta, u smislu ovoga Zakona

60. vozni red je pisani akt koji najmanje sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija te rok važenja voznog reda

61. vozna karta je prijevozna isprava koja se izdaje putniku u javnom linijskom prijevozu putnika, na kojoj je najmanje navedeno polazište, odredište i cijena prijevoza te naziv prijevoznika; koja može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku, a dokaz je sklopljenog ugovora o prijevozu, sklopljene police osiguranja tijekom prijevoza te plaćene naknade za prijevoz

62. Zajednica je Europska unija i

63. županijski linijski prijevoz je javni cestovni prijevoz putnika na području jedne županije, a može prometovati bez zaustavljanja i preko područja susjednih županija ako je takvo prometovanje uvjetovano cestovnom mrežom, a obavlja se temeljem ugovora o javnim uslugama temeljem Uredbe (EZ) br. 1370/2007 ili temeljem dozvole koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova ili temeljem dodijeljene koncesije..

(2) Drugi pojmovi, izrazi i definicije korišteni u ovom Zakonu imaju jednako značenje kao što je definirano drugim propisima Republike Hrvatske, propisima Europske unije, međunarodnim konvencijama i ugovorima te međudržavnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

(3) Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 5. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 4.

Stručna osposobljenost vozača

(1) Vozači državljani države članice i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u pravnim osobama i obrtima sa sjedištem u državi članici ili koji za njih rade i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičnu izobrazbu ako upravljaju vozilima za koja je potrebna:

– vozačka dozvola kategorije C1, C1E, C ili CE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna

– vozačka dozvola kategorija D1, D1E, D ili DE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna.

(2) Vozači koji upravljaju vozilima za obavljanje autotaksi prijevoza putnika i koji obavljaju djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza u cestovnom prometu, a za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B kategorije.

(3) Vozači koji upravljaju vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a koji obavljaju javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, mikroprijevoz, shuttle prijevoz ili povremeni prijevoz putnika moraju steći početnu kvalifikaciju po programu za vozače B kategorije.

(4) Operator intervencije na daljinu i operator u vozilu odnosno osobe koje nadziru i/ili prate potpuno automatizirana vozila za obavljanje automatiziranog cestovnog prijevoza putnika moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu.

(5) Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovoga Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.

(6) Ministar pravilnikom iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona propisuje način provjere znanja operatora intervencije na daljinu i operatora u vozilu iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 6. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 5.

Iznimke od obveze stjecanja stručne osposobljenosti vozača

Od obveza iz članka 5. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona oslobođeni su vozači vozila:

a) čija najveća dopuštena brzina ne prelazi 45 km/h

b) kojima kada se koriste ili su pod nadzorom oružanih snaga, policije, civilne zaštite, vatrogasnih službi, pravosudne policije zatvorskog sustava te službe hitne pomoći, kada se prijevoz obavlja za potrebe zadaća povjerenih navedenim službama

c) kojima kada se obavljaju ispitivanja na cesti u svrhu tehničkog razvoja, popravka ili održavanja novih ili prerađenih vozila koja još nisu stavljena u promet

d) za koja je potrebna vozačka dozvola kategorije D ili D1 i kojima upravlja osoblje koje se bavi održavanjem, ako se radi o vožnji bez putnika prema centru za održavanje smještenom u blizini najbliže baze za održavanje kojom se koristi prijevoznik ili iz njega, pod uvjetom da upravljanje tim vozilom nije vozačeva glavna djelatnost

e) koja kada se upotrebljavaju u hitnim intervencijama ili u spasilačkim misijama, uključujući vozila koja se upotrebljavaju pri nekomercijalnom prijevozu humanitarne pomoći

f) koja kada se upotrebljavaju za obuku vozača i vozački ispit svake osobe koja želi ishoditi vozačku dozvolu ili svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti (SSO) u skladu s člankom 7. i člankom 9. ovoga Zakona, pod uvjetom da se ta vozila ne upotrebljavaju za komercijalni prijevoz tereta i putnika

g) koja kada se upotrebljavaju za nekomercijalni prijevoz putnika ili tereta

h) kojima kada se prevozi materijal, oprema ili strojevi koje vozači upotrebljavaju tijekom rada, pod uvjetom da upravljanje tim vozilom nije vozačeva glavna djelatnost

i) koja upotrebljavaju poljoprivredna, hortikulturna, šumarska, ratarska ili ribarska poduzeća za prijevoz robe, kao dio vlastite poduzetničke djelatnosti, osim ako je upravljanje tim vozilom dio vozačeve glavne djelatnosti.

Članak 9. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 6.

Periodična izobrazba

(1) Periodična izobrazba sastoji se od obuke kojom se vozačima koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama i vozačima koji su izuzeti obveze stjecanja početne kvalifikacije osigurava dopuna znanja potrebnih za njihov rad, s posebnim naglaskom na sigurnost prometa na cestama, zdravlje i sigurnost na radu te smanjenje utjecaja vožnje na okoliš.

(2) Po završetku obuke vozačima se izdaje svjedodžba kojom se potvrđuje stečena periodična izobrazba (u daljnjem tekstu: SSO o periodičnoj izobrazbi).

(3) Periodičnu izobrazbu moraju proći:

a) vozači koji posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama u roku od pet godina nakon izdavanja SSO-a o početnim kvalifikacijama ili SSO-a o ubrzanim početnim kvalifikacijama ili SSO-a o prethodnoj periodičnoj izobrazbi, te nakon toga roka svakih pet godina

b) vozači koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije, sedam godina nakon isteka roka propisanog člankom 7. stavkom 5. točkama a) i b) ovoga Zakona, te nakon toga roka svakih pet godina

c) vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju »vozač motornog vozila«, izdanu do 1. srpnja 2013., u roku pet godina od dana izdavanja svjedodžbe, te nakon toga roka svakih pet godina i

d) vozači koji posjeduju početnu kvalifikaciju ili su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije, a obavljaju prijevoz za vlastite potrebe.

(4) Vozači koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i vozači koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije te vozači koji imaju SSO o periodičnoj izobrazbi, a koji su dulje od pet godina prestali obavljati poslove vozača, prije početka ponovnog obavljanja poslova vozača dužni su proći periodičnu izobrazbu.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz putnika ili tereta i koji imaju SSO o periodičnoj izobrazbi za jednu od kategorija iz članka 8. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona oslobođeni su od obveze periodične izobrazbe za ostale kategorije vozila navedene u članku 8. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.

(6) Vozači koji obavljaju upravljaju vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a koji obavljaju javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, mikroprijevoz, povremeni prijevoz, shuttle prijevoz, autotaksi prijevoz ili iznajmljivanje vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza putnika u cestovnom prometu nisu dužni pohađati periodičnu izobrazbu.

Članak 12.b dodanNN 136/2024: dodan člankom 7.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 3.

Kartica autotaksi vozača

(1) Vozači koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika moraju imati karticu autotaksi vozača koja za vrijeme vožnje mora biti istaknuta u vozilu tako da je u potpunosti vidljiva putnicima te je predočiti na zahtjev inspektora ili druge osobe ovlaštene za nadzor.

(2) Karticu autotaksi vozača može dobiti vozač koji obavlja autotaksi prijevoz putnika ako:

1. posjeduje važeću vozačku dozvolu B kategorije te je stekao početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B-kategorije

2. ima navršenu 21 godinu života

3. ima dobar ugled.

(3) Autotaksi vozač nema dobar ugled u smislu stavka 2. točke 3. ovoga članka ako:

– je pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela (glava X. Kaznenog zakona), protiv osobne slobode (glava XIII. Kaznenog zakona), protiv privatnosti (glava XIV. Kaznenog zakona), protiv spolne slobode (glava XVI. Kaznenog zakona), spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII. Kaznenog zakona), protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII. Kaznenog zakona), protiv zdravlja ljudi (glava XIX. Kaznenog zakona), protiv opće sigurnosti (glava XXI. Kaznenog zakona), protiv sigurnosti prometa (glava XXII. Kaznenog zakona), protiv imovine (glava XXIII. Kaznenog zakona), krivotvorenja (glava XXVI. Kaznenog zakona), protiv javnog reda (glava XXX. Kaznenog zakona)

– mu je izrečena sigurnosna mjera (glava V. Kaznenog zakona) ili

– je osuđen za druga kaznena djela na kaznu zatvora

− je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

(4) Dobar ugled iz stavka 2. točke 3. ovoga članka za autotaksi vozača dokazuje se izvodom iz kaznene i prekršajne evidencije koji po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu.

(5) Podatak o važenju vozačke dozvole iz stavka 2. točke 1. ovoga članka AKD po službenoj dužnosti pribavlja iz Evidencije vozača ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

(6) Karticu autotaksi vozača izdaje AKD nakon zaprimanja urednog zahtjeva uz koji su priloženi dokazi o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga članka.

(7) Okolnosti iz stavka 3. ovoga članka AKD provjerava sukladno zakonu kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija i zakonu kojim se uređuju prekršaji i prekršajnopravne sankcije, kontinuirano tijekom cijele godine, te će rješenjem ukinuti karticu autotaksi vozača ako autotaksi vozač prestane ispunjavati uvjete na osnovi kojih je kartice izdana, o čemu obavještava poslodavca vozača.

(8) Okolnost važenja vozačke dozvole iz stavka 2. točke 1. ovoga članka AKD provjerava u evidenciji ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, kontinuirano tijekom cijele godine, te će rješenjem ukinuti karticu autotaksi vozača ako autotaksi vozač prestane ispunjavati uvjet na osnovi kojeg je kartica izdana, o čemu obavještava poslodavca vozača.

(9) Protiv rješenja AKD-a kojim se odbacuje ili odbija zahtjev za izdavanje kartice autotaksi vozača odnosno kojim se ukida kartica autotaksi vozača može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(10) Kartica autotaksi vozača sadržava QR kod kojim se provjerava valjanost kartice i drugi podaci koji se odnose na autotaksi vozača te putem kojeg je prijevoznik dužan kontinuirano provjeravati valjanost kartice vozača.

(11) Autotaksi prijevoznik ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema valjanu karticu autotaksi vozača iz stavka 1. ovoga članka.

(12) Ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 9. ovoga Zakona propisuje obrazac zahtjeva za izdavanje kartice autotaksi vozača te sadržaj i obrazac kartice.

Članak 12.c dodanNN 136/2024: dodan člankom 7.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 4.

Registar profesionalnih vozača

(1) Registar profesionalnih vozača je elektronička evidencija podataka o profesionalnim vozačima koja se vodi kao sastavni dio Izvještajno-upravljačkog sustava putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu, a koja sadrži: podatke o vozačima i vozačkim dozvolama, tahografskim karticama vozača, stečenoj početnoj kvalifikaciji i periodičnoj izobrazbi, ostalim kvalifikacijama i osposobljavanjima vezanim za cestovni prijevoz putnika i robe, radnom iskustvu i sadašnjem poslodavcu, počinjenim prekršajima u prometu i prijevozu te ostale podatke o profesionalnim vozačima u cestovnom prometu u Republici Hrvatskoj.

(2) Podatke potrebne za vođenje Registra profesionalnih vozača iz stavka 1. ovoga članka AKD po službenoj dužnosti pribavlja iz evidencija koje vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za promet i evidencija koje vode druga tijela.

(3) Izvještajno-upravljački sustav putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu čiji je dio Registar profesionalnih vozača povjerava se na uspostavu i vođenje AKD-u.

(4) Izvori sredstava za djelatnost i financiranje Izvještajno-upravljačkog sustava putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu čiji je dio Registar profesionalnih vozača su:

a) sredstva osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske

b) sredstva iz fondova Europske unije.

(5) Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija Izvještajno-upravljačkog sustava putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu, strukturu podataka i način upravljanja, način dostave podataka i način pristupanja i korištenje podataka.

Članak 13. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 8.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 5.

Posebni uvjeti za vozila kojima se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe

(1) Vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza i cestovnog prijevoza za vlastite potrebe moraju, uz uvjete određene drugim propisima kojima se regulira sigurnost prometa na cestama i registracija cestovnih motornih vozila, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled, starost, uređaje i opremu vozila.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz moraju ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled vanjskih oznaka, cjenike pružanja autotaksi usluga koji moraju biti istaknuti na starost vanjskoj strani vozila i na uređaje vozila vezane za obavljanje autotaksi prijevoza.

(3) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1 Vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz označavaju se registarskim pločicama namijenjenim za autotaksi vozila sukladno posebnom propisu.

(4) Ispunjavanje uvjeta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje stručna organizacija koja je, sukladno posebnom zakonu, ovlaštena za poslove organiziranja i provođenja tehničkih pregleda vozila i za to izdaje odgovarajuću potvrdu.

(5) Izdavatelj potvrde iz stavka 3 4. ovoga članka vodi evidenciju o izdanim potvrdama. Stručna organizacija koja ih je izdala, izdane potvrde upisuje u Bazu podataka o izdanim potvrdama koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(6) Inspekcijski nadzor nad ispunjavanjem uvjeta iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka obavlja inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, a nadzor nad ispunjavanjem uvjeta iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obavljaju i druga tijela ovlaštena za nadzor obavljanja autotaksi djelatnosti sukladno odredbama ovoga Zakona.

(7) Potvrda da vozilo zadovoljava posebne uvjete iz stavka stavaka 1. i 2. ovoga članka tijekom obavljanja prijevoza mora se nalaziti u vozilu i vozač je u slučaju nadzora mora pokazati osobi ovlaštenoj za nadzor.

(8) Prijevoznik ne smije obavljati javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz stavka 7 9. ovoga članka.

(9) Ministar pravilnikom propisuje izgled, starost, uređaje i opremu vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza i cestovnog prijevoza za vlastite potrebe iz stavka 1. ovoga članka i izgled vanjskih oznaka, starost i uređaje vozila vezane za obavljanje autotaksi prijevoza iz stavka 2. ovoga članka., izgled vanjskih oznaka i uređaje vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz, provjeru ispunjavanja uvjeta za izdavanje kartice autotaksi vozača, sadržaj i obrazac kartice, način isticanja kartice u vozilu, elemente cjenika, i to cijenu po prijeđenom kilometru, cijenu starta, cijenu po minuti vožnje i cijenu čekanja, način određivanja cijena autotaksi usluge, izgled vanjskih oznaka vozila kojima se obavlja potpuno automatizirani cestovni prijevoz putnika te način i postupak provedbe testiranja pružanja usluge prijevoza potpuno automatiziranim vozilom.

Članak 14. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 9.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 6.

Vrste licencija u unutarnjem cestovnom prometu

(1) Pravna ili fizička osoba – obrtnik smije obavljati djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje nadležno upravno tijelo, prema sjedištu/prebivalištu prijevoznika.

(2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka izdaje licenciju za unutarnji prijevoz za sljedeće vrste prijevoza:

– javni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu

– javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

– posebne oblike prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu i

– autotaksi prijevoz.

(3) Licenciju iz stavka 2. ovoga članka nije potrebno imati za sljedeće vrste prijevoza:

1. prijevoz pošte kao javne usluge

2. prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru, kada se ista vozila prevoze vučnom službom od mjesta oštećenja, odnosno kvara do mjesta popravka

3. prijevoz osoba ili tereta za vlastite ili osobne potrebe

4. prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama i služe prijevozu za vlastite ili osobne potrebe te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice i sl.), što mora biti razvidno iz prometne dozvole i

5. prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djelatnost automatiziranog cestovnog prijevoza putnika smije obavljati pravna osoba ako je upisana u sudski odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima, koju izdaje Ministarstvo.

(5) Izdavatelj licencije vodi evidenciju izdanih licencija te evidenciju izdanih izvoda iz licencija za sva vozila prijavljena za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika i tereta.

(6) Izdane licencije i izvodi iz licencija upisuju se u Bazu podataka o izdanim licencijama i izvodima iz licencija koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(7) Licencija i izvod iz licencije mogu se izdati u elektroničkom ili pisanom obliku.

(8) Iznimno od odredbe stavka 4 5. ovoga članka, autotaksi prijevoznik vodi evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz.

(9) Sadržaj i oblik evidencije vozila iz stavka 7 8. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 7 9. ovoga Zakona.

(10) Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor autotaksi prijevoznik dužan je dati evidenciju na uvid.

(11) Evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz putnika i sve promjene u toj evidenciji prijevoznik je dužan prijaviti izdavatelju licencije u roku od osam dana od dana nastanka promjene u evidenciji ili od dana izdavanja licencije.

(12) Podatke o vozilima iz evidencije iz stavka 7 8. ovoga članka izdavatelj licencije unijet će u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.

(13) Ministar pravilnikom propisuje obrazac licencije za unutarnji prijevoz, obrazac izvoda iz licencije, visinu naknade za izdavanje pojedine vrste licencije i postupak izdavanja licencije.

Članak 16. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 1.

Dobar ugled

(1) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, nema pravna osoba ili upravitelj prijevoza u pravnoj osobi te fizička osoba – obrtnik ili druga fizička osoba:

– koja je pravomoćnom presudom proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII. Kaznenog zakona), okoliša (glava XX. Kaznenog zakona), opće sigurnosti (glava XXI. Kaznenog zakona), sigurnosti prometa (glava XXII. Kaznenog zakona), imovine (glava XXIII. Kaznenog zakona), gospodarstva (glava XXIV. Kaznenog zakona), kaznenog djela krivotvorenja (glava XXVI. Kaznenog zakona) ili zbog kaznenog djela povrede službene dužnosti (glava XXVIII. Kaznenog zakona)

– kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza ili

– koja je osuđena za druga kaznena djela na kaznu zatvora.

(2) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, također nema osoba koja je u zadnje tri godine do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije pravomoćnom presudom suda nadležnog za prekršajne predmete ili pravomoćnim prekršajnim nalogom nadležnog tijela, više od dva puta bila kažnjena za teži prekršaj povezan s obavljanjem djelatnosti cestovnog prijevoza putnika ili tereta, teži prekršaj iz područja sigurnosti cestovnog prometa, prijevoza opasnih tvari, nezakonitog rada i zapošljavanja, nelojalne konkurencije, odnosno za postupanja u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugovora.

(3) Težim prekršajem iz stavka 2. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je zakonom propisana novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu – obrtnika u iznosu od najmanje 35.000,00 kuna 4640,00 eura, odnosno za odgovornu osobu ili drugu fizičku osobu u iznosu od najmanje 20.000,00 kuna 2650,00 eura.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za prijevoznike koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika, težim prekršajem iz stavka 2. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je zakonom propisana novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu – obrtnika u iznosu od najmanje 25.000,00 kuna 3310,00 eura, odnosno za odgovornu osobu ili drugu fizičku osobu u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

(5) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, osoba iz stavka 1. ovoga članka iznova stječe nastupanjem rehabilitacije, sukladno posebnim propisima kojima se regulira prekršajna i kaznena odgovornost pravnih i fizičkih osoba.

(6) Prilikom ocjene dobrog ugleda primjenjuje se metodologija izračuna učestalosti ponavljanih povreda ovisno o broju vozača s kojima upravlja upravitelj prijevoza, sukladno odredbama Priloga II. iz Uredbe Komisije (EU) 2016/403 te odredbi članka 6. stavka 2. točke a) Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

Članak 20. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člancima 10. i 11.

Stručna osposobljenost osoba odgovornih za prijevoz

(1) Prijevoznik mora biti stručno osposobljen, odnosno imati zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza ili mora imati sklopljen ugovor o obavljanju poslova upravitelja prijevoza s fizičkom osobom koja je stručno osposobljena za upravitelja prijevoza, odnosno s pravnom osobom koja ima zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza.

(2) Upravitelj prijevoza, osim upravitelja prijevoza koji obavlja poslove za autotaksi prijevoznika, mora stvarno i kontinuirano upravljati prijevoznom djelatnošću poduzeća, biti povezan s poduzećem te imati boravište u Zajednici sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

(3) Upravitelj prijevoza je osoba koja je položila ispit o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza.

(4) Ispit o stručnoj osposobljenosti obuhvaća znanja iz građanskog, gospodarskog, radnog i socijalnog prava, poreznih propisa, financijskog upravljanja, pristupa tržištu prijevoznih usluga, tehničkih standarda i organizacije poslovanja te sigurnosti u cestovnom prometu.

(5) Za izdavanje licencije za prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu potrebna znanja odnose se na znanja potrebna za obavljanje unutarnjeg cestovnog prijevoza.

(6) Provjera znanja sastoji se od obveznog pisanog ispita koji može biti dopunjen usmenim ispitom.

(7) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili odgovarajuću stručnu spremu sukladno posebnim propisima kojima se regulira visoko obrazovanje cestovnog prometnog smjera oslobođene su obveze polaganja ispita iz stavka 3. ovoga članka.

(8) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili odgovarajuću stručnu spremu sukladno posebnim propisima kojima se regulira visoko obrazovanje pravnog, ekonomskog, prometnog (osim cestovnog prometa) ili strojarskog smjera oslobođene su polaganja dijela ispita iz predmeta koje su tijekom svog obrazovanja položile.

Članak 20.a dodanNN 136/2024: dodan člankom 11.

Stručna osposobljenost odgovornih osoba u djelatnosti automatiziranog cestovnog prijevoza putnika

Prijevoznik koji obavlja djelatnost automatiziranog cestovnog prijevoza putnika mora imati zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza ili mora imati sklopljen ugovor o obavljanju poslova upravitelja prijevoza s fizičkom osobom koja je stručno osposobljena za upravitelja prijevoza odnosno s pravnom osobom koja ima zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza, sukladno članku 20. ovoga Zakona te operatora intervencije na daljinu.

Članak 23. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 12.

Postupak izdavanja licencije

(1) Pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik podnosi izdavatelju licencije zahtjev za izdavanje licencije u pisanom ili u elektroničkom obliku.

(2) U zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka treba navesti vrstu prijevoza za koji se traži licencija te treba priložiti pisane dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 15. ovoga Zakona.

(3) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže se i preslika rješenja o upisu djelatnosti prijevoza u cestovnom prometu u sudski odnosno obrtni registar, koju izdavatelj licencije pribavlja po službenoj dužnosti, te dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi.

(4) Ako je omogućeno izdavanje licencije u elektroničkom obliku, svi potrebni dokazi prilažu se u elektroničkom obliku, kao dokumenti u PDF formatu.

(5) Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdaje rješenje o licenciji za obavljanje prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik i potreban broj izvoda iz licencije za svako vozilo.

(6) Podnositelju zahtjeva za licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza koji ispunjava propisane uvjete izdaje se samo izvornik licencije.

(7) Licencija se izdaje na razdoblje od deset godina.

(8) Licencija i izvodi iz licencije za vozila nisu prenosivi.

(9) Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu licencije prijevoznik je dužan dokazati da ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona.

(10) Zahtjev za obnovu licencije se podnosi najmanje dva mjeseca prije njenog isteka.

(11) Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu licencije, izdavatelj licencije će zahtjev odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(12) Domaći prijevoznik koji prestane obavljati djelatnost prijevoza dužan je o tome obavijestiti izdavatelja licencije najkasnije u roku od osam dana od dana prestanka obavljanja djelatnosti.

(13) Izvornik licencije nalazi se u sjedištu domaćeg prijevoznika.

(14) Prilikom obavljanja javnog prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom vožnje vozač domaćeg prijevoznika je dužan je imati u vozilu imati izvod iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za međunarodni prijevoz.

(15) Vozač autotaksi vozila dužan je u vozilu imati običnu presliku licencije za obavljanje autotaksi prijevoza.

Članak 24. izmijenjenNN 77/2026: izmijenjen člankom 7.

Uvjeti za početak obavljanja prijevoza

(1) Danom dostave licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta koji su navedeni u licenciji.

(2) Danom dostave izvoda iz licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje izvod iz licencije glasi, osim za vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz, a koja moraju biti upisana u evidenciju iz članka 14. stavka 7 8. ovoga Zakona.

(3) Danom dostave izvoda iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerene vjerodostojne preslike licencije Zajednice za međunarodni prijevoz domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje navedeni dokumenti glase.

Članak 25. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 13.

Promjena podataka

(1) Domaći prijevoznik dužan je obavijestiti izdavatelja licencije o svakoj promjeni podataka na temelju kojih je licencija izdana, u roku od osam dana od dana promjene, pisanim ili elektroničkim putem.

(2) U slučaju promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka izdaje se nova licencija.

(3) Do izdavanja nove licencije vrijedi postojeća licencija.

(4) Nova licencija izdaje se domaćem prijevozniku nakon vraćanja važeće licencije i izdanih izvoda iz licencije, koju se ukida zbog promjene podataka.

(5) Ako se radi o promjeni vozila kojim se obavlja prijevoz, novo vozilo smije se koristiti nakon pribavljanja novog izvoda iz licencije ili dostave obavijesti izdavatelju licencije.

Članak 30. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 14.

Potvrda za vozače iz trećih država

(1) Ministarstvo rješenjem prijevozniku izdaje i ukida potvrdu za vozače iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1072/2009.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje potvrde i protiv rješenja o ukidanju potvrde iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih potvrda za vozače u elektroničkom obliku i ona je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(4) Prijevoznik ne smije povjeriti obavljanje prijevoza vozaču iz trećih država kojemu nije izdana potvrda iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka mora se nalaziti u vozilu te ju je vozač dužan predočiti na zahtjev inspektora ili druge osobe ovlaštene za nadzor.

Članak 31. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 15.

Vrste prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, shuttle prijevoz, povremeni prijevoz, autotaksi prijevoz, mikroprijevoz ili, kao posebni oblik prijevoza ili automatizirani cestovni prijevoz.

Članak 32. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 16.

Obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1) Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može obavljati prijevoznik koji za to ima važeću licenciju iz članka 14. stavka 2. podstavka 2. ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika iz članka 28. ovoga Zakona.

(2) Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao komunalni prijevoz putnika, županijski prijevoz putnika ili međužupanijski prijevoz putnika.

(3) Prijevozi na županijskim i međužupanijskim linijama obavljaju se kao putnički, ekspresni ili direktni prijevozi putnika.

(3) Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se obavljati isključivo sukladno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 19. ovoga Zakona.

(4) Izdavatelj dozvole za prijevoz ili davatelj koncesije ili tijelo nadležno za dodjelu prava na prijevoz obavljanjem javne usluge dužno je prije početka obavljanja prijevoza dostaviti primjerak dozvole te usklađene i odobrene vozne redove autobusnim kolodvorima na kojima su po voznim redovima predviđena zaustavljanja prijevoznika radi njihove javne objave i informiranja putnika, izrade Očevidnika polazaka i dolazaka sa/na autobusni kolodvor te vođenja evidencije o polascima i dolascima na kolodvor.

(5) Prijevoznik je dužan na zahtjev korisnika prijevoza Opće uvjete prijevoza učiniti dostupnima. Prijevoznik je Opće uvjete prijevoza dužan javno objaviti na svojim mrežnim (web) stranicama ili na drugi odgovarajući način.

(6) Javni linijski prijevoz putnika na županijskim i međužupanijskim linijama, na istoj liniji ili na dijelu linije (relaciji) može se obavljati i dodatnim vozilima.

(7) Pri obavljanju prijevoza na istoj liniji ili dijelu linije (relaciji) dodatnim vozilom dozvoljeno je izostavljanje određenih autobusnih kolodvora ili autobusnih stajališta iz voznog reda.

Članak 33. izmijenjenNN 89/2021: djelomično ukinut (Ustavni sud) točkom I. izreke; NN 136/2024: izmijenjen člancima 17. i 18.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 8.

Pravni temelj za obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1) Komunalni prijevoz putnika obavlja se temeljem na temelju ugovora sklopljenog između prijevoznika i jedinice lokalne samouprave na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja, sukladno odluci jedinice lokalne samouprave o komunalnom prijevozu, odredbama ovoga Zakona te odredbama Uredbe (EZ) br. 1370/2007.

(2) Županijski prijevoz putnika obavlja se na temelju Uredbe (EZ) br. 1370/2007 kao javna usluga ili na temelju dozvole za prijevoz koju nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova izdaje upravno tijelo nadležno za promet jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja ili na temelju koncesije.

(3) Županijski prijevoz putnika može se obavljati na temelju dozvola ili na temelju koncesije samo do sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 ili do sklapanja ugovora o integriranom prijevozu putnika.

(4) Nadležno upravno tijelo županije može iznimno, u slučaju izgradnje i rekonstrukcije cesta, mostova i tunela, izmjena početka i završetka nastave u školama te na prijedlog jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, najkasnije do sklapanja ugovora o obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika kao javne usluge, odobriti izmjenu voznog reda na županijskoj liniji.

(5) Međužupanijski prijevoz putnika obavlja se temeljem na temelju dozvole, koju izdaje Ministarstvo, Hrvatska gospodarska komora (u daljnjem tekstu: HGK), a nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova.

(6) Javni linijski prijevoz putnika između stajališta u Republici Hrvatskoj i/ili kabotaža mogu se obavljati i na temelju dozvole Zajednice ako je za taj dio linije proveden postupak usklađivanja voznih redova te je izdana dozvola za međužupanijski linijski prijevoz putnika.

(7) Mrežu linija za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika na svom području, a u svrhu sklapanja ugovora o javnoj usluzi, određuje nadležno upravno predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, na temelju analize prijevozne potražnje te, analize prijevozne ponude drugih prometnih grana te vodeći računa o dostupnosti javnog prijevoza.

(8) Dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave mogu, ovisno o prijevoznim potrebama i stanju na prijevoznom tržištu, zajednički potpisati ugovor o javnoj usluzi prijevoza i za međužupanijske linije čija duljina u jednom smjeru prema daljinaru ne prelazi 100 kilometara.

(7) Ako su mreža linija ili dijelovi mreže linija iz stavka 5. ovoga članka obuhvaćeni dozvolama, odnosno voznim redovima u okviru koncesije za prijevoz po kojima se prometovalo na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nadležno upravno županijsko tijelo za promet ili nadležno upravno tijelo za promet Grada Zagreba, prilikom sklapanja ugovora o javnoj usluzi, dužno je uvažiti stečena prava prijevoznika koji su obavljali prijevoz temeljem dozvola ili koncesija na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

(9) Postupak usklađivanja voznih redova provodi HGK.

(10) Ugovor o prijevozu kao javnoj usluzi iz ovoga članka može se sklopiti na rok koji nije duži od sedam deset godina.

(11) Sredstva za financiranje javne usluge iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se iz prodaje voznih karata i proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

(12) Javnu uslugu iz stavka 2. ovoga članka mogu sufinancirati jedinice lokalne samouprave i Republika Hrvatska.

(13) Vlada Republike Hrvatske odlukom će utvrditi najviše iznose sufinanciranja, kao i mjerila te kriterije na temelju kojih će se sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicija Ministarstva sufinancirati javna usluga iz stavka 2. ovoga članka, a u skladu sa stavkom 10. ovoga članka.

(14) Prilikom dodjele državnih potpora za javnu uslugu iz ovoga Zakona Ministarstvo će u skladu sa Zakonom o državnim potporama zakonom kojim se uređuju državne potpore osigurati punu primjenu relevantnih pravila o državnim potporama u ovom području.

(15) Ministarstvo će osigurati sve prethodne uvjete i odrediti okvire nadzora i namjenskog korištenja sredstava za potrebe financiranja javne usluge.

(16) Vlada Republike Hrvatske može posebnom odlukom utvrditi povlaštenu cijenu karte za prijevoz redovitih učenika srednjih škola te mjerila i kriterije na temelju kojih će se ostvarivati pravo na financiranje odnosno sufinanciranje međužupanijskog prijevoza redovitih učenika srednjih škola iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicija Ministarstva.

(17) U slučaju odbijanja zahtjeva za ostvarivanje prava na besplatan otočni cestovni prijevoz, nadležno upravno tijelo obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave donosi rješenje protiv kojeg je dopuštena žalba Ministarstvu.

(18) Postupak provedbe sklapanja ugovora o javnim uslugama, načine izračuna intenziteta državne potpore i druga postupanja koja prethode sklapanju ugovora, isplatama iz državnog proračuna, praćenju izvršavanja ugovora o javni javnim uslugama i nadzor nad namjenskim korištenjem sredstava državne potpore uredit će se uredbom Vlade Republike Hrvatske.

(19) Ministar pravilnikom o obavljanju javnog prijevoza putnika u cestovnom prometu propisuje način i postupak usklađivanja autobusnih voznih redova, način sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi, dokumentaciju koju je potrebno dostaviti prilikom dodjele prava na prijevoz kao javnoj usluzi ili prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole, način registriranja, usklađivanja i odobravanja voznih redova za javni linijski prijevoz, način izdavanja dozvola za javni linijski prijevoz i obrazac dozvola za javni linijski prijevoz. (17) Visinu, visinu naknade za izdavanje dozvole te sadržaj i način vođenja upisnika izdanih dozvola.

(20) Način ostvarivanja prava na besplatan otočni cestovni prijevoz propisuje ministar pravilnikom.

Članak 33.a dodanNN 136/2024: dodan člankom 18.

Dozvola za javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1) Dozvola za javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu izdaje se s rokom važenja do pet godina.

(2) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, pravni sljednik prijevoznika na kojeg glasi dozvola nastavlja s obavljanjem prijevoza na temelju izdane dozvole i preuzima istovjetna prava i obveze, uz prethodnu suglasnost izdavatelja dozvole.

(4) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka sadrži naziv i sjedište/prebivalište prijevoznika, naziv linije, vozni red, prijevozni pravac (itinerar) i rok važenja.

(5) Naknada za izdavanje dozvola za županijski prijevoz putnika prihod je proračuna županije, a naknada za izdavanje dozvola za međužupanijski prijevoz putnika prihod je HGK-a.

Članak 33.b dodanNN 136/2024: dodan člankom 18.

Uvjeti za izdavanje dozvola

(1) Prijevoznik je dužan u roku od 15 dana od dana objave izvješća o usklađenim voznim redovima podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole ili za izmjenu voznog reda za međužupanijski linijski prijevoz HGK-u odnosno zahtjev za izdavanje dozvole ili za izmjenu voznog reda za dozvolu Zajednice koje uključuju unutarnji linijski prijevoz putnika i/ili kabotažu te zahtjev za izdavanje dozvole ili izmjenu voznog reda za međunarodni linijski prijevoz za treće države Ministarstvu.

(2) Prijevoznik je dužan uz zahtjev za izdavanje dozvole, osim usklađenog voznog reda, priložiti sljedeće:

a) dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu

b) itinerar

c) cjenik za međunarodne linije za treće države

d) potvrdu nadležnih tijela o plaćenim porezima i doprinosima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ne stariju od 30 dana

e) presliku ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika

f) izvornik ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sa stranim prijevoznikom na načelu uzajamnosti na hrvatskom jeziku i jeziku poslovnog partnera, ako se radi o međunarodnoj liniji.

(3) Prijevoznik je dužan u zahtjevu za izdavanje dozvole navesti naziv linije i rok važenja dozvola.

(4) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za međužupanijski linijski prijevoz putnika može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za međunarodni linijski prijevoz za treće države žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 33.c dodanNN 136/2024: dodan člankom 18.

Obnova dozvola

(1) Zahtjev za obnovu dozvole podnosi se izdavatelju dozvole najkasnije tri mjeseca prije isteka roka njezina važenja.

(2) Zahtjev za obnovu dozvole mora sadržavati dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu, itinerar u odgovarajućem mjerilu i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika te suglasnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba u kojima na temelju važećeg voznog reda obavlja prijevoz između više stajališta u jednoj županiji.

(3) Izdavatelj dozvole će prijevozniku rješenjem obnoviti dozvolu, osim ako prijevoznik zbog neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju traži obnovu dozvole, ili ako se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda, posebno pristajanja na autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima.

(4) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za obnovu dozvole za županijski i međužupanijski linijski prijevoz putnika može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za međunarodni linijski prijevoz za treće države žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 33.d dodanNN 136/2024: dodan člankom 18.

Prestanak važenja dozvole prije isteka roka važenja

(1) Dozvola se ukida prije isteka roka važenja u sljedećim slučajevima:

a) prestankom važenja licencije

b) ako prijevoznik prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta na temelju kojih je dobio dozvolu

c) na zahtjev prijevoznika

d) ako prijevoznik po posebnim propisima prestane postojati ili

e) ako prijevoznik zbog neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz po dozvoli odnosno voznom redu uzastopce najmanje tri dana.

(2) Izdavatelj dozvole donosi rješenje o ukidanju dozvole.

(3) Protiv rješenja o ukidanju dozvole za županijski i međužupanijski linijski prijevoz putnika može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja o ukidanju dozvole za međunarodni linijski prijevoz za treće države žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 33.e dodanNN 136/2024: dodan člankom 18.

Pravna zaštita u postupcima sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi

(1) Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nadležna je za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi.

(2) Pravna zaštita u postupcima sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi provodi se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje javna nabava.

Članak 35. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 19.

Daljinar i najmanje vozno vrijeme

(1) Vozni redovi u javnom linijskom prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu izrađuju se isključivo na temelju daljinara i najmanjeg voznog vremena.

(2) Daljinar i najmanje vozno vrijeme utvrđuje Ministarstvo ili tijelo koje za to dobije javnu ovlast od Ministarstva HGK.

(3) Daljinar i najmanje vozno vrijeme upisuju se u Elektroničku bazu podataka daljinara i najmanjih voznih vremena, koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(4) Ministar pravilnikom propisuje način određivanja daljinara i najmanjeg voznog vremena.

Članak 36. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 20.

Vozne karte

(1) Vozne karte prodaju se samo za one linije po kojima prijevoznik ima pravo obavljati prijevoz temeljem važećih ugovora ili dozvola, u skladu s važećim voznim redom i utvrđenim cjenikom.

(2) Vozna karta mora sadržavati naziv prijevoznika, relaciju prijevoza, cijenu prijevoza, datum putovanja na karti ili nekom drugom dokumentu povezanom s kartom, osim ako je karta izdana kao godišnja ili mjesečna karta.

(3) Putnici koji koriste javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu tijekom cijele vožnje moraju imati važeću voznu kartu kod sebe. Smatra se da putnik posjeduje voznu kartu ako je ima u tiskanom obliku, u digitalnom obliku (PDF) ili u aplikaciji za prodaju voznih karata.

(4) Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor putnik je dužan dati voznu kartu na uvid.

(5) Prijevoznik je dužan ili vozač dužni su svakom putniku izdati voznu kartu sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 39. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 21.

Trajna obustava prijevoza

(1) Ako prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu na međužupanijskoj liniji, odnosno na županijskoj liniji kada županijski prijevoz nije reguliran ugovorom o javnoj usluzi, a za koje ima dozvolu ili koncesiju, dužan je izdavatelju dozvole ili davatelju koncesije podnijeti zahtjev za trajnu obustavu prijevoza.

(2) Trajna obustava prijevoza na linijama u komunalnom i županijskom prijevozu, ako isti nije reguliran dozvolama ili koncesijom, regulirana je odredbama ugovora o javnoj usluzi kojim se regulira pravo na prijevoz.

(3) Izdavatelj dozvole ili davatelj koncesije, po primitku zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, donijet će rješenje o ukidanju dozvole ili voznog reda radi trajne obustave prijevoza.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka, za županijske linije može se izjaviti žalba Ministarstvu, a za međužupanijske linije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Prijevoznik je dužan o trajnoj obustavi prijevoza na određenoj liniji izvijestiti javnost preko medija ili vlastite mrežne (web) stranice.

(6) O trajnoj obustavi prijevoza iz stavka 1. ovoga članka izdavatelj dozvole ili davatelj koncesije će bez odgode pisanim putem izvijestiti autobusne kolodvore koje je prijevoznik koristio po voznom redu, dostavom preslike rješenja iz stavka 3. ovoga članka, kao i inspekciju cestovnog prometa.

(7) Ako prijevoznik zbog neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz po dozvoli, odnosno voznom redu na županijskoj ili međužupanijskoj liniji uzastopce najmanje tri dana, gubi pravo obavljanja prijevoza na toj liniji ili voznom redu, prijevoz se trajno obustavlja, a dozvola odnosno vozni red prestaju važiti.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka izdavatelj dozvole donosi rješenje kojim se dozvola ukida.

(9) Protiv rješenja iz stavka 8. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu za županijske linije ili se može pokrenuti upravni spor za međužupanijske linije.

(10) Ako prijevoznik ne obavlja prijevoz u skladu s odredbama stavka 7. ovoga članka na dijelu linije ili ne obavlja prijevoz na samo određenom polasku, rješenjem će se ukinuti samo taj dio linije ili samo određeni polazak.

Članak 42. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 22.

Podvozarstvo

(1) Prijevoznik može privremeno, na određenoj liniji u županijskom linijskom prijevozu ako je isti reguliran dozvolama za prijevoz i u međužupanijskom linijskom prijevozu, ne dulje od 180 90 dana tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza putnika drugom prijevozniku koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju pisanog ugovora o podvozarstvu.

(2) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka nositelj dozvole dužan je nakon sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka ishoditi suglasnost izdavatelja dozvole.

(3) Za vrijeme obavljanja prijevoza suglasnost izdavatelja dozvole za obavljanje podvozarstva mora se nalaziti u vozilu i vozač je mora pokazati na zahtjev osobe koja je ovlaštena za nadzor.

(4) Podvozarstvo u prijevozu putnika koji se uređuje temeljem ugovora o koncesiji ili ugovora o javnoj usluzi uređuje se odredbama ugovora o koncesiji ili ugovora o javnoj usluzi kojim se uređuje pravo na prijevoz.

Članak 44. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 23.

Obavljanje posebnog linijskog prijevoza putnika

(1) Posebni linijski prijevoz putnika može obavljati prijevoznik koji posjeduje licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

(2) Posebni linijski prijevoz prijevoznik obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto i vozilima kategorije M2 i M3, odnosno specijalnim cestovnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika.

(3) Popis putnika obvezni je i sastavni dio ugovora iz stavka 2. ovoga članka i prijevoznik ga za vrijeme prijevoza mora imati u vozilu.

(4) Tijekom obavljanja posebnog linijskog prijevoza prijevoznik u vozilu mora imati presliku ugovora i dokumente iz članka 43. stavka 1. podstavaka 6., 10. i 11. ovoga Zakona.

(5) Prijevozniku je zabranjen prijevoz putnika iz stavka 1. ovoga članka koji nisu upisani u popis putnika.

(6) Prijevoznik je dužan u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora iz stavka 2. ovoga članka dostaviti primjerak ugovora Ministarstvu za međužupanijski posebni linijski prijevoz, odnosno upravnom tijelu županije ili Grada Zagreba nadležnom za poslove prometa za županijski posebni linijski prijevoz, koji vode Registar posebnih linijskih prijevoza.

(7) Podaci iz Registara posebnih linijskih prijevoza unose se u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika i čine njegov sastavni dio.

(7) Iznimno, u sklopu posebnog linijskog prijevoza putnika može se obavljati i prijevoz putnika koji nisu navedeni u popisu putnika iz stavka 3. ovoga članka u mjesta i iz mjesta u kojima ne postoji organizirani javni linijski prijevoz putnika.

(8) Za obavljanje prijevoza iz stavka 8 7. ovoga članka prijevoznik mora imati dozvolu koju za međužupanijske linije izdaje Ministarstvo, a za županijske linije upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa ili upravno tijelo za promet Grada Zagreba, o čemu se odlučuje rješenjem.

(9) Prilikom izdavanja dozvole iz stavka 9 8. ovoga članka izdavatelj dozvole dužan je utvrditi sljedeće:

– vremensku i mjesnu dostupnost javnog linijskog cestovnog prijevoza, drugih oblika prijevoza putnika propisanih ovim Zakonom i prijevoza putnika iz drugih grana prometa

– potrebe posebnih kategorija korisnika prijevoza

– utjecaj na ekonomsku, stratešku i društvenu opstojnost postojećih linija i

– mogućnosti rješavanja prijevoza putnika mikroprijevozom ili javnim linijskim prijevozom ugovorom o javnoj usluzi.

(10) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za županijske linije iz stavka 9 8. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za međužupanijske linije iz stavka 9 8. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor.

(11) Ministar će pravilnikom iz članka 33. stavka 9. ovoga Zakona propisati obvezne elemente ugovora o posebnom linijskom prijevozu.

Članak 47. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 24.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 9.

Obavljanje autotaksi prijevoza putnika

(1) Autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na temelju licencije za autotaksi prijevoz putnika i dozvole za autotaksi prijevoz putnika, sukladno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

(2) Pravne i fizičke osobe – obrtnici koji obavljaju autotaksi prijevoz, isključivo radi zaustavljanja u svrhu ukrcaja i iskrcaja putnika mogu koristiti stajališta namijenjena za vozila javnog prijevoza i autotaksi stajališta, a za vožnju mogu koristiti posebno obilježene prometne trake koje im daju prednost kretanja prometni trak namijenjen za kretanje vozila javnog prijevoza putnika.

(3) Dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza iz stavka 1. ovoga članka rješenjem izdaje nadležno upravno tijelo za promet jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. Pravna ili fizička osoba – obrtnik može dobiti dozvolu više jedinica lokalne samouprave ako zadovoljava sve uvjete propisane ovim Zakonom.

(4) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka izdat će se pravnoj ili fizičkoj osobi – obrtniku za svako pojedino vozilo kojim se, na području jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba za koje se dozvola izdaje, planira obavljati autotaksi prijevoz putnika, a koja ima važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu u trenutku predaje zahtjeva za izdavanje dozvole.

(5) Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb ne može ograničiti broj izdanih dozvola na svom području.

(6) Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb može donijeti propis kojim utvrđuje lokacije i opremljenost autotaksi stajališta, način njihova korištenja, kao i visinu naknade za izdavanje dozvola.

(7) Najviša naknada za izdavanje dozvole ne može biti viša od jedne desetine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće u pravnim osobama u jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu za posljednji mjesec za koji su objavljeni podaci, a koji prethodi podnošenju zahtjeva za izdavanje dozvole.

(8) Naknada za izdavanje dozvole iz stavka 7. ovoga članka naplaćuje se ovisno o najvećem broju vozila kojima se planira obavljati autotaksi prijevoz putnika, i to tako da se za jedno do dva vozila naplaćuje iznos kao za jednu dozvolu, za tri do deset vozila naplaćuje se iznos kao za šest dozvola, za 11 do 50 vozila naplaćuje se iznos kao za 30 dozvola, za 51 do 100 vozila naplaćuje se iznos kao za 70 dozvola, a za više od 100 vozila naplaćuje se iznos kao za 100 dozvola.

(9) Jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su voditi evidenciju o izdanim autotaksi dozvolama, a koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(10) Pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik podnosi jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu zahtjev za izdavanje dozvole u pisanom ili u elektroničkom obliku. Uz zahtjev treba priložiti presliku važeće licencije za obavljanje autotaksi prijevoza putnika.

(11) Ako je omogućeno izdavanje dozvole u elektroničkom obliku, svi potrebni dokazi prilažu se u elektroničkom obliku.

(12) Ako podnositelj urednog zahtjeva ispunjava propisane uvjete, nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba izdaje rješenje o dozvoli za obavljanje autotaksi prijevoza te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik dozvole.

(13) Nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba dužno je odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole i donijeti odgovarajuće rješenje u roku od 15 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(14) Ako nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba ne odluči o zahtjevu u navedenom roku, po zahtjevu će postupati Ministarstvo, koje će donijeti odgovarajuće rješenje u roku od idućih 15 30 dana, u kojem slučaju se naknada za izdavanje dozvole iz stavka 7. ovoga članka uplaćuje u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

(15) Dozvola se izdaje na razdoblje od pet godina, a najdulje do dana isteka licencije.

(16) Dozvola nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

(17) Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu dozvole autotaksi prijevoznik dužan je dokazati da ispunjava uvjete za dobivanje licencije za obavljanje autotaksi prijevoza putnika. Zahtjev za obnovu dozvole podnosi se, koji se podnosi najkasnije dva mjeseca prije isteka roka njezina važenja, autotaksi prijevoznik dužan je dokazati da ima važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu.

(18) Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu dozvole, nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba zahtjev će odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(19) Izvornik dozvole nalazi se u sjedištu autotaksi prijevoznika.

(20) Prilikom obavljanja autotaksi prijevoza, odnosno tijekom vožnje vozač autotaksi prijevoznika dužan je u vozilu imati presliku dozvole.

(21) Sve izdane dozvole i licencije za autotaksi prijevoz putnika te podatke o vozilima kojima se obavlja autotaksi prijevoz izdavatelji licencija i dozvola dužni su upisati u Bazu izdanih licencija i dozvola za autotaksi prijevoz, koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(22) Izdavatelji dozvola dužni su na mrežnim stranicama jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba javno objaviti sve izdane dozvole za autotaksi prijevoz putnika te podatke o vozilima kojima se obavlja autotaksi prijevoz.

(23) Nadzor nad obavljanjem autotaksi prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu provodi Ministarstvo, službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i ministarstva nadležnog za financije, službenici Carinske uprave (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) te komunalni i/ili prometni redari jedinice lokalne samouprave na čijem području se autotaksi prijevoz obavlja.

(24) U obavljanju nadzora iz stavka 22 23. ovoga članka komunalni i/ili prometni redari jedinice lokalne samouprave, službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Carinske uprave imaju ovlast zaustavljanja vozila, pregleda dokumentacije, licencije licencija, dozvola, vozila i vozača. (24) U slučaju utvrđenih nepravilnosti službenici iz stavka 22. ovoga članka obvezni su o tome sastaviti pisano izvješće i dostaviti ga inspekciji cestovnog prometa na daljnje postupanje te u slučaju utvrđenih nepravilnosti ovlast poduzimanja odgovarajućih mjera sukladno odredbama zakona kojim se uređuje prekršajni postupak.

(25) Ministar će pravilnikom iz članka 13. stavka 7 9. ovoga Zakona propisati način vođenja evidencije o izdanim autotaksi dozvolama.

Članak 48. izmijenjenNN 77/2026: izmijenjen člankom 10.

Područje obavljanja autotaksi prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu i, cjenik autotaksi usluga i narudžba usluge autotaksi prijevoza putem digitalne radne platforme

(1) Autotaksi prijevoz putnika obavlja se tako da prijevoznik koji obavlja djelatnost autotaksi prijevoza smije ukrcati putnika i započeti prijevoz samo na području jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba za koju ima dozvolu.

(2) Ako prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika putem taksimetra, za vrijeme obavljanja usluge u vozilu mora biti uključen taksimetar i mora na vidljivom mjestu u vozilu imati istaknut cjenik.

(3) Cjenik autotaksi prijevoza iz stavka 2. ovoga članka samostalno utvrđuje prijevoznik, a mora sadržavati najmanje cijenu po jednom prijeđenom kilometru koji mora biti u skladu s načinom određivanja cijena autotaksi usluga propisanim pravilnikom iz članka 13. stavka 9. ovoga Zakona.

(4) Ako prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika putem elektroničke aplikacije iz koje su, putniku prije ulaska u vozilo, na vlastitom uređaju moraju unaprijed biti vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja, aplikacija.

(5) Potvrdom narudžbe u elektroničkoj aplikaciji putnik prihvaća uvjete po kojima će usluga prijevoza biti izvršena.

(6) Elektronička aplikacija putem koje prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika mora biti uključena u vozilu za cijelo vrijeme pružanja usluge.

(7) Prijevoznici koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika, dužni su putniku za izvršenu uslugu autotaksi prijevoza izdati račun koji mora sadržavati elemente cjenika propisane pravilnikom iz članka 13. stavka 9. ovoga Zakona.

(8) Digitalna radna platforma putem koje se može realizirati narudžba usluge autotaksi prijevoza mora imati registriranu djelatnost koja se odnosi na pružanje usluga u području prometa, u skladu s posebnim propisima.

(9) Putem digitalne radne platforme može se realizirati narudžba usluge autotaksi prijevoza pod uvjetom da:

1. pravna ili fizička osoba – obrtnik koja pruža uslugu autotaksi prijevoza ima licenciju za autotaksi prijevoz putnika i dozvolu za autotaksi prijevoz putnika jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, ovisno o mjestu ukrcaja putnika

2. vozač koji obavlja uslugu autotaksi prijevoza putnika ima valjanu karticu autotaksi vozača

3. su podaci o vozilu kojim se obavlja usluga autotaksi prijevoza upisani u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.

(10) Zabranjeno je realiziranje narudžbe usluge autotaksi prijevoza putem digitalne radne platforme ako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz stavka 9. ovoga članka.

(11) Digitalna radna platforma putem koje se može realizirati narudžba usluge autotaksi prijevoza dužna je voditi ažuriranu evidenciju pravnih i fizičkih osoba – obrtnika koji pružaju uslugu autotaksi prijevoza putem te platforme, vozača i vozila te na zahtjev nadležnog tijela dostaviti podatke iz evidencije.

Članak 50. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 25.

Obavljanje mikroprijevoza

(1) Mikroprijevoz može obavljati prijevoznik koji posjeduje licenciju za prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju za autotaksi prijevoz ili licenciju za djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika, temeljem odredbi odluke jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu te temeljem odredbi ovoga Zakona.

(2) Mikroprijevoz prijevoznik obavlja vozilima kategorije M1 ili vozilima kategorije M2, pod uvjetima propisanim odlukom jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu.

(3) Mikroprijevoz prijevoznik obavlja radi zadovoljavanja prijevoznih potreba stanovništva u ruralnim i slabo naseljenim područjima, tamo gdje nije organiziran javni linijski prijevoz putnika, sukladno voznom redu koji je prilagođen osobama koje traže prijevoz.

(4) Mikroprijevoz se obavlja na temelju ugovora potpisanog između naručitelja prijevoza i prijevoznika, a u skladu s odredbama odluke jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu.

(5) Za vrijeme obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka vozač mora kod sebe imati presliku ugovora o mikroprijevozu i dokumente iz članka 43. stavka 1. podstavaka 10. i 11. ovoga Zakona.

(6) Odlukom jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu određuju se potrebe za mikroprijevozom te način podmirenja troškova prijevoza.

(7) Naručitelj prijevoza iz stavka 4. ovoga članka može biti isključivo tijelo državne uprave, jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koju je osnovalo tijelo državne uprave i/ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave i pravna osoba kojoj su tijela državne uprave i/ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave temeljem posebne odluke ili ugovora povjerile organiziranje mikroprijevoza na svom području.

(8) Jedinica lokalne samouprave, ako ujedno nije i naručitelj prijevoza, mora dati pisanu suglasnost na ugovor iz stavka 4. ovoga članka.

(9) Ugovor o pružanju usluge mikroprijevoza može imati karakter ugovora o pružanju javnih usluga.

(10) U slučaju iz stavka 9. ovoga članka ugovor mora sadržavati minimalno elemente koji su propisani Uredbom (EZ) br. 1370/2007 i Uredbom (EU) 2016/2338.

(11) Mikroprijevoz se može organizirati i na relacijama na kojima postoji javni linijski prijevoz u dane kada javni linijski prijevoz ne prometuje (npr. za vrijeme kada nema nastave, u dane vikenda, blagdana i sl.).

Članak 51. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člancima 26. i 27.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 11.

Obavljanje posebnih oblika prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1) Način Potrebu i način obavljanja posebnih posebnog oblika prijevoza putnika cestovnim turističkim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom, obavljanje privremenog supstitucijskog prijevoza cestovnim prijevoznim sredstvima umjesto prijevoznih sredstava drugih prometnih grana, rješenjem, a na zahtjev prijevoznika, određuje nadležno upravno tijelo za promet u jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu.

(2) Nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba dužno je rješenjem odlučiti o zahtjevu za obavljanje posebnog oblika prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu.

(3) Posebni oblik prijevoza mora se obavljati u skladu s rješenjem iz stavka 1 2. ovoga članka čiju presliku vozač mora imati kod sebe za vrijeme obavljanja prijevoza. (3), kao i sve druge dokumente propisane ovim Zakonom, a koji se odnose na obavljanje takve vrste prijevoza.

(4) Na rješenje iz stavka 1 2. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(5) Iznajmljivanje vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza prijevoznik obavlja isključivo na temelju licencije, sukladno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 16. ovoga Zakona, a vozači moraju zadovoljiti uvjete propisane pravilnikom iz članka 33 10. stavka 9 4. ovoga Zakona.

(6) Prijevoz iz stavka 4 5. ovoga članka može obavljati prijevoznik koji posjeduje važeću licenciju za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika ili licenciju za autotaksi prijevoz ili licenciju za posebne oblike prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

Članak 51.a dodanNN 136/2024: dodan člankom 27.

Automatizirani cestovni prijevoz putnika

(1) Automatizirani cestovni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na temelju licencije za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima.

(2) Pravne osobe koje obavljaju automatizirani cestovni prijevoz putnika, isključivo radi zaustavljanja u svrhu ukrcaja i iskrcaja putnika mogu koristiti stajališta namijenjena za vozila javnog prijevoza i autotaksi stajališta, a za vožnju mogu koristiti prometni trak namijenjen za kretanje vozila javnog prijevoza putnika.

(3) Automatizirani cestovni prijevoz putnika obavlja se tako da prijevoznik koji obavlja djelatnost automatiziranog prijevoza putnika smije ukrcati i iskrcati putnika i započeti prijevoz samo na području koje je upisano u licenciji za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima.

(4) Licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima može dobiti pravna osoba ako:

1. ima dobar ugled, sukladno odredbi članka 16. ovoga Zakona

2. ima financijsku sposobnost, sukladno odredbi članka 18. stavka 4. ovoga Zakona

3. ispunjava uvjet stručne osposobljenosti

4. ispunjava uvjet tehničke sposobnosti tako da je vlasnik najmanje jednog registriranog motornog vozila za obavljanje javnog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima

5. ispunjava uvjet da ne postoji dug za porezne obveze i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što se dokazuje potvrdom ne starijom od 30 dana do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije

6. ima poslovni nastan odnosno sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj

7. vlasnik potpuno automatiziranog vozila mora osigurati dovoljan broj operatora u vozilu odnosno operatora intervencije na daljinu, ovisno o broju vozila koja se nalaze u prometu na cestama

8. je pribavila odobrenje jedinice lokalne samouprave kojim se uređuje obavljanje prometa potpuno automatiziranim vozilima, sukladno odredbama zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama

9. je pribavila potvrdu ispunjavanja svih propisanih uvjeta u skladu s propisima o utvrđivanju sukladnosti motornih vozila i

10. je pribavila izvješće o ispunjavanju propisanih uvjeta za pružanje usluge potpuno automatiziranim vozilom.

(5) Izvješće iz stavka 4. točke 10. ovoga članka izdaje Ministarstvo nakon provedenog testiranja pružanja usluge prijevoza potpuno automatiziranim vozilom na registriranom vozilu uzorku u realnim uvjetima.

(6) Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu licencije iz stavka 4. ovoga članka, izdavatelj licencije zahtjev će odbiti rješenjem protiv kojega žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(7) Odredbe ovoga Zakona o postupku i načinu izdavanja i ukidanja licencije za unutarnji prijevoz na odgovarajući način primjenjuju se i na izdavanje i ukidanje licencije za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima.

(8) Ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 8. ovoga Zakona propisuje broj operatora u vozilu odnosno operatora intervencije na daljinu, uvjete i način testiranja pružanja usluge prijevoza potpuno automatiziranim vozilom na registriranom vozilu uzorku.

Članak 63. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 28.

Dozvola Zajednice za obavljanje međunarodnog linijskog prijevoza putnika

(1) Dozvolu Zajednice u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo, na zahtjev prijevoznika. Dozvola se izdaje sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009, o čemu se odlučuje rješenjem.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole Zajednice nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Međunarodni linijski prijevoz putnika na području država članica prijevoznik može obavljati isključivo na temelju dozvole Zajednice i u skladu s tom dozvolom.

(4) Prije izdavanja dozvole Zajednice prijevoznik je obvezan pribaviti suglasnost svih autobusnih kolodvora koje koristi po voznom redu o raspoloživosti slobodnih perona i o mogućnosti prihvata i otpreme autobusa i putnika na liniji, radi obavljanja prijevoza temeljem te dozvole.

(5) Suglasnost iz stavka 4. ovoga članka kolodvor mora dostaviti u roku od 15 dana od dana dostave urednog zahtjeva za izdavanje suglasnosti.

(6) Kolodvor može odbiti zahtjev za izdavanje suglasnosti ako nema raspoloživih kapaciteta što dokazuje podacima iz očevidnika dolazaka i polazaka s autobusnog kolodvora.

(7) Ako autobusni kolodvor ne riješi o zahtjevu za izdavanje suglasnosti u roku iz stavka 5. ovoga članka, smatrat će se da je suglasan.

(8) Odredbe o suglasnosti iz stavaka 4. do 7. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i kada se prilikom izmjene voznog reda mijenja vrijeme polaska/dolaska za stajališta koja su ujedno i autobusni kolodvori.

(9) Ako suglasnost iz stavaka 4. i 8. ovoga članka nije moguće pribaviti u propisanom roku, prijevoznik može koristiti i druga stajališta za koja je ishodio suglasnost jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba na području na kojem se nalazi stajalište utvrđeno u voznom redu.

(10) U zahtjevu za izdavanje suglasnosti jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba prijevoznik je dužan predložiti stajalište iz stavka 9. ovoga članka u skladu s propisima kojima se uređuju uvjeti kojima trebaju udovoljavati autobusna stajališta.

(11) Ako jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne prihvate predloženo stajalište iz stavka 10. ovoga članka i ne odrede alternativno stajalište odnosno ako ne riješe o zahtjevu za izdavanje suglasnosti u roku od 15 dana, smatrat će se da je zahtjev usvojen.

Članak 65. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 29.

Tranzitni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

(1) Tranzitni linijski prijevoz putnika preko teritorija Republike Hrvatske prijevoznik može obavljati na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo, bez ulaska i izlaska putnika na teritoriju Republike Hrvatske, u skladu s dozvolom i njezinim sastavnim dijelovima (itinerarom, cjenikom (itinerarom i voznim redom), o čemu se odlučuje rješenjem.

(2) Pri obavljanju tranzitnog linijskog prijevoza putnika preko teritorija Republike Hrvatske prijevoznik u autobusu mora imati izvornik dozvole koja glasi na prijevoznika koji obavlja prijevoz ili izvornik dozvole i ugovor o podvozarstvu sklopljen između prijevoznika na kojeg glasi dozvola i prijevoznika koji obavlja prijevoz na temelju ugovora o podvozarstvu, ovjeren kod javnog bilježnika.

(3) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) Na izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 64. ovoga Zakona.

Članak 69. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 30.

Obavljanje posebnog linijskog prijevoza putnika između Republike Hrvatske i trećih država

(1) Posebni linijski prijevoz putnika između Republike Hrvatske i trećih država prijevoznik može obavljati isključivo autobusima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika te na osnovi dozvole koju izdaje Ministarstvo, o čemu se odlučuje rješenjem.

(2) Popis putnika obvezni je sastavni dio ugovora.

(3) Tijekom obavljanja posebnog linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika.

(4) Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis putnika u posebnom linijskom prijevozu iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Prijevoznik je dužan Ministarstvu prijaviti ugovor o obavljanju posebnog linijskog prijevoza putnika iz stavka 1. ovoga članka u roku od osam dana od dana njegova potpisivanja.

(6) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(7) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih dozvola za obavljanje posebnih linijskih prijevoza iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Ministarstvo će evidenciju iz stavka 7. ovoga članka učiniti javno dostupnom preko svoje mrežne (web) stranice.

(9) Evidencija iz stavka 7. ovoga članka može biti dio baza podataka u Nacionalnom registru cestovnih prijevoznika.

Članak 70. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 31.

Način obavljanja povremenog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu

(1) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država članica te između Republike Hrvatske i trećih država može se obavljati kao kružna vožnja zatvorenih vrata, putovanje punog autobusa u polasku i praznog u povratku, putovanje praznog autobusa u polasku i punog u povratku te kao prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama, o čemu treba unijeti bilješku u odgovarajuću rubriku putnog lista.

(2) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država članica prijevoznik obavlja sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EU) br. 361/2014.

(3) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje su stranke potpisnice INTERBUS ugovora prijevoznik obavlja sukladno odredbama toga Ugovora.

(4) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje nisu stranke potpisnice INTERBUS ugovora prijevoznik obavlja sukladno dvostranim (bilateralnim) ugovorima između država i sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz iz stavka 2. ovoga članka kao kabotažu, dužan je za takve prijevoze popunjavati putni list iz kojeg mora biti razvidno polazno i odredišno mjesto te datum početka i završetka prijevoza.

(6) Popunjene putne listove prijevoznik je dužan vratiti Ministarstvu najkasnije do desetog dana tekućeg mjeseca za protekli mjesec.

(7) Povremeni prijevoz putnika iz stavka 4. ovoga članka obavlja se bez dozvole kod sljedećih vrsta prijevoza:

1. kružne vožnje zatvorenih vrata, pri čemu se ista skupina putnika prevozi istim autobusom na cijelom putovanju i vraća na polazno mjesto. Polazno mjesto mora biti u državi u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište

2. vožnje koja se obavlja s putnicima pri polaznoj vožnji, a praznim autobusom pri povratnoj vožnji. Polazno mjesto mora biti u državi u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište

3. vožnje pri kojoj se polazno putovanje obavlja bez putnika i svi se putnici preuzimaju na istom mjestu, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

– putnici čine skupinu formiranu na temelju ugovora o prijevozu, koji je sklopljen prije njihova dolaska u Republiku Hrvatsku. Putnici se prevoze u državu u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište

– putnike je isti prijevoznik prethodno dovezao na teritorij Republike Hrvatske, te ih preuzima i odvozi natrag na teritorij države u kojoj ima sjedište/prebivalište ili

– putnici su pozvani da doputuju na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište, pri čemu troškove prijevoza snosi fizička ili pravna osoba koja ih je pozvala. Putnici moraju činiti jedinstvenu skupinu koja nije nastala samo zbog tog putovanja. Prijevoznik prevozi putnike na teritorij države u kojoj ima sjedište/prebivalište

4. tranzitne vožnje preko teritorija Republike Hrvatske, ako su u vezi s povremenim prijevozom i

5. prijevoza praznih autobusa, koji se koriste isključivo za zamjenu autobusa u kvaru ili zamjenu oštećenog autobusa.

(8) Dozvola je potrebna za:

1. ulazak praznog autobusa u Republiku Hrvatsku radi preuzimanja skupine putnika te za prijevoz te skupine na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište, ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 7. točke 3. ovoga članka i

2. obavljanje ostalih povremenih prijevoza putnika.

(9) Domaći prijevoznik mora imati dozvolu za povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu ako je međunarodni povremeni prijevoz u pojedinim državama dozvoljen isključivo na temelju dozvole, o čemu se odlučuje rješenjem.

(10) Dozvolu za obavljanje povremenog prijevoza putnika iz stavka 9. ovoga članka domaćem prijevozniku, na njegov zahtjev, izdaje Ministarstvo.

(11) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za povremeni prijevoz putnika žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(12) U slučaju prijevoza iz stavka 4. ovoga članka, primjenjujući načelo reciprociteta, međunarodnim ugovorom može se definirati da se povremeni prijevoz putnika može obavljati osobnim automobilima kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto, ako je u takva vozila ugrađen tahograf koji se mora koristiti sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28. 2. 2014.) i o čemu se mora voditi propisana evidencija rada za mobilne radnike.

Članak 77. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 32.

Obavljanje izvanrednog prijevoza tereta

(1) Izvanredni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na temelju ovoga Zakona i drugih propisa važećih u Republici Hrvatskoj.

(2) Za obavljanje izvanrednog prijevoza tereta u cestovnom prometu domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije moraju imati dozvolu za izvanredni prijevoz.

(3) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka tijekom prijevoza prijevoznik mora imati u vozilu i dozvola mora biti pravilno popunjena.

(4) Strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije iz stavka 2. ovoga članka, koji su pribavili dozvolu za izvanredni prijevoz, ne moraju imati ostale dozvole za prijevoz tereta propisane ovim Zakonom.

(5) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka rješenjem izdaje, kao javnu ovlast, društvo Hrvatske ceste d. o. o., na temelju zahtjeva koji prijevoznik podnosi preko pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje otpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu ili neposredno izdavatelju, sukladno propisanoj proceduri.

(6) Kontrolu izvanrednih prijevoza, odnosno kontrolu osovinskih opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama provode inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i društvo Hrvatske ceste d. o. o.

(7) Kontrolu iz stavka 6. ovoga članka na graničnim prijelazima Republike Hrvatske obavlja Carinska uprava u okviru carinskog nadzora, inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i društvo Hrvatske ceste d. o. o.

(8) Ako se kontrolom iz stavaka 6. i 7. ovoga članka utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i/ili dimenzije vozila premašuju dozvoljene veličine, troškove kontrole snosi vozač prema posebnom propisu o javnim cestama, a vozilo se isključuje iz prometa, odnosno zabranjuje mu se ulazak ili izlazak iz Republike Hrvatske, do izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz.

(9) Za nastavak prijevoza prijevoznik mora, uz troškove kontrole, platiti naknadu po posebnom propisu o javnim cestama za obavljeni prijevoz u Republici Hrvatskoj do mjesta kontrole, odnosno do mjesta usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija, odnosno do mjesta istovara ili izlaska iz Republike Hrvatske, kao i nadoknaditi štetu nastalu na cesti, po posebnom propisu, ako se ona utvrdi.

(10) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Obaveze vozača prilikom obavljanja prijevoza tereta.

Prilikom obavljanja prijevoza tereta u vozilu se mora nalaziti i, na zahtjev osobe ovlaštene za nadzor predočiti:

– dokaz kojim se dokazuje radni status vozača kod prijevoznika koji obavlja prijevoz (preslika važećeg ugovora o radu odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili ovjeren obračun zadnje isplaćene plaće ili naknade plaće ili ovjerena potvrda poslodavca o zasnovanom radnom odnosu ili prijava radnika na obvezno mirovinsko osiguranje)

– izvod iz licencije za unutarnji prijevoz tereta ili ovjerena vjerodostojna preslika licencije Zajednice za međunarodni prijevoz tereta i

– ugovor o najmu vozila ako prijevoznik nije vlasnik vozila prema podacima upisanim u prometnu dozvolu.

Članak 78. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člancima 33. i 34.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 12.

Korištenje unajmljenih vozila bez vozača za cestovni prijevoz tereta

(1) Na teritoriju Republike Hrvatske dozvoljeno je korištenje vozila koja su unajmili prijevoznici koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici, radi obavljanja prijevoza između država članica, pod uvjetom da:

– je unajmljeno vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu s propisima druge države članice bilo koje države članice i, ako je primjenjivo, koristi se u skladu s Uredbom (EZ) br. 1071/2009 i Uredbom (EZ) br. 1072/2009

– se ugovor odnosi samo na najam vozila bez vozača i nije mu priložen ugovor o djelu sklopljen s istom tvrtkom koji se odnosi na vozačko i pomoćno osoblje

– vozilo u najmu koristi samo najmoprimac za vrijeme trajanja ugovora o najmu i

– unajmljenim vozilom upravlja samo vozač zaposlen kod najmoprimca ili najmoprimac osobno.

(2) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se sljedećim dokumentima predočenjem sljedećih dokumenata, u papirnatom ili elektroničkom obliku:

– ugovorom o najmu ili ovjerenom preslikom ugovora o najmu u kojem su, među ostalim, navedeni podaci o najmodavcu i najmoprimcu, datum sklapanja ugovora, trajanje ugovora te podaci o vozilu ili

– u slučaju kada vozač nije najmoprimac, u vozilu se mora nalaziti ugovor o radu ili ovjerena preslika ugovora o radu u kojem su navedeni podaci o najmoprimcu i vozaču, datum sklapanja ugovora o radu, rok trajanja ugovora o radu ili posljednji obračunski platni listić ili obrazac prijave vozača na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

(3) Dokazi o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1 2. ovoga članka moraju se nalaziti u vozilu i vozač ih je u slučaju kontrole dužan pokazati osobi ovlaštenoj za nadzor.

(4) Dokumenti iz stavka 2. ovoga članka mogu se zamijeniti odgovarajućim dokumentima koje izdaje nadležno tijelo države članice.

(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na prijevoz za vlastite potrebe.

(6) Domaći prijevoznik može radi obavljanja prijevoza između država članica unajmiti vozilo za cestovni prijevoz tereta bez vozača u drugoj državi članici pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i uz posjedovanje dokumenata iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 78.a dodanNN 136/2024: dodan člankom 34.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 13.

Uvjeti za korištenje unajmljenih vozila bez vozača za cestovni prijevoz tereta

(1) Prijevoznik koji ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj može za obavljanje unutarnjeg i međunarodnog prijevoza tereta koristiti unajmljena vozila za cestovni prijevoz tereta ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 78. ovoga Zakona.

(2) Ako prijevoznik s poslovnim nastanom na području Republike Hrvatske koristi unajmljeno vozilo za cestovni prijevoz tereta registrirano i stavljeno u promet u skladu s propisima druge države članice može:

– to vozilo koristiti najdulje tri uzastopna mjeseca svake kalendarske godine, a ugovor o najmu, u tom slučaju, može biti sklopljen na najviše tri uzastopna mjeseca

– to vozilo koristiti i nakon isteka roka od tri uzastopna mjeseca u istoj kalendarskoj godini ako je registrirano i stavljeno u promet u skladu s hrvatskim nacionalnim propisima

– koristiti najviše 25 % unajmljenih vozila u odnosu na ukupan broj teretnih vozila koje ima na raspolaganju na temelju članka 5. stavka 1. točke (g) Uredbe (EZ) br. 1071/2009, na dan 31. prosinca godine koja prethodi sklapanju ugovora o korištenju unajmljenog vozila ili na dan na koji počinje koristiti unajmljeno vozilo.

(3) Prijevozniku koji ima ukupan broj teretnih vozila do četiri, dopušteno je koristiti jedno unajmljeno vozilo.

Članak 79. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 35.

Teretni list

(1) Za vrijeme obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu u vozilu se mora nalaziti ispravno popunjeni teretni list.

(2) Teretni list iz stavka 1. ovoga članka vozač teretnog vozila u slučaju kontrole dužan je pokazati osobi ovlaštenoj za nadzor.

(3) Teretni list mora biti usklađen s odredbama članka 4. stavka 1. točke 54 53. ovoga Zakona.

Članak 82. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 36.

Raspodjela stranih dozvola

(1) Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavljaju komore, kao javnu ovlast, o čemu se odlučuje rješenjem.

(2) Osnovna mjerila za raspodjelu stranih dozvola su:

– broj vozila registriranih za obavljanje prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu, za koje prijevoznik posjeduje važeće ovjerene vjerodostojne preslike licencije Zajednice

– kvaliteta voznog parka prema tehničkim zahtjevima razvrstanim u pojedine EURO ekološke norme

– broj zaposlenih vozača

– broj ispravno iskorištenih i vraćenih dozvola u određenom promatranom razdoblju

– visina ostvarenoga godišnjeg prometa po vozilu i

– broj i vrsta izrečenih kaznenih mjera sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) O raspodjeli stranih dozvola komore donose rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(4) Podaci o raspodjeli svih stranih dozvola objavljuju se svakih šest mjeseci na oglasnoj ploči i mrežnim (web) stranicama Ministarstva i komora.

(5) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, rješenje o raspodjeli dozvola Europske konferencije ministara prometa – CEMT donosi Ministarstvo, a raspodjelu obavljaju komore kao javnu ovlast.

(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Ministar pravilnikom propisuje način raspodjele stranih dozvola domaćim prijevoznicima.

Članak 83. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 37.

Obveze komora

(1) Komore su dužne Ministarstvu dostavljati izvješće o raspodjeli i iskorištenosti stranih dozvola po pojedinim državama i prijevoznicima.

(2) Ministar pravilnikom iz članka 82. stavka 7 5. ovoga Zakona propisuje postupak, način i rokove za izvješćivanje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 84. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 38.

Naknada za strane dozvole i troškove raspodjele

(1) Prijevoznik plaća naknadu za stranu dozvolu i naknadu za troškove postupka raspodjele strane dozvole.

(2) Ministar pravilnikom iz članka 82. stavka 7 5. ovoga Zakona utvrđuje visinu naknade za stranu dozvolu i visinu naknade za trošak postupka raspodjele strane dozvole.

(3) Naknada za strane dozvole prihod je državnog proračuna, a naknada za troškove postupka raspodjele stranih dozvola prihod je komora.

Članak 86. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 39.

Korištenje stranih dozvola

(1) Prijevoznik može dobivene strane dozvole koristiti samo za vozila za koja ima važeću ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za prijevoz tereta.

(2) Prijevoznik stranu dozvolu mora imati u vozilu za cijelo vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza tereta.

(3) Prijevoznik je dužan pravilno i točno popuniti dozvolu i ne smije mijenjati podatke unesene u dozvolu.

(4) Prijevoznik je dužan koristiti dozvolu u skladu s njezinom namjenom i ne smije je ustupiti drugom prijevozniku.

(5) Ministarstvo će rješenjem ukinuti stranu dozvolu prijevozniku ako dozvolu ne koristi u skladu s njezinom namjenom ili ako je ustupi drugom prijevozniku ili ako prijevoznik prestane ispunjavati neki od uvjeta propisanih za njezino izdavanje.

(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 87. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 40.

Dozvole za stranog prijevoznika i prijevoznika Europske unije

(1) Strani prijevoznik može obavljati prijevoz tereta u Republiku Hrvatsku i, iz Republike Hrvatske i u tranzitu kroz Republiku Hrvatsku ako ima dozvolu za prijevoz tereta koju donošenjem rješenja izdaje Ministarstvo, odnosno bez dozvole osim ako je tako određeno međunarodnim ugovorom ili propisima Europske unije nije drukčije određeno.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka važe i za prijevoznika Europske unije koji obavlja prijevoz tereta iz trećih država u Republiku Hrvatsku i obrnuto, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

(3) Ako strani prijevoznik ili prijevoznik Europske unije obavlja međunarodni prijevoz tereta vučnim i priključnim vozilom (skupom vozila) različitih država registracije, mora imati dozvolu samo za vučno vozilo, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

(4) Dozvola za prijevoz tereta iz stavka 1. ovoga članka nije prenosiva na drugog prijevoznika.

(5) Dozvola za prijevoz tereta iz stavka 1. ovoga članka mora biti pravilno popunjena i nalaziti se u stranom vozilu za cijelo vrijeme trajanja vožnje na teritoriju Republike Hrvatske.

(6) Kontrolu ispravnosti dozvole obavljaju Carinska uprava i inspekcija cestovnog prometa Ministarstva.

(7) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za prijevoz tereta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(7) Uz dozvolu iz stavka 1. ovoga članka strani prijevoznik dužan je priložiti pravilno popunjeni teretni list za međunarodni prijevoz tereta koji prati teret u prijevozu za koji se dozvola koristi ili se koristila.

(8) Pravna ili fizička osoba koja vrši utovar ili istovar tereta dužna je provjeriti ispravnost korištenja dozvole za međunarodni prijevoz tereta i svaku uočenu nepravilnost prijaviti tijelima nadležnim za nadzor.

Članak 88. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 41.

Posebne dozvole

(1) Inspekcija cestovnog prometa Ministarstva ili Carinska uprava mogu stranom prijevozniku izdati, uz plaćanje naknade za njezino izdavanje, posebnu dozvolu za obavljanje međunarodnog bilateralnog ili tranzitnog prijevoza tereta ako Republika Hrvatska nije sklopila ugovor o međunarodnom prijevozu s državom u kojoj je strano vozilo registrirano ili s tom državom nema razmijenjene dozvole.

(2) Inspekcija cestovnog prometa Ministarstva ili Carinska uprava izdaje dozvolu iz stavka 1. ovoga članka vozaču stranog prijevoznika, na ulazu u Republiku Hrvatsku.

Članak 90. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 42.

Kabotaža za stranog prijevoznika

(1) Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotažu) na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolu koju rješenjem izdaje Ministarstvo.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za kabotažu nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obavljati unutarnji prijevoz u putničkom prometu kao kružnu vožnju zatvorenih vrata grupe putnika koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo registrirano.

Članak 91. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 43.

Kabotaža u prijevozu putnika za prijevoznike Europske unije

Prijevoznik Europske unije može obavljati kabotažu na području Republike Hrvatske u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/2009 i sukladno odredbama članka 33. stavka 6. ovoga Zakona.

Članak 92.a dodanNN 136/2024: dodan člankom 44.

Uvjeti za obavljanje izvanrednog prijevoza tereta

(1) Izvanredni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na temelju ovoga Zakona i drugih propisa važećih u Republici Hrvatskoj.

(2) Za obavljanje izvanrednog prijevoza tereta u cestovnom prometu domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije moraju imati dozvolu za izvanredni prijevoz.

(3) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka tijekom prijevoza prijevoznik mora imati u vozilu ili je vozač može predočiti u elektroničkom obliku.

(4) Strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije iz stavka 2. ovoga članka koji obavljaju prijevoz tereta za treće zemlje ili iz njih moraju imati ostale dozvole za prijevoz tereta propisane ovim Zakonom, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

(5) Strani prijevoznik ne smije obavljati izvanredni prijevoz tereta između dva mjesta na području Republike Hrvatske (kabotažu), a prijevoznik Europske unije može obavljati izvanredni prijevoz tereta kao kabotažu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009.

(6) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka rješenjem izdaje, kao javnu ovlast, društvo Hrvatske ceste d.o.o., na temelju zahtjeva koji prijevoznik podnosi preko pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje otpremničke odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu ili neposredno izdavatelju, sukladno propisanoj proceduri.

(7) Za obavljanje izvanrednog prijevoza, prijevoznik odnosno tvrtka za agencijsku djelatnost koju prijevoznik ovlasti dužni su obaviti Prijavu izvanrednog prijevoza.

(8) Kontrolu izvanrednih prijevoza odnosno kontrolu osovinskih opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama provode inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i društvo Hrvatske ceste d. o. o.

(9) Kontrolu iz stavka 8. ovoga članka na graničnim prijelazima i teritoriju Republike Hrvatske obavlja Carinska uprava u okviru carinskog nadzora, inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i društvo Hrvatske ceste d.o.o.

(10) Ako se kontrolom iz stavaka 8. i 9. ovoga članka utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i/ili dimenzije vozila premašuju dozvoljene veličine, troškove kontrole snosi vozač prema propisu o javnim cestama, a vozilo se isključuje iz prometa odnosno zabranjuje mu se ulazak u Republiku Hrvatsku ili izlazak iz nje, do izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz.

(11) Za nastavak prijevoza prijevoznik mora, uz troškove kontrole, platiti naknadu po posebnom propisu o javnim cestama za obavljeni prijevoz u Republici Hrvatskoj do mjesta kontrole odnosno do mjesta usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija odnosno do mjesta istovara ili izlaska iz Republike Hrvatske, kao i nadoknaditi štetu nastalu na cesti, po propisu o javnim cestama, ako se ona utvrdi.

(12) Prijevoznik i pratitelj izvanrednog prijevoza tereta dužni su označiti i opremiti vozilo sukladno pravilniku kojim se uređuje izvanredni prijevoz.

(13) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Članak 96. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 2.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 14.

Obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu

(1) Agencijska djelatnost u cestovnom prijevozu, u smislu ovoga Zakona, su poslovi posredovanja prilikom zapošljavanja prijevoznih kapaciteta prijevoznika u prijevozu putnika i tereta u ime i za račun prijevoznika te poslovi prodaje karata u ime i za račun prijevoznika u javnom linijskom autobusnom prijevozu putnika na organiziranim prodajnim mjestima, ako ih ne obavlja autobusni kolodvor, kao i poslovi ishođenja dozvola za obavljanje izvanrednih prijevoza te organizacije pratnji izvanrednih prijevoza na području Republike Hrvatske.

(2) Agencijsku djelatnost u cestovnom prijevozu može obavljati pravna ili fizička osoba – obrtnik koja je registrirana za obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu i koja ima licenciju za tu djelatnost, o čemu se donosi rješenje (u daljnjem tekstu: agent u cestovnom prijevozu).

(3) Nadležno upravno tijelo izdat će licenciju za početak obavljanja agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu pravnoj ili fizičkoj osobi – obrtniku koja ima dobar ugled, u smislu odredbi članka 16. ovoga Zakona, koja ima upisanu agencijsku djelatnost u cestovnom prijevozu u sudski ili obrtni registar te koja ima:

– poslovni prostor s istaknutom tvrtkom na ulazu, koji je primjeren za poslovanje, potpuno odvojen od stambenog prostora i koji omogućava nesmetano obavljanje djelatnosti agenta u cestovnom prijevozu i

– sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka.

(4) Agent u cestovnom prijevozu dužan je kod osiguravatelja u Republici Hrvatskoj ili kod osiguravatelja u državi članici Europske unije sklopiti i obnavljati osiguranje od odgovornosti za štetu koju bi obavljanjem agencijske djelatnosti mogao prouzročiti prijevozniku, naručitelju prijevoza ili trećoj osobi.

(5) Najniža osigurana svota za štetu iz stavka 4. ovoga članka ne može biti manja od 150.000,00 kuna 19.900,00 eura po jednom štetnom događaju, odnosno 750.000,00 kuna 99.530,00 eura za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini.

(6) Agent u cestovnom prijevozu u obavljanju agencijske djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, sukladno pravilima struke i dobrim poslovnim običajima.

(7) Izdavatelj licencije rješenjem će ukinuti licenciju agentu u cestovnom prijevozu ako agencijsku djelatnost obavlja suprotno propisima i pravilima struke ili dobrim poslovnim običajima ili ako prestane ispunjavati neki od uvjeta propisanih za izdavanje licencije.

(8) Izdavatelj licencije vodi evidenciju o izdanim licencijama za obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.

(9) Izdavatelj licencije će podatke o izdanim licencijama za obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu upisati u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.

(10) Protiv rješenja iz stavaka 2. i 7. ovoga članka dopuštena je žalba Ministarstvu.

(11) Odredbe ovoga Zakona o postupku i načinu izdavanja i ukidanja licencije za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza na odgovarajući način primjenjuju se i na izdavanje i ukidanje licencije za obavljanje agencijske djelatnosti.

(12) Na prava i obveze agenata u cestovnom prijevozu koje nastanu u obavljanju agencijske djelatnosti na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se reguliraju obvezni odnosi.

Članak 97. brisanNN 136/2024: brisan člankom 45.

Opće odredbe o ugovorima u cestovnom prijevozu

(1) Ugovorima u cestovnom prijevozu, u smislu ovoga Zakona, smatraju se:

– ugovor o javnom linijskom prijevozu putnika u komunalnom prometu

– ugovor o prijevozu putnika kao javnoj usluzi

– ugovor o posebnom linijskom prijevozu putnika

– ugovor o shuttle prijevozu putnika

– ugovor o povremenom prijevozu putnika

– ugovor o posebnom obliku prijevoza putnika

– ugovor o mikroprijevozu

– ugovor o prijevozu tereta

– ugovor o pružanju agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu

– ugovor o pružanju kolodvorskih usluga

– ugovor o prodaji autobusnih karata

– ugovor o integriranom prijevozu putnika i

– ostali ugovori kojima se reguliraju prava i obveze prijevoznika i naručitelja prijevoza ili drugih ugovornih strana sukladno ovom Zakonu.

(2) Na prava i obveze ugovornih strana u ugovorima iz stavka 1. ovoga članka koje nastanu u obavljanju prijevoza putnika i tereta u cestovnom prometu te u obavljanju drugih djelatnosti reguliranih ovim Zakonom na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju osnove obveznih odnosa, odredbe međunarodnih ugovora i konvencija čiji je potpisnik Republika Hrvatska.

(3) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka zaključuju se u pisanoj formi, moraju se čuvati u poslovnim prostorijama ugovornih strana i moraju se dati na uvid inspektoru cestovnog prometa na njegov zahtjev.

(4) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na pružanje usluga prijevoza u cestovnom prometu najmanje moraju sadržavati: naziv naručitelja prijevoza, naziv prijevoznika, relaciju prometovanja, cijenu i rok plaćanja.

(5) Rok plaćanja prijevoznih usluga određen ugovorom sastavljenim na način iz stavka 4. ovoga članka ne može biti duži od 30 dana od dana izdavanja računa za prijevozne usluge, a nikako ne duži od 60 dana od dana izvršenja prijevoza.

(6) Naručitelj prijevoza i prijevoznik za svaki prijevozni posao obvezni su sklopiti pisani ugovor o prijevozu sukladno stavcima 4. i 5. ovoga članka.

(7) Ako se ugovorne strane o tome usuglase, rok plaćanja definiran ugovorom iz stavka 1. ovoga članka može biti i kraći od roka određenog odredbama stavka 5. ovoga članka.

(8) Ako naručitelj prijevoza ne plati naknadu za prijevoz u roku određenom ugovorom, a u skladu s ovim Zakonom, za plaćanje naknade za prijevoz zajedno s naručiteljem odgovara pošiljatelj ili primatelj, koji nije istodobno i naručitelj prijevoza.

(9) Pošiljatelj ili primatelj dužan je platiti naknadu za prijevoz u roku od 30 dana od primitka poziva od strane prijevoznika koji je stvarno obavio prijevoz, a kojim pozivom prijevoznik traži plaćanje naknade za prijevoz, što prijevoznik dokazuje odgovarajućim dokumentom.

(10) Ako prijevoznik izda jedinstveni račun za usluge prijevoza izvršene u tekućem mjesecu, rok za plaćanje naknade za prijevoz iz stavka 5. ovoga članka počinje teći nakon posljednje izvršene usluge u tekućem mjesecu.

Članak 99. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 46.

Obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima

(1) Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima može obavljati pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti i koja ima u vlasništvu ili u zakupu objekt autobusnog kolodvora te koja ima licenciju za obavljanje te djelatnosti, o čemu se odlučuje rješenjem.

(2) Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga može se obavljati neprekidno tijekom cijele godine ili u određenom vremenskom razdoblju tijekom godine, o čemu je autobusni kolodvor dužan pisanim putem obavijestiti izdavatelja licencije i to javno objaviti, obvezno putem svojih mrežnih (web) stranica te putem ostalih kanala informiranja.

(3) Licenciju iz stavka 1. ovoga članka izdaje nadležno upravno tijelo.

(4) Uvjeti za dobivanje licencije iz stavka 1. ovoga članka su:

– dobar ugled u smislu članka 16. ovoga Zakona

– stručna osposobljenost osobe odgovorne za obavljanje kolodvorske djelatnosti i

– opremljenost autobusnog kolodvora sukladno uvjetima iz pravilnika donesenog temeljem stavka 10. ovoga članka.

(5) Usluge autobusnog kolodvora moraju biti dostupne svim korisnicima pod jednakim uvjetima i bez diskriminacije.

(6) Pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru donosi cjenik kolodvorskih usluga kojeg je dužan pridržavati se.

(7) O pružanju kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima između prijevoznika i osoba iz stavka 1. ovoga članka sklapa se ugovor o pružanju kolodvorskih usluga, sukladno odredbama ovoga Zakona kojima se reguliraju ugovori u cestovnom prijevozu.

(8) Na rješenje o izdavanju licencije iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(9) Izdane licencije iz stavka 1. ovoga članka izdavatelji upisuju u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.

(10) Odredbe ovoga Zakona o postupku i načinu izdavanja i ukidanja licencije za unutarnji prijevoz na odgovarajući način primjenjuju se i na izdavanje i ukidanje licencije za obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima.

(11) Ministar pravilnikom utvrđuje opremljenost autobusnih kolodvora te usluge koje se obavljaju u sklopu kolodvorske djelatnosti na autobusnim kolodvorima.

Članak 100. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 47.

Obveza korištenja autobusnih kolodvora i putničkih terminala utvrđenih voznim redom

(1) U mjestu u kojem postoji autobusni kolodvor prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na županijskim, međužupanijskim i međunarodnim linijama dužan je koristiti se tim autobusnim kolodvorom, osim na linijama kraćim od 40 kilometara te u slučaju iz članka 63. stavka 9. ovoga Zakona.

(2) Prijevoznik koji obavlja prijevoz putnika u komunalnom linijskom prijevozu dužan je koristiti putničke terminale određene Odlukom o organizaciji javnog prijevoza putnika ili drugim aktom jedinice lokalne samouprave na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja.

(3) Kada ima sklopljen ugovor o pružanju kolodvorskih usluga s autobusnim kolodvorom i ako autobusni kolodvor ima za to potrebne kapacitete, prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka za prihvat i otpremu putnika na linijama komunalnog prijevoza može se koristiti i tim kolodvorom.

Članak 102. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 48.

Obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na teretnim kolodvorima

(1) Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga na teretnim kolodvorima može obavljati pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti i ima u vlasništvu ili zakupu objekt teretnog kolodvora te koja ima licenciju za obavljanje te djelatnosti, o čemu se odlučuje rješenjem.

(2) Licenciju iz stavka 1. ovoga članka izdaje nadležno upravno tijelo.

(3) Uvjeti za dobivanje licencije iz stavka 1. ovoga članka su:

– dobar ugled u smislu članka 16. ovoga Zakona

– stručna osposobljenost osobe odgovorne za obavljanje kolodvorske djelatnosti

– odgovarajuća površina za parkiranje vozila, u skladu s posebnim propisom, u vlasništvu ili najmu

– prostor i mehanizacija za pretovar tereta

– prostor za skladištenje tereta

– povezanost kolodvora s najmanje još jednom prometnom granom, osim cestovne i

– prostor za carinske, otpremničke i agencijske poslove.

(4) Teretni kolodvor obavlja poslove prihvata, utovara, istovara, pretovara, otpremanja, parkiranja i osiguranja teretnih vozila.

(5) Teretni kolodvor mora biti opremljen i osposobljen za prihvat, otpremu i carinjenje svih vrsta tereta ili samo određenih vrsta tereta, što je obvezno naznačiti u rješenju kojim se odlučuje o izdavanju licencije iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Protiv rješenja kojim se odlučuje o izdavanju licencije iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(7) Izdane licencije iz stavka 1. ovoga članka izdavatelji upisuju u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.

(8) Odredbe ovoga Zakona o postupku i načinu izdavanja i ukidanja licencije za unutarnji prijevoz na odgovarajući način primjenjuju se i na izdavanje i ukidanje licencije za obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na teretnim kolodvorima.

Članak 104. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 49.

Provedba mjera u slučaju krize na prijevoznom tržištu

(1) U slučaju krize ili ozbiljnih poremećaja na prijevoznom tržištu unutarnjeg ili međunarodnog prijevoza putnika i tereta Ministarstvo može Vladi Republike Hrvatske predložiti mjere za otklanjanje posljedica i suzbijanje te krize ili ozbiljnih poremećaja na prijevoznom tržištu.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu biti organizacijske, tehnološke, tehničke, pravne, ekonomske i druge mjere, donesene u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima kojima se regulira djelatnost prijevoza u cestovnom prometu, kao i ostalim posebnim propisima Republike Hrvatske i Europske unije.

(3) Mjere iz stavka 1. ovoga članka moraju biti usklađene s odredbama Uredbe (EEZ) br. 3916/90.

Članak 105. izmijenjenNN 136/2024: izmijenjen člankom 50.

Krizni odbor i njegove nadležnosti

(1) U slučaju krize ili ozbiljnih poremećaja na tržištu prijevoza tereta ili putnika u Republici Hrvatskoj zbog obavljanja prijevoza između država članica i/ili kabotaže, Vlada Republike Hrvatske može uputiti prijedlog Europskoj komisiji za usvajanje mjera za zaštitu domaćih prijevoznika te dostaviti informacije o mjerama koje namjerava poduzeti radi zaštite domaćih prijevoznika.

(2) Mjere koje donosi Vlada Republike Hrvatske radi zaštite domaćih prijevoznika mogu trajati najviše šest mjeseci, s mogućnošću jednokratnog produljenja za još šest mjeseci.

(3) Kriza, odnosno ozbiljni poremećaji iz stavka 1. ovoga članka znače pojavljivanje problema specifičnih za tržište prijevoznih usluga, koji uzrokuju ozbiljan i potencijalno trajan višak prijevozne ponude nad prijevoznom potražnjom, što podrazumijeva ozbiljniju prijetnju financijskoj stabilnosti i opstojnosti značajnijeg broja cestovnih prijevoznika, uz uvjet da kratkoročne i dugoročne prognoze ne pokazuju mogućnost značajnijeg i trajnog poboljšanja takvog stanja.

(4) Vlada Republike Hrvatske će u slučaju stanja iz stavka 1. ovoga članka osnovati Krizni odbor sastavljen od predstavnika Ministarstva, ministarstva nadležnog za rad, ministarstva nadležnog za gospodarstvo i od predstavnika strukovnih udruga prijevoznika. Krizni odbor, kojemu je na čelu predstavnik Ministarstva, predlaže Vladi Republike Hrvatske mjere za rješavanje krize na tržištu prijevoznih usluga.

(5) Krizni odbor surađuje s odgovarajućim tijelima drugih država članica.

(6) Nadležnost Kriznog odbora iz stavka 4. ovoga članka odgovarajuće se odnosi i na unutarnje tržište cestovnog prijevoza tereta i putnika.

Članak 111. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 3.; NN 136/2024: izmijenjen člankom 51.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 15.

Laki prekršaji pravnih osoba i fizičkih osoba – obrtnika

(1) Lakim prekršajem pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnika smatra se:

– ako domaći prijevoznik danom dostave licencije započne obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta koji nisu navedeni u licenciji (članak 24. stavak 1.)

– ako domaći prijevoznik započne obavljati prijevoz vozilima za koja nema izvod iz licencije ili ako autotaksi prijevoznik započne obavljati autotaksi prijevoz vozilima koja nisu upisana u evidenciju iz članka 14. stavka 7. ovoga Zakona (članak 24. stavak 2.)

– ako domaći prijevoznik ne obavijesti izdavatelja licencije o svakoj promjeni podataka na temelju kojih je licencija izdana, u roku od osam dana od dana promjene (članak 25. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu suprotno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 19. ovoga Zakona (članak 32. stavak 4.) 3.)

– ako prijevoznik ne izda svakom putniku voznu kartu sukladno odredbama članka 36. stavka 1. ovoga Zakona (članak 36. stavak 4.) 5.)

– ako prijevoznik ne izvijesti bez odgode autobusni kolodvor, odnosno putnički terminal s kojeg započinje prijevoz po voznom redu u slučaju nemogućnosti održavanja polaska ili o zakašnjenju u polasku duljem od 15 minuta na županijskoj liniji, odnosno 30 minuta na međužupanijskoj liniji (članak 37. stavak 1.)

– ako prijevoznik o privremenom prekidu prijevoza iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona ne izvijesti javnost sredstvima javnog priopćavanja ili preko svoje mrežne (web) stranice odmah nakon nastanka okolnosti koje su taj prekid izazvale (članak 38. stavak 2.)

– ako prijevoznik o trajnoj obustavi prijevoza iz članka 39. stavka 1. ovoga Zakona na određenoj liniji ne izvijesti javnost putem medija ili vlastite mrežne (web) stranice (članak 39. stavak 5.)

– ako prijevoznici koji zajednički obavljaju prijevoz, isti prijevoz ne obavljaju sukladno odredbama ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, odredbama ovoga Zakona te uvjetima iz dozvole (članak 40. stavak 8.)

– ako prijevoznik obavlja shuttle prijevoz putnika vozilima koja nemaju na vidljivom mjestu istaknutu oznaku vrste prijevoza, oznaku relacije na kojoj se prijevoz obavlja, cjenik i vrijeme polaska (članak 45. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika, a da se u vozilu ne nalazi nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument ako je povremeni prijevoz putnika reguliran ugovorom kojim je obuhvaćeno više putovanja (članak 46. stavak 7.)

– ako prijevoznik trajno obustavi međunarodni linijski prijevoz putnika prije nego što Ministarstvo donese rješenje o ukidanju dozvole (članak 67. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država članica suprotno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EU) br. 361/2014 (članak 70. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje su stranke potpisnice INTERBUS ugovora suprotno odredbama toga ugovora (članak 70. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje nisu stranke potpisnice INTERBUS ugovora suprotno dvostranim (bilateralnim) ugovorima između država i suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 70. stavak 4.)

– ako domaći prijevoznik ne popunjava putni list prilikom obavljanja povremenog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država članica kao kabotaže (članak 70. stavak 5.)

– ako pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru nema vlastitu mrežnu (web) stranicu ili ako na njoj nema prikaz svih važećih voznih redova i svih ostalih informacija relevantnih za pravodobno i potpuno informiranje putnika (članak 98. stavak 8.)

– ako pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru ne vodi očevidnik o dolascima i polascima autobusa u predviđenom radnom vremenu kolodvora (članak 101. stavak 1.)

– ako pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru ne izvijesti inspekciju cestovnog prometa Ministarstva o neobavljanju prijevoza na odobrenim linijama i o obavljanju prijevoza suprotno izdanim dozvolama te o svim ostalim nepravilnostima u obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika, do desetog dana u tekućem mjesecu za protekli mjesec (članak 101. stavak 2.)

– ako pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom ili teretnom kolodvoru pruža kolodvorske usluge tako da iste usluge nisu dostupne svim korisnicima pod jednakim uvjetima (članak 103. stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba – domaći prijevoznik, pravna osoba – prijevoznik Europske unije i pravna osoba – strani prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 7000,00 920,00 do 30.000,00 kuna 3980,00 eura.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba – obrtnik novčanom kaznom u iznosu od 7000,00 920,00 do 30.000,00 kuna 3980,00 eura.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 390,00 do 7000,00 kuna 920,00 eura.

Članak 112. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 4.; NN 136/2024: izmijenjen člankom 52.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 16.

Laki prekršaji fizičkih osoba – vozača

(1) Lakim prekršajem fizičke osobe – vozača smatra se:

– ako vozač državljanin države članice nema vozačku dozvolu u koju je upisana oznaka Unije »95« ili kvalifikacijsku karticu vozača u koju je upisana oznaka Unije »95« (članak 12. stavak 6.)

– ako vozač državljanin treće države koji upravlja teretnim vozilom nema vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače u koje je upisana oznaka Unije »95« (članak 12. stavak 7.)

– ako vozač u vozilu tijekom prijevoza nema potvrdu da vozilo zadovoljava posebne uvjete iz članka 13. stavka stavaka 1. i 2. ovoga Zakona (članak 13. stavak 5.) 7.)

– ako tijekom prijevoza vozač domaćeg prijevoznika u vozilu nema izvod iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za međunarodni prijevoz (članak 23. stavak 14.)

– ako tijekom prijevoza vozač autotaksi vozila u vozilu nema običnu presliku licencije za obavljanje autotaksi prijevoza (članak 23. stavak 15.)

– ako vozač ne izda putniku voznu kartu sa svim propisanim elementima (članak 36. stavci 2. i 5.)

– ako vozač autotaksi vozila prilikom obavljanja autotaksi prijevoza odnosno tijekom vožnje u vozilu nema običnu presliku dozvole za autotaksi prijevoz (članak 47. stavak 20.)

– ako vozač prijevoznika u vozilu nema dokument iz kojeg je razvidno da je riječ o jednom od prijevoza iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona (članak 89. stavak 2.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1 Lakšim prekršajem druge fizičke osobe smatra se:

– ako upravitelj prijevoza ne upravlja stvarno i kontinuirano prijevoznom djelatnošću poduzeća, ako nije povezan s poduzećem, te ako nema boravište u Zajednici protivno odredbama Uredbe (EZ) br. 1071/2009 (članak 20. stavak 2.)

– ako pratitelj izvanrednog prijevoza tereta ne označi i ne opremi vozilo sukladno pravilniku kojim se uređuje izvanredni prijevoz (članak 92.a. stavak 12.).

(3) Za prekršaje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se vozač motornog vozila, upravitelj prijevoza odnosno pratitelj izvanrednog prijevoza tereta novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1000,00 kuna. 60,00 do 130,00 eura.

(4) Za prekršaj iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka vozaču koji obavlja autotaksi prijevoz rješenjem će se oduzeti kartica autotaksi vozača na rok od godinu dana od dana izvršnosti rješenja.

Članak 113. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 5.; NN 136/2024: izmijenjen člankom 53.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 17.

Teški prekršaji pravnih osoba i fizičkih osoba – obrtnika

(1) Teškim prekršajem pravnih osoba i fizičkih osoba – obrtnika smatra se:

– ako prijevoznik obavlja javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 13. stavka 7 9. ovoga Zakona (članak 13. stavak 6.) 8.)

− ako domaći prijevoznik započne obavljati prijevoz vozilima za koja nema izvod iz licencije ili ako autotaksi prijevoznik započne obavljati autotaksi prijevoz vozilima koja nisu upisana u evidenciju iz članka 14. stavka 8. ovoga Zakona (članak 24. stavak 2.)

– ako prijevoznik na zahtjev korisnika prijevoza ne učini Opće uvjete prijevoza dostupnima ili ako ih javno ne objavi na svojim mrežnim (web) stranicama ili na drugi odgovarajući način (članak 32. stavak 6.) 5.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika tako da ga obavlja bez odgovarajuće licencije (članak 44. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika neadekvatnim vozilom ili bez pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika (članak 44. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika bez popisa putnika koji se mora nalaziti u vozilu za vrijeme prijevoza (članak 44. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika, a da se u vozilu ne nalazi preslika ugovora, izvod iz licencije za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili ovjerena vjerodostojna preslika licencije Zajednice za međunarodni prijevoz kao javnu uslugu; dokaz kojim se dokazuje radni status vozača kod prijevoznika koji obavlja prijevoz i/ili potvrda za vozače iz trećih država, ako je vozač obveznik njezina posjedovanja (članak 44. stavak 4.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika tako da prevozi putnike koji nisu upisani u popis putnika (članak 44. stavak 5.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika bez dozvole u slučaju obavljanja posebnog linijskog prijevoza putnika koji nisu navedeni u popisu putnika u mjesta i iz mjesta u kojima ne postoji organizirani javni linijski prijevoz putnika (članak 44. stavak 9.) 8.)

– ako prijevoznik obavlja shuttle prijevoz putnika tako da ga obavlja bez odgovarajuće licencije (članak 45. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja shuttle prijevoz putnika vozilima koja nemaju na vidljivom mjestu istaknutu oznaku vrste prijevoza, oznaku relacije na kojoj se prijevoz obavlja, cjenik i vrijeme polaska (članak 45. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja shuttle prijevoz putnika suprotno definiciji shutlle shuttle prijevoza iz Članak članka 4. stavka 1. točke 50 49. ovoga Zakona (članak 45. stavak 4.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika tako da ga obavlja bez odgovarajuće licencije (članak 46. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika neadekvatnim vozilom (članak 46. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika tako da isti sadrži ponovljene elemente linijskog i posebnog linijskog prijevoza i autotaksi prijevoza (članak 46. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika bez pisanog ugovora sklopljenog između naručitelja prijevoza i prijevoznika (članak 46. stavak 5.)

– ako prijevoznik obavlja povremeni prijevoz putnika a da se u vozilu ne nalazi nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument ako je povremeni prijevoz putnika reguliran ugovorom kojim je obuhvaćeno više putovanja (članak 46. stavak 7.)

– ako prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz putnika tako da ukrca putnika i započne prijevoz na području jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba za koju nema dozvolu (članak 48. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz, a da u vozilu nema uključen taksimetar ako pruža uslugu putem taksimetra ili ako na vidljivom mjestu u vozilu nema istaknut cjenik (članak 48. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz, a da u vozilu nema uključenu elektroničku aplikaciju iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja ako pruža uslugu putem aplikacije (članak 48. stavak 4.)

– ako strani prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske suprotno odredbama međunarodnog ugovora (članak 49.)

– ako prijevoznik obavlja mikroprijevoz tako da ga obavlja bez odgovarajuće licencije (članak 50. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja mikroprijevoz neadekvatnim vozilom (članak 50. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja mikroprijevoz suprotno voznom redu (članak 50. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja mikroprijevoz bez ugovora o mikroprijevozu potpisanog između naručitelja prijevoza i prijevoznika (članak 50. stavak 4.)

– ako prijevoznik tranzitni linijski prijevoz putnika preko teritorija Republike Hrvatske obavlja bez dozvole ili suprotno izdanoj dozvoli (članak 65. stavak 1.)

– ako prijevoznik u autobusu nema izvornik dozvole koji glasi na prijevoznika koji obavlja prijevoz ili nema izvornik dozvole i ugovor o podvozarstvu sklopljen između prijevoznika na kojeg glasi dozvola i prijevoznika koji obavlja prijevoz na temelju ugovora o podvozarstvu ovjeren kod javnog bilježnika prilikom obavljanja tranzitnog linijskog prijevoza putnika preko teritorija Republike Hrvatske (članak 65. stavak 2.)

– ako prijevoznik nema dozvolu iz članka 70. stavka 8. ovoga Zakona (članak 70. stavak 8.)

– ako prijevoznik koji obavlja povremeni prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu nema u vozilu pravilno popunjeni putni list (članak 72. stavak 1.)

– ako prijevoznik koristi strane dozvole za prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu tako da ih koristi za vozila za koja nema važeću ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice (članak 86. stavak 1.)

– ako prijevoznik koristi stranu dozvolu tako da se strana dozvola ne nalazi u vozilu za cijelo vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza tereta (članak 86. stavak 2.)

– ako prijevoznik koristi stranu dozvolu tako da nije pravilno popunio dozvolu, odnosno ako je mijenjao podatke unesene u dozvolu (članak 86. stavak 3.)

– ako prijevoznik koristi stranu dozvolu tako da je ne koristi u skladu s njezinom namjenom ili ako je ustupi drugom prijevozniku (članak 86. stavak 4.)

– ako prijevoznik i naručitelj prijevoza ne sklope pisani ugovor o prijevozu sukladno članku 97. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona (članak 97. stavak 6.)

– ako pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru ne objavi informacije o svim voznim redovima autobusa svih prijevoznika koji koriste autobusni kolodvor i ako o istom ne daje informacije i ako ne vrši prodaju voznih karata prijevoznika bez diskriminacije (članak 98. stavak 7.)

– ako djelatnost pružanja kolodvorskih usluga obavlja pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik koja nije registrirana za obavljanje te djelatnosti, koja nema u vlasništvu ili u zakupu objekt autobusnog kolodvora te koja nema licenciju za obavljanje te djelatnosti (članak 99. stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba – domaći prijevoznik, pravna osoba – prijevoznik Europske unije i pravna osoba – strani prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 1980,00 do 50.000,00 kuna 6630,00 eura.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba – obrtnik novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 1980,00 do 50.000,00 kuna 6630,00 eura.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 7000,00 920,00 do 15.000,00 kuna 1980,00 eura.

Članak 114. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 6.; NN 136/2024: izmijenjen člankom 54.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 18.

Teški prekršaji fizičkih osoba – vozača

(1) Teškim prekršajem fizičke osobe – vozača smatra se:

− ako vozač autotaksi vozila nema valjanu karticu autotaksi vozača i koja za vrijeme vožnje nije istaknuta u vozilu na način propisan pravilnikom iz članka 13. stavka 9. ovoga Zakona (članak 12.b stavak 1.)

– ako vozač u vozilu nema ili ako osobi ovlaštenoj za nadzor ne pokaže suglasnost izdavatelja dozvole za obavljanje podvozarstva (članak 42. stavak 3.)

– ako vozač prijevoznika u javnom linijskom prijevozu putnika postupa tako da ne prihvati i ne preveze svaku osobu uz prihvat prtljage sukladno odredbama Općih uvjeta prijevoza ili ako ne poštuje vozni red i ostale uvjete iz dozvole, odnosno ugovora o prijevozu ili ako koristi mjesta za zaustavljanje koja nisu predviđena voznim redom ili ako ukrcava ili iskrcava putnike izvan autobusnih kolodvora, putničkih terminala ili autobusnih stajališta koji su određeni voznim redom ili ako osobi ovlaštenoj za nadzor ne pokaže izvod iz licencije za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za međunarodni prijevoz kao javnu uslugu ili ako u vozilu nema ispravno popunjeni putni radni list u županijskom i međužupanijskom javnom linijskom i posebnom linijskom prijevozu i mikroprijevozu ili ako u vozilu nema primjerak ugovora o podvozarstvu ili ako u vozilu nema primjerak dozvole, ovjerenog voznog reda ili drugog dokumenta na temelju kojeg se obavlja prijevoz putnika u običnoj preslici ili ako nema u vozilu dokaz kojim se dokazuje radni status vozača kod prijevoznika koji obavlja prijevoz ili ako nema u vozilu potvrdu za vozače iz trećih država ako je obveznik njezina posjedovanja (članak 43. stavak 1.)

– ako vozač prijevoznika obavlja shuttle prijevoz putnika ako u vozilu za vrijeme obavljanja shuttle prijevoza nema presliku ugovora i cjenik i dokumente iz članka 43. stavka 1. podstavaka 6. i 10. ovoga Zakona (članak 45. stavak 3.)

– ako vozač prijevoznika obavlja povremeni prijevoz putnika a da u vozilu nema presliku ugovora o prijevozu i dokumente iz članka 43. stavka 1. podstavaka 6. i 10. ovoga Zakona (članak 46. stavak 6.)

– ako vozač prijevoznika u vozilu nema ili u slučaju kontrole osobi ovlaštenoj za nadzor ne dokaže ispunjavanje uvjeta kojima se dopušta korištenje unajmljenih vozila bez vozača za cestovni prijevoz tereta, odnosno ako nema ugovor o najmu ili ovjerenu presliku ugovora o najmu u kojem su, među ostalim, navedeni podaci o najmodavcu i najmoprimcu, datum sklapanja ugovora, trajanje ugovora te podaci o vozilu ili kada vozač nije najmoprimac, ako se u vozilu ne nalazi ugovor o radu ili ovjerena preslika ugovora o radu u kojem su navedeni podaci o najmoprimcu i vozaču, datum sklapanja ugovora o radu, rok trajanja ugovora o radu ili posljednji obračunski platni listić ili obrazac prijave vozača na zdravstveno i mirovinsko osiguranje (članak 78. stavak 3.)

– ako vozač prijevoznika u slučaju kontrole osobi ovlaštenoj za nadzor ne pokaže teretni list (članak 79. stavak 2.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se vozač motornog vozila novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 130,00 do 2000,00 kuna 260,00 eura.

Članak 115. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 7.; NN 136/2024: izmijenjen člankom 55.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 19.

Vrlo teški prekršaji

(1) Vrlo teškim prekršajem smatra se:

– ako pravne i fizičke osobe – obrtnici provode programe za stjecanje početnih kvalifikacija ili periodične izobrazbe vozača bez rješenja Ministarstva (članak 11. stavak 1.)

– ako centri za osposobljavanje obavljaju povjerene im poslove suprotno izdanom rješenju i ovom Zakonu (članak 11. stavak 4.)

– ako ispitni centri obavljaju povjerene im poslove bez rješenja Ministarstva (članak 11.a stavak 1.)

– ako ispitni centri obavljaju povjerene im poslove suprotno izdanom rješenju i ovom Zakonu (članak 11.a stavak 7.).

– ako prijevoznik nije stručno osposobljen, odnosno ako nema zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza ili ako nema sklopljen ugovor o obavljanju poslova upravitelja prijevoza s fizičkom osobom koja je stručno osposobljena, odnosno pravnom osobom koja ima zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza (članak 20. stavak 1.)

– ako prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ne pruža svoje prijevozne usluge svim korisnicima prijevoza bez diskriminacije i pod jednakim uvjetima ili ako ne donese i ne primjenjuje cjenik prijevoznih usluga i ako putnicima ne izdaje vozne karte sukladno cjeniku ili ako obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu suprotno odredbama ovoga Zakona, potpisanim ugovorima o javnoj usluzi, važećim voznim redovima, važećim dozvolama, važećim cjenicima te Općim uvjetima prijevoza ili ako za vrijeme prijevoza u vozilu nema primjerak dozvole i voznog reda ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se dokazuje pravo obavljanja prijevoza (ugovor, izvadak iz ugovora i sl.) i po kojima se prijevoz obavlja ili ako za vrijeme prijevoza u vozilu nema ostalu dokumentaciju propisanu odredbama ovoga Zakona ili ako se ne brine za red, sigurnost i redovitost obavljanja prijevoza ili ako javno, a najmanje na svojim mrežnim (web) stranicama ili na drugi odgovarajući način, ne objavi početak, izmjenu ili prestanak obavljanja prijevoza po određenom voznom redu, liniji odnosno dozvoli (članak 34.)

– ako prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u županijskom prijevozu ili međužupanijskom prijevozu jednim vozilom održava prijevoz temeljem više od jedne dozvole, odnosno voznog reda, osim u uvjetima kada to dozvoljava razina prijevozne potražnje sukladno odredbama članka 41. stavka 3. ovoga Zakona (članak 41. stavak 2.)

− ako prijevoznik ukrca putnika i započne prijevoz na području jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba za koju nema dozvolu (članak 48. stavak 1.)

− ako prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz putnika putem taksimetra, a da u vozilu za vrijeme pružanja usluge nema uključen taksimetar i ako na vidljivom mjestu u vozilu nema istaknut cjenik (članak 48. stavak 2.)

− ako prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika putem elektroničke aplikacije, a da putniku prije ulaska u vozilo, na vlastitom uređaju nisu unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja (članak 48. stavak 4.)

− ako prijevoznik mijenja uvjete pružanja usluge prijevoza koje je putnik prihvatio potvrdom narudžbe u elektroničkoj aplikaciji (članak 48. stavak 5.)

− ako prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika putem elektroničke aplikacije, a da u vozilu nema uključenu elektroničku aplikaciju za cijelo vrijeme pružanja usluge (članak 48. stavak 6.)

− ako digitalna radna platforma putem koje se može realizirati narudžba usluge autotaksi prijevoza nema registriranu djelatnost koja se odnosi na pružanje usluga u području prometa, u skladu s posebnim propisima (članak 48. stavak 8.)

− ako digitalna radna platforma putem koje se može realizirati narudžba usluge autotaksi prijevoza omogući realizaciju narudžbe putem digitalne radne platforme ako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 48. stavka 9. ovoga Zakona (članak 48. stavak 10.)

− ako digitalna radna platforma putem koje se može realizirati narudžba usluge autotaksi prijevoza ne vodi ažuriranu evidenciju pravnih i fizičkih osoba – obrtnika koji pružaju uslugu autotaksi prijevoza putem te platforme, vozača i vozila, te na zahtjev nadležnog tijela ne dostavi podatke iz evidencije (članak 48. stavak 11.)

− ako strani prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske suprotno odredbama međunarodnog ugovora (članak 49.)

– ako prijevoznik obavlja djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza bez odgovarajuće licencije ili protivno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 16. ovoga Zakona ili ako vozači ne zadovoljavaju uvjete propisane pravilnikom iz članka 33. stavka 9. ovoga Zakona (članak 51. stavak 4.) 5.)

– ako prijevoznik obavlja djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem bez odgovarajuće licencije (članak 51. stavak 5.) 6.)

– ako prijevoznik obavlja javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu suprotno izdanoj dozvoli i njezinim sastavnim dijelovima (itineraru, cjeniku i voznom redu), bez dozvole ili drugim vozilom osim autobusima (članak 62. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja međunarodni linijski prijevoz putnika na području država članica bez dozvole Zajednice ili suprotno toj dozvoli (članak 63. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu u treće države bez dozvole ili suprotno izdanoj dozvoli i njezinim sastavnim dijelovima (itineraru, cjeniku i voznom redu) (članak 64. stavak 1.)

– ako domaći prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između država članica kao kabotažu, a ne popunjava putni list (članak 68. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika između Republike Hrvatske i trećih država bez pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika ili bez dozvole ili drugim vozilima osim autobusima (članak 69. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja javni prijevoz tereta bez ugovora o prijevozu, suprotno ugovoru o prijevozu ili suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 75.)

− ako strani prijevoznik obavlja prijevoz tereta u Republiku Hrvatsku, iz Republike Hrvatske ili iz nje u tranzitu kroz Republiku Hrvatsku bez dozvole (članak 87. stavak 1.)

− ako strani prijevoznik za cijelo vrijeme trajanja vožnje na teritoriju Republike Hrvatske u vozilu nema pravilno popunjenu dozvolu za prijevoz tereta i dozvola nije pravilno popunjena (članak 87. stavak 5.)

– ako strani prijevoznik obavlja kabotažu unutarnji prijevoz (kabotažu) na teritoriju Republike Hrvatske bez posebne dozvole kada to nije predviđeno međunarodnim ugovorom odnosno u suprotnosti s međunarodnim ugovorom (članak 90. stavak 1.)

– ako strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije, koji obavljaju prijevoz tereta za treće zemlje ili iz njih nemaju potrebne dozvole za prijevoz tereta (članak 92.a stavak 4.)

– ako domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije obavljaju izvanredni prijevoz bez dozvole odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i/ili dimenzije vozila premašuju dozvoljene veličine (članak 92.a stavak 10.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja nisu u vlasništvu pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe ili koja nisu uzeta u zakup (članak 93. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a da se dokaz o raspoloživosti vozila za takav prijevoz ne nalazi u vozilu (članak 93. stavak 2.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe tako da vozilom ne upravlja osoba zaposlena kod pravne ili fizičke osobe ili sama fizička osoba – obrtnik (članak 93. stavak 3.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe tako da se u vozilu ne nalazi dokaz da je osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe zaposlena kod pravne ili fizičke osobe ili je sama fizička osoba (članak 93. stavak 4.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe tako da vozila kojima se obavlja prijevoz za vlastite potrebe nisu označena i opremljena sukladno propisu iz članka 13. stavka 7. ovoga Zakona (članak 93. stavak 5.)

– ako prijevoznik nije prijavio obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nadležnom upravnom tijelu (članak 93. stavak 6.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe prije izdavanja Prijave prijevoza za vlastite potrebe (članak 93. stavak 8.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe tako da se izvod Prijave prijevoza za vlastite potrebe ne nalazi u vozilu (članak 93. stavak 11.)

– ako prijevoznik obavlja međunarodni prijevoz osoba za vlastite potrebe tako da ne pribavi potvrdu o prijavi prijevoza za vlastite potrebe (članak 94. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz osoba za vlastite potrebe tako da se potvrda o prijavi prijevoza za vlastite potrebe za vrijeme prijevoza ne nalazi u vozilu (članak 94. stavak 3.)

– ako prijevoznik koji obavlja prijevoz putnika za vlastite potrebe u unutarnjem cestovnom prometu u vozilu nema dokaz da obavlja prijevoz za vlastite potrebe (članak 94. stavak 6.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz tereta za vlastite potrebe suprotno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 43. ovoga Zakona ili bez ispunjenih dodatnih uvjeta za obavljanje prijevoza tereta za vlastite potrebe (članak 95. stavak 1.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz tereta za vlastite potrebe tako da u vozilu tijekom obavljanja prijevoza nema dokaz da obavlja prijevoz za vlastite potrebe (članak 95. stavak 2.)

– ako prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na županijskim, međužupanijskim i međunarodnim linijama u mjestu u kojem postoji autobusni kolodvor ne koristi taj autobusni kolodvor (članak 100. stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba – domaći prijevoznik, pravna osoba – prijevoznik Europske unije i pravna osoba – strani prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 3310,00 do 70.000,00 kuna 9290,00 eura.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba – obrtnik novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 3310,00 do 70.000,00 kuna 9290,00 eura.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna. 1320,00 do 3310,00 eura.

(5) Za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 9., 11. i 12. ovoga članka kaznit će se vozač motornog vozila novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura.

Članak 116. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 8.; NN 136/2024: izmijenjen člankom 56.; NN 77/2026: izmijenjen člankom 20.

Najteži prekršaji

(1) Najtežim prekršajem smatra se:

– ako domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen (članak 5. stavak 4.) 5.)

– ako domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema pravo upravljati tim vozilom s obzirom na životnu dob (članak 8. stavak 6.)

– ako centar za osposobljavanje i ispitni centar provodi početnu kvalifikaciju za vozače državljane država članica u Republici Hrvatskoj koji u njoj nemaju uobičajeno boravište, ako provodi početnu kvalifikaciju za vozače državljane trećih država koji nisu zaposleni u pravnim osobama ili obrtima s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj odnosno koji za njih ne rade te ako provode periodičnu izobrazbu u Republici Hrvatskoj za vozače državljane država članica i vozače državljane trećih država koji u njoj nemaju uobičajeno boravište ili u njoj ne rade (članak 10. stavci 1., 2. i 3.)

− ako prijevoznik dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema valjanu karticu autotaksi vozača (članak 12.b stavak 11.)

− ako vozilo kojim se obavlja autotaksi prijevoz nije označeno registarskim pločicama namijenjenim za autotaksi vozila (članak 13. stavak 3.)

– ako pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik odnosno druga fizička osoba obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu bez licencije ili ako nije upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza (članak 14. stavak 1.)

– ako autotaksi prijevoznik ne vodi evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz (članak 14. stavak 7.) 8.)

– ako autotaksi prijevoznik na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor ne da evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz na uvid (članak 14. stavak 9.) 10.)

– ako autotaksi prijevoznik ne prijavi izdavatelju licencije promjene u evidenciji u roku od osam dana od dana nastanka promjene (članak 14. stavak 10.) 11.)

– ako prijevoznik obavlja djelatnost temeljem na temelju izdane licencije za vrijeme trajanja mjere o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti (članak 26. stavak 6.)

– ako prijevoznik danom pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o trajnom ukidanju licencije ne obustavi obavljanje djelatnosti za koju je licencija izdana (članak 27. stavak 5.)

– ako pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik odnosno druga fizička osoba obavlja djelatnost međunarodnog javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta bez licencije Zajednice ili ako nije upisana u sudski odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza (članak 28. stavak 1.)

– ako prijevoznik povjeri obavljanje prijevoza vozaču iz trećih država kojemu nije izdana potvrda za vozače iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 (članak 30. stavak 4.)

– ako prijevoznik obavlja prijevoz putnika bez odgovarajuće dozvole odnosno ako nema potpisan ugovor o obavljanju županijskog prijevoza kao javne usluge (članak 33. stavci 2., 3. i 4.)

– ako pravna ili fizička osoba – obrtnik ili druga fizička osoba obavlja autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu bez licencije ili dozvole ili suprotno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona (članak 47. stavak 1.)

− ako prijevoznik utvrdi cjenik autotaksi prijevoza koji nije u skladu s načinom određivanja cijena autotaksi usluga propisanim pravilnikom iz članka 13. stavka 9. ovoga Zakona (članak 48. stavak 3.)

− ako prijevoznik obavlja autotaksi prijevoz putnika, a da putniku za izvršenu uslugu autotaksi prijevoza nije izdao račun koji sadrži elemente cjenika propisane pravilnikom iz članka 13. stavka 9. ovoga Zakona (članak 48. stavak 7.)

– ako strani prijevoznik obavlja prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu naizmjeničnim vožnjama bez dozvole (članak 71. stavak 1.)

– ako domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije obavljaju izvanredni prijevoz tereta u cestovnom prometu bez dozvole za izvanredni prijevoz (članak 77. stavak 2.)

– ako domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije obavljaju izvanredni prijevoz tereta tako da se dozvola tijekom prijevoza ne nalazi u vozilu ili ako dozvola nije pravilno popunjena (članak 77. stavak 3.)

− ako prijevoznik Europske unije ne obavlja kabotažu u prijevozu putnika na području Republike Hrvatske suprotno Uredbi (EZ) br. 1073/2009 (članak 91.) sukladno odredbama članka 33. stavka 6. ovoga Zakona (članak 91.)

– ako prijevoznik odnosno tvrtka za agencijsku djelatnost koju prijevoznik ovlasti ne obave Prijavu izvanrednog prijevoza (članak 92.a stavak 7.)

– ako prijevoznik Europske unije obavlja kabotažu u prijevozu tereta na području Republike Hrvatske suprotno Uredbi (EZ) br. 1072/2009 (članak 92.)

– ako pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik obavlja agencijsku djelatnost u cestovnom prijevozu bez licencije ili ako nije registriran za obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu (članak 96. stavak 2.)

– ako pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik obavlja djelatnost pružanja kolodvorskih usluga na teretnim kolodvorima bez licencije (članak 102. stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba – domaći prijevoznik, pravna osoba – prijevoznik Europske unije i pravna osoba – strani prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 35.000,00 4640,00 do 100.000,00 kuna 13.270,00 eura.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba – obrtnik odnosno druga fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 35.000,00 4640,00 do 100.000,00 kuna 13.270,00 eura.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 35.000,00 kuna. 2650,00 do 4640,00 eura.

(5) Za prekršaj iz stavka 1. podstavka 17. ovoga članka kaznit će se vozač motornog vozila novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura.