Zakon o porezu na dodanu vrijednost
Izmjene: NN 152/2024
Izmjene i dopune, NN 152/2024. Nastali tekst vrijedio od 1. siječnja 2025. do 29. ožujka 2025.
Ovim je aktom izmijenjeno 20 članaka i dodano 13 članaka.
Članci su navedeni pod svojim brojevima u zakonu, a uz svaki stoji odredba ovoga akta koja ga je promijenila.
Ovako se prikazuje izbrisani tekst, ovako dodani, a okomita crta uz odredbu znači da je u cijelosti dodana ili izbrisana.
Članak 2. izmijenjenčlankom 1. ovoga akta
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11. 12. 2006.) (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća 2006/112/EZ),
– Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. kojom se utvrđuju detaljna pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđen u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području države članice povrata nego u nekoj drugoj državi članici (SL L 44, 20. 2. 2009.),
– Trinaesta Direktiva Vijeća 86/560/EEZ od 17. studenoga 1986. o usklađivanju zakona država članica vezano za porez na promet – postupci za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području Zajednice (SL L 326, 21. 11. 1986.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2018/912 od 22. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu obveze poštovanja odredbe o najnižoj standardnoj stopi (SL L 162, 27. 6. 2018.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2016/1065 od 27. lipnja 2016. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u vezi s tretmanom vrijednosnih kupona (SL L 177, 1. 7. 2016.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu (SL L 348, 29. 12. 2017.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2018/1713 od 6. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost koje se primjenjuju na knjige, novine i časopise (SL L 286, 14. 11. 2018.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2018/1910 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost za oporezivanje trgovine među državama članicama (SL L 311, 7. 12. 2018.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2019/475 od 18. veljače 2019. o izmjeni direktiva 2006/112/EZ i 2008/118/EZ u pogledu uključivanja talijanske općine Campione d΄Italia i talijanskih voda Luganskog jezera u carinsko područje Unije i teritorijalno područje primjene Direktive 2008/118/EZ (SL L 83, 25. 3. 2019.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2019/1995 od 21. studenoga 2019. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu odredaba koje se odnose na prodaju robe na daljinu i određene isporuke robe na domaćem tržištu (SL L 310, 2. 12. 2019.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2019/2235 od 16. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i Direktive 2008/118/EZ o općim aranžmanima za trošarine u pogledu obrambenih napora unutar okvira Unije (SL L 336, 30. 12. 2019.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2020/1756 od 20. studenoga 2020. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu identifikacije poreznih obveznika u Sjevernoj Irskoj (SL L 396, 25. 11. 2020.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2022/542 od 5. travnja 2022. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive (EU) 2020/285 u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost (SL L 107, 6. 4. 2022.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2020/284 od 18. veljače 2020. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu uvođenja određenih zahtjeva za pružatelje platnih usluga (SL L 62, 2. 3. 2020.),
− Direktiva Vijeća (EU) 2020/285 od 18. veljače 2020. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća i Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu administrativne suradnje i razmjene informacija u svrhe praćenja ispravne primjene posebne odredbe za mala poduzeća (SL L 62, 2. 3. 2020.).
Članak 4. izmijenjenčlankom 2. ovoga akta
(1) Predmet oporezivanja PDV-om je:
1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav,
2. stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu:
a) porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik iz članka 90. ovoga Zakona i na njega se ne odnose odredbe članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona,
b) u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom a) i b) ovoga Zakona ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik,
c) u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama, ako se trošarina na stjecanje unutar Europske unije obračunava u tuzemstvu u skladu sa propisima koji uređuju trošarine, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona,
3. obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav,
4. uvoz dobara.
(2) »Prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona, ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, smatraju se:
a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm3 ili snage motora iznad 7,2 kW,
b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu i
c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od 1.550 kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama.
(3) »Novim prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona smatraju se prijevozna sredstva iz stavka 2. ovoga članka koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:
a) plovila i zrakoplovi su isporučeni unutar tri mjeseca od datuma prve uporabe, a za kopnena motorna vozila ovo razdoblje iznosi šest mjeseci,
b) nisu prešla više od 6.000 km u slučaju kopnenih motornih vozila, nisu plovila više od 100 sati u slučaju plovila ili nisu letjela više od 40 sati u slučaju zrakoplova.
(4) »Dobrima koja podliježu trošarinama« u smislu ovoga Zakona smatraju se alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti prema propisima koji uređuju trošarine, osim plina koji se isporučuje putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s predmetom oporezivanja.
Članak 21. izmijenjenčlankom 3. ovoga akta
(1) Mjestom obavljanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi te pomoćnih usluga u vezi s tim pristupom, obavljenih poreznom obvezniku, smatra se mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na pristup događanjima iz toga stavka ako je prisutnost virtualna.
(3) Mjestom obavljanja usluga i pomoćnih usluga u vezi s kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim aktivnostima kao što su izložbe i sajmovi, uključujući obavljanje usluga organizatora takvih aktivnosti osobi koja nije porezni obveznik, smatra se mjesto gdje se te aktivnosti stvarno odvijaju.
(4) Ako se usluge i pomoćne usluge iz stavka 3. ovoga članka odnose na aktivnosti koje se prenose preko interneta ili se na drugi način u virtualnom obliku stavljaju na raspolaganje, mjesto obavljanja usluge je mjesto u kojem osoba koja nije porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište.
(5) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik jest mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju:
a) pomoćne usluge u prijevozu kao što su utovar, istovar, pretovar, rukovanje i slično,
b) procjena pokretnih materijalnih dobara i radovi na takvim dobrima.
Članak 25. izmijenjenčlankom 4. ovoga akta
Ministar financija može radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, neoporezivanja ili narušavanja načela tržišnog natjecanja pravilnikom propisati da se za usluge iz članka 17., članka 21. stavka 4. i članaka 17., 23., 24. i 26. ovoga Zakona smatra:
a) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi u tuzemstvu, izvan Europske unije ako se te usluge stvarno koriste izvan Europske unije,
b) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi izvan Europske unije, u tuzemstvu ako se te usluge stvarno koriste u tuzemstvu.
Članak 37. izmijenjenčlankom 5. ovoga akta
(1) PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka oporezivog događaja.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka obveze obračuna PDV-a:
a) u slučaju stjecanja dobara unutar Europske unije,
b) u slučajevima iz članka 32. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.
(3) Na stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno u tuzemstvu primjenjuje se stopa PDV-a koja se za takva dobra primjenjuje u tuzemstvu.
(4) Na uvoz dobara primjenjuje se stopa PDV-a koja se za takva dobra primjenjuje u tuzemstvu.
Članak 38. izmijenjenčlankom 6. ovoga akta
(1) PDV se obračunava i plaća po stopi od 25%.
(2) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 5% na isporuke sljedećih dobara i usluga:
a) sve vrste kruha,
b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), nadomjestke za majčino mlijeko,
c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju te osim onih koje se u cijelosti ili većim dijelom sastoje od videozapisa ili glazbenog sadržaja,
d) lijekove koji imaju odobrenje nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode,
e) medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane općim aktom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
f) kinoulaznice, ulaznice za koncerte, sportska događanja i kulturna događanja, osim onih iz članka 39. stavka 1. točke n) ovoga Zakona,
g) novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, koje izlaze dnevno, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju te osim onih koje se u cijelosti ili većim dijelom sastoje od videozapisa ili glazbenog sadržaja,
h) znanstvene časopise,
i) dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu,
j) jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla, maslac i margarin,
k) isporuku živih životinja: goveda, svinja, ovaca, koza, konja, magaraca, domaće peradi, kunića i zečeva,
l) isporuku svježeg ili rashlađenog mesa i jestivih klaoničkih proizvoda od: goveda, svinja, ovaca, koza, konja, magaraca, domaće peradi, kunića i zečeva,
m) isporuku svježih ili rashlađenih kobasica i sličnih proizvoda od mesa, mesnih klaoničkih proizvoda ili krvi,
n) isporuku žive ribe,
o) isporuku svježe ili rashlađene ribe, mekušaca i ostalih vodenih beskralježnjaka,
p) isporuku svježih ili rashlađenih rakova: jastoga, hlapova, škampa, kozica,
r) isporuku svježeg ili rashlađenog povrća, korijena i gomolja, uključujući mahunasto suho povrće,
s) isporuku svježeg i suhog voća i orašastih plodova,
t) isporuku svježih jaja peradi, u ljusci,
u) sadnice i sjemenje,
v) gnojiva i pesticide te druge agrokemijske proizvode,
z) proizvode koji se pretežito koriste kao hrana za životinje, osim hrane za kućne ljubimce.
(3) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% na isporuke sljedećih dobara i usluga:
a) usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma,
b) novine i časopise novinskog nakladnika koji ima statut medija te novine i časopise nakladnika za koje ne postoji obveza donošenja statuta medija prema posebnom propisu, osim onih iz stavka 2. točke g) ovoga članka koji izlaze periodično, osim onih koji u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju te osim onih koji se u cijelosti ili većim dijelom sastoje od videozapisa ili glazbenog sadržaja,
c) dječje sjedalice za automobile i dječje pelene,
d) menstrualne potrepštine,
e) isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži, u smislu javne vodoopskrbe i javne odvodnje prema posebnom propisu,
f) isporuku električne energije do drugog isporučitelja ili krajnjeg korisnika, uključujući naknade vezane uz tu isporuku,
g) isporuku prirodnog plina i grijanja iz toplinskih stanica, uključujući naknade vezane uz te isporuke,
h) ogrjevno drvo, pelet, briket i sječku,
i) javnu uslugu prikupljanja miješanog sakupljanja komunalnog otpada, biorazgradivog koju pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i odvojenog sakupljanja otpada prema sukladno posebnom propisu kojim se uređuje gospodarenje otpadom,
j) urne i ljesove,
k) usluge i povezana autorska prava pisaca, skladatelja i umjetnika izvođača te nositelja fonogramskih prava koji su članovi odgovarajućih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje obavljaju tu djelatnost prema posebnim propisima iz područja autorskog i srodnih prava te uz prethodno odobrenje tijela državne uprave nadležnog za intelektualno vlasništvo,
l) pripremanje i usluživanje jela i slastica u ugostiteljskom objektu i izvan ugostiteljskog objekta prema posebnom propisu.
(4) Iznimno od stavka 3. točke g) ovoga članka, na isporuke prirodnog plina, uključujući naknade vezane uz tu isporuku, obavljene u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2025., PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 5%.
(5) Iznimno od stavka 3. točaka g) i h) ovoga članka, na isporuku grijanja iz toplinskih stanica uključujući naknade vezane za tu isporuku te isporuku ogrjevnog drva, peleta, briketa i sječke, obavljene do 31. ožujka 2025., PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 5%.
(6) PDV se obračunava i plaća po stopi od 0% na isporuku i ugradnju solarnih ploča na privatne stambene objekte, prostore za stanovanje te javne i druge zgrade koje se koriste za aktivnosti od javnog interesa te isporuku i ugradnju solarnih ploča u blizini takvih objekata, prostora i zgrada.
(7) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s primjenom snižene stope PDV-a te što se smatra pripremanjem i usluživanjem jela i slastica u ugostiteljskom objektu i izvan ugostiteljskog objekta, koristeći za isporuku dobara iz stavka 2. točaka j) do z) i stavka 3. točaka g) i h) ovoga članka Kombiniranu nomenklaturu (KN) iz Priloga I. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/1987.
Članak 41. izmijenjenčlankom 7. ovoga akta
(1) PDV-a su oslobođene:
a) isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobra ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. dobra se isporučuju drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koja djeluje kao takva, u drugoj državi članici i
2. porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik kojoj se obavlja isporuka registrirana je za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te je isporučitelju dala svoj PDV identifikacijski broj,
b) isporuke novih prijevoznih sredstava koja prodavatelj, kupac ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik,
c) isporuke dobara koja podliježu trošarinama koja prodavatelj, kupac ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije, osim dobara koja podliježu trošarinama, nisu predmet oporezivanja PDV-om, ako su ta dobra otpremljena ili prevezena u skladu s propisima koji uređuju trošarine,
d) isporuke dobara koja se premještaju u drugu državu članicu, za koje bi postojalo pravo na oslobođenje prema točkama a), b) i c) ovoga stavka da su obavljene drugom poreznom obvezniku.
(2) Oslobođenje iz stavka 1. točke a) ovoga članka ne primjenjuje se ako porezni obveznik isporučitelj ne podnese Zbirnu prijavu iz članka 88. ovoga Zakona ili ako u podnesenoj Zbirnoj prijavi ne iskaže točne podatke iz članka 88. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona, osim ako može opravdati svoj propust u skladu sa zahtjevima Porezne uprave.
(3) Oslobođenje iz stavka 1. točke a) ovoga članka ne primjenjuje se na isporuku dobara koju obavi mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te na isporuku dobara obavljenu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona.
(4) Oslobođenje iz stavka 1. točke c) ovoga članka ne primjenjuje se na isporuku dobara koja podliježu trošarinama koju obavi mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Oslobođenje iz stavka 1. točaka a), c) i d) ovoga članka ne primjenjuje se na isporuku dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete ili posebni postupak za prodaju putem javne dražbe.
Članak 44.a dodančlankom 8. ovoga akta
(1) Nakon primitka odobrenja Europske komisije, danog na temelju zahtjeva Republike Hrvatske, o primjeni oslobođenja od PDV-a za dobra uvezena u korist žrtava katastrofa, ministar financija može, pod istim uvjetima, naredbom propisati da je plaćanja PDV-a u tuzemstvu oslobođeno stjecanje dobara unutar Europske unije i isporuke tih dobara i usluga povezanih s tim dobrima, uključujući usluge iznajmljivanja.
(2) Ako se dobra ili usluge za koje je primijenjeno oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. ovoga članka koriste u svrhe koje nisu obuhvaćene odobrenjem Europske komisije, korištenje tih dobara ili usluga podliježe PDV-u pod istim uvjetima koji su na snazi u trenutku kada uvjeti za oslobođenje više nisu ispunjeni.
Članak 45. izmijenjenčlankom 9. ovoga akta
(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće transakcije:
1. isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije,
2. isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Europske unije sam kupac koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun,
3. isporuke dobara ovlaštenim tijelima koja ih izvoze iz Europske unije, u okviru njihovih humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti koje obavljaju izvan Europske unije,
4. obavljene usluge, uključujući prijevozne i pripadajuće pomoćne usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u skladu s člankom 39. stavkom 1. i člankom 40. stavkom 1. ovoga Zakona, ako su one izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara u smislu članka 28. stavaka 2. i 3. te članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ako se isporuka dobara iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odnosi na dobra koja u osobnoj prtljazi iznose putnici, oslobođenje se primjenjuje isključivo uz sljedeće uvjete:
a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske unije,
b) da je ukupna vrijednost isporuke veća od 100,00 eura uključujući PDV,
c) da su dobra prevezena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka i
d) da postoji dokaz o izvozu, odnosno račun i obrazac koji je potvrdila carinarnica potvrdio carinski ured na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.
(3) Prebivalištem ili uobičajenim boravištem u smislu stavka 2. ovoga članka smatra se mjesto upisano u putovnicu, osobnu iskaznicu ili drugi dokument koji Republika Hrvatska priznaje kao identifikacijsku ispravu.
(4) Za isporuke iz stavka 2. ovoga članka isporučitelj dobara ostvaruje oslobođenje od PDV-a kada primi dokaz o izvozu, a već obavljeno oporezivanje izvezenih dobara porezni obveznik može ispraviti u razdoblju oporezivanja u kojem je zaprimljen dokaz o izvozu.
(5) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na naftne derivate.
(6) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ostvaruje se putem zahtjeva za povrat PDV-a.
(7) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrazaca za isporuke dobara iz stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke d) ovoga članka za povrat PDV-a, postupak, potrebne dokaze o izvozu i knjigovodstvenu evidenciju za provedbu tih stavaka ovoga članka.
Članak 51. izmijenjenčlankom 10. ovoga akta
(1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je sljedeće:
a) isporuke dobara namijenjenih podnošenju carinarnici carinskom uredu i po potrebi za privremeni smještaj,
b) isporuke dobara koje se unose i smještaju u slobodnu zonu ili slobodno skladište,
c) isporuke dobara koje se u skladu s carinskim propisima stavljaju u postupak carinskog skladištenja ili postupak unutarnje proizvodnje.
(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara i obavljanje usluga na tim dobrima na mjestima navedenima u stavku 1. ovoga članka, tako dugo dok se na njih primjenjuje postupak iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Plaćanja PDV-a oslobođene su i usluge povezane s isporukama iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.
Članak 58. izmijenjenčlankom 11. ovoga akta
(1) Porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
(2) Pretporez je iznos PDV-a koji porezni obveznik treba platiti ili je plaćen u Republici Hrvatskoj pri uvozu i iznos PDV-a koji je plaćen temeljem članka 75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
(3) Porezni obveznici, osim iznosa pretporeza navedenih u stavku 1. i 2. ovoga članka, mogu odbiti i sljedeće iznose:
1. PDV koji treba platiti na stjecanje dobara unutar Europske unije prema članku 4. stavku 1. točki 2.a) i članku 9. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona,
2. PDV koji treba platiti prema članku 10. stavku 4. ovoga Zakona.
(4) Porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i obavljanje usluga:
1. oslobođenih plaćanja PDV-a u tuzemstvu prema člancima 39., 40. i 114. ovoga Zakona,
2. u inozemstvu, koje bi prema člancima 39., 40. i 114. ovoga Zakona bile oslobođene PDV-a da su obavljene u tuzemstvu.
(5) Porezni obveznik može odbiti pretporez koji se odnosi na dobra i usluge nabavljene za transakcije, osim onih koje su oslobođene na temelju članka 90. ovoga Zakona, koje se odnose na djelatnosti iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona, obavljene izvan Republike Hrvatske, a za koje bi postojalo pravo na odbitak pretporeza da su obavljene u Republici Hrvatskoj.
(6) Porezni obveznik može odbiti pretporez koji se odnosi na isporuke dobara i usluge iz članka 38. stavka 6., članka 40. stavka 8., članka 41. stavka 1., članka 43., članka 44. stavka 1. točke 35. i članaka 45., 46., 47., 48., 49., 51., članka 52. stavaka 1. i 2. te članaka 53. i 93. ovoga Zakona.
(7) Porezni obveznik može odbiti pretporez koji se odnosi na transakcije koje su oslobođene PDV-a prema odredbama članka 40. stavka 1. točaka a), b), c), d), e) i f) ovoga Zakona, ako primatelj usluga ima sjedište izvan Europske unije ili ako se te transakcije izravno odnose na dobra namijenjena izvozu.
(8) Ako se radi o nekretninama ili drugim gospodarskim dobrima koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koriste i za potrebe poslovanja poreznog obveznika i za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, PDV se može odbiti samo u dijelu koji se koristi u poslovne svrhe poreznog obveznika.
Članak 65.b dodančlankom 12. ovoga akta
(1) Ako se iznos PDV-a koji je porezni obveznik obračunao ili trebao obračunati na obavljene isporuke poveća na temelju rješenja Porezne uprave, tada porezni obveznik može izdati ispravljeni račun s ispravno obračunanim PDV-om, a primatelj isporuke može, za nastalu razliku, ostvariti pravo na odbitak pretporeza u skladu s člankom 57. ovoga Zakona u razdoblju oporezivanja u kojem je primio taj račun.
(2) Ako se promijeni iznos PDV-a obračunan pri uvozu dobara koji je porezni obveznik odbio kao pretporez, porezni obveznik može na temelju dokumenta Carinske uprave ispraviti odbitak pretporeza za nastalu razliku.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje sadržaj računa iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 67. izmijenjenčlankom 13. ovoga akta
(1) Porezni obveznik koji na području Europske unije nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu iz koje su obavljene isporuke, prebivalište ili uobičajeno boravište ima pod uvjetima propisanima ovim Zakonom pravo na povrat PDV-a zaračunanog za pokretna dobra i usluge koje su mu obavili drugi porezni obveznici u Republici Hrvatskoj ili koji mu je zaračunan prilikom uvoza dobara u Republici Hrvatskoj. Pravo na povrat PDV-a ostvaruje se pod uvjetom da u državi podrijetla podnositelja zahtjeva tuzemni porezni obveznik također ima pravo na povrat PDV-a pri čemu se ta uzajamnost utvrđuje razmjenom obavijesti između poreznog tijela Republike Hrvatske i poreznog tijela treće zemlje.
(2) Pravo na povrat PDV-a iz stavka 1. ovoga članka ima porezni obveznik koji u razdoblju za koje traži povrat PDV-a nije obavljao isporuke dobara i usluge za koje je mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj, osim:
a) prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga, oslobođenih plaćanja PDV-a u skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom 35., člancima 45., 46. i 47., člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. ovoga Zakona,
b) usluga i isporuka dobara za koje je u skladu s člankom 10. stavkom 4., člankom 75. stavkom 1. točkama 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. ovoga Zakona PDV obvezna platiti osoba kojoj su isporuke obavljene.
(3) Kod povrata PDV-a iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na odbitak pretporeza.
(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na povrat PDV-a za:
a) iznose PDV-a koji su, prema odredbama ovoga Zakona netočno zaračunani,
b) iznose PDV-a koji su zaračunani za isporuke dobara koje su oslobođene ili mogu biti oslobođene plaćanja PDV-a u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. te članka 45. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.
(5) Porezni obveznik iz stavka 2. ovoga članka da bi ostvario pravo na povrat PDV-a mora Poreznoj upravi predati zahtjev za povrat PDV-a najkasnije do 30. lipnja kalendarske godine nakon završetka kalendarske godine na koju se zahtjev odnosi.
(6) Razdoblje povrata ne smije biti dulje od jedne kalendarske godine niti kraće od tri kalendarska mjeseca zaredom. Zahtjevi za povrat mogu se odnositi i na razdoblje kraće od tri mjeseca ako to razdoblje obuhvaća kraj kalendarske godine.
(7) Zahtjev za povrat PDV-a koji se odnosi na razdoblje povrata kraće od jedne kalendarske godine, ali ne kraće od tri mjeseca, može se podnijeti ako iznos PDV-a za koji se traži povrat nije manji od 400,00 eura.
(8) Zahtjev za povrat PDV-a koji se odnosi na razdoblje povrata od jedne kalendarske godine, može se podnijeti ako iznos PDV-a za koji se traži povrat nije manji od 50,00 eura.
(9) Porezna uprava u roku od najviše osam mjeseci od primitka zahtjeva za povrat PDV-a donosi rješenje o tome je li zahtjev odobren u cijelosti ili djelomično ili nije odobren.
(10) Ako je zahtjev za povrat odobren, Porezna uprava izvršava povrat odobrenog iznosa najkasnije u roku od 10 radnih dana po isteku roka iz stavka 9. ovoga članka na račun podnositelja zahtjeva o njegovom trošku.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje postupak, oblik i sadržaj obrasca za povrat PDV-a te odredbe o zastupanju podnositelja zahtjeva za povrat PDV-a.
Članak 77. izmijenjenčlankom 14. ovoga akta
(1) Svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona. Ako se porezni obveznik ne prijavi u registar obveznika PDV-a, iako je vrijednost njegovih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona, Porezna uprava upisuje ga u registar obveznika PDV-a po službenoj dužnosti o čemu donosi rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Porezni obveznik koji obavlja transakcije unutar Europske unije obvezan je od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja na propisanom obrascu. Porezni obveznik obvezan je Poreznoj upravi prijaviti svaku promjenu ili prestanak obavljanja djelatnosti.
(2) Obveza za podnošenje zahtjeva za izdavanje PDV identifikacijskog broja ne odnosi se na porezne obveznike iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, male porezne obveznike iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te porezne obveznike koji obavljaju isključivo transakcije oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza.
(3) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a koji stječu dobra unutar Europske unije koja u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona nisu predmet oporezivanja PDV-om obvezan je Poreznoj upravi prijaviti obavljanje takvih stjecanja kada ona postanu predmet oporezivanja PDV-om i nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.
(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, svaki porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj i koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluga u drugoj državi članici obvezan platiti PDV prema članku 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ i svaki porezni obveznik primatelj usluga iz članka 75. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona obvezan je Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.
(5) Porezna uprava dodijelit će PDV identifikacijski broj:
a) svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim poreznom obvezniku iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona i poreznom obvezniku koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. ovoga Zakona,
b) svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji stječe dobra unutar Europske unije u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona te svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona,
c) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj obavlja stjecanje dobara unutar Europske unije za potrebe svoje gospodarske djelatnosti iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona koja se obavlja izvan Republike Hrvatske,
d) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj prima usluge za koje je obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona,
e) svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.
(6) PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se dodaje predznak »HR«.
(7) Porezna uprava može odbiti dodjelu ili ukinuti dodijeljeni PDV identifikacijski broj ako utvrdi da više ne postoje razlozi za registriranje za potrebe PDV-a ili ako porezni obveznik zloupotrebljava PDV identifikacijski broj. Porezna uprava donijet će o tome rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(8) U slučaju sumnje u opravdanost dodjele PDV identifikacijskog broja Porezna uprava može od poreznog obveznika kojem je PDV identifikacijski broj dodijeljen tražiti podnošenje instrumenta osiguranja plaćanja PDV-a za razdoblje od najviše 12 mjeseci. Ako porezni obveznik ne podnese instrument osiguranja, Porezna uprava ukinut će PDV identifikacijski broj, o čemu donosi rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(9) Porezna uprava može suspendirati PDV identifikacijski broj te će o tome obavijestiti poreznog obveznika. Suspendiranje PDV identifikacijskog broja ne smatra se ukidanjem. Suspendirani PDV identifikacijski broj Porezna uprava može ponovo aktivirati. Porezna uprava ukinut će suspendirani PDV identifikacijski broj u slučaju da porezni obveznik u roku od jedne godine ne dostavi dokaz kojim se otklanja razlog suspendiranja PDV identifikacijskog broja.
(10) Ministar financija pravilnikom propisuje sadržaj, oblik i način podnošenja obrasca iz ovoga članka, postupak dodjele, suspendiranja i ukidanja PDV identifikacijskog broja, postupak vezan uz podnošenje instrumenta osiguranja plaćanja PDV-a i postupak za prijavu u registar obveznika PDV-a.
Članak 79. izmijenjenčlankom 15. ovoga akta
(1) Račun mora sadržavati sljedeće podatke:
1. broj računa i datum izdavanja,
2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja),
3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu ili opseg obavljenih usluga,
5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa,
6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a,
7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,
8. stopu PDV-a,
9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen,
10. zbrojni iznos naknade i PDV-a.
(2) Porezni obveznik obvezan je u računu iskazivati osobni identifikacijski broj. Za transakcije unutar Europske unije porezni obveznik obvezan je u računu iskazati PDV identifikacijski broj.
(3) Porezni obveznik koji obavlja oslobođene isporuke dobara ili usluga mora se u računu pozvati na odredbe ovoga Zakona kojim je to oslobođenje propisano, odnosno na odredbe članka 10. ovoga Zakona ili odgovarajuću odredbu Direktive Vijeća 2006/112/EZ-a ili navesti napomenu koja upućuje na oslobođenje. U tim slučajevima u računu ne smiju biti iskazani podaci iz stavka 1. točaka 8., 9. i 10. ovoga članka, već samo zbrojni iznos naknade.
(4) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja iz članka 91. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja – putničke agencije«.
(5) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže iz članka 95. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja marže – rabljena dobra«, »posebni postupak oporezivanja marže – umjetnička djela«, odnosno»posebni postupak oporezivanja marže – kolekcionarski ili antikni predmeti«.
(6) Kada kupac koji prima isporuku izdaje račun umjesto isporučitelja u računu mora navesti »samoizdavanje računa«.
(7) U slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV isporučitelj u računu mora navesti »prijenos porezne obveze« ili engleski izraz »reverse charge«.
(8) Ako porezni obveznik imenuje poreznog zastupnika iz članka 126. ovoga Zakona, u računu mora biti iskazano ime i prezime (naziv), adresa, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika.
(9) Računi za isporuke novih prijevoznih sredstava unutar Europske unije obavljene u smislu članka 41. stavka 1. točke a) i b) ovoga Zakona moraju sadržavati i podatke iz članka 4. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
(10) Ako porezni obveznik u računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.
(11) Ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.
(12) Porezni obveznik za obavljene isporuke dobara i usluga čiji iznos nije viši od 100,00 eura može izdati pojednostavljeni račun može izdati pojednostavnjeni račun u slučaju kada iznos računa nije veći od 100,00 eura, kada je izdani račun isprava koja se smatra računom u skladu s člankom 78. stavkom 7. ovoga Zakona ili kada primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike iz članka 90. ovoga Zakona. Takav račun mora sadržavati sljedeće podatke:
1. broj računa i datum izdavanja,
2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja) te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i slično),
3. ime i prezime (naziv), osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
5. iznos naknade s uključenim PDV-om razvrstane po stopi PDV-a,
6. iznos obračunanog PDV-a razvrstanog po stopi PDV-a,
7. kada je izdana isprava ili obavijest koja se smatra računom u skladu s člankom 78. stavkom 7. ovoga Zakona, uputu na prvobitni račun uz pojedinosti koje su izmijenjene.
(13) Porezni obveznik ne smije izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara ili usluga koje obavi u drugu državu članicu u kojoj se treba platiti PDV, ili njegova stalna poslovna jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ, a osoba koja je obvezna platiti PDV je osoba kojoj je dobro bilo isporučeno, odnosno usluga obavljena.
(14) Porezni obveznik koji u drugoj državi članici u kojoj se treba platiti PDV nema sjedište ili njegova stalna poslova jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ obavi isporuku dobara ili usluga primatelju koji je obvezan platiti PDV, na računu umjesto svih podataka iz stavka 1. točaka 6., 7., 8. i 9. ovoga članka navodi poreznu osnovicu tih dobara i usluga te količinu isporučenih dobara ili usluga i njihov naziv.
Članak 89.a dodančlankom 16. ovoga akta
U smislu članaka 90. do 90.f ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
1. »godišnji promet u državi članici« je ukupna godišnja vrijednost isporuka dobara i usluga, bez PDV-a, koje je porezni obveznik obavio u toj državi članici tijekom kalendarske godine,
2. »godišnji promet u Uniji« je ukupna godišnja vrijednost isporuka dobara i usluga, bez PDV-a, koje je porezni obveznik obavio na području Europske unije tijekom kalendarske godine.
Članak 89.b dodančlankom 16. ovoga akta
(1) Oslobođenje od plaćanja PDV-a propisano člankom 90. ovoga Zakona primjenjuje se na isporuke dobara i usluga koje obavljaju mali porezni obveznici.
(2) Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz ovoga članka ne primjenjuje se:
a) na isporuke novih prijevoznih sredstava prema uvjetima iz članka 41. stavka 1. točaka a) i b) ovoga Zakona,
b) u slučaju prijenosa porezne obveze na male porezne obveznike u smislu članka 75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 90. izmijenjenčlancima 17. i 18. ovoga akta
(1) »Malim poreznim obveznikom« u smislu ovoga Zakona smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s Porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od 40.000,00 eura. (2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka čiji godišnji promet u tuzemstvu nije bio veći od 60.000,00 eura oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza. (3) Porezni obveznik i usluga obavljene u tuzemstvu.
(2) Porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u drugoj državi članici ima pravo primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a iz stavka 1. ovoga članka može od Porezne uprave zatražiti da se na njega ne primjenjuje stavak 2. ovoga članka što ga obvezuje sljedeće tri kalendarske godine na redovni postupak oporezivanja prema ovome Zakonu. Ako je porezni obveznik podnio zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a, smatrat će se da je zahtjev usvojen ako Porezna uprava u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje o istom. (5) Vrijednost ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(4) Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se:
a) na isporuke novih prijevoznih sredstava prema uvjetima iz članka 41. stavka 1. točke a) i b) ovoga Zakona,
b) u slučaju prijenosa porezne obveze na male porezne obveznike u smislu članka 75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavka 2. ovoga Zakona.
a) godišnji promet u Uniji nije bio veći od 100.000,00 eura,
b) vrijednost isporuka dobara i usluga, u smislu stavka 1. obavljenih u tuzemstvu nije bila veća od 60.000,00 eura.
(3) Godišnja vrijednost isporuka dobara i usluga za primjenu oslobođenja iz ovoga članka, bez PDV-a, obuhvaća:
a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje su oporezive, b i usluga koje bi bile oporezive kad bi ih isporučio porezni obveznik koji nema pravo na oslobođenje,
b) vrijednosti isporuka iz članka 38. stavka 6. ovoga Zakona, za koje postoji pravo na odbitak pretporeza,
c) vrijednost isporuka oslobođenih plaćanja PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48 45. i do 49. ovoga Zakona,
c) vrijednost isporuka nekretnina d) vrijednosti isporuka oslobođenih plaćanja PDV-a iz članka 41. ovoga Zakona ako se primjenjuje oslobođenje iz tog članka,
e) vrijednosti transakcija nekretninama i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka a) do g) ovoga Zakona, osim ako su te transakcije pomoćne.
(4) Isporuka materijalnih i ili nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima se u obzir pri obračunavanju u svrhu izračunavanja vrijednosti isporuka iz stavka 1 3. ovoga članka.
(5) Neovisno o članku 90.i stavku 2. ovoga Zakona, kako bi porezni obveznik primijenio oslobođenje od PDV-a u državi članici u kojoj nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište:
a) dostavlja prethodnu obavijest državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta i
b) za primjenu oslobođenja od PDV-a dodijeljen mu je individualni identifikacijski broj za oslobođenje samo u državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta.
(6) Individualni identifikacijski broj za oslobođenje iz stavka 5. točke b) ovoga članka je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se dodaje nastavak »EX«.
(7) Porezni obveznik unaprijed obavješćuje državu članicu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta putem ažuriranja prethodne obavijesti, o svakoj promjeni prethodno dostavljenih informacija u skladu sa stavkom 5. točkom a) ovoga članka, uključujući namjeru da primjenjuje oslobođenje u državi članici ili državama članicama koje nisu države članice navedene u prethodnoj obavijesti te odluku o prestanku primjene odredbe o oslobođenju u državi članici ili državama članicama u kojima taj porezni obveznik nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište.
(8) Primjena odredbe o oslobođenju iz stavka 7. ovoga članka prestaje od prvoga dana sljedećeg kalendarskog tromjesečja koji slijedi nakon primitka informacija od poreznog obveznika ili, ako su te informacije primljene tijekom zadnjeg mjeseca kalendarskog tromjesečja, od prvoga dana drugog mjeseca sljedećeg kalendarskog tromjesečja.
(9) Oslobođenje od plaćanja PDV-a primjenjuje se u pogledu države članice u kojoj porezni obveznik nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i u kojoj taj porezni obveznik namjerava primjenjivati oslobođenje od plaćanja PDV-a:
a) od dana kada je poreznog obveznika država članica njegova sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta obavijestila o individualnom identifikacijskom broju u slučaju kada je porezni obveznik dostavio prethodnu obavijest ili
b) od dana kada je država članica sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznom obvezniku potvrdila individualni identifikacijski broj u slučaju kada je porezni obveznik dostavio ažuriranu prethodnu obavijest.
(10) Država članica iz stavka 9. točke a) ovoga članka najkasnije u roku od 35 radnih dana nakon primitka prethodne obavijesti iz stavka 5. točke a) ovoga članka ili obavijesti o ažuriranju prethodne obavijesti iz stavka 7. ovoga članka, osim u posebnim slučajevima u kojima radi sprečavanja utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza državi članici može biti potrebno dodatno vrijeme za provedbu potrebnih provjera, obavještava poreznog obveznika o individualnom identifikacijskom broju, odnosno potvrdi toga broja.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi posebnog postupka s registracijom za potrebe PDV-a, odnosno upisom u registar obveznika PDV-a poreznih obveznika iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, prijelazom s redovnog oporezivanja na posebni postupak oporezivanja iz stavka 1. ovoga članka i obrnuto te propisuje dodjelu i ukidanje individualnog identifikacijskog broja u slučaju kada porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka želi primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u drugim državama članicama u kojima nema sjedište, prebivalište i uobičajeno boravište.
Članak 90.a dodančlankom 18. ovoga akta
(1) Prethodna obavijest iz članka 90. stavka 5. točke a) ovoga Zakona sadržava sljedeće informacije:
a) ime, djelatnost, pravni oblik i adresu poreznog obveznika,
b) državu članicu ili države članice u kojima porezni obveznik namjerava primjenjivati oslobođenje,
c) ukupnu vrijednost isporuka dobara i/ili usluga obavljenih u državi članici u kojoj porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i u svim drugim državama članicama tijekom prethodne kalendarske godine,
d) ukupnu vrijednost isporuka dobara i/ili usluga obavljenih u državi članici u kojoj porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i u svim drugim državama članicama tijekom tekuće kalendarske godine prije obavijesti.
(2) Informacije iz stavka 1. točke c) ovoga članka potrebno je navesti za svaku prethodnu kalendarsku godinu u vezi s bilo kojom državom članicom koja primjenjuje mogućnost produljenja razdoblja zabrane primjene oslobođenja na dvije kalendarske godine.
(3) Ako obavijesti državu članicu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta u skladu s člankom 90. stavkom 7. ovoga Zakona da namjerava primjenjivati oslobođenje od plaćanja PDV-a u državi članici ili državama članicama koje nisu države članice navedene u prethodnoj obavijesti, porezni obveznik nije obvezan dati informacije iz stavka 1. ovoga članka koje su već uključene u izvješća koja su prethodno podnesena na temelju članka 90.b ovoga Zakona.
(4) Ažuriranje prethodne obavijesti iz stavka 3. ovoga članka uključuje individualni identifikacijski broj iz članka 90. stavka 5. točke b) ovoga Zakona.
Članak 90.b dodančlankom 18. ovoga akta
(1) Porezni obveznik, koji primjenjuje oslobođenje iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona u državi članici u kojoj nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u skladu s postupkom iz članka 90. stavaka 5. do 8. ovoga Zakona, za svako kalendarsko tromjesečje državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta podnosi sljedeće informacije, uključujući individualni identifikacijski broj iz članka 90. stavka 5. točke b) ovoga Zakona:
a) ukupnu vrijednost isporuka obavljenih tijekom kalendarskog tromjesečja u državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta ili »0« ako nije bilo isporuka,
b) ukupnu vrijednost isporuka obavljenih tijekom kalendarskog tromjesečja u svakoj državi članici koja nije država članica sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta ili »0« ako nije bilo isporuka.
(2) Porezni obveznik informacije iz stavka 1. ovoga članka dostavlja u roku od jednog mjeseca od završetka kalendarskog tromjesečja.
(3) Ako prijeđe prag godišnjeg prometa u Uniji iz članka 90. stavka 2. točke a) ovoga Zakona, porezni obveznik o tome obavješćuje državu članicu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta u roku od 15 radnih dana. Istodobno porezni obveznik mora prijaviti vrijednost isporuka iz stavka 1. ovoga članka koje su izvršene od početka tekućeg kalendarskog tromjesečja do datuma prelaska praga godišnjeg prometa u Uniji.
Članak 90.c dodančlankom 18. ovoga akta
(1) U vezi s člankom 90.a stavkom 1. točkama c) i d) i člankom 90.b stavkom 1. ovoga Zakona primjenjuje se sljedeće:
a) vrijednosti se sastoje od iznosa navedenih u članku 90. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona,
b) vrijednosti se navode u eurima,
c) ako država članica koja odobrava oslobođenje primjenjuje različite pragove za različite poslovne sektore, porezni obveznik mora toj državi članici zasebno prijaviti ukupnu vrijednost isporuka dobara i/ili usluga u pogledu svakog praga koji se eventualno primjenjuje.
(2) Informacije iz članka 90. stavaka 5. do 8. te iz članka 90.b stavaka 1. i 3. ovoga Zakona podnose se elektroničkim putem.
Članak 90.d dodančlankom 18. ovoga akta
(1) Porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje u tuzemstvu i koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu ne mora u odnosu na isporuke obuhvaćene oslobođenjem u tuzemstvu:
a) biti registriran za potrebe PDV-a na temelju članka 77. ovoga Zakona,
b) podnositi prijavu PDV-a na temelju članka 85. ovoga Zakona.
(2) Porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od plaćanja PDV-a u tuzemstvu gdje ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i u bilo kojoj državi članici u kojoj nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište ne mora u vezi s isporukama obuhvaćenima oslobođenjem u tuzemstvu podnositi prijavu PDV-a na temelju članka 85. ovoga Zakona.
(3) Iznimno od ovoga članka, ako porezni obveznik ne poštuje pravila iz članka 90.b ovoga Zakona, Porezna uprava može od njega zahtijevati da ispuni obveze iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 90.e dodančlankom 18. ovoga akta
Država članica sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta bez odgode deaktivira individualni identifikacijski broj iz članka 90. stavka 5. točke b) ovoga Zakona ili, ako porezni obveznik i dalje primjenjuje oslobođenje u drugoj državi članici ili drugim državama članicama, prilagođuje informacije primljene na temelju članka 90. stavaka 5. do 8. ovoga Zakona u pogledu dotične države članice ili država članica u sljedećim slučajevima:
a) ukupna vrijednost isporuka koje je prijavio porezni obveznik prelazi iznos iz članka 90. stavka 2. točke a) ovoga Zakona,
b) država članica koja odobrava oslobođenje od plaćanja PDV-a obavijestila je da porezni obveznik nema pravo na oslobođenje ili da se oslobođenje prestalo primjenjivati u toj državi članici,
c) porezni obveznik dostavio je obavijest o svojoj odluci da prestaje primjenjivati oslobođenje ili
d) porezni obveznik dostavio je obavijest o tome, ili se inače može pretpostaviti da su njegove djelatnosti prestale.
Članak 90.f dodančlankom 18. ovoga akta
(1) Porezni obveznik, neovisno o tome ima li sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, ne može primjenjivati oslobođenje iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona u tuzemstvu tijekom razdoblja od jedne kalendarske godine ako je u prethodnoj kalendarskoj godini prešao prag iz članka 90. stavka 2. točke b) ovoga Zakona.
(2) Oslobođenje iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona prestaje se primjenjivati od trenutka kada je prijeđen prag iz tog stavka.
(3) Porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici koja odobrava oslobođenje od plaćanja PDV-a ne može primjenjivati to oslobođenje ako je prešao prag godišnjeg prometa u Uniji iz članka 90. stavka 2. točke a) ovoga Zakona u prethodnoj kalendarskoj godini.
(4) Ako je tijekom kalendarske godine prijeđen prag godišnjeg prometa u Uniji iz članka 90. stavka 2. točke a) ovoga Zakona, oslobođenje koje se odobrava poreznom obvezniku koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici koja odobrava oslobođenje od plaćanja PDV-a prestaje se primjenjivati od tog trenutka.
Članak 90.g dodančlankom 18. ovoga akta
Porezni obveznik iz članka 90. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.
Članak 90.h dodančlankom 18. ovoga akta
Porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona može od Porezne uprave zatražiti da se na njega primjenjuje redovni postupak oporezivanja PDV-om koji je obvezan primjenjivati u tekućoj i sljedećoj kalendarskoj godini. Ako je porezni obveznik podnio zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a, smatrat će se da je zahtjev usvojen ako Porezna uprava u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje o istom.
Članak 90.i dodančlankom 18. ovoga akta
(1) »Mali porezni obveznik« je svaki porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od plaćanja PDV-a u državi članici u kojoj postoji obveza plaćanja PDV-a u skladu s člankom 90. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Porezni obveznici sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu koji primjenjuju oslobođenje od plaćanja PDV-a samo u tuzemstvu nisu obvezni zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja, osim ako obavljaju transakcije iz članka 77. stavka 5. točaka b), d) ili e) ovoga Zakona.
(3) Porezni obveznici sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu koji primjenjuju oslobođenje od plaćanja PDV-a samo u tuzemstvu nisu obvezni podnositi prijavu PDV-a iz članka 85. ovoga Zakona, osim u slučajevima iz članka 85. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 95. izmijenjenčlankom 19. ovoga akta
(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
a) »rabljena dobra« označavaju materijalnu pokretnu imovinu koja je prikladna za daljnju uporabu u stanju u kojem se nalazi ili nakon popravka, uz iznimku umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta te plemenitih kovina iz KN oznake 7106, 7108, 7110 i 7112 i dragoga kamenja iz KN oznake 7102 i 7103,
b) »umjetnička djela« označavaju predmete navedene u Dodatku III., Dijelu A ovoga Zakona,
c) »kolekcionarski predmeti« označavaju predmete navedene u Dodatku III., Dijelu B ovoga Zakona,
d) »antikni predmeti« označavaju predmete navedene u Dodatku III., Dijelu C, ovoga Zakona,
e) »preprodavatelj« je porezni obveznik koji u okviru svoje gospodarske djelatnosti radi preprodaje kupuje ili uvozi za potrebe svoje djelatnosti rabljena dobra i/ili umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete, bilo da taj porezni obveznik djeluje za svoj račun ili za račun druge osobe prema ugovoru kojim je utvrđeno plaćanje provizije pri prodaji ili kupnji.
(2) Za isporuke rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje obavi preprodavatelj primjenjuje se posebni postupak oporezivanja razlike u cijeni (marže) koju preprodavatelj ostvari.
(3) Posebni postupak oporezivanja marže ne primjenjuje se na isporuke novih prijevoznih sredstava, obavljene u skladu s uvjetima iz članka 41. stavka 1. točaka a) i b) ovoga Zakona.
(4) Za isporuke dobara iz stavka 2. ovoga članka koje obavi preprodavatelj primjenjuje se posebni postupak oporezivanja marže, ako mu je navedena dobra na području Europske unije isporučila jedna od sljedećih osoba:
a) osoba koje nije porezni obveznik,
b) porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 40. stavkom 2. ovoga Zakona
c) drugi porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 90. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona i uključuje gospodarska dobra,
d) drugi preprodavatelj, čija je isporuka oporeziva po posebnom postupku oporezivanja marže.
(5) Na isporuke dobara iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe članka 13. stavka 3. ovoga Zakona.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete.
Članak 97. izmijenjenčlankom 20. ovoga akta
(1) Preprodavatelj, po vlastitom izboru, može primijeniti oporezivanje marže pri sljedećim isporukama:
a) umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje sam uvozi,
b) umjetničkih djela koja mu isporuči njihov autor ili njegovi pravni sljednici,
c) umjetničkih djela koja mu isporuči porezni obveznik koji nije preprodavatelj.
(2) Preprodavatelj koji se odluči za primjenu postupka oporezivanja marže u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je taj postupak primjenjivati dvije kalendarske godine.
(3) O početku primjene postupka oporezivanja marže u slučaju iz stavka 1. ovoga članka preprodavatelj mora u pisanom obliku izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave u roku za predaju prijave PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja kalendarske godine u kojem je porezni obveznik primijenio postupak oporezivanja marže.
(4) Preprodavatelj iz stavka 2. ovoga članka, može nakon isteka dvije kalendarske godine odustati od primjene postupka oporezivanja marže. O tome u pisanom obliku podnosi izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku za predaju prijave PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja kalendarske godine u kojoj prestaje primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže. Ako u navedenom roku ne podnese pisanu obavijest nadležnoj ispostavi Porezne uprave, preprodavatelj nastavlja primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže tijekom sljedeće dvije kalendarske godine.
(5) Porezna osnovica za isporuke koje se oporezuju po postupku oporezivanja marže u smislu stavka 1. ovoga članka je osnovica utvrđena u skladu s člankom 96. stavkom 1. ovoga Zakona. Za isporuke umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje je oporezivi preprodavatelj sam uvezao, carinskoj osnovici odnosno nabavnoj cijeni mora se dodati iznos PDV-a.
Članak 106. izmijenjenčlankom 21. ovoga akta
Posebni postupak iz članka 104. ovoga Zakona primjenjuje se na isporuke koje obavi organizator prodaje putem javne dražbe, djelujući u svoje ime i za račun jedne od sljedećih osoba:
a) osobe koja nije porezni obveznik,
b) drugog poreznog obveznika, čija je isporuka dobara koju je obavio temeljem ugovora prema kojemu se plaća provizija za prodaju oslobođena u skladu s člankom 40. stavkom 2. ovoga Zakona,
c) drugog poreznog obveznika, čija je isporuka dobara koju je obavio temeljem ugovora prema kojemu se plaća provizija za prodaju oslobođena u skladu s člankom 90. stavkom 1. ovoga Zakona i uključuje gospodarska dobra,
d) preprodavatelja, čija je isporuka dobara koju je obavio temeljem ugovora prema kojemu se plaća provizija za prodaju oporeziva po posebnom postupku oporezivanja marže.
Članak 125.hn izmijenjenčlankom 22. ovoga akta
Iznimno od članka 37. stavka 2 4. točke b) ovoga Zakona, za potrebe posebnog postupka za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz PDV se obračunava i plaća po stopi iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 125.i izmijenjenčlankom 23. ovoga akta
(1) Porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 2.000.000,00 eura bez PDV-a, može obračunavati i plaćati PDV na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke.
(2) Vrijednost isporuka iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na vrijednost isporuka iz članka 90. stavaka 5 3. i 6 4. ovoga Zakona.
(3) Iznimno od članka 30. ovoga Zakona, poreznom obvezniku koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama obveza obračuna PDV-a nastaje na dan primitka plaćanja.
(4) Iznimno od članka 57. ovoga Zakona, porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama ima pravo na odbitak pretporeza u trenutku kada je isporučitelju platio račun za isporučena dobra ili obavljene usluge.
(5) Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u računu mora navesti »obračun prema naplaćenim naknadama«.
Članak 131. izmijenjenčlankom 24. ovoga akta
(1) Novčanom kaznom za prekršaj kaznit će se porezni obveznik u iznosu od 260,00 do 66.360,00 eura, ako:
1. netočno utvrdi poreznu osnovicu (članak 7. stavak 10., članci 33., 34., 35., 92. i 96. te članak 97. stavak 5.),
2. ne obračuna PDV po propisanoj stopi (članci 37. i 38.),
3. koristi oslobođenja od plaćanja PDV-a suprotno odredbama Zakona (članak 39. stavci 1. i 2., članak 40. stavci 1. i 2., članci 41., 42., članak 43. stavci 1. i 2., članak 44. stavci 1. i 2., članak 45. stavci 1., 2., 4., 5. i 6., članak 46., članak 47. stavci 1. i 2., članak 48. stavak 1., članci 49., 50., članak 51. stavci 1., 2. i 3., članak 52. stavci 1., 2. i 3., članci 53. i 54.),
4. odbije pretporez koji se po ovome Zakonu ne može odbiti (članak 57. stavak 2., članci 94., 101., 116. i članak 124. stavak 1.),
5. ne uplati ili ne uplati u propisanom roku obračunani i prijavljeni iznos PDV-a na propisani uplatni račun (članak 76.),
6. ne izda račun ili ga ne izda u propisanom roku (članak 78. stavci 1. i 3.),
7. račun izda primatelj koji ne ispunjava uvjete za izdavanje računa (članak 78. stavak 5.),
8. ne čuva račune i ostalu dokumentaciju u propisanom roku (članak 82. stavci 1., 4. i 5.),
9. u svom knjigovodstvu ne osigurava sve podatke u vezi s obračunom i plaćanjem PDV-a (članak 83.),
10. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku nadležnoj ispostavi Porezne uprave prijavu PDV-a i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze (članak 85. stavci 6. i 11.),
11. porezni obveznik u prijavi PDV-a, koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine ili za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao, ne obavi sva usklađenja i ispravke (članak 85. stavak 7.),
12. u prijavi PDV-a ne iskaže sve propisane podatke (članak 85. stavci 1. i 2.),
13. prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije ne podnese ili ne podnese u propisanom roku ili ne iskaže sve propisane podatke (članak 86.),
14. ne podnese ili ne podnese u roku prijavu za isporuke ili stjecanje novih prijevoznih sredstava ili ako ne iskaže vrijednost isporuka odnosno stjecanja novih prijevoznih sredstava (članak 87.),
15. Zbirnu prijavu ne podnese ili ju ne podnese u propisanom roku ili ne iskaže sve propisane podatke (članci 88. i 89.),
16. obračuna PDV po posebnom postupku oporezivanja, a djeluje samo kao posrednik (članak 91. stavak 1.),
17. kao preprodavatelj istodobno primjenjuje redovni postupak oporezivanja PDV-om i posebni postupak oporezivanja marže, a ne vodi ili netočno vodi posebne evidencije za svaki od ovih postupaka (članak 102.),
18. na računu za isporučena dobra koja podliježu posebnom postupku oporezivanja marže iskaže iznos PDV-a (članak 103.),
19. kao organizator prodaje putem javne dražbe u evidencijama ne iskaže propisane podatke (članak 110.),
20. kao organizator prodaje putem javne dražbe u računu ne iskaže propisane podatke ili izdvojeno iskaže iznos PDV-a (članak 111.),
21. ne izdaje račune i/ili ne vodi evidencije o transakcijama s investicijskim zlatom odnosno ne čuva potrebne podatke u propisanom roku (članak 117.),
22. ne podnese prijavu u vezi s posebnim postupcima ili je ne podnese u propisanom roku (članak 122. stavak 1., članak 125.e stavak 1., članak 125.hh stavak 1. i članak 125.ho stavci 1. i 2.),
23. obračunani i prijavljeni PDV za posebne postupke ne plati ili ne plati u propisanom roku (članci 123., 125.f, 125.hi i članak 125.ho stavak 3.),
24. ne vodi evidencije o transakcijama u okviru posebnih postupaka oporezivanja ili ako ih na zahtjev Porezne uprave Republike Hrvatske i poreznog tijela države članice potrošnje ne stavi na raspolaganje ili ih ne čuva u propisanom roku (članci 125., 125.h, 125.hk i članak 125.ho stavak 4.),
25. ne vodi evidencije o postupku oporezivanja prema naplaćenim naknadama te ako ne obračuna i uplati PDV na propisani način (članak 125.i, 125.j i 125.k),
26. kao porezni zastupnik ne plati PDV kao jamac platac (članak 126. stavak 4.),
27. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku prijavu za isporuke u druge države članice Europske unije prethodno uvezenih dobara u okviru postupaka 42 i 63 ili ako u njoj ne iskaže sve potrebne podatke (članak 44. stavak 3.),
28. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku posebnu evidenciju o primljenim računima za razdoblje oporezivanja za koje je u prijavi PDV-a iskazan pretporez u točki III.1, III.2 i/ili III.3 ili ako u njoj ne iskaže sve potrebne podatke (članak 85. stavak 10.),
29. ne podnese Prijavu usluga međunarodnog cestovnog prijevoza putnika i/ili u njoj iskaže netočne i/ili nepotpune podatke (članak 85. stavak 12.),
30. ne stavi na raspolaganje ili ne stavi na raspolaganje u roku propisanom člankom 24.b Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost evidenciju primatelja plaćanja i plaćanja u vezi s platnim uslugama koje obavlja ili ako u njoj ne iskaže sve potrebne podatke (članak 83.b stavak 1. i članak 83.d),
31. ne poveća poreznu osnovicu ako naknadno djelomično ili u cijelosti naplati potraživanje za obavljenu isporuku (članak 33. stavak 11.),
32. ne obavijesti ili ne obavijesti u propisanom roku nadležnu ispostavu Porezne uprave o obavljenom ispravku porezne osnovice zbog nemogućnosti naplate cijelog ili dijela dospjelih potraživanja (članak 33. stavak 12.),
33. ne ispravi odbitak pretporeza korištenog za primljenu isporuku dobra ili usluge, a isporučitelj je za tu isporuku naknadno ispravio poreznu osnovicu i PDV (članak 63. stavak 3.),
34. ne dostavi ili ne dostavi u propisanom roku informacije o ukupnoj vrijednosti isporuka obavljenih tijekom kalendarskog tromjesečja u državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta i u svakoj državi članici koja nije država članica sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta (članak 90.b stavci 1. i 2.),
35. ne obavijesti u roku od 15 radnih dana državu članicu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta o prijeđenom pragu godišnjeg prometa u Uniji (članak 90.b stavak 3.).
(2) Novčanom kaznom od 130,00 do 6630,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.