Izmjene: NN 143/2014

Članak 2. izmijenjenčlankom 1. ovoga akta

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11. 12. 2006.) sa zadnjom izmjenom Direktive Vijeća 2010/88/EU od 7. prosinca 2010. kojom se mijenja Direktiva 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u dijelu koji se odnosi na trajanje obveze pridržavanja minimalne standardne stope (SL L 326 kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 2013/61/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i 2008/118/EZ u pogledu najudaljenijih francuskih regija, a posebno prekomorske zemlje Mayotte (SL L 353/5, 10 28. 12. 2010.), 2013.) (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća 2006/112/EZ),

– Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. kojom se utvrđuju detaljna pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđen u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području države članice povrata nego u nekoj drugoj državi članici (SL L 44, 20. 2. 2009.),

– Trinaesta Direktiva Vijeća 86/560/EEZ od 17. studenoga 1986. o usklađivanju zakona država članica vezano za porez na promet – postupci za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području Zajednice (SL L 326, 21. 11. 1986.).

Članak 3. izmijenjenčlankom 2. ovoga akta

(1) U smislu ovoga Zakona:

a) »tuzemstvo« je područje Republike Hrvatske,

b) »Europska unija«, »područje Europske unije«, »država članica« i »područje države članice« je područje država članica i područje Europske unije koje je kao takvo određeno Ugovorom o osnivanju Europske unije, osim područja iz stavka 2. ovoga članka,

c) »treća zemlja« je bilo koja država ili područje koje nije područje Europske unije, odnosno na koje se ne primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske unije,

d) »treće područje« je dio područja države članice koje je izuzeto iz područja Europske unije u smislu točke b) ovoga stavka.

(2) Treća područja iz stavka 1. točke d) ovoga članka su sljedeća područja:

a) u Saveznoj Republici Njemačkoj: otok Heligoland i područje Büsingen,

b) u Kraljevini Španjolskoj: Ceuta, Melilla i Kanarsko otočje,

c) u Republici Italiji: Livigno, Campione d’Italia i talijanske vode jezera Lugano,

d) u Republici Francuskoj: francuski prekomorski departmani francuska područja navedena u članku 349. i članku 355. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

e) u Helenskoj Republici: planina Athos,

f) u Republici Finskoj: Alandski otoci,

g) u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske: Kanalski otoci.

(3) Transakcije u Kneževinu Monako i iz nje smatraju se u smislu ovoga Zakona transakcijama obavljenima u Republiku Francusku i iz nje.

(4) Transakcije na otok Man i s njega smatraju se u smislu ovoga Zakona transakcijama obavljenima u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske i iz nje.

(5) Transakcije u Suverene baze Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Akrotiri i Dhekelia i iz njih smatraju se u smislu ovoga Zakona transakcijama obavljenima na Cipar i s njega.

Članak 24. izmijenjenčlankom 3. ovoga akta

Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik i koja ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište izvan Europske unije smatra se mjesto gdje taj primatelj usluga ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište:

a) prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava,

b) usluge oglašavanja,

c) usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja,

d) usluge obrade podataka,

e) ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu,

f) bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja uključujući reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova,

g) ustupanje osoblja,

h) iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava,

i) suzdržavanje od obavljanja, u cijelosti ili djelomično, gospodarske djelatnosti ili prava navedenih u ovom stavku,

j) omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane,.

k) telekomunikacijske usluge,

l) usluge radijskog i televizijskog emitiranja,

m) elektronički obavljene usluge iz članka 118. točke 2. ovoga Zakona. Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi.

(2) »Telekomunikacijskim uslugama« u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijem signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijem. Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.

Članak 25. izmijenjenčlankom 4. ovoga akta

Ministar financija može radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, neoporezivanja ili narušavanja načela tržišnog natjecanja pravilnikom propisati da se za usluge iz članaka 17., 23. i 24. ovoga Zakona, osim usluga navedenih u članku 24. stavku 1. točki m) ovoga Zakona, osobama koje nisu porezni obveznici i nemaju sjedište u Europskoj uniji, 23., 24. i 26. ovoga Zakona smatra:

a) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi u tuzemstvu, izvan Europske unije, ako se te usluge stvarno koriste izvan Europske unije,

b) da je mjesto obavljanja tih usluge usluga, koje se nalazi izvan Europske unije, u tuzemstvu, ako se te usluge stvarno koriste u tuzemstvu.

(2) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, ako porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom iz koje se obavljaju usluge, prebivalištem ili uobičajenim boravištem izvan Europske unije obavlja usluge iz članka 24. stavka 1. točaka k) i l) ovoga Zakona osobama koje nisu porezni obveznici i koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, mjestom obavljanja usluga smatra se tuzemstvo, ako se navedene usluge stvarno koriste u tuzemstvu.

Članak 26. izmijenjenčlankom 5. ovoga akta

Mjestom obavljanja elektronički obavljenih usluga prema članku 24. stavku 1. točki m) ovoga Zakona koje obave porezni obveznici sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom iz koje se te usluge obavljaju, prebivalištem ili uobičajenim boravištem izvan Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici i imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije (1) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto gdje ta osoba koja nije porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište.:

a) telekomunikacijske usluge,

b) usluge radijskog i televizijskog emitiranja,

c) elektronički obavljene usluge.

(2) Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi.

(3) »Telekomunikacijskim uslugama« u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijam signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijam. Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.

(4) »Elektronički obavljenim uslugama« u smislu ovoga Zakona osobito se smatra:

a) isporuka web-sjedišta, udomljavanje web-sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme,

b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,

c) isporuka slika, tekstova i informacija te omogućavanje pristupa bazama podataka,

d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredbi,

e) učenje na daljinu.

Članak 38. izmijenjenčlankom 6. ovoga akta

(1) PDV se obračunava i plaća po stopi 25%.

(2) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 5% na isporuke sljedećih dobara i usluga:

a) sve vrste kruha,

b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje), koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), nadomjestke za majčino mlijeko,

c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, u svim fizičkim oblicima,

d) lijekove određene u skladu s Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji se izdaju na liječnički recept i koji imaju odobrenje nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode,

e) medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

f) kino ulaznice,

g) novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju,

h) znanstvene časopise.

(3) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 13% na isporuke sljedećih dobara i usluga:

a) usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma,

b) usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima,

c) novine i časopise novinskog nakladnika koji ima statut medija te novine i časopise nakladnika za koje ne postoji obveza donošenja statuta medija prema posebnom propisu, osim onih iz stavka 2. točke g) ovoga članka, otisnute na papiru koji izlaze periodično te osim onih koji u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju,

d) jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla,

e) dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu,

f) isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži,

g) bijeli šećer od trske i šećerne repe koji se na tržište stavlja u kristalnom obliku,

h) ulaznice za koncerte.

(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi primjene snižene stope PDV-a.

Članak 40. izmijenjenčlankom 7. ovoga akta

(1) PDV-a su oslobođene:

a) transakcije osiguranja i reosiguranja, uključujući s njima povezane usluge što ih obavljaju posrednici u osiguranju i reosiguranju i zastupnici u osiguranju,

b) odobravanje kredita i zajmova, uključujući i posredovanje u tim poslovima te upravljanje kreditima ili zajmovima kada to čini osoba koja ih odobrava,

c) ugovaranje kreditnih garancija i svi drugi poslovi po kreditnim garancijama ili kojemu drugom osiguranju novca te upravljanje kreditnim garancijama kada to čini osoba koja odobrava kredit,

d) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi sa štednim, tekućim i žiroračunima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim instrumentima, osim naplate duga,

e) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi s valutama, novčanicama i kovanicama koje se koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja, osim kolekcionarskih predmeta, odnosno kovanica od zlata, srebra ili drugog metala te novčanica koje se u pravilu ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja ili kovanica od numizmatičkog interesa,

f) transakcije, uključujući posredovanje, osim upravljanja i pohrane, u vezi s dionicama, udjelima u trgovačkim društvima ili udruženjima, obveznicama i drugim vrijednosnim papirima, uz iznimku dokumenata kojima se utvrđuje neko pravo nad dobrima te prava ili vrijednosnih papira kojima se utvrđuju određena prava na nekretninama,

g) usluge upravljanja investicijskim fondovima,

h) isporuka poštanskih maraka po nominalnoj vrijednosti za poštanske usluge u tuzemstvu te državnih i drugih sličnih biljega,

i) priređivanje lutrijskih igara, igara na sreću u casinima, igara klađenja i igara na sreću na automatima,

j) isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine. Građevinom u smislu ovoga Zakona smatra se objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji,

k) isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta,

l) najam stambenih prostorija.

(2) PDV-a su oslobođene isporuke dobara koja se koriste isključivo za djelatnosti oslobođene PDV-a na temelju članka 39. stavka 1. ovoga Zakona i odredbi stavka 1. ovoga članka te isporuke dobara za čije stjecanje ili nabavu odnosno uporabu nije bio moguć odbitak pretporeza prema članku 61. stavku 1. ovoga Zakona.

(3) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje ako povremeno odobrava kredite i zajmove povezane s obavljanjem isporuka dobara i usluga.

(4) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u stavku 1. točkama j) i k) ovoga članka pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti. Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke, o čemu isporučitelj i kupac moraju izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave. (5).

(5) Isporukom građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, prije prvog nastanjenja odnosno korištenja, ili isporukom kod koje od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine u smislu stavka 1. točke j) ovoga članka smatra se i isporuka rekonstruiranih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, ako su troškovi rekonstrukcije u prethodne dvije godine prije isporuke veći od 50% prodajne cijene.

(6) Građevinskim zemljištem u smislu stavka 1. točke k) ovoga članka smatra se zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.

(7) Prvim nastanjenjem odnosno korištenjem u smislu stavka 1. točke j) ovoga članka smatra se trenutak stavljanja nekretnine u uporabu o čemu porezni obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaciju.

(8) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi oslobođenja od PDV-a za ostale djelatnosti.

Članak 45. izmijenjenčlankom 40. ovoga akta

(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće transakcije:

1. isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije,

2. isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Europske unije sam kupac koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun,

3. isporuke dobara ovlaštenim tijelima koja ih izvoze iz Europske unije, u okviru njihovih humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti koje obavljaju izvan Europske unije,

4. obavljene usluge, uključujući prijevozne i pripadajuće pomoćne usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u skladu s člankom 39. stavkom 1. i člankom 40. stavkom 1. ovoga Zakona, ako su one izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara u smislu članka 28. stavaka 2. i 3. te članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Ako se isporuka dobara iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odnosi na dobra koja u osobnoj prtljazi iznose putnici, oslobođenje se primjenjuje isključivo uz sljedeće uvjete:

a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske unije,

b) da je ukupna vrijednost isporuke veća od 740,00 kuna uključujući PDV,

c) da su dobra prevezena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka i

d) da postoji dokaz o izvozu, odnosno račun i obrazac koji je potvrdila carinarnica na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.

(3) Prebivalištem ili uobičajenim boravištem u smislu stavka 2. ovoga članka smatra se mjesto upisano u putovnicu, osobnu iskaznicu ili drugi dokument koji Republika Hrvatska priznaje kao identifikacijsku ispravu.

(4) Za isporuke iz stavka 2. ovoga članka isporučitelj dobara ostvaruje oslobođenje od PDV-a kada primi dokaz o izvozu, a već obavljeno oporezivanje izvezenih dobara porezni obveznik može ispraviti u obračunskom razdoblju oporezivanja u kojem je zaprimljen dokaz o izvozu.

(5) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na naftne derivate.

(6) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ostvaruje se putem zahtjeva za povrat PDV-a.

(7) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrazaca za isporuke dobara iz stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke d) ovoga članka za povrat PDV-a, postupak, potrebne dokaze o izvozu i knjigovodstvenu evidenciju za provedbu tih stavaka ovoga članka.

Članak 48. izmijenjenčlankom 8. ovoga akta

(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće isporuke:

a) isporuke dobara ili obavljanje usluga u okviru diplomatskih i konzularnih sporazuma. Ako se dobra ne otpremaju iz Republike Hrvatske, oslobođenje od PDV-a ostvaruje se zahtjevom za povrat PDV-a,

b) isporuke dobara i obavljanje usluga Europskoj uniji, Europskoj zajednici za atomsku energiju, Europskoj središnjoj banci ili Europskoj investicijskoj banci ili organizacijama koje je osnovala Europska unija na koje se primjenjuje Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije u okvirima i pod uvjetima koji su utvrđeni tim Protokolom i Sporazumom između Republike Hrvatske i Europske unije o provedbi Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije u Republici Hrvatskoj ili sporazumima o sjedištu tih organizacija, ako to ne dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,

c) isporuke dobara ili obavljanje usluga međunarodnim tijelima koja kao takve priznaje Republika Hrvatska koja nisu navedena u točki b) ovoga stavka i članovima takvih tijela u okviru primjene mjerodavnih međunarodnih ugovora o njihovu osnivanju, statusu, djelovanju ili njihovu sjedištu koji obvezuju Republiku Hrvatsku. Ako se dobra ne otpremaju iz Republike Hrvatske, oslobođenje od PDV-a ostvaruje se zahtjevom za povrat PDV-a, uz ograničenja i pod uvjetima propisanim međunarodnim sporazumima o osnivanju tih tijela ili sporazumima o njihovu sjedištu,

d) isporuke dobara ili obavljanje usluga na području Republike Hrvatske za potrebe oružanih snaga drugih država članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) ili civilnog osoblja koje ih prati te za opskrbu njihovih menzi i kantina, kada te snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim aktivnostima,

e) isporuke dobara ili obavljanje usluga u drugu državu članicu, namijenjenih za potrebe oružanih snaga bilo koje države članice Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO), osim same države članice odredišta, za potrebe tih snaga ili civilnog osoblja koje ih prati ili za opskrbu njihovih menzi i kantina, kada te snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim aktivnostima,

f) isporuke zlata središnjim bankama.

(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi oslobođenja s oslobođenjem od PDV-a za isporuke izjednačene s izvozom, a osobito postupak ostvarivanja oslobođenja, rokove za povrat, kao i minimalni iznos računa za oslobođenje, odnosno povrat propisan stavkom 1. točkama te način ostvarivanja oslobođenja iz stavka 1. točaka a) i c) ovoga članka.

Članak 60. izmijenjenčlankom 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) odbitak pretporeza nije isključen prema članku 58. stavcima 4. i 8., članku 61. stavku 1. te članku 62. stavku 1. ovoga Zakona,

b) ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama članaka 78., 79., 80. i 81. ovoga Zakona, osim u slučaju iz točke c) ovoga stavka,

c) da za uvezena dobra ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden kao primatelj ili uvoznik dobara te u kojoj je iskazan iznos PDV-a koji treba platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje,

d) kada je obvezan platiti PDV temeljem prijenosa porezne obveze prema članku 75. stavku 1. točkama 3., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona,

e) da iznos obveze PDV-a, kao i sve podatke potrebne za obračun PDV-a na stjecanje dobara unutar Europske unije iskaže u prijavi PDV-a iz članka 85. stavka 1. ovoga Zakona i da ima račun,

f) kod plaćenog predujma pretporez može odbiti ako je primljeni račun izdan u skladu s člankom 78. stavkom 1. ovoga Zakona.

(2) Porezni obveznik odbija pretporez tako da od ukupnog iznosa PDV-a, koji je obvezan platiti za obračunsko razdoblje oporezivanja, odbije ukupni iznos pretporeza za koji su u obračunskom razdoblju oporezivanja ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza propisani ovim člankom.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi uvjeta za odbitak pretporeza.

Članak 62. izmijenjenčlancima 9. i 40. ovoga akta

(1) Ako porezni obveznik koristi dobra i usluge koje su mu obavljene, djelomično za isporuke dobara i usluga za koje je dopušten odbitak pretporeza u skladu s odredbama ovoga Zakona i za obavljanje isporuka dobara i usluga za koje nije dopušten odbitak pretporeza, tada može odbiti samo onaj dio pretporeza koji se odnosi na transakcije za koje je dopušten odbitak pretporeza.

(2) Iznos pretporeza koji se odnosi na isporuke dobara i usluga za koje je dopušten odbitak pretporeza izračunava se kao razmjerni dio na sljedeći način:

a) u brojniku: ukupna vrijednost godišnjih isporuka (prometa), bez PDV-a, od transakcija za koje je dopušten odbitak pretporeza u skladu s odredbama ovoga Zakona,

b) u nazivniku: ukupna vrijednost godišnjih isporuka (prometa), bez PDV-a, od transakcija uključenih u brojnik i transakcija za koje nije dopušten odbitak pretporeza te iznos subvencija, osim onih koje su izravno povezane s cijenom isporuka dobara ili usluga iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Kod izračuna iz stavka 2. ovoga članka ne uzimaju se u obzir sljedeći iznosi:

a) iznos prometa koji se odnosi na isporuke gospodarskih dobara koja porezni obveznik koristi za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti,

b) iznos prometa koji se odnosi na povremene isporuke nekretnina,

c) iznos prometa koji se odnosi na povremene financijske transakcije navedene u članku 40. stavku 1. točkama b) do g) ovoga Zakona.

(4) Dio pretporeza koji se može odbiti utvrđuje se na godišnjoj razini kao postotak i zaokružuje se naviše do sljedećeg cijelog broja.

(5) Dio pretporeza koji se može privremeno odbiti tijekom tekuće godine, izračunava se na temelju transakcija iz prethodne godine. Ako u prethodnoj godini takvih transakcija nije bilo ili su njihovi iznosi bili zanemarivi, porezni obveznik privremeno utvrđuje dio pretporeza koji može odbiti o čemu mora obavijestiti nadležna ispostava Porezne uprave.

(6) Odbitak pretporeza tijekom tekuće kalendarske godine na temelju privremenog izračuna, porezni obveznik je obvezan uskladiti u konačnom obračunu prijavi PDV-a koji koju podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 84 85. stavka 1 7. ovoga Zakona, pri čemu utvrđuje konačni dio pretporeza koji može odbiti.

(7) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik može dio pretporeza koji može odbiti, utvrđivati odvojeno za svaki dio svog poslovanja, uz uvjet da za svaki dio vodi odvojeno knjigovodstvo.

(8) Ako porezni obveznik izabere način utvrđivanja dijela pretporeza koji može odbiti prema stavku 7. ovoga članka, o tome mora izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prije početka obračunskog razdoblja oporezivanja u kojem počinje primjenjivati ovaj način podjele pretporeza.

(9) Porezna uprava može zabraniti poreznom obvezniku način utvrđivanja dijela pretporeza koji može odbiti propisan u stavku 7. ovoga članka ako porezni obveznik s izabranim načinom podjele pretporeza ne omogućuje nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem PDV-a u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(10) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi podjele pretporeza.

Članak 65.a dodančlankom 10. ovoga akta

(1) U slučaju prijelaza s redovnog postupka oporezivanja na posebni postupak oporezivanja prema članku 90. ovoga Zakona i obrnuto, porezni obveznik mora ispraviti odbitak pretporeza za zalihe dobara ako je odbitak viši ili niži od onog na koji je porezni obveznik imao pravo.

(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s ispravkom pretporeza za zalihe dobara.

Članak 66. izmijenjenčlankom 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju oporezivanja ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike ili može iznos preplaćenog PDV-a prenijeti u sljedeće obračunsko razdoblje oporezivanja.

(2) Ako porezni obveznik zahtijeva povrat preplaćenog PDV-a, Porezna uprava obvezna je vratiti tu razliku u roku od 30 dana od dana predaje prijave PDV-a, a najkasnije u roku od 90 dana od dana pokretanja poreznog nadzora.

Članak 67. izmijenjenčlankom 11. ovoga akta

(1) Porezni obveznik koji na području Europske unije nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu iz koje su obavljene isporuke, prebivalište ili uobičajeno boravište ima pod uvjetima propisanima ovim Zakonom pravo na povrat PDV-a zaračunanog za pokretna dobra i usluge koje su mu obavili drugi porezni obveznici u Republici Hrvatskoj ili koji mu je zaračunan prilikom uvoza dobara u Republici Hrvatskoj. Pravo na povrat PDV-a ostvaruje pod uvjetom da u državi podrijetla podnositelja zahtjeva tuzemni porezni obveznik također ima pravo na povrat PDV-a.

(2) Pravo na povrat PDV-a iz stavka 1. ovoga članka ima porezni obveznik koji u razdoblju za koje traži povrat PDV-a nije obavljao isporuke dobara i usluge za koje je mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj, osim:

a) prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga, oslobođenih plaćanja PDV-a u skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom 35., člancima 45., 46. i 47., člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. ovoga Zakona,

b) usluga za koje je u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona PDV obvezna platiti osoba kojoj su usluge obavljene.

(3) Kod povrata PDV-a iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na odbitak pretporeza.

(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na povrat PDV-a za:

a) iznose PDV-a koji su, prema odredbama ovoga Zakona netočno zaračunani,

b) iznose PDV-a koji su zaračunani za isporuke dobara koje su oslobođene ili mogu biti oslobođene plaćanja PDV-a u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. te članka 45. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.

(5) Porezni obveznik iz stavka 2. ovoga članka da bi ostvario pravo na povrat PDV-a mora Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb predati zahtjev za povrat PDV-a najkasnije do 30. lipnja kalendarske godine nakon završetka kalendarske godine na koju se zahtjev odnosi.

(6) Razdoblje povrata ne smije biti dulje od jedne kalendarske godine niti kraće od tri kalendarska mjeseca zaredom. Zahtjevi za povrat mogu se odnositi i na razdoblje kraće od tri mjeseca ako to razdoblje obuhvaća kraj kalendarske godine.

(7) Zahtjev za povrat PDV-a koji se odnosi na razdoblje povrata kraće od jedne kalendarske godine, ali ne kraće od tri mjeseca, može se podnijeti ako iznos PDV-a za koji se traži povrat nije manji od 3.100,00 kuna.

(8) Zahtjev za povrat PDV-a koji se odnosi na razdoblje povrata od jedne kalendarske godine, može se podnijeti ako iznos PDV-a za koji se traži povrat nije manji od 400,00 kuna.

(9) Porezna uprava, Područni ured Zagreb u roku od najviše osam mjeseci od primitka zahtjeva za povrat PDV-a donosi rješenje o tome je li zahtjev odobren u cijelosti ili djelomično ili nije odobren.

(10) Ako je zahtjev za povrat odobren, Porezna uprava, Područni ured Zagreb izvršava povrat odobrenog iznosa najkasnije u roku od 10 radnih dana po isteku roka iz stavka 9. ovoga članka na račun podnositelja zahtjeva o njegovom trošku.

(11) Ministar financija pravilnikom propisuje postupak, oblik i sadržaj obrasca za povrat PDV-a te odredbe o zastupanju podnositelja zahtjeva za povrat PDV-a.

Članak 76. izmijenjenčlancima 12. i 40. ovoga akta

(1) Obračunani i prijavljeni PDV za obračunsko razdoblje oporezivanja porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 2 1. i 3 2. ovoga Zakona.

(2) Razliku PDV-a po konačnom obračunu porezni obveznik mora platiti u roku iz članka 85. stavka 7. ovoga Zakona porezni obveznik mora platiti u roku za predaju konačnog obračuna plaćanje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) U roku iz stavka 1. ovoga članka PDV moraju platiti i sve osobe navedene u članku 75. stavku 1. točkama 3., 5., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.

(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, osoba koja nije registrirana za potrebe PDV-a, a koja stječe novo prijevozno sredstvo u smislu članka 4. stavka 1. točke 2.b) ovoga Zakona, plaća PDV na temelju rješenja Porezne uprave.

(6) U slučaju stjecanja novih prijevoznih sredstava prema članku 4. stavku 1. točki 2.b) ovoga Zakona, novo prijevozno sredstvo može se registrirati kod nadležnog tijela prema posebnim propisima samo uz predočenje prijave za stjecanje novih prijevoznih sredstva koju je ovjerila nadležna ispostava Porezne uprave. Za registraciju novih prijevoznih sredstava stjecatelji koji nisu registrirani za potrebe PDV-a obvezni su priložiti potvrdu o plaćenom PDV-u. Potvrda se izdaje na zahtjev stjecatelja.

(7) PDV pri uvozu plaća se u roku za plaćanje uvoznih davanja u skladu s carinskim propisima.

(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka smatra se da je PDV pri uvozu plaćen ako ga porezni obveznik, koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti, iskaže kao obvezu u prijavi PDV-a, a za takav način obračunavanja i plaćanja PDV-a poreznom obvezniku izdat će se rješenje.

(9) Porezni obveznik PDV plaća na propisani uplatni račun prema posebnim propisima.

(10) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi izdavanja rješenja i plaćanju PDV-a pri uvozu dobara.

Članak 77. izmijenjenčlankom 13. ovoga akta

(1) Svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona. Porezni obveznik koji obavlja transakcije unutar Europske unije obvezan je od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja na propisanom obrascu. Porezni obveznik obvezan je Poreznoj upravi prijaviti svaku promjenu ili prestanak obavljanja djelatnosti.

(2) Obveza za podnošenje zahtjeva za izdavanje PDV identifikacijskog broja ne odnosi se na porezne obveznike iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, male porezne obveznike iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te porezne obveznike koji obavljaju isključivo transakcije oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza.

(3) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a koji stječu dobra unutar Europske unije koja u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona nisu predmet oporezivanja PDV-om obvezan je Poreznoj upravi prijaviti obavljanje takvih stjecanja kada ona postanu predmet oporezivanja PDV-om i nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.

(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, svaki porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj i koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluga u drugoj državi članici obvezan platiti PDV prema članku 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ i svaki porezni obveznik primatelj usluga iz članka 75. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona obvezan je Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.

(5) Porezna uprava dodijelit će PDV identifikacijski broj:

a) svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim poreznom obvezniku iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona i poreznom obvezniku koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga u skladu s člankom 75. stavcima 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. ovoga Zakona,

b) svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji stječe dobra unutar Europske unije u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona te svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona,

c) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj obavlja stjecanje dobara unutar Europske unije za potrebe svoje gospodarske djelatnosti iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona koja se obavlja izvan Republike Hrvatske,

d) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj prima usluge za koje je obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona,

e) svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

(6) PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se dodaje predznak »HR«.

(7) Porezna uprava može odbiti dodjelu ili ukinuti dodijeljeni PDV identifikacijski broj ako utvrdi da više ne postoje razlozi za registriranje za potrebe PDV-a ili ako porezni obveznik zloupotrebljava PDV identifikacijski broj. Porezna uprava donijet će o tome rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(8) Porezna uprava može suspendirati PDV identifikacijski broj u slučaju sumnje na zloupotrebu PDV identifikacijskog broja te će o tome obavijestiti poreznog obveznika. Suspendiranje PDV identifikacijskog broja ne smatra se ukidanjem. Suspendirani PDV identifikacijski broj Porezna uprava može ponovo aktivirati. Porezna uprava ukinut će suspendirani PDV identifikacijski broj u slučaju da porezni obveznik u roku od jedne godine ne dostavi dokaz kojim se otklanja razlog suspendiranja PDV identifikacijskog broja.

(9) Ministar financija pravilnikom propisuje sadržaj i oblik obrasca iz ovoga članka, postupak dodjele, suspendiranja i ukidanja PDV identifikacijskog broja i postupak za prijavu u registar obveznika PDV-a.

Članak 79. izmijenjenčlankom 14. ovoga akta

(1) Račun mora sadržavati sljedeće podatke:

1. broj računa i datum izdavanja,

2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja),

3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),

4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,

5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i ako razlikuje se razlikuje od datuma izdavanja računa,

6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a,

7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,

8. stopu PDV-a,

9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen,

10. zbrojni iznos naknade i PDV-a.

(2) Porezni obveznik obvezan je u računu iskazivati osobni identifikacijski broj. Za transakcije unutar Europske unije porezni obveznik obvezan je u računu iskazati PDV identifikacijski broj.

(3) Porezni obveznik koji obavlja oslobođene isporuke dobara ili usluga mora se u računu pozvati na odredbe ovoga Zakona kojim je to oslobođenje propisano, odnosno na odredbe članka 10. ovoga Zakona ili odgovarajuću odredbu Direktive Vijeća 2006/112/EZ-a ili navesti napomenu koja upućuje na oslobođenje. U tim slučajevima u računu ne smiju biti iskazani podaci iz stavka 1. točaka 8., 9. i 10. ovoga članka, već samo zbrojni iznos naknade.

(4) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja iz članka 91. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja – putničke agencije«.

(5) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže iz članka 95. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja marže – rabljena dobra«, »posebni postupak oporezivanja marže – umjetnička djela«, odnosno»posebni postupak oporezivanja marže – kolekcionarski ili antikni predmeti«.

(6) Kada kupac koji prima isporuku izdaje račun umjesto isporučitelja u računu mora navesti »samoizdavanje računa«.

(7) U slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV isporučitelj u računu mora navesti »prijenos porezne obveze« ili engleski izraz »reverse charge«.

(8) Ako porezni obveznik imenuje poreznog zastupnika iz članka 126. ovoga Zakona, u računu mora biti iskazano ime i prezime (naziv), adresa, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika.

(9) Računi za isporuke novih prijevoznih sredstava unutar Europske unije obavljene u smislu članka 41. stavka 1. točke a) i b) ovoga Zakona moraju sadržavati i podatke iz članka 4. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.

(10) Ako porezni obveznik u računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.

(11) Ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.

(12) Porezni obveznik za obavljene isporuke dobara i usluga čiji iznos nije viši od 700,00 kuna može izdati pojednostavljeni račun. Takav račun mora sadržavati sljedeće podatke:

1. broj računa i datum izdavanja,

2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja) te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i slično),

3. ime i prezime (naziv), osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),

4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,

5. iznos naknade s uključenim PDV-om razvrstane po stopi PDV-a,

6. iznos obračunanog PDV-a razvrstanog po stopi PDV-a,

7. kada je izdana isprava ili obavijest koja se smatra računom u skladu s člankom 78. stavkom 8. ovoga Zakona, uputu na prvobitni račun uz pojedinosti koje su izmijenjene.

(13) Porezni obveznik ne smije izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara ili usluga koje obavi u drugu državu članicu u kojoj se treba platiti PDV, ili njegova stalna poslovna jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ, a osoba koja je obvezna platiti PDV je osoba kojoj je dobro bilo isporučeno, odnosno usluga obavljena.

(14) Porezni obveznik koji u drugoj državi članici u kojoj se treba platiti PDV nema sjedište ili njegova stalna poslova jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ obavi isporuku dobara ili usluga primatelju koji je obvezan platiti PDV, na računu umjesto svih podataka iz stavka 1. točaka 6., 7., 8. i 9. ovoga članka navodi poreznu osnovicu tih dobara i usluga te količinu isporučenih dobara ili usluga i njihov naziv.

Članak 84. izmijenjenčlankom 15. ovoga akta

(1) Razdoblje oporezivanja je kalendarska godina. Ako je porezni obveznik poslovao samo tijekom dijela kalendarske godine, tada je razdoblje oporezivanja razdoblje poslovanja. (2) Obračunska razdoblja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu.

(2) Iznimno od stavka 2 1. ovoga članka, za poreznog obveznika čija je vrijednost isporučenih dobara i usluga uključujući i PDV u prethodnom razdoblju oporezivanja prethodnoj kalendarskoj godini manja od 800.000,00 kuna, obračunska razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju. Porezni obveznik čija obračunska su razdoblja su oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju može se odlučiti za podnošenje prijava za razdoblje iz stavka 2 1. ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 3 2. ovoga članka ne primjenjuju se na poreznog obveznika koji obavlja transakcije unutar Europske unije.

(5) Obračunska razdoblja (4) Razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu za poreznog obveznika koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u tuzemstvu.

Članak 85. izmijenjenčlancima 16. i 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.

(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka u prijavi PDV-a koji se odnosi na određeno obračunsko razdoblje oporezivanja porezni obveznik mora navesti sljedeće podatke:

a) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona za koje je u tom obračunskom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a,

b) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, stjecanja dobara unutar Europske unije te stjecanja iz članka 9. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, obavljenih u Republici Hrvatskoj za koje je u tom obračunskom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a,

c) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 13. stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona, obavljenih na području druge države članice za koje je u tom obračunskom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a, ako su dobra poslana ili otpremljena iz Republike Hrvatske,

d) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 13. stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona, obavljenih u Republici Hrvatskoj i za koje je u tom obračunskom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a, ako se dobra pošalju ili otpreme iz druge države članice,

e) ukupnu vrijednost isporuka dobara, bez PDV-a, za koja je primatelj isporuke iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona i za koje je u tom obračunskom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a,

f) ukupnu vrijednost obavljenih usluga, bez PDV-a, iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona za koje je u tom obračunskom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a,

g) ukupnu vrijednost isporuka za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 7. te člankom 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona,

h) broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 1. točaka j) i k) ovoga Zakona,

i) broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 4. ovoga Zakona,

j) primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

(3) Prijavu iz stavka 1. ovoga članka obvezna je podnijeti i osoba koja je obvezna platiti PDV umjesto poreznog obveznika koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj, pravna osoba koja nije porezni obveznik i obvezna je platiti PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije, osoba koja je registrirana za potrebe PDV-a i stječe novo prijevozno sredstvo te porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, a koji unutar Europske unije stječe dobra koja podliježu trošarinama. Prijavu PDV-a je obvezan podnijeti i mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona kada obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica ili iz trećih zemalja za koje je prema članku 17. stavku 1. ovoga Zakona mjesto obavljanja usluge mjesto sjedišta primatelja usluge.

(4) Kod obračunavanja PDV-a potrebno je uzeti u obzir i iznose iskazane na računu iz članka 79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona.

(5) Od iznosa PDV-a koji se obračunava prema odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, odbija se pretporez u smislu članka 57. stavka 2. ovoga Zakona.

(6) Porezni obveznik prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 2., 3 1., 2. i 5 4. ovoga Zakona.

(7) Konačni obračun PDV-a porezni obveznik mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Konačni obračun PDV-a porezni obveznik je obvezan predati u roku od dva mjeseca od Porezni obveznik mora u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu. Ako porezni obveznik prestaje s poslovanjem, obvezan je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja.

(8) Ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese prijavu PDV-a ili konačni obračun PDV-a ili nema propisanu dokumentaciju i porezne evidencije, Porezna uprava može procijeniti ili utvrditi poreznu obvezu.

(9) Porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske prijavu PDV-a može podnijeti u papirnatom obliku. Prijavu PDV-a u papirnatom obliku mogu podnijeti i mali porezni obveznici koji isključivo primaju i obavljaju usluge poreznim obveznicima iz trećih zemalja.

(10) Porezni obveznik koji obavlja isporuke iz članka 75. stavka 3. Zakona podnosi i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze.

(11) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca prijave PDV-a, oblik, sadržaj i konačnog obračuna PDV-a te rokove podnošenja prijave iz stavka 6 10. ovoga članka te rokove podnošenja prijave PDV-a koju podnosi porezni obveznik koji obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske.

Članak 86. izmijenjenčlancima 17. i 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik mora podnijeti prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge u kojoj navodi sve podatke o vrijednosti stjecanja dobara, kao i o vrijednosti primljenih usluga koje su mu obavili porezni obveznici sa sjedištem u drugoj državi članici.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavka 2 1. ovoga Zakona.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca prijave za stjecanje dobara i primljene usluge.

Članak 88. izmijenjenčlancima 18. i 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a mora podnijeti Zbirnu prijavu o sljedećem:

a) stjecateljima registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra prema uvjetima navedenima u članku 41. stavku 1. točki a) ovoga Zakona i za premještanje dobara u smislu članka 41. stavka 1. točke d) ovoga Zakona,

b) osobama registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra koja su mu bila isporučena u okviru stjecanja unutar Europske unije iz članka 10. ovoga Zakona,

c) poreznim obveznicima i pravnim osobama koje nisu porezni obveznici, a registrirani su za potrebe PDV-a, kojima je obavio usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u državi članici gdje je ta transakcija oporeziva i za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

(2) Zbirna prijava podnosi se najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavka 2 1. ovoga Zakona.

(3) U Zbirnoj prijavi se navode:

a) PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu i pod kojim isporučuje dobra prema uvjetima iz članka 41. stavka 1. točke a) ovoga Zakona ili obavlja usluge prema članku 17. stavku 1. ovoga Zakona,

b) PDV identifikacijski broj pod kojim je osoba koja stječe dobra registrirana za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te pod kojim su joj unutar Europske unije dobra isporučena ili usluge obavljene,

c) za svakog stjecatelja dobara ili primatelja usluga ukupnu vrijednost isporuke dobara ili usluga koje je obavio porezni obveznik,

d) vrijednosti ispravaka porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona. Te se vrijednosti navode za obračunsko razdoblje oporezivanja tijekom kojega je osoba koja stječe dobra ili prima usluge prijavila ispravke.

(4) Vrijednosti iz stavka 3. točke c) ovoga članka iskazuju se u Zbirnoj prijavi za obračunsko razdoblje oporezivanja iz članka 84. stavka 2 1. ovoga Zakona ovoga članka. Vrijednosti iz stavka 3. točke d) ovoga članka za koje je stjecatelj primio obavijest o usklađenju, iskazuju se u Zbirnoj prijavi za obračunsko razdoblje oporezivanja iz članka 84. stavka 2 1. ovoga Zakona.

(5) U Zbirnoj prijavi u slučaju premještanja dobara navodi se i sljedeće:

1. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu,

2. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran u državi članici u kojoj je završila otprema ili prijevoz dobara u smislu članka 41. stavka 1. točke d) ovoga Zakona,

3. ukupnu vrijednost premještenih dobara utvrđenu u skladu s odredbom članka 33. stavka 6. ovoga Zakona.

(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi Zbirne prijave, uključujući oblik i sadržaj.

Članak 89. izmijenjenčlancima 19. i 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu gdje mu je izdan PDV identifikacijski broj pod kojim je obavio stjecanje, obvezan je prema članku 10. stavku 5. ovoga Zakona u Zbirnoj prijavi navesti sljedeće podatke:

a) svoj PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao dobra i obavio daljnju isporuku tih dobara,

b) PDV identifikacijski broj primatelja daljnje isporuke koji je izdan u državi članici u kojoj prijevoz ili otprema dobara završava,

c) za svakog pojedinog primatelja kojemu je obavljena isporuka iz točke b) ovoga stavka zbroj naknada bez PDV-a za isporuke koje je na taj način obavio porezni obveznik u državu članicu u kojoj otprema ili prijevoz dobara završava.

(2) Ukupna vrijednost iz stavka 1. točke c) ovoga članka iskazuje se u Zbirnoj prijavi za obračunsko razdoblje oporezivanja iz članka 84. stavka 2 1. ovoga Zakona.

Članak 90. izmijenjenčlankom 20. ovoga akta

(1) »Malim poreznim obveznikom« u smislu ovoga Zakona smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.

(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka može od Porezne uprave zatražiti da se na njega ne primjenjuje stavak 2. ovoga članka. Porezna uprava to utvrđuje rješenjem koje što ga obvezuje sljedećih pet kalendarskih godina na redovni postupak oporezivanja prema ovome Zakonu. Ako je porezni obveznik podnio zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a, smatrat će se da je zahtjev usvojen ako Porezna uprava u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje o istom.

(4) Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se:

a) na isporuke novih prijevoznih sredstava prema uvjetima iz članka 41. stavka 1. točke a) i b) ovoga Zakona,

b) u slučaju prijenosa porezne obveze na male porezne obveznike u smislu članka 75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Vrijednost isporuka dobara i usluga, u smislu stavka 1. ovoga članka, bez PDV-a, obuhvaća:

a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje bi bile su oporezive,

b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. ovoga Zakona,

c) vrijednost isporuka nekretnina i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka a) do g) ovoga Zakona, osim ako su te transakcije pomoćne.

(6) Isporuka materijalnih i nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima se u obzir pri obračunavanju vrijednosti isporuka iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike.

Članak 91. izmijenjenčlankom 21. ovoga akta

(1) Posebni postupak oporezivanja odnosi se na poslovanje putničkih agencija, ako posluju s putnicima kupcima u svoje ime, a koriste isporuke dobara i usluge drugih poreznih obveznika za obavljanje usluga putovanja. Ovaj se postupak ne primjenjuje na putničke agencije kada djeluju samo kao posrednici i na koje se za izračun porezne osnovice primjenjuju odredbe iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona. Putničkim agencijama se u smislu ovoga Zakona smatraju organizatori putovanja.

(2) Transakcije što ih putnička agencija obavi u vezi s putovanjem pod uvjetima iz ovoga članka smatraju se jedinstvenom uslugom koju putnička agencija obavlja putniku kupcu.

(3) Obavljena usluga oporeziva je prema mjestu sjedišta ili stalne poslovne jedinice putničke agencije iz koje se usluge obavljaju.

(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi primjene posebnog postupka oporezivanja putničkih agencija.

Članak 92. izmijenjenčlankom 22. ovoga akta

Porezna osnovica, u vezi s jedinstvenom uslugom, je razlika u cijeni putničke agencije, odnosno razlika između ukupne naknade, bez PDV-a, koju plaća putnik kupac i stvarnih troškova putničke agencije za isporuke dobara ili usluga koje su joj obavili drugi porezni obveznici, ako su te transakcije obavljene izravno putniku kupcu.

Članak 94. izmijenjenčlankom 23. ovoga akta

PDV koji putničkoj agenciji obračunaju drugi porezni obveznici na transakcije iz članka 91. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona koje se obavljaju izravno putnicima kupcima ne može biti odbijen ili vraćen.

Članak 97. izmijenjenčlankom 40. ovoga akta

(1) Preprodavatelj, po vlastitom izboru, može primijeniti oporezivanje marže pri sljedećim isporukama:

a) umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje sam uvozi,

b) umjetničkih djela koja mu isporuči njihov autor ili njegovi pravni sljednici.

(2) Preprodavatelj koji se odluči za primjenu postupka oporezivanja marže u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je taj postupak primjenjivati dvije kalendarske godine.

(3) O početku primjene postupka oporezivanja marže u slučaju iz stavka 1. ovoga članka preprodavatelj mora u pisanom obliku izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave u roku za predaju prijave PDV-a za prvo obračunsko razdoblje oporezivanja kalendarske godine u kojem je porezni obveznik primijenio postupak oporezivanja marže.

(4) Preprodavatelj iz stavka 2. ovoga članka, može nakon isteka dvije kalendarske godine odustati od primjene postupka oporezivanja marže. O tome u pisanom obliku podnosi izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku za predaju prijave PDV-a za prvo obračunsko razdoblje oporezivanja kalendarske godine u kojoj prestaje primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže. Ako u navedenom roku ne podnese pisanu obavijest nadležnoj ispostavi Porezne uprave, preprodavatelj nastavlja primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže tijekom sljedeće dvije kalendarske godine.

(5) Porezna osnovica za isporuke koje se oporezuju po postupku oporezivanja marže u smislu stavka 1. ovoga članka je osnovica utvrđena u skladu s člankom 96. stavkom 1. ovoga Zakona. Za isporuke umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje je oporezivi preprodavatelj sam uvezao, carinskoj osnovici odnosno nabavnoj cijeni mora se dodati iznos PDV-a.

Članak 118. izmijenjenčlankom 24. ovoga akta

(1) U vezi s posebnim postupcima oporezivanja iz članaka 119. do 125. 125.h ovoga Zakona, pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. »porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije« je porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije i koji ne mora biti registriran za potrebe PDV-a u smislu odredbi članka 77 »telekomunikacijskim uslugama« smatraju se usluge iz članka 26. stavka 1. točke a) i članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,

2. »elektronički obavljenim uslugama« osobito se smatra:

a) isporuka web sjedišta, udomljavanje web sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme,

b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,

c) isporuka slika, tekstova i informacija te osiguravanje pristupa bazama podataka,

d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredbi,

e) učenje na daljinu,

2. 3. »država članica prijave« je država članica koju izabere porezni obveznik, koji nema sjedište na području Europske unije, da bi u njoj prijavio početak obavljanja svoje djelatnosti kao poreznog obveznika na području Europske unije u skladu s odredbama članaka 119. do 125 »uslugama radijskog i televizijskog emitiranja« smatraju se usluge iz članka 26. stavka 1. točke b) ovoga Zakona,

3. »elektronički obavljenim uslugama« smatraju se usluge iz članka 26. stavka 1. točke c) i članka 26. stavka 4. ovoga Zakona,

4. »država članica potrošnje« je država članica za koju koja se smatra da je u njoj mjesto elektronički obavljenih usluga u skladu s člankom 26. ovoga Zakona mjestom obavljanja telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljenih usluga,

5. »prijava PDV-a« PDV-a za posebni postupak oporezivanja« je prijava koja sadrži podatke potrebne za utvrđivanje iznosa PDV-a koji pripada pojedinoj državi članici potrošnje.

(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu u vezi s posebnim postupcima iz ovoga članka.

Članak 119. izmijenjenčlancima 25. i 26. ovoga akta

Posebni postupak za elektronički obavljene usluge primjenjuje se na sve elektronički obavljene usluge koje porezni obveznik iz članka 120. ovoga Zakona obavi osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište U vezi s člancima 119.a do 125. ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. »porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije« je porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u bilo kojoj državi članici na području Europske unije i koji ne mora biti registriran za potrebe PDV-a,

2. »država članica prijave« je država članica koju izabere porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije kako bi u njoj prijavio početak obavljanja svoje djelatnosti kao poreznog obveznika na području Europske unije u skladu s odredbama o posebnom postupku oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge koje obavljaju porezni obveznici koji nemaju sjedište u Europskoj uniji.

Članak 119.a dodančlankom 26. ovoga akta

Posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge primjenjuje se na sve takve usluge koje porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije obavi na području Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u bilo kojoj državi članici.

Članak 120. izmijenjenčlankom 27. ovoga akta

(1) Porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije, a koji za državu članicu prijave izabere Republiku Hrvatsku, mora Poreznoj upravi elektroničkim putem prijaviti početak i prestanak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika ili promjenu djelatnosti ako na način da više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja.

(2) U prijavi iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije mora navesti sljedeće podatke: ime i prezime (naziv), poštansku adresu, elektroničku adresu, uključujući internetske stranice, nacionalni porezni broj ako ga ima i izjavu da nije registriran za potrebe PDV-a unutar Europske unije. Porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije obavještava Poreznu upravu o svim promjenama dostavljenih podataka.

(3) Poreznom obvezniku iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dodjeljuje identifikacijski broj i o tome ga izvješćuje elektroničkim putem.

Članak 121. izmijenjenčlankom 28. ovoga akta

Porezna uprava poreznog Poreznog obveznika iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona Porezna uprava brisat će iz evidencije poreznih obveznika u bilo kojem od sljedećih slučajeva ako:

a) podnese obavijest da više ne obavlja telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge iz članka 118. točke stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

b) se na drugi način može pretpostaviti da je njegova oporeziva djelatnost prestala,

c) on više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja,

d) ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka oporezivanja.

Članak 122. izmijenjenčlankom 29. ovoga akta

(1) Porezni obveznik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje u roku od 20 dana od dana završetka obračunskog razdoblja oporezivanja na koje se prijava odnosi, Poreznoj upravi podnijeti prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja, bez obzira na to je li ili nije u tom razdoblju obavljao telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljao obavljene usluge. Prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja podnosi se elektroničkim putem.

(2) U prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik mora navesti svoj identifikacijski broj iz članka 120. stavka 3. ovoga Zakona i za svaku državu članicu potrošnje, u kojoj treba platiti PDV, ukupnu vrijednost elektronički obavljenih usluga iz članka 26. ovoga Zakona u obračunskom razdoblju, oporezivanja bez PDV-a, ukupan iznos pripadajućeg PDV-a po stopama, stope PDV-a koje se primjenjuju te ukupan iznos PDV-a koji treba platiti.

(3) Novčani iznosi Iznosi u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u eurima. kunama. Ako su isporuke obavljene u drugim valutama, porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje tečaj koji vrijedi na posljednji dan razdoblja oporezivanja. Preračunavanje se obavlja prema tečaju koji objavljuje Europska središnja banka za taj dan ili, ako se tečaj za taj dan ne objavljuje, za dan sljedeće objave tečaja.

Članak 123. izmijenjenčlankom 30. ovoga akta

Porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije plaća PDV prilikom predaje prijave PDV-a iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona mora platiti PDV prilikom podnošenja prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, pozivajući se na odgovarajući referentni broj prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, a najkasnije do roka za podnošenje te prijave. Uplata se obavlja u eurima kunama na propisani uplatni račun prema posebnom propisu koji propisuje uplatne račune propisan posebnim propisom.

Članak 124. izmijenjenčlankom 31. ovoga akta

(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja iz članka 119. ovoga Zakona za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge, a koji nema sjedište u Europskoj uniji nema pravo na odbitak pretporeza prema odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na povrat PDV-a prema odredbama članka 67. ovoga Zakona, odnosno članka 2. stavka 1. Trinaeste Direktive Vijeća 86/560/EEZ i u tom slučaju ne primjenjuje se uvjet uzajamnosti iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 125. izmijenjenčlancima 32. i 33. ovoga akta

Porezni obveznik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona mora voditi evidenciju o transakcijama obuhvaćenima ovim posebnim postupkom oporezivanja kako bi omogućio poreznom tijelu države članice potrošnje provjeru točnosti ispravnosti prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja. Ta evidencija mora na zahtjev, u elektroničkom obliku biti stavljena na raspolaganje Poreznoj upravi Republike Hrvatske i poreznom tijelu države članice potrošnje. Porezni obveznik je dužan obvezan podatke čuvati 10 godina od završetka godine u kojoj su transakcije obavljene.

Članak 125.a dodančlankom 33. ovoga akta

(1) U vezi s člancima 125.b do 125.h ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. »porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici potrošnje« je porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije, ali nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području države članice potrošnje,

2. »država članica prijave« je država članica u kojoj porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište, a ako nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije, država članica u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu.

(2) Ako porezni obveznik nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije, ali u njoj ima više od jedne stalne poslovne jedinice, država članica prijave je država članica sa stalnom poslovnom jedinicom koju porezni obveznik navede kao državu u kojoj će primjenjivati posebni postupak oporezivanja, a ta ga odluka obvezuje na primjenu posebnog postupka oporezivanja u tekućoj kalendarskoj godini i tijekom sljedeće dvije kalendarske godine.

Članak 125.b dodančlankom 33. ovoga akta

Posebni postupak za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge primjenjuje se na sve takve usluge koje porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici potrošnje obavi na području Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici potrošnje.

Članak 125.c dodančlankom 33. ovoga akta

(1) Porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici potrošnje, a u Republici Hrvatskoj je prijavio primjenu posebnog postupka oporezivanja, mora Poreznoj upravi elektroničkim putem prijaviti početak i prestanak svoje djelatnosti u okviru posebnog postupka oporezivanja ili promjenu te djelatnosti na način da više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka za primjenu posebnog postupka oporezivanja koristi PDV identifikacijski broj iz članka 77. ovoga Zakona.

Članak 125.d dodančlankom 33. ovoga akta

Poreznog obveznika iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona Porezna uprava brisat će iz evidencije poreznih obveznika koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja u bilo kojem od sljedećih slučajeva ako:

a) podnese obavijest da više ne obavlja telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge,

b) se na drugi način može pretpostaviti da je njegova oporeziva djelatnost prestala,

c) više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja,

d) ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka oporezivanja.

Članak 125.e dodančlankom 33. ovoga akta

(1) Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje u roku od 20 dana od dana završetka razdoblja oporezivanja na koje se prijava odnosi, Poreznoj upravi podnijeti prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja, bez obzira je li ili nije u tom razdoblju obavljao telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge. Prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja podnosi se elektroničkim putem.

(2) U prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik mora navesti svoj PDV identifikacijski broj iz članka 77. ovoga Zakona i, za svaku državu članicu potrošnje u kojoj treba platiti PDV, ukupnu vrijednost obavljenih usluga iz članka 26. ovoga Zakona u razdoblju oporezivanja, bez PDV-a, ukupan iznos pripadajućeg PDV-a po stopama, stope PDV-a koje se primjenjuju te ukupan iznos PDV-a koji treba platiti.

(3) Ako porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona uz stalnu poslovnu jedinicu u tuzemstvu ima jednu ili više stalnih poslovnih jedinica u državama članicama iz kojih obavlja usluge, u prijavi PDV-a za posebni postupak oporezivanja, osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, mora navesti za svaku državu članicu u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu ukupnu vrijednost obavljenih usluga iz članka 26. ovoga Zakona zajedno s PDV identifikacijskim brojem ili drugim odgovarajućim poreznim brojem stalne poslovne jedinice za svaku državu članicu potrošnje.

(4) Iznosi u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u kunama. Ako su isporuke obavljene u drugim valutama, porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona primjenjuje tečaj koji vrijedi na posljednji dan razdoblja oporezivanja. Preračunavanje se obavlja prema tečaju koji objavljuje Europska središnja banka za taj dan ili, ako se tečaj za taj dan ne objavljuje, za dan sljedeće objave tečaja.

Članak 125.f dodančlankom 33. ovoga akta

Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona mora platiti PDV prilikom podnošenja prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, pozivajući se na odgovarajući referentni broj prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, a najkasnije do roka za podnošenje te prijave. Uplata se obavlja u kunama na uplatni račun propisan posebnim propisom.

Članak 125.g dodančlankom 33. ovoga akta

(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge, a koji ima sjedište u Europskoj uniji, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje nema pravo na odbitak pretporeza prema odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka u državi članici potrošnje povrat PDV-a može zatražiti sukladno članku 2. stavku 1. i članku 3. Direktive Vijeća 2008/9/EZ.

(3) Ako porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje posebni postupak oporezivanja, a u državi članici potrošnje obavlja i isporuke koje nisu obuhvaćene posebnim postupkom u vezi s kojima je obvezan registrirati se za potrebe PDV-a u toj državi članici, ima pravo na odbitak pretporeza za isporuke obuhvaćene posebnim postupkom sukladno odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ temeljem prijave PDV-a iz članka 85. ovoga Zakona, odnosno članka 250. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

Članak 125.h dodančlankom 33. ovoga akta

Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona mora voditi evidenciju o transakcijama obuhvaćenima ovim posebnim postupkom oporezivanja kako bi omogućio poreznom tijelu države članice potrošnje provjeru točnosti prijave PDV-a. Ta evidencija mora na zahtjev, u elektroničkom obliku biti stavljena na raspolaganje Poreznoj upravi Republike Hrvatske i poreznom tijelu države članice potrošnje. Porezni obveznik je obvezan podatke čuvati 10 godina od završetka godine u kojoj su transakcije obavljene.

Članak 125.i dodančlankom 33. ovoga akta

(1) Porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, može obračunavati i plaćati PDV na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke.

(2) Vrijednost isporuka iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na vrijednost isporuka iz članka 90. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.

(3) Iznimno od članka 30. ovoga Zakona, poreznom obvezniku koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama obveza obračuna PDV-a nastaje na dan primitka plaćanja.

(4) Iznimno od članka 57. ovoga Zakona, porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama ima pravo na odbitak pretporeza u trenutku kada je isporučitelju platio račun za isporučena dobra ili obavljene usluge.

(5) Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u računu mora navesti »obračun prema naplaćenim naknadama«.

Članak 125.j dodančlankom 33. ovoga akta

Obračun PDV-a prema postupku oporezivanja prema naplaćenim naknadama ne primjenjuje se na:

a) isporuke dobara unutar Europske unije,

b) stjecanje dobara unutar Europske unije,

c) isporuke ili premještanje dobara iz članka 30. stavaka 8. i 9. ovoga Zakona,

d) usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona,

e) isporuke za koje je primatelj obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 7. i članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona te u slučaju iz članka 7. stavka 9. ovoga Zakona,

f) isporuke u okviru posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici.

Članak 125.k dodančlancima 33. i 40. ovoga akta

(1) Porezni obveznik iz članka 125.i stavka 1. ovoga Zakona koji želi primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama mora najkasnije do kraja tekuće kalendarske godine podnijeti pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave o početku primjene postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

(2) Porezni obveznik koji dostavi izjavu o primjeni postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama iz stavka 1. ovoga članka može primjenjivati taj postupak od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine i time se obvezuje na primjenu toga postupka na rok od tri godine. Ako porezni obveznik, čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, u roku iz stavka 1. ovoga članka ne obavijesti nadležnu ispostavu Porezne uprave o promjeni načina obračuna PDV-a, smatrat će se da i dalje primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

(3) Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama mora osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje PDV-a.

(4) Ako nadležna ispostava Porezne uprave utvrdi da podaci koje je porezni obveznik naveo u izjavi iz stavka 1. ovoga članka nisu bili točni, može poreznom obvezniku zabraniti primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama i o tome donosi rješenje, pri čemu žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(5) Porezni obveznik koji je primjenjivao postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u prijavi PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja nakon prelaska na obračun PDV-a prema obavljenim isporukama mora iskazati sve obavljene, a nenaplaćene isporuke prije promjene načina obračuna PDV-a kao naplaćene te ima pravo odbiti PDV sadržan u primljenim isporukama koje nije platio do promjene načina obračuna PDV-a.

(6) Porezni obveznik iz stavka 5. ovoga članka mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave kao prilog uz prijavu PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja nakon prelaska na obračun PDV-a prema obavljenim isporukama dostaviti popis svih izdanih, a nenaplaćenih računa i svih primljenih, a neplaćenih računa do promjene načina obračuna PDV-a.

(7) Ministar financija propisuje detaljne odredbe za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

Članak 126. izmijenjenčlankom 34. ovoga akta

(1) Ako je prema članku 75. ovoga Zakona PDV obvezan platiti porezni obveznik koji u tuzemstvu nema sjedište, ali ima sjedište u drugoj državi članici, taj porezni obveznik može imenovati poreznog zastupnika kao osobu koja je obvezna platiti PDV.

(2) Ako je prema članku 75. ovoga Zakona PDV obvezan platiti porezni obveznik koji nema sjedište u tuzemstvu niti na području Europske unije, ali ima sjedište u trećoj zemlji ili na trećem području, taj porezni obveznik mora imenovati poreznog zastupnika kao osobu koja je obvezna platiti PDV ako Republika Hrvatska nije sklopila sporazume o međusobnoj pomoći koji su po opsegu slični onima koji su propisani Direktivom Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31. 3. 2010.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12. 10. 2010.). Porezni obveznik iz ovoga stavka ne mora imenovati poreznog zastupnika u slučaju kada taj porezni obveznik obavlja usluge prema posebnom postupku oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge iz članka 119. 119.a ovoga Zakona te u slučaju kada obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske.

(3) Porezni zastupnici iz ovoga članka moraju biti porezni obveznici sa sjedištem odnosno prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu.

(4) Porezni zastupnik odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a.

(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi poreznih zastupnika.

Članak 127. izmijenjenčlankom 35. ovoga akta

(1) Porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a, ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom transakcijom sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a.

(2) Ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o tim okolnostima i njegovoj odgovornosti za plaćanje PDV-a. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava smatrat će da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a.

(3) Porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu odgovara za plaćanje PDV-a u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

a) kada račun ili druga isprava kojom se zaračunavaju isporučena dobra ili obavljene usluge, čije je izdavanje propisano člancima 78. i 79. ovoga Zakona, nije izdana ili je u njoj netočno obračunan PDV,

b) kada poreznom obvezniku koji mu je obavio isporuku nije platio najmanje iznos PDV-a obračunanog u računu u roku propisanom posebnim propisom o financijskom poslovanju od dana izdavanja računa.

(4) Ministar financija propisuje detaljne odredbe o provedbi ovoga članka.

Članak 131. izmijenjenčlancima 36. i 40. ovoga akta

(1) Novčanom kaznom za prekršaj kaznit će se porezni obveznik u iznosu od 2.000,00 do 500.000,00 kuna, ako:

1. ne obračuna PDV na način propisan člankom 85. ovoga Zakona (članak 85. stavci 1. i 3.),

2. netočno utvrdi poreznu osnovicu (članak 7. stavak 10., članci 33., 34., 35., 92. i 96. te članak 97. stavak 5.),

3. ne obračuna PDV po propisanoj stopi (članci 37. i 38.),

4. koristi oslobođenja od plaćanja PDV-a suprotno odredbama Zakona (članci 39. do 54.)

5. odbije pretporez koji se po ovome Zakonu ne može odbiti (članak 57. stavak 2., članci 94., 101., 116. i članak 124. stavak 1.),

6. ne uplati ili ne uplati u propisanom roku obračunani i prijavljeni iznos PDV-a na propisani uplatni račun (članak 76.),

7. ne izda račun ili ga ne izda u propisanom roku (članak 78. stavci 1., 2. i 4.),

8. račun izda primatelj koji ne ispunjava uvjete za izdavanje računa (članak 78. stavak 6.),

9. ne čuva račune i ostalu dokumentaciju u propisanom roku (članak 82. stavci 1., 4. i 5.),

10. u svom knjigovodstvu ne osigurava sve podatke u vezi s obračunom i plaćanjem PDV-a (članak 83.),

11. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku prijavu PDV-a (članak 85. stavak 6.), 12. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku konačni obračun PDV-a nadležnoj ispostavi Porezne uprave prijavu PDV-a i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze (članak 85. stavci 6. i 10.),

12. porezni obveznik u prijavi PDV-a, koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine ili za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao, ne obavi sva usklađenja i ispravke (članak 85. stavak 7.),

13. u prijavi PDV-a i konačnom obračunu PDV-a ne iskaže sve propisane podatke (članak 85. stavci 1. i 2.),

14. prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije ne podnese ili ne podnese u propisanom roku ili ne iskaže sve propisane podatke (članak 86.),

15. ne podnese ili ne podnese u roku prijavu za isporuke ili stjecanje novih prijevoznih sredstava ili ako ne iskaže vrijednost isporuka odnosno stjecanja novih prijevoznih sredstava (članak 87.),

16. Zbirnu prijavu ne podnese ili ju ne podnese u propisanom roku ili ne iskaže sve propisane podatke (članci 88. i 89.),

17. obračuna PDV po posebnom postupku oporezivanja, a djeluje samo kao posrednik (članak 91. stavak 1.),

18. kao preprodavatelj istodobno primjenjuje redovni postupak oporezivanja PDV-om i posebni postupak oporezivanja marže, a ne vodi ili netočno vodi posebne evidencije za svaki od ovih postupaka (članak 102.),

19. na računu za isporučena dobra koja podliježu posebnom postupku oporezivanja marže iskaže iznos PDV-a (članak 103.),

20. kao organizator prodaje putem javne dražbe u evidencijama ne iskaže propisane podatke (članak 110.),

21. kao organizator prodaje putem javne dražbe u računu ne iskaže propisane podatke ili izdvojeno iskaže iznos PDV-a (članak 111.),

22. ne izdaje račune i/ili ne vodi evidencije o transakcijama s investicijskim zlatom odnosno ne čuva potrebne podatke u propisanom roku (članak 117.),

23. ne podnese prijavu u vezi s posebnim postupcima ili ju je ne podnese u propisanom roku za elektronički obavljene usluge (članak 122.), 122. stavak 1. i članak 125.e stavak 1.),

24. ne plati obračunani i prijavljeni PDV za elektronički obavljene usluge (članak 123.), posebne postupke ne plati ili ne plati u propisanom roku u kunama na uplatni račun propisan posebnim propisom (članak 123. i 125.f),

25. ne vodi evidencije o transakcijama u okviru posebnog postupka posebnih postupaka oporezivanja za elektronički obavljene usluge ili ako ih na zahtjev Porezne uprave Republike Hrvatske i poreznog tijela države članice potrošnje ne stavi na raspolaganje ili ih ne čuva u propisanom roku (članak 125.), 26 125. i 125.h),

26. ne vodi evidencije o postupku oporezivanja prema naplaćenim naknadama te ako ne obračuna i uplati PDV na propisani način (članak 125.i, 125.j i 125.k),

27. kao porezni zastupnik ne ispunjava porezne obveze (članak 126. stavak 4.).

(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka učinjene u povratu u roku od dvije godine nadležno tijelo koje provodi prekršajni postupak može izreći poreznom obvezniku uz novčanu kaznu i zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, i to poreznom obvezniku fizičkoj osobi u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine, a pravnoj osobi u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.