Izmjene: NN 114/2022

Članak 10. izmijenjenčlankom 1. ovoga akta

Člankom 4. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 10. izmijenjen.

Sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 60,00 do 10.000,00 kuna 1320,00 eura fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 330,00 do 50.000,00 kuna 6630,00 eura pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka može se izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava.

Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.

Ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena.

U slučaju iz stavka 5. ovoga članka sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu iz stavka 5. ovoga članka.

Kada kažnjena osoba ne plati izrečenu novčanu kaznu u ostavljenom roku ili o tome bez odgađanja ne obavijesti sud, sud će u daljnjem roku od osam dana na rješenje o izrečenoj novčanoj kazni staviti potvrdu o ovršnosti te rješenje dostaviti Financijskoj agenciji radi izravne naplate novčane kazne provedbom ovrhe na novčanim sredstvima kažnjene osobe.

Člankom 1. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 7. izmijenjen, te su dodani stavci 8. – 12.

Ako Financijska agencija u roku od godine dana od dana primitka rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne provede ovrhu na novčanim sredstvima kažnjene osobe u skladu s odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u cjelokupnom iznosu izrečene novčane kazne, dostavit će rješenje iz stavka 2. ovoga članka nadležnoj ispostavi Područnog ureda Porezne uprave prema prebivalištu, odnosno sjedištu kažnjene osobe radi prisilne naplate izrečene novčane kazne prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

Ako kažnjena osoba nema prebivalište, odnosno sjedište na području Republike Hrvatske, Financijska agencija će dostaviti rješenje iz stavka 2. ovoga članka ispostavi Područnog ureda Porezne uprave prema sjedištu suda koji je donio rješenje iz stavka 2. ovoga članka.

Naplaćena novčana kazna uplaćuje se na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o izvršenoj naplati obavijestiti sud.

Žalba izjavljena protiv rješenja o novčanoj kazni, ne odgađa provedbu tog rješenja.

Ako u roku od godine dana od dana primitka rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne uspije naplatiti novčanu kaznu, nadležna ispostava Područnog ureda Porezne uprave će o nenaplaćenoj novčanoj kazni za fizičku osobu obavijestiti sud koji je donio rješenje, nakon čega će se novčana kazna izrečena fizičkoj osobi zamijeniti kaznom zatvora po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, o čemu će odluku donijeti sud koji je izrekao novčanu kaznu. Ako se novčana kazna izrečena pravnoj osobi ne naplati u roku od godine dana od dana primitka rješenja iz stavka 2. ovoga članka, ta će se kazna prisilno naplatiti po pravilima kaznenog prava.

Ako je rješenje o izricanju novčane kazne ukinuto ili preinačeno, osoba kojoj je naplaćena izrečena novčana kazna može u roku od tri mjeseca od primitka tog rješenja u istom postupku zatražiti od suda da naloži Republici Hrvatskoj isplatu neosnovano naplaćenog iznosa novčane kazne. Ako taj zahtjev bude podnesen nakon isteka toga roka, sud će ga odbaciti. Zahtjev za isplatu temeljem rješenja kojim se nalaže Republici Hrvatskoj isplata neosnovano naplaćenog iznosa novčane kazne podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Članak 13. izmijenjenčlankom 2. ovoga akta

Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 13. izmijenjen.

Sudski savjetnici ovlašteni su u prvom stupnju provoditi parnični postupak, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. U uvodu odluke navest će se da je odluka donesena na temelju prijedloga sudskog savjetnika.

Ako ne prihvati prijedlog kojeg mu je dao sudski savjetnik, nadležni sudac će sam provesti postupak.

Sudski savjetnici u parničnom postupku su ovlašteni provoditi postupak i predlagati sucu odluku u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kuna 13.270,00 eura, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna 66.360,00 eura.

U drugostupanjskom postupku i postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova sudski savjetnici referiraju o stanju spisa i pripremaju nacrte odluka.

Članak 40. izmijenjenčlankom 3. ovoga akta

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

Člankom 19. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 3. izmijenjen.

Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

Člankom 19. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4.

Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn 6630,00 eura.

Člankom 19. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 5.

Člankom 3. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodani stavak 5. izmijenjen.

Članak 91. izmijenjenčlankom 4. ovoga akta

Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna 6630,00 eura, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit.

Člankom 5. ZIZPP-a (NN 91/92 – stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u članku 91. riječi: »25.000 dinara« zamijenjene su riječima: »200.000 hrvatskih dinara«.

Člankom 2. ZIDZPP-a (NN 112/99 – stupio na snagu 7. studenoga 1999.) u članku 91. riječi: »800.000 hrvatskih dinara« zamijenjene riječima: »50.000,00 kuna«.

Članak 95. izmijenjenčlankom 5. ovoga akta

Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:

1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;

2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva;

Člankom 47. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. točki 2. riječ: »izvršenje« zamijenjena riječju: »ovrha«.

3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci.

Odvjetnički vježbenik bez položenoga pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna 6630,00 eura.

Člankom 47. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 3. izmijenjen.

Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez ikakvih ograničenja.

Člankom 47. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4.

Članak 110. izmijenjenčlankom 6. ovoga akta

Člankom 56. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 110. izmijenjen.

Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 60,00 do 5.000,00 kuna 660,00 eura fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 260,00 do 20.000,00 kuna 2650,00 eura pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda.

Člankom 6. ZIZPP-a (NN 91/92 – stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u članku 1. riječi: »500 dinara« zamjenjuju se riječima: »200.000 hrvatskih dinara«.

Odredbe članka 10. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.

Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju se u svim slučajevima kad sud izriče novčanu kaznu po odredbama ovoga Zakona, osim ako što drugo nije izričito predviđeno za pojedine slučajeve.

Članak 221.b izmijenjenčlankom 7. ovoga akta

Ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

Sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. ovoga članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je podatak iz stavka 2. ovoga članka dostaviti sudu u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva.

Smatrat će, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. ovoga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna 1320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

Članak 248. izmijenjenčlankom 8. ovoga akta

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, sud može narediti da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano od 500,00 60,00 do 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

Člankom 3. ZIDZPP-a (NN 112/99 stupio na snagu 6. studenoga 1999. u stavku 1. i 2. određene riječi su zamijenjene.

Člankom 127. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječi: »do 3.000,00« zamijenjene su riječima: »od 500,00 do 10.000,00«.

Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, može ga kazniti novčano od 500,00 60,00 do 10.000,00 kuna 1320,00 eura, a ako i poslije toga odbije svjedočiti, može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana.

Člankom 127. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. riječi: »do 3.000,00« zamijenjene su riječima »od 500,00 do 10.000,00«.

Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu prihvaćeni razlozi svjedoka za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje.

U slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 10. ovoga Zakona.

Člankom 127. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 4.

Sud će na zahtjev stranke odlučiti da je svjedok dužan nadoknaditi troškove što ih je uzrokovao svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči.

Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak sud će opozvati svoje rješenje o kazni, a može svjedoka sasvim ili djelomično osloboditi naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje o kazni i kad svjedok naknadno pristane da svjedoči.

Članak 255. izmijenjenčlankom 9. ovoga akta

Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 60,00 do 10.000,00 kuna 1320,00 eura vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, vještaka koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti te vještaka koji svoj nalaz i mišljenje bez opravdanog razloga ne podnese u roku koji mu je odredio sud.

Člankom 22. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 1. izmijenjen.

Rješenje o kazni sud može opozvati uz uvjete iz članka 248. stavka 6. ovog Zakona.

Člankom 131. ZIDZPP-a (NN 117/03 stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. brojka: »5« zamijenjena je brojkom: »6«.

Na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači. O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu.

Člankom 131. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 3. dodane su druga i treća rečenica.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 10. ovoga Zakona.

Člankom 22. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan stavak 4.

Članak 318. izmijenjenčlankom 10. ovoga akta

Člankom 3. ZIDZPP (NN 112/99. – stupio na snagu 6. studenoga 1999.) u stavku 1. određene riječi su zamijenjene.

Člankom 174. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 318. izmijenjen.

Ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 60,00 do 10.000,00 kuna 1320,00 eura, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.

Člankom 24. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 1. izmijenjen.

Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se održati i bez njihove prisutnosti.

Ako iz sudnice bude udaljen zakonski zastupnik fizičke osobe, sud će odgoditi ročište ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa zastupane stranke.

Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vježbenika kao punomoćnika, obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru.

Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice državnog odvjetnika, obavijestit će o tome nadležnog državnog odvjetnika.

Odredbe članka 10. ovoga Zakona, na odgovarajući način se primjenjuju i u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.

Člankom 24. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan stavak 6.

Članak 447. izmijenjenčlankom 11. ovoga akta

Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna 660,00 eura, sud će izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda.

Člankom 16. ZIZPP-a (NN 91/92 stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 1. riječ: »800 dinara« zamijenjene riječima: »50.000 hrvatskih dinara.

Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 112/99. – stupio na snagu 7. studenoga 1999.) u stavku 1. riječi: »50.000 hrvatskih dinara« zamjenjuje se riječima: »5.000,00 kuna«.

U sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova platni nalog iz stavka 1. ovoga članka sud će izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20.000,00 kuna 2650,00 eura.

Člankom 261. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. iza riječi: »dospjelo« dodana riječ: »glavno«, dodan je novi stavak 2., dosadašnji stavak 2. postao stavak 3.

Platni nalog iz stavka 1. ovog članka može se izdati samo protiv glavnog dužnika.

Članak 458. izmijenjenčlankom 12. ovoga akta

Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

Člankom 16. ZIZPP-a (NN 91/92 stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 1. riječi: »800 dinara« zamijenjene riječima: »50.000 hrvatskih dinara«.

Člankom 41. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.), koji se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona, u stavku 1. brojka: »5.000,00« zamjenjuje se brojkom: »10.000,00«.

Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi svotu iz stavka 1. ovog članka (članak 40. stavak 1.).

Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu iz stavka 1. ovog članka (članak 40. stavak 2.).

Članak 460. izmijenjenčlankom 13. ovoga akta

Postupak u sporovima male vrijednosti provodit će se i u povodu prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

Člankom 16. ZIZPP-a (NN 91/92.- stupio na snagu 8. siječnja 1993. u stavku 1. i 2. riječi: »800 dinara« zamijenjene su riječima: »50.000 hrvatskih dinara«.

Člankom 41. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.), koji se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona, u članku 460. brojka: »5.000,00« zamjenjuje se brojkom: »10.000,00«.

Članak 464. izmijenjenčlankom 14. ovoga akta

Ako tužitelj preinači tužbu tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od 10.000,00 kuna 1320,00 eura, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog Zakona o redovnom postupku.

Ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog Zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna 1320,00 eura, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog Zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

Člankom 16. ZIZPP-a (NN 91/92.- stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 1. i 2. određene riječi su zamijenjene.

Člankom 41. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.), koji se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona, u članku 464. brojka: »5.000,00« zamjenjuje se brojkom »10.000,00«.

Članak 495.a izmijenjenčlankom 15. ovoga akta

Člankom 48. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.), koji se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovog Zakona, dodaje se članak 495.a.

Ako prvostupanjski sud u slučaju iz članka 40. stavka 4. ovoga Zakona ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u toj odredbi najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna 13.270,00 eura.

Članci 496. i 496.a brisani

Člankom 275. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, brišu se članci 496. i 496.a.

Članak 502. izmijenjenčlankom 16. ovoga akta

U postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna 6630,00 eura.

Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 112/99. stupio na snagu 6. studenog 1999.) u stavku 1. riječi: »500.000 hrvatskih dinara« zamijenjene riječima: »200.000,00 kuna«.

Člankom 22. ZIZPP-a (NN 91/92. stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 1. riječi: »45.000 dinara« zamijenjene su riječima: »500.000 hrvatskih dinara«.

Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi svotu iz stavka 1. ovog članka (članak 40. stavak 1.).

Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu iz stavka 1. ovog članka (čl. 40. st. 2).

Člankom 280. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u članku 502. stavku 1. riječi: »u trgovačkim sporovima« zamijenjene su riječima: »pred trgovačkim sudovima«, a brojka »200.000,00« zamijenjena brojkom »50.000,00«. Stavak 4. je brisan.