Povijest članaka

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti (SL L 88, 4. 4. 2011.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/24/EU.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 1. i 2. vrijedi od 22. veljače 2018.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi prenose sljedeće direktive Europske unije:

1. Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7. 8. 2001.),

2. Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (tekst značajan za EGP) (SL L 158, 30. 4. 2004.),

3. Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24. 12. 2008.),

4. Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20. 12. 2011.),

5. Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti (SL L 88, 4. 4. 2011.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/24/EU.,

6. Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. godine o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29. 6. 2013.).

NN 15/2018 dodan člankom 2. vrijedi od 22. veljače 2018.

Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

1) tražitelj međunarodne zaštite je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj međunarodne zaštite može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona,

2) azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine kojoj je priznat azil,

3) stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita,

4) stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita,

5) ranjive skupine su osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa,

6) dijete je tražitelj međunarodne zaštite, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom i stranac pod privremenom zaštitom mlađi od 18 godina,

7) dijete bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od osamnaest godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku,

8) članom obitelji tražitelja međunarodne zaštite, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom smatra se:

– bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici, koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom,

– maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova; njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete; maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga ili životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu,

– punoljetna nevjenčana djeca tražitelja međunarodne zaštite, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom koja zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti brinuti se za svoje potrebe,

– roditelj ili drugi zakonski zastupnik djeteta,

– srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi tražitelja međunarodne zaštite, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Na obvezno zdravstveno osiguranje obvezni su se osigurati stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stranac na stalnom boravku), državljani drugih država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: države članice) koji imaju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stranac na privremenom boravku), pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u jednoj od država članica i državljani države koja nije država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: treća država) na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, ako Uredbom (EZ) br. 883/2004, kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) br. 1124/2012, međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Strancima iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, na način i pod uvjetima utvrđenim propisima Europske unije, Direktivom 2011/24/EU, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju tih zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 3. vrijedio od 22. veljače 2018. do 19. ožujka 2021.

(1) Na obvezno zdravstveno osiguranje obvezni su se osigurati stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stranac na stalnom boravku), državljani drugih država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: države članice) Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije, koji imaju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stranac na privremenom boravku),, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u jednoj od država članica i državljani države koja nije država članica Europske unije Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije (u daljnjem tekstu: treća država) na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, ako Uredbom (EZ) br. 883/2004, kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) br. 1124/2012, međunarodnim ugovorom (u daljnjem tekstu: stranac na privremenom boravku), ako propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Strancima iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, na način i pod uvjetima utvrđenim propisima Europske unije, Direktivom 2011/24/EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju tih zakona.

NN 26/2021 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 20. ožujka 2021.

(1) Na obvezno zdravstveno osiguranje obvezni su se osigurati stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stranac na stalnom boravku ili dugotrajnom boravištu), državljani države članice Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije, koji imaju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u jednoj od država članica i državljani države koja nije država članica Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije (u daljnjem tekstu: treća država) na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stranac na privremenom boravku), ako propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Strancima iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, na način i pod uvjetima utvrđenim propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju tih zakona.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 19. ožujka 2021.

(1) Stranac na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj obvezno se zdravstveno osigurava prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i stječe status osiguranika, odnosno osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju te prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja u opsegu utvrđenom tim Zakonom.

(2) Stranac – član obitelji stranca iz stavka 1. ovoga članka koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a nema odobren stalni boravak, već je na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, obvezno se zdravstveno osigurava u skladu s ovim Zakonom, ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.

(3) Stranac iz stavka 2. ovog članka koji se obvezno zdravstveno osigurava obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku u Republici Hrvatskoj.

NN 26/2021 izmijenjen člancima 2. i 3. vrijedi od 20. ožujka 2021.

(1) Stranac na stalnom boravku ili dugotrajnom boravištu u Republici Hrvatskoj obvezno se zdravstveno osigurava prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i stječe status osiguranika, odnosno osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju te prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja u opsegu utvrđenom tim Zakonom.

(2) Stranac – član obitelji stranca iz stavka 1. ovoga članka koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a nema odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište, već je na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, obvezno se zdravstveno osigurava u skladu s ovim Zakonom, ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.

(3) Stranac iz stavka 2. ovog članka koji se obvezno zdravstveno osigurava obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku u Republici Hrvatskoj.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojem pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Zavoda, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, odnosno od dana izvršnosti odluke iz stavka 4. ovoga članka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nije u obvezi podnijeti stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu srednjoškolskog obrazovanja i studiranja koji posjeduje dokaz o osiguranju rizika korištenja zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, te je obvezan sam snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugog provoditelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj.

(3) Za stranca – dijete do navršene 18. godine života na privremenom boravku, obveznik plaćanja doprinosa je roditelj, skrbnik, odnosno druga pravna ili fizička osoba koja skrbi o djetetu ili na čiji poziv dijete boravi u Republici Hrvatskoj.

(4) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je obavijestiti Zavod da je strancu iz stavka 1. ovoga članka odobren privremeni boravak bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku.

(5) Zavod je obvezan dostaviti obavijest o utvrđenom statusu osigurane osobe strancu iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvu financija – Poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu njegova boravka bez odgode.

(6) Iznimno, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje stranca kojemu je privremeni boravak u Republici Hrvatskoj odobren u svrhu srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, specijalizacije ili znanstvenoga istraživanja kao stipendistu tijela državne vlasti Republike Hrvatske, tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, udruge ili druge pravne ili fizičke osobe, podnosi davatelj stipendije i obveznik je uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, ako ugovorom o stipendiji nije određeno drukčije.

(7) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nisu obvezni podnijeti stranci na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ako dolaze na temelju programa mobilnosti mladih, okvirnih ugovora o razmjeni studenata, međusveučilišnih sporazuma te ostalih programa i inicijativa koje provodi tijelo nadležno za poslove obrazovanja i znanosti, ako je zdravstveno osiguranje obuhvaćeno navedenim programima.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 4. i 15. vrijedio od 22. veljače 2018. do 19. ožujka 2021.

(1) Stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojem pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Zavoda, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, odnosno od dana izvršnosti odluke iz stavka 4 6. ovoga članka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nije u obvezi podnijeti stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu srednjoškolskog obrazovanja i studiranja koji posjeduje dokaz o osiguranju rizika korištenja zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, te je obvezan sam snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugog provoditelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj.

(3) Za stranca – dijete do navršene 18. godine života na privremenom boravku na privremenom boravku i za stranca koji je navršio 18 godina života, a redoviti je učenik srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, obveznik plaćanja doprinosa je roditelj, skrbnik, odnosno druga pravna ili fizička osoba koja skrbi o djetetu ili osoba na čiji poziv dijete boravi u Republici Hrvatskoj.

(4) Za osobe iz stavka 3. kojima je rješenjem centra za socijalnu skrb priznato pravo na uslugu smještaja, troškovi doprinosa isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

(5) Iznimno, za stranca – dijete kojemu je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj iz humanitarnih razloga, a koje je žrtva trgovanja ljudima, odnosno ako je maloljetnik koji je napušten ili je žrtva organiziranog kriminala ili je iz drugih razloga ostao bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez pratnje, troškovi zdravstvene zaštite isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

(6) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je bez odgode obavijestiti Zavod ministarstvo nadležno za zdravstvo da je strancu iz stavka 1 5. ovoga članka odobren privremeni boravak bez odgode iz humanitarnih razloga, a najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku.

(5) Zavod je obvezan (7) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je bez odgode obavijestiti Zavod da je strancu iz stavka 1. ovoga članka odobren privremeni boravak, a najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku.

(8) Zavod je obvezan bez odgode dostaviti obavijest o utvrđenom statusu osigurane osobe strancu iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvu financija – Poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu njegova boravka bez odgode.

(9) Iznimno, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje stranca kojemu je privremeni boravak u Republici Hrvatskoj odobren u svrhu srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, specijalizacije ili znanstvenoga istraživanja kao stipendistu tijela državne vlasti Republike Hrvatske, tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, udruge ili druge pravne ili fizičke osobe, podnosi davatelj stipendije i obveznik je uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, ako ugovorom o stipendiji nije određeno drukčije.

(10) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nisu obvezni podnijeti stranci na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ako dolaze na temelju programa mobilnosti mladih, okvirnih ugovora o razmjeni studenata, međusveučilišnih sporazuma te ostalih programa i inicijativa koje provodi tijelo nadležno za poslove obrazovanja i znanosti, ako je zdravstveno osiguranje obuhvaćeno navedenim programima.

(11) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nisu obvezni podnijeti stranci državljani države članice Europske unije kojima je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, a koji posjeduju dokaz o sveobuhvatnom privatnom zdravstvenom osiguranju.

NN 26/2021 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 20. ožujka 2021.

(1) Stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojem pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Zavoda, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, odnosno od dana izvršnosti odluke iz stavka 6. ovoga članka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nije u obvezi podnijeti stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu srednjoškolskog obrazovanja i studiranja koji posjeduje dokaz o osiguranju rizika korištenja zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, te je obvezan sam snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugog provoditelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj.

(3) Za stranca – dijete na privremenom boravku i za stranca koji je navršio 18 godina života, a redoviti je učenik srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, obveznik plaćanja doprinosa je roditelj, osoba koja skrbi o djetetu ili osoba na čiji poziv dijete boravi u Republici Hrvatskoj.

(4) Za osobe iz stavka 3. kojima je rješenjem centra za socijalnu skrb priznato pravo na uslugu smještaja, troškovi doprinosa isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

(5) Iznimno, za stranca – dijete kojemu je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj iz humanitarnih razloga, a koje je žrtva trgovanja ljudima, odnosno ako je maloljetnik koji je napušten ili je žrtva organiziranog kriminala ili je iz drugih razloga ostao bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez pratnje, troškovi zdravstvene zaštite isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

(6) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je bez odgode obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravstvo da je strancu iz stavka 5. ovoga članka odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga, a najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku.

(7) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je bez odgode obavijestiti Zavod da je strancu iz stavka 1. ovoga članka odobren privremeni boravak, a najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku.

(8) Zavod je obvezan bez odgode dostaviti obavijest o utvrđenom statusu osigurane osobe strancu iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvu financija – Poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu njegova boravka.

(9) Iznimno, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje stranca kojemu je privremeni boravak u Republici Hrvatskoj odobren u svrhu srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, specijalizacije ili znanstvenoga istraživanja kao stipendistu tijela državne vlasti Republike Hrvatske, tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, udruge ili druge pravne ili fizičke osobe, podnosi davatelj stipendije i obveznik je uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, ako ugovorom o stipendiji nije određeno drukčije.

(10) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nisu obvezni podnijeti stranci na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ako dolaze na temelju programa mobilnosti mladih, okvirnih ugovora o razmjeni studenata, međusveučilišnih sporazuma te ostalih programa i inicijativa koje provodi tijelo nadležno za poslove obrazovanja i znanosti, ako je zdravstveno osiguranje obuhvaćeno navedenim programima.

(11) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nisu obvezni podnijeti stranci državljani države članice Europske unije kojima je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, a koji posjeduju dokaz o sveobuhvatnom privatnom zdravstvenom osiguranju.

(12) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nije obvezan podnijeti državljanin treće zemlje na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, koji u Republici Hrvatskoj boravi u svrhu boravka digitalnog nomada, te je obvezan sam snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugog provoditelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stranac koji se nije obvezan zdravstveno osigurati u skladu s ovim Zakonom ima pravo na zdravstvenu zaštitu koju ostvaruje na način, pod uvjetima i u opsegu utvrđenom ovim Zakonom, Direktivom 2011/24/EU, propisima Europske unije i međunarodnim ugovorom.

(2) Prije korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugih provoditelja zdravstvene zaštite, stranac dokazuje svoj status dokumentom izdanim od strane policijske uprave, odnosno policijske postaje.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Stranac koji se nije obvezan zdravstveno osigurati u skladu s ovim Zakonom ima pravo na zdravstvenu zaštitu koju ostvaruje na način, pod uvjetima i u opsegu utvrđenom ovim Zakonom, Direktivom 2011/24/EU zakonom kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje, propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju.

(2) Prije korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugih provoditelja zdravstvene zaštite, stranac dokazuje svoj status dokumentom izdanim od strane policijske uprave, odnosno policijske postaje.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Stranac koji može ostvariti zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj je:

– stranac na kratkotrajnom boravku,

– stranac na privremenom boravku koji nije obvezno zdravstveno osiguran u skladu s ovim Zakonom,

– tražitelj azila,

– stranac pod privremenom zaštitom,

– azilant,

– stranac – član obitelji azilanta,

– stranac pod supsidijarnom zaštitom,

– stranac – član obitelji stranca pod supsidijarnom zaštitom,

– stranac koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 6. vrijedi od 22. veljače 2018.

Stranac koji može ostvariti zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj je:

– stranac na kratkotrajnom boravku,

– stranac na privremenom boravku koji nije obvezno zdravstveno osiguran u skladu s ovim Zakonom,

– tražitelj azila međunarodne zaštite,

– stranac pod privremenom zaštitom,

– azilant,

– stranac – član obitelji azilanta,

– stranac pod supsidijarnom zaštitom,

– stranac – član obitelji stranca pod supsidijarnom zaštitom,

– stranac koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu sredstva za zdravstvenu zaštitu:

1. tražitelja azila,

2. stranca pod privremenom zaštitom,

3. azilanta,

4. stranca – člana obitelji azilanta, ako mu obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi,

5. stranca pod supsidijarnom zaštitom,

6. stranca – člana obitelji stranca pod supsidijarnom zaštitom, ako mu obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi,

7. maloljetnog stranca koji se zatekne u Republici Hrvatskoj bez roditeljske skrbi, odnosno bez pratnje roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu,

8. stranca koji boravi u Republici Hrvatskoj na poziv njezinih tijela državne vlasti,

9. stranca koji je obolio od kolere, kuge, virusnih hemoragijskih groznica ili trbušnog tifusa,

10. stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a smješten je u prihvatnom centru ili mu je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili mu je određen rok za povratak.

(2) Strancima iz stavka 1. točaka 1. do 6. ovoga članka sredstva za zdravstvenu zaštitu neće se osigurati iz državnog proračuna Republike Hrvatske ako im je obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita osigurana po drugoj osnovi.

(3) Osim za osobe iz stavka 1. ovoga članka, iz sredstava državnog proračuna osiguravaju se i sredstva za plaćanje troškova hitne medicinske pomoći iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona pružene strancu koji je bio obvezan platiti troškove te zdravstvene zaštite, a od kojeg nije moguće naplatiti troškove u rokovima propisanim ovim Zakonom, odnosno uopće ih nije moguće naplatiti.

(4) Iz sredstava proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za zdravstvenu zaštitu stranaca koji u Republici Hrvatskoj borave na poziv njezinih tijela.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 7. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu sredstva za zdravstvenu zaštitu:

1. tražitelja azila međunarodne zaštite,

2. stranca pod privremenom zaštitom,

3. azilanta,

4. stranca – člana obitelji azilanta, ako mu obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi,

5. stranca pod supsidijarnom zaštitom,

6. stranca – člana obitelji stranca pod supsidijarnom zaštitom, ako mu obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi,

7. maloljetnog stranca koji se zatekne u Republici Hrvatskoj bez roditeljske skrbi, odnosno bez pratnje roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu stranca – žrtve trgovanja ljudima, stranca maloljetnika koji je napušten ili je žrtva organiziranog kriminala ili je iz drugih razloga ostao bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez pratnje,

8. stranca koji boravi u Republici Hrvatskoj na poziv njezinih tijela državne vlasti,

9. stranca koji je obolio od kolere, kuge, virusnih hemoragijskih groznica ili trbušnog tifusa,

10. stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a smješten je u prihvatnom centru ili mu je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili mu je određen rok za povratak i za kojeg je donesena odluka u vezi s povratkom.

(2) Strancima iz stavka 1. točaka 1. do 6. ovoga članka sredstva za zdravstvenu zaštitu neće se osigurati iz državnog proračuna Republike Hrvatske ako im je obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita osigurana po drugoj osnovi.

(3) Osim za osobe iz stavka 1. ovoga članka, iz sredstava državnog proračuna osiguravaju se i sredstva za plaćanje troškova hitne medicinske pomoći iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona pružene strancu koji je bio obvezan platiti troškove te zdravstvene zaštite, a od kojeg nije moguće naplatiti troškove u rokovima propisanim ovim Zakonom, odnosno uopće ih nije moguće naplatiti.

(4) Iz sredstava proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za zdravstvenu zaštitu stranaca koji u Republici Hrvatskoj borave na poziv njezinih tijela.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Tražitelj azila i stranac pod privremenom zaštitom imaju pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Tražitelju azila koji je bio izložen mučenju, silovanju ili drugim teškim oblicima nasilja, kao i tražitelju azila sa specifičnim zdravstvenim potrebama pružit će se potrebna zdravstvena zaštita vezana za specifično zdravstveno stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.

(3) Opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz stavka 2. ovoga članka utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravlje, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove.

(4) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 8. i 15. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. travnja 2022.

(1) Tražitelj azila i stranac pod privremenom zaštitom imaju međunarodne zaštite ima pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja.

(2) Tražitelju azila koji je bio izložen mučenju, silovanju ili drugim teškim oblicima nasilja, kao i tražitelju azila sa specifičnim zdravstvenim potrebama pružit će se potrebna zdravstvena zaštita vezana za specifično zdravstveno stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.

(2) Tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na prvi zdravstveni pregled.

(3) Stranac pod privremenom zaštitom ima pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga članka utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravlje, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove. (4) Zakona, a ranjive skupine odgovarajuću medicinsku i drugu pomoć.

(4) Tražitelju međunarodne zaštite i strancu kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita.

(5) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavaka 1 1., 2., 3. i 2 4. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje. zdravstvo.

(6) Standarde zdravstvene zaštite iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.

NN 46/2022 izmijenjen člancima 1. i 2. vrijedi od 15. travnja 2022.

(1) Tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja.

(2) Tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na prvi zdravstveni pregled.

(3) Stranac pod privremenom zaštitom ima pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona, a ranjive skupine odgovarajuću medicinsku i drugu pomoć.

(3) Tražitelju međunarodne zaštite i strancu kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita.

(4) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavaka 1., 2., 3 2. i 4 3. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

(5) Standarde zdravstvene zaštite iz stavaka 1., 2., 3 2. i 4 3. ovoga članka utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom te stranac – član obitelji azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(2) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 9. i 15. vrijedio od 22. veljače 2018. do 14. travnja 2022.

(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom te stranac – član obitelji azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(2) Stranci iz stavka 1. ovoga članka pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruju na temelju važećeg dokumenta koji je izdalo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe, sukladno općim aktima Zavoda.

(3) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravstvo da je strancu iz stavka 2. ovoga članka odobren azil, supsidijarna zaštita odnosno privremeni boravak sukladno posebnim propisima, najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom azilu, supsidijarnoj zaštiti odnosno privremenom boravku.

(4) Način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu stranca iz stavka 1. ovoga članka uredit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.

(5) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje zdravstvo.

NN 46/2022 izmijenjen člancima 3. i 4. vrijedi od 15. travnja 2022.

(1) Azilant i, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom te stranac – član obitelji azilanta ili, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(2) Stranci iz stavka 1. ovoga članka pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruju na temelju važećeg dokumenta koji je izdalo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe, sukladno općim aktima Zavoda.

(3) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravstvo da je strancu iz stavka 2. ovoga članka odobren azil, supsidijarna zaštita, privremena zaštita, odnosno privremeni boravak sukladno posebnim propisima, najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom azilu, supsidijarnoj zaštiti, privremenoj zaštiti, odnosno privremenom boravku.

(4) Način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu stranca iz stavka 1. ovoga članka uredit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.

(5) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Maloljetni stranac koji se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez roditeljske skrbi, odnosno bez pratnje roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(2) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 10. i 15. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Maloljetni stranac koji se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez roditeljske skrbi, odnosno bez pratnje roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu Dijete bez pratnje ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(2) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje zdravstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Stranac iz članka 19. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ima pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Strancu kojem je određen rok za povratak u zemlju njegova državljanstva, odnosno u zemlju iz koje je došao, osigurava se zdravstvena zaštita iz stavka 1. ovoga članka tijekom trajanja toga roka.

(3) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka snosi stranac osim ako iste nije moguće naplatiti u skladu s odredbama ovoga Zakona, u kojem slučaju se troškovi isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje.

NN 15/2018 izmijenjen člancima 11., 12. i 15. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Stranac iz članka 19. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ima pravo na hitnu medicinsku pomoć iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Strancu kojem je određen rok za povratak u zemlju njegova državljanstva, odnosno u zemlju iz koje je došao, osigurava se zdravstvena zaštita i prijeko potrebno liječenje.

(2) Troškove zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka tijekom trajanja toga roka. (3) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka snosi stranac, osim ako iste nije moguće naplatiti u skladu s odredbama ovoga Zakona, u kojem slučaju se troškovi isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravlje. zdravstvo.

(3) Način pružanja zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka uredit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.

NN 15/2018 dodan člancima 12. i 15. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Stranac – žrtva trgovanja ljudima iz članka 19. stavka 1. točke 7. ovoga Zakona ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(2) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

(1) Zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik privatne prakse ili drugi provoditelj zdravstvene zaštite kojem nije plaćen račun za zdravstvenu uslugu u skladu s člankom 26. stavkom 2., odnosno člankom 27. ovoga Zakona, zahtjev za naplatu troškova i račun s priloženom medicinskom dokumentacijom te dokazima iz članka 26. stavaka 3. i 4., te članka 27. ovoga Zakona da je pokušao, a nije uspio naplatiti troškove zdravstvene usluge, dostavlja ministarstvu nadležnom za zdravlje radi naplate troškova iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.

(2) Ministarstvo nadležno za zdravlje će nakon primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka provesti postupak provjere podataka iz računa i priložene medicinske i druge dokumentacije, te ako tijekom provjere utvrdi nedostatke ili neispravnosti u računu ili dokumentaciji zahtjev će s priloženom dokumentacijom vratiti zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom radniku privatne prakse ili drugom provoditelju zdravstvene zaštite na ispravak.

(3) Rok za plaćanje računa iz stavka 1. ovoga članka je 60 dana od dana zaprimljene uredne dokumentacije.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 15. vrijedi od 22. veljače 2018.

(1) Zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik privatne prakse ili drugi provoditelj zdravstvene zaštite kojem nije plaćen račun za zdravstvenu uslugu u skladu s člankom 26. stavkom 2., odnosno člankom 27. ovoga Zakona, zahtjev za naplatu troškova i račun s priloženom medicinskom dokumentacijom te dokazima iz članka 26. stavaka 3. i 4., te članka 27. ovoga Zakona da je pokušao, a nije uspio naplatiti troškove zdravstvene usluge, dostavlja ministarstvu nadležnom za zdravlje zdravstvo radi naplate troškova iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.

(2) Ministarstvo nadležno za zdravlje zdravstvo će nakon primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka provesti postupak provjere podataka iz računa i priložene medicinske i druge dokumentacije, te ako tijekom provjere utvrdi nedostatke ili neispravnosti u računu ili dokumentaciji zahtjev će s priloženom dokumentacijom vratiti zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom radniku privatne prakse ili drugom provoditelju zdravstvene zaštite na ispravak.

(3) Rok za plaćanje računa iz stavka 1. ovoga članka je 60 dana od dana zaprimljene uredne dokumentacije.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

U slučaju da stranac, odnosno nadležno tijelo iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona plati troškove zdravstvene usluge zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom radniku privatne prakse ili drugom provoditelju zdravstvene zaštite nakon podnošenja zahtjeva iz članka 28. ovoga Zakona, odnosno nakon zaprimanja sredstava iz državnog proračuna Republike Hrvatske, zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik privatne prakse ili drugi provoditelj zdravstvene zaštite obvezan je bez odgode o tome obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravlje i uz obavijest izvršiti povrat primljene naknade troškova u korist državnoga proračuna Republike Hrvatske na poziciju ministarstva nadležnog za zdravlje, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja sredstava.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 15. vrijedi od 22. veljače 2018.

U slučaju da stranac, odnosno nadležno tijelo iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona plati troškove zdravstvene usluge zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom radniku privatne prakse ili drugom provoditelju zdravstvene zaštite nakon podnošenja zahtjeva iz članka 28. ovoga Zakona, odnosno nakon zaprimanja sredstava iz državnog proračuna Republike Hrvatske, zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik privatne prakse ili drugi provoditelj zdravstvene zaštite obvezan je bez odgode o tome obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravlje zdravstvo i uz obavijest izvršiti povrat primljene naknade troškova u korist državnoga proračuna Republike Hrvatske na poziciju ministarstva nadležnog za zdravlje zdravstvo, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja sredstava.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranac iz članka 5. stavaka 2., 6. i 10. ovoga Zakona koji ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje ili zakasni s prijavom.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 14. vrijedi od 22. veljače 2018.

Novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranac iz članka 5. stavaka stavka 2., članka 6. stavaka 1., 3. i 9. i članka 10. ovoga Zakona koji ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje ili zakasni s prijavom.

NN 80/2013 temeljni tekst objavljen 28. lipnja 2013.; vrijedio do 21. veljače 2018.

Ministar nadležan za zdravlje obvezan je donijeti pravilnik iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

NN 15/2018 izmijenjen člankom 15. vrijedi od 22. veljače 2018.

Ministar nadležan za zdravlje zdravstvo obvezan je donijeti pravilnik iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.