Što se promijenilo od NN 126/2021

Članak 1.a izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 1.

Pravo Europske unije

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća od 25 23. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ) listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/374/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 210 2024/2853, 7 18. 8 11. 1985.), 2024.),

– Direktiva Vijeća od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (86/653/EEZ) (SL L 382, 31. 12. 1986.),

– Direktiva 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4. 6. 1999.),

– Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 136, 22. 5. 2019.),

– Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL L 335, 17. 12. 2009.). 2009.),

– Direktiva (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (Tekst značajan za EGP) (SL L 2024/1799, 10. 7. 2024.).

Članak 22. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 1.

Valuta obveze

(1) Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti Republike Hrvatske.

(2) U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

(3) Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

(4) Odredbe ovoga Zakona o kamatama primjenjuju se na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena.

Članak 29. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 2.; NN 156/2022: izmijenjen člankom 1.; NN 155/2023: izmijenjen člankom 1.

Kad se duguju

(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

(2) Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena., pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

(3) Uz ograničenje iz stavka 2. članka 26. ovoga Zakona, kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava strane mogu ugovoriti drukčiju stopu zateznih kamata.

(4) Ali ništetna je odredba ugovora iz stavka 3. ovoga članka ako na temelju okolnosti slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je tako ugovorenom stopom zateznih kamata, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

(5) Prilikom ocjene je li odredba ugovora o stopi zateznih kamata ništetna uzet će se, između ostalog, u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonom predviđene stope zateznih kamata.

(6) Ako je stopa ugovornih kamata viša od stope zateznih kamata, one ne mogu teći poslije dužnikova zakašnjenja.

(7) Stopa zateznih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine.

(8) Prosječnu kamatnu Referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

(9) Hrvatska narodna banka dužna je u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka i dužna ju je svakog koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja objaviti u »Narodnim novinama«..

(9) Referentno razdoblje iz stavka 2. ovoga članka za objavu na dan 1. siječnja obuhvaća razdoblje od 1. svibnja do 31. listopada, a referentno razdoblje za objavu na dan 1. srpnja obuhvaća razdoblje od 1. studenoga do 30. travnja.

Članak 1039. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 9.

Pojam

(1) Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.

(2) Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

(3) Bankarska garancija na poziv iz stavka 1. ovoga članka može biti izdana i u elektroničkom obliku.

Članak 1041. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 10.

Kontragarancija

(1) Kontragarancija je pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (kontragarant) obvezuje prema garantu da će mu isplatiti novčani iznos po predočenju pisanog zahtjeva u skladu s uvjetima iz kontragarancije.

(2) Kontragarancija je odvojena od garancije i od osnovnog posla na koje se odnosi, pa i kada ih se spominje u kontragaranciji.

(3) Kontragarancija iz stavka 1. ovoga članka može biti izdana i u elektroničkom obliku.

Članak 1072.a dodanNN 69/2026: dodan člankom 11.

Pojmovi

U smislu primjene odredbi o odgovornosti za neispravan proizvod pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. proizvod je bilo koja pokretnina, čak i ako je ugrađena u neku drugu pokretninu ili nekretninu ili je s njima povezana, uključujući električnu energiju i druge oblike energije, datoteke za digitalnu proizvodnju, sirovine i softver,

2. datoteka za digitalnu proizvodnju je digitalni predložak za pokretninu koji sadržava funkcionalne informacije potrebne za proizvodnju materijalnog predmeta omogućavanjem automatiziranog upravljanja strojevima ili alatima,

3. povezana usluga je digitalna usluga koja je ugrađena u proizvod ili je povezana s njime tako da bi njezina odsutnost onemogućila izvršavanje jedne ili više njegovih funkcija,

4. sastavni dio je svaki materijalni ili nematerijalni predmet, sirovina ili povezana usluga koji su ugrađeni u proizvod ili su s njime povezani,

5. kontrola proizvođača znači:

(a) da proizvođač proizvoda provodi ili, kad je riječ o radnjama treće osobe, odobrava ili pristaje na ugradnju, povezivanje ili isporučivanje sastavnog dijela, uključujući ažuriranja ili nadogradnje softvera ili izmjenu proizvoda, uključujući znatne izmjene,

(b) da proizvođač proizvoda može sam isporučiti ažuriranja ili nadogradnje softvera ili to čini preko treće osobe,

6. podaci imaju značenje kako su definirani u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2022/868 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o europskom upravljanju podacima i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 (Akt o upravljanju podacima),

7. učiniti dostupnim na tržištu znači svaka besplatna ili naplatna isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Europske unije u okviru poslovne djelatnosti,

8. stavljanje na tržište znači prvi puta učiniti proizvod dostupnim na tržištu Europske unije,

9. stavljanje u uporabu znači prva naplatna ili besplatna uporaba proizvoda u Europskoj uniji u okviru poslovne djelatnosti u okolnostima u kojima taj proizvod nije bio stavljen na tržište prije prve uporabe,

10. oštećenik je svaka fizička osoba koja pretrpi štetu prouzročenu neispravnim proizvodom,

11. proizvođač je svaka fizička ili pravna osoba:

(a) koja razvija ili proizvodi proizvod,

(b) za koju se proizvod dizajnira ili proizvodi ili koja se, stavljanjem svojeg imena, žiga ili drugih razlikovnih obilježja na taj proizvod, predstavlja kao njegov proizvođač ili

(c) koja razvija ili proizvodi proizvod za vlastitu uporabu,

12. ovlašteni predstavnik je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Europskoj uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da u njegovo ime obavlja određene zadaće,

13. uvoznik je svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište Europske unije stavlja proizvod iz treće zemlje,

14. pružatelj usluge provođenja narudžbi je svaka fizička ili pravna osoba koja u okviru poslovne djelatnosti nudi najmanje dvije od sljedećih usluga: skladištenje, pakiranje, adresiranje i slanje proizvoda, kojeg nema u svojem vlasništvu, što ne uključuje poštanske usluge kako su definirane u zakonu kojim se uređuju poštanske usluge, usluge dostave paketa kako su definirane u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2018/644 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o uslugama prekogranične dostave paketa te sve druge poštanske usluge ili usluge teretnog prijevoza,

15. distributer je svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja proizvod čini dostupnim na tržištu, a koja nije proizvođač ni uvoznik tog proizvoda,

16. gospodarski subjekt je proizvođač proizvoda ili sastavnog dijela, pružatelj povezane usluge, ovlašteni predstavnik, uvoznik, pružatelj usluga provođenja narudžbi i distributer,

17. internetska platforma ima značenje kako je definirana u članku 3. točki i) Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/2065),

18. poslovna tajna ima značenje kako je definirana u zakonu kojim se uređuju pretpostavke zaštite i pravila postupka za zaštitu od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja poslovnih tajni koje se odnose na neobjavljene informacije koje imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost,

19. znatna izmjena je izmjena proizvoda nakon što je stavljen na tržište ili stavljen u uporabu:

(a) koja se smatra znatnom na temelju relevantnih pravila Europske unije ili nacionalnih pravila o sigurnosti proizvoda ili

(b) ako u relevantnim pravilima Europske unije ili nacionalnim pravilima o sigurnosti proizvoda nije utvrđen prag prema kojem se može utvrditi što se smatra znatnom izmjenom, ona kojom se mijenjaju izvorna svojstva, svrha ili vrsta proizvoda, a da ta izmjena nije predviđena početnom procjenom rizika koju je proveo proizvođač te kojom se mijenja priroda opasnosti, stvara nova opasnost ili povećava razina rizika.

Članak 1073. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 4.; NN 69/2026: izmijenjen člankom 12.

Opće pravilo

(1) Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, Gospodarski subjekt odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju.

(2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili, tjelesnom ozljedom ili oštećenjem zdravlja, uključujući imovinsku štetu prouzročenu medicinski priznatom povredom psihičkoga zdravlja te na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu podataka koji se ne upotrebljavaju u poslovne svrhe, kao i na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem bilo koje druge oštećenikove stvari, osim:

1. samog neispravnog proizvoda,

2. proizvoda oštećenog zbog neispravnog sastavnog dijela koji je proizvođač tog proizvoda ugradio u taj proizvod ili povezao s njime ili je to provedeno pod kontrolom tog proizvođača,

3. imovine koja se upotrebljava isključivo u poslovne svrhe.

(3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu štete prouzročene uništenjem ili oštećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 500 eura. (5) neimovinske štete koja je nastala kao posljedica štete iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Naknada neimovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu.

(4) Na obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom na odgovarajući se način primjenjuju posebne odredbe ovoga Zakona o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja.

(5) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na besplatan softver otvorenog koda koji se razvija ili se isporučuje izvan okvira poslovne djelatnosti.

(6) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na štete prouzročene nuklearnom nesrećom.

(7) Odredbe ovoga odsjeka ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću, pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja te pravila o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

(8) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

Članak 1074. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člancima 13. i 14.

Proizvod

(1) Proizvod je bilo koja pokretna stvar, pa i onda kad je ugrađena u neku drugu pokretnu ili nepokretnu stvar.

(2) Proizvod su električna i drugi oblici energije Teret dokazivanja

(1) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

(2) Proizvod se smatra neispravnim:

1. ako gospodarski subjekt (tuženik) nije otkrio relevantne dokaze u skladu s člankom 1074.a stavkom 1. ovoga Zakona,

2. oštećenik (tužitelj) je dokazao kako proizvod nije u skladu s obveznim zahtjevima za sigurnost proizvoda utvrđenima u pravu Europske unije ili nacionalnom pravu čija je svrha zaštita od rizika od štete koju je pretrpio oštećenik ili

3. oštećenik (tužitelj) je dokazao da je šteta prouzročena očitim kvarom proizvoda pri razumno predvidljivoj uporabi ili u uobičajenim okolnostima.

(3) Uzročna veza između neispravnosti proizvoda i štete predmnijeva se ako je utvrđeno da je proizvod neispravan i da je prouzročena šteta tipična posljedica te neispravnosti.

(4) Predmnijeva se neispravnost proizvoda ili uzročna veza između njegove neispravnosti i štete, ili oboje, ako, unatoč otkrivanju dokaza u skladu s člankom 1074.a ovoga Zakona i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti slučaja:

1. oštećenik (tužitelj) se suočava s pretjeranim poteškoćama, posebno zbog tehničke ili znanstvene složenosti, u dokazivanju neispravnosti proizvoda ili uzročne veze između njegove neispravnosti i štete, ili oboje, i

2. oštećenik (tužitelj) je dokazao da je vjerojatno da je proizvod neispravan ili da postoji uzročna veza između neispravnosti proizvoda i štete, ili oboje.

(5) Predmnjeve iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka oborive su.

Članak 1074.a dodanNN 69/2026: dodan člankom 14.

Otkrivanje dokaza

(1) Na prijedlog tužitelja koji je iznio činjenice i predložio dokaze kojima je učinio vjerojatnim osnovanost zahtjeva za naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom, sud će naložiti tuženiku da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže.

(2) Na prijedlog tuženika koji je iznio činjenice i predložio dokaze kojima je učinio vjerojatnim potrebu za dokazima u svrhu osporavanja osnovanosti zahtjeva za naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom, sud će naložiti tužitelju da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže.

(3) Prilikom odlučivanja o prijedlogu za otkrivanje dokaza sud će uzeti u obzir i ocijeniti interese stranke koja traži otkrivanje dokaza u odnosu na interese druge stranke i trećih osoba od kojih se otkrivanje dokaza traži, a osobito uzevši u obzir interes tih osoba da:

1. se ne otkrivaju dokazi ako se predmetne činjenice mogu utvrditi i na temelju drugih dostupnih dokaza,

2. dokazi budu određeni koliko je to moguće s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja te da budu bitni za postupak,

3. opseg i trošak otkrivanja ne budu toliki da su u očitom nerazmjeru sa značenjem činjenica koje se žele utvrditi ili

4. se zaštite vlastite ili tuđe poslovne tajne te povjerljive informacije.

(4) Sud može, ako to smatra prikladnim, naložiti da se dokazi koji se trebaju otkriti predoče u lako dostupnom i razumljivom obliku ako smatra da je takvo predočenje razmjerno, uzimajući u obzir troškove i terete za dotičnu stranku.

Članak 1075. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 15.

Neispravni proizvod

(1) Proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, je neispravan ako ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. (2) takvog proizvoda opravdano očekuje ili koja se traži pravom Europske unije ili nacionalnim pravom.

(2) Pri procjeni neispravnosti proizvoda u obzir se uzimaju sve okolnosti, uključujući:

1. prezentiranje i značajke proizvoda, uključujući njegovo označivanje, dizajn, tehničke značajke, sastav i pakiranje te upute za njegovo sastavljanje, instalaciju, uporabu i održavanje,

2. razumno predvidljivu uporabu proizvoda,

3. učinak koji na proizvod može imati bilo koja sposobnost da nastavi učiti ili dobiva nove značajke nakon njegova stavljanja na tržište ili stavljanja u uporabu,

4. razumno predvidljiv učinak drugih proizvoda za koje se može očekivati da će se upotrebljavati zajedno s njim, među ostalim putem međusobnog povezivanja,

5. trenutak u kojem je proizvod stavljen na tržište ili stavljen u uporabu ili, ako proizvođač zadržava kontrolu nad proizvodom nakon tog trenutka, trenutak u kojem proizvod prestaje biti pod kontrolom proizvođača,

6. relevantne zahtjeve u pogledu sigurnosti proizvoda, uključujući zahtjeve u području kibernetičke sigurnosti relevantne za sigurnost,

7. bilo koji opoziv proizvoda ili bilo koju drugu relevantnu intervenciju nadležnog tijela ili gospodarskog subjekta iz članka 1076. ovoga Zakona, a koji se odnose na sigurnost proizvoda,

8. specifične potrebe skupine korisnika za čiju je uporabu proizvod namijenjen,

9. svako neispunjavanje svrhe proizvoda, ako je riječ o proizvodu čija je svrha spriječiti štetu.

(3) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je naknadno bolji proizvod, uključujući ažuriranja ili nadogradnje proizvoda, prethodno ili naknadno stavljen na tržište ili u promet uporabu.

Članak 1076. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 16.

Proizvođač

(1) Proizvođač je osoba koja je izradila gotov proizvod, osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja, predstavlja kao proizvođač.

(2) Ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojega drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s osobama navedenim Odgovorni gospodarski subjekti

(1) Gospodarski subjekti odgovorni za štetu u skladu s odredbama ovoga odsjeka su:

1. proizvođač neispravnog proizvoda,

2. proizvođač neispravnog sastavnog dijela, ako je taj sastavni dio ugrađen u proizvod pod kontrolom proizvođača ili je s njim povezan i prouzročio je neispravnost tog proizvoda, ne dovodeći u pitanje odgovornost proizvođača iz točke 1. ovoga stavka i

3. kad je riječ o proizvođaču proizvoda ili sastavnog dijela s poslovnim nastanom izvan Europske unije i ne dovodeći u pitanje odgovornost tog proizvođača:

a) uvoznik neispravnog proizvoda ili sastavnog dijela,

b) ovlašteni predstavnik proizvođača i

c) ako nema uvoznika s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ni ovlaštenog predstavnika, pružatelj usluga provođenja narudžbi.

(2) Odgovornost proizvođača neispravnog proizvoda obuhvaća i svu štetu koju je prouzročio neispravni sastavni dio ako je ugrađen u proizvod pod kontrolom tog proizvođača ili je s njim povezan.

(3) Za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda odgovara i svaka fizička ili pravna osoba koja znatno izmijeni proizvod izvan kontrole proizvođača te ga potom učini dostupnim na tržištu ili ga stavi u uporabu.

(4) Ako nije moguće identificirati niti jednog od gospodarskih subjekata navedenih u stavku 1. ovoga članka. (4) Odredba iz stavka 3, za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda odgovara distributer neispravnog proizvoda ako oštećenik zatraži od njega da identificira nekog od gospodarskih subjekata iz stavka 1. ovoga članka s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ili distributera koji je njemu isporučio proizvod, a distributer to ne učini u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva oštećenika.

(3) Ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet, osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod.

(5) Ako su ispunjene pretpostavke propisane člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) 2022/2065, stavak 4. ovoga članka primjenjuje se i kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, tvrtka ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu na svakog pružatelja internetske platforme koji se ne smatra gospodarskim subjektom u smislu ovoga članka, a koji potrošačima omogućava sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima.

Članak 1077.a dodanNN 69/2026: dodan člankom 17.

Pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela

Proizvođač koji u proizvod ugradi softver kao sastavni dio nema pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela koji je prouzročio štetu u slučajevima:

1. ako je proizvođač neispravnog softverskog sastavnog dijela u trenutku stavljanja na tržište tog softverskog sastavnog dijela bio mikropoduzeće ili malo poduzeće, što znači poduzeće koje je, kada ga se procjenjuje zajedno sa svim njegovim partnerskim poduzećima kako su definirana u članku 3. stavku 2. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (21) i povezanim poduzećima kako su definirana u članku 3. stavku 3. toga Priloga, ako postoje, mikropoduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 3. toga Priloga ili malo poduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 2. toga Priloga,

2. ako se proizvođač koji je ugradio neispravni softverski sastavni dio u proizvod ugovorom odrekao toga prava.

Članak 1078. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 18.

Oslobođenje od odgovornosti

(1) Proizvođač Gospodarski subjekt iz članka 1076. ovoga Zakona oslobađa se oslobađa odgovornosti ako dokaže:

– da nije stavio proizvod u promet,

– da je na temelju okolnosti slučaja vjerojatno da neispravnost, a ni njezin uzrok, nisu postojali u vrijeme kad je stavio proizvod u promet,

– da proizvod nije proizveden za prodaju, davanje u zakup ili bilo koju drugu poslovnu svrhu, kao niti da je proizveden ili stavljen u promet u okviru njegova poslovanja,

– da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa koji su bili na snazi u trenutku kad je stavio proizvod u promet,

– da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti,

– da je šteta prouzročena isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju on odgovara, odnosno radnjom treće osobe koju proizvođač nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(2) Proizvođač sirovine ili dijela proizvoda oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je neispravnost prouzročena konstrukcijom glavnog proizvoda ili uputama dobivenim od proizvođača glavnog proizvoda.

(3) Proizvođač se djelomično 1. ako je riječ o proizvođaču ili uvozniku, da proizvod nije stavio na tržište ili u uporabu,

2. ako je riječ o distributeru, da proizvod nije učinio dostupnim na tržištu,

3. da je vjerojatno da neispravnost koja je prouzročila štetu nije postojala u trenutku kada je proizvod stavljen na tržište, stavljen u uporabu ili, kad je riječ o distributeru, učinjen dostupnim na tržištu ili da je neispravnost nastala nakon tog trenutka,

4. da je do neispravnosti koja je prouzročila štetu došlo zbog usklađenosti proizvoda s pravnim zahtjevima,

5. da objektivno stanje znanstvenog i tehničkog znanja u trenutku kada je proizvod stavljen na tržište ili stavljen u uporabu ili tijekom razdoblja u kojem je proizvod bio pod kontrolom proizvođača nije omogućilo da se otkrije neispravnost,

6. da se neispravnost proizvoda u koji je taj sastavni dio ugrađen može pripisati konstrukciji tog proizvoda ili uputama koje je proizvođač tog proizvoda dao proizvođaču tog sastavnog dijela, ako je riječ o proizvođaču neispravnog sastavnog dijela iz članka 1076. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona,

7. da je neispravnost koja je prouzročila štetu povezana s dijelom proizvoda na koji izmjena ne utječe, ako je riječ o osobi koja mijenja proizvod kako je navedeno u članku 1076. stavku 3. ovoga Zakona.

(2) Odstupajući od stavka 1. točke 3. ovoga članka, gospodarski subjekt ne oslobađa se odgovornosti ako je neispravnost proizvoda koji je pod kontrolom proizvođača uzrokovana bilo čime od sljedećeg:

1. povezanom uslugom,

2. softverom, uključujući njegova ažuriranja ili nadogradnje,

3. izostankom ažuriranja ili nadogradnji softvera koji su potrebni za održavanje sigurnosti,

4. znatnom izmjenom proizvoda.

(3) Gospodarski subjekt djelomično se oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara solidarno s proizvođačem gospodarskim subjektom.

Članak 1079. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 19.

Zabrana ugovornog isključenja ili ograničenja odgovornosti

(1) Odgovornost proizvođača gospodarskog subjekta nije dopušteno ugovorom s oštećenikom unaprijed isključiti ili ograničiti.

(2) Ništetna je ugovorna odredba suprotna odredbi stavka 1. ovoga članka.

Članak 1080. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 20.

Rokovi ostvarivanja prava

(1) Tražbina popravljanja štete prouzročene neispravnim proizvodom zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i osobu proizvođača identitet gospodarskog subjekta.

(2) Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od deset godina od dana njegova stavljanja u promet kada je neispravni proizvod koji je prouzročio štetu stavljen na tržište ili u uporabu ili u slučaju znatno izmijenjenog proizvoda, od dana kada je taj proizvod učinjen dostupnim na tržištu ili stavljen u uporabu nakon njegove znatne izmjene, osim ako je u tom roku protiv proizvođača gospodarskog subjekta pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako oštećenik nije mogao pokrenuti postupak u roku iz stavka 2. ovoga članka zbog latentnosti tjelesne ozljede, pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od 25 godina od dana iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 294. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 2.

Osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik

Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani čiju je valjanost propisan ili ugovoren određeni oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz posebnog zakona ili cilja radi kojega kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

Članak 314. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 3.

Obvezatan oblik punomoći

(1) Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

(2) Punomoć može biti izdana i u elektroničkom obliku.

Članak 399.a izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 4.

Pojmovi

U smislu primjene odredbi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari i komercijalnog jamstva pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa ugovor o kupoprodaji izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

2. potrošački ugovor je ugovor koji sklapaju potrošač i svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja djeluje u ime ili za račun te osobe,

3. proizvođač je osoba koja je izradila stvar, uvezla stvar na područje Europske unije i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač time što na stvar stavlja svoje ime, zaštitni znak ili drugi razlikovni znak,

4. digitalni sadržaj su podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku,

5. digitalna usluga je:

a) usluga kojom se potrošaču omogućuju stvaranje, obrada i pohrana podataka u digitalnom obliku ili pristup njima ili

b) usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge,

6. kompatibilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom s kojima se obično koristi stvar iste vrste, a da tu stvar, hardver ili softver pritom nije potrebno konvertirati,

7. funkcionalnost je sposobnost stvari da izvršava funkcije s obzirom na svoju svrhu,

8. interoperabilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koristi stvar iste vrste,

9. trajni nosač podataka je svako sredstvo koje kupcu ili prodavatelju omogućuje da informacije, koje su toj osobi osobno upućene, pohrani tako da im može pristupati tijekom razdoblja koje odgovara svrhama za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija,

10. trajnost je sposobnost stvari da zadrži svoje funkcije i radne značajke tijekom uobičajene upotrebe,

11. besplatno znači bez troškova potrebnih za uklanjanje nedostatka, a posebno bez poštanskih troškova te troškova prijevoza, rada ili materijala.,

12. obnova ima značenje kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda, izmjeni Direktive (EU) 2020/1828 i Uredbe (EU) 2023/1542 te stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ.

Članak 401. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 5.

Kad postoje materijalni nedostaci

(1) Nedostatak postoji:

1) ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji,

2) ako stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznao prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak,

3) ako stvar nije isporučena sa svom dodatnom opremom i uputama, uključujući upute za instalaciju, kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji ili

4) ako stvar nije isporučena s ažuriranjima kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji.

(2) Osim nedostataka iz stavka 1. ovoga članka nedostatak postoji i:

1) ako stvar nije prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila, uzimajući u obzir sve propise Europske unije i propise Republike Hrvatske, tehničke standarde ili, ako takvih tehničkih standarda nema, primjenjive kodekse ponašanja u određenom području ako oni postoje,

2) ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio na raspolaganje kupcu prije sklapanja ugovora,

3) ako stvar nije isporučena s dodatnom opremom, uključujući ambalažu, upute za instalaciju ili druge upute, čiji primitak kupac može razumno očekivati,

4) ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva i druge značajke, uključujući one koje se odnose na trajnost, mogućnost popravka, funkcionalnost, kompatibilnost i sigurnost, koji su uobičajeni za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu stvari te uzimajući u obzir sve javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označivanju,

5) ako je stvar nepravilno instalirana odnosno montirana, a usluga instalacije odnosno montaže čini dio ugovora o kupoprodaji i obavio ju je prodavatelj ili osoba za koju on odgovara ili

6) ako je stvar za koju je bilo predviđeno da je instalira odnosno montira kupac nepravilno instalirana odnosno montirana od strane kupca, a nepravilna instalacija odnosno montaža posljedica je nedostatka u uputama koje je dostavio prodavatelj ili, u slučaju stvari s digitalnim elementima, koje je dostavio prodavatelj ili dobavljač digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

(3) Prodavatelja ne obvezuju izjave iz stavka 2. točke 4. ovoga članka ako dokaže da nije znao niti je mogao znati za tu izjavu, ili da je do trenutka sklapanja ugovora javna izjava bila ispravljena na jednak ili usporediv način kao i kada je dana, ili da ta javna izjava nije mogla utjecati na donošenje odluke o kupnji.

(4) Kod potrošačkih ugovora nedostaci iz stavka 2. točke 1. do 4. ovoga članka ne postoje ako je, u trenutku sklapanja ugovora, potrošač bio posebno obaviješten da određeno obilježje stvari odstupa od kriterija koji se koriste za određivanje nedostataka navedenih u stavku 2. točkama 1. do 4. ovoga članka i ako je potrošač to izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.

Članak 405. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 6.

Rokovi u slučaju popravka, zamjene i sl.

(1) Kad je zbog nekog nedostatka došlo do popravka stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz članka 403. i 404. ovoga Zakona počinju teći od predaje popravljene stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.

(2) U slučaju uklanjanja nedostatka popravkom stvari rokovi odgovornosti za materijalne nedostatke iz članka 403. stavka 4. i članka 404. stavka 2. ovoga Zakona produljuju se jednom za dvanaest mjeseci, a kod trgovačkog ugovora jednom za šest mjeseci.

Članak 410. izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 7.

Prava kupca

(1) Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

(2) U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

(3) Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka kupac ima pravo izbora između popravka i zamjene stvari, osim ako bi odabrani način uklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(4) Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka prodavatelj će obavijestiti kupca o pravu na izbor između popravka i zamjene stvari, kao i o produljenju roka iz članka 405. stavka 2. ovoga Zakona, osim kod trgovačkog ugovora.

(5) Prodavatelj je ovlašten odbiti uklanjanje nedostatka ako su popravak i zamjena nemogući ili bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(6) Kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti ili nije uklonio nedostatak u skladu s člankom 410.a stavcima 2 4. i 3 5. ovoga Zakona, ako nedostatak postoji unatoč pokušaju prodavatelja da ga ukloni odnosno ako je prodavatelj izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

(7) Kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke.

(8) Ako je nedostatak neznatan, kupac nema pravo na raskid ugovora, ali mu pripadaju druga prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje štete.

(9) Teret dokaza da je nedostatak neznatan je na prodavatelju.

(10) Troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj.

Članak 410.a izmijenjenNN 69/2026: izmijenjen člankom 8.

Popravak ili zamjena

(1) Popravak ili zamjena stvari s nedostatkom provode se besplatno, u razumnom roku od trenutka kada je kupac obavijestio prodavatelja o nedostatku te bez znatnih neugodnosti za kupca uzimajući u obzir prirodu stvari i svrhu za koju je kupcu ta stvar bila potrebna.

(2) Prilikom popravka prodavatelj može, ovisno o prirodi stvari, a osobito o potrebi kupca da mu takva stvar bude trajno dostupna, posuditi kupcu zamjensku stvar, uključujući obnovljenu stvar.

(3) Prodavatelj može, na izričiti zahtjev kupca, a kako bi ispunio svoju obvezu zamjene stvari, dati obnovljenu stvar.

(4) Prilikom popravka ili zamjene kupac je obvezan staviti stvar na raspolaganje prodavatelju, a prodavatelj ju je obvezan preuzeti i snositi troškove preuzimanja.

(5) Ako je stvar s nedostatkom, koja je bila instalirana odnosno montirana na način koji je u skladu s njezinom prirodom i namjenom prije nego što se nedostatak pojavio, potrebno popraviti ili zamijeniti, obveza uklanjanja nedostatka uključuje obvezu uklanjanja stvari s nedostatkom i instalaciju odnosno montažu zamjenske ili popravljene stvari ili obvezu snošenja troškova tog uklanjanja i instalacije odnosno montaže.

(6) U slučaju zamjene stvari potrošač nije dužan platiti za uobičajenu upotrebu zamijenjene stvari tijekom razdoblja prije njezine zamjene.

Članak 579. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 2.

Pojam

(1) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

(2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se sadržaj uzdržavanja kojim se, među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja.

(3) Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

Članak 580. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člancima 3. i 4.

Oblik

Ograničenja i oblik ugovora

(1) Davatelj uzdržavanja može istodobno imati sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i/ili ugovore o dosmrtnom uzdržavanju s najviše tri primatelja uzdržavanja.

(2) Ugovor sklopljen suprotno stavku 1. ovoga članka je ništetan.

(3) Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

(4) Prije ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena osoba iz stavka 3. ovoga članka provjerit će u Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju broj primatelja uzdržavanja s kojima davatelj uzdržavanja ima sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i/ili ugovore o dosmrtnom uzdržavanju.

(5) Prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. iz stavka 3. ovoga članka ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora. Ovlaštena će osoba provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora.

Članak 580.a dodanNN 155/2023: dodan člankom 4.

Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

(1) Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju (u daljnjem tekstu: Registar) osnovat će i voditi Hrvatska javnobilježnička komora.

(2) U Registar se upisuju podaci o:

‒ sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju,

‒ izmjeni ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

‒ raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

‒ pokrenutom postupku radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

‒ načinu pravomoćnog okončanja postupka radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

‒ prestanku obveza po ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ispunjenjem.

(3) Ovlaštena osoba iz članka 580. stavka 3. ovoga Zakona po službenoj će dužnosti odmah upisati u Registar podatke o sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, o izmjeni ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te o sporazumnom raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

(4) Sud prvog stupnja po službenoj će dužnosti odmah upisati u Registar podatke o pokrenutom postupku radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

(5) Sud prvog stupnja po službenoj će dužnosti upisati u Registar podatke iz stavka 2. podstavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke višeg suda. Sud prvog stupnja po službenoj će dužnosti upisati u Registar izmjenu podataka iz stavka 2. podstavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke višeg suda o izvanrednom pravnom lijeku. Ako sud prvog stupnja odlučuje o izvanrednom pravnom lijeku, po službenoj će dužnosti upisati u Registar izmjenu podataka iz stavka 2. podstavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke o izvanrednom pravnom lijeku.

(6) Davatelj uzdržavanja može predložiti da javni bilježnik u Registar provede upis prestanka obveza po ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ispunjenjem. Prijedlogu će priložiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te ispravu kojom se dokazuje smrt primatelja uzdržavanja određenu zakonom kojim se uređuju državne matice.

(7) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati sadržaj i način vođenja Registra, naknadu za upis te pravo na neposredan pristup podacima iz Registra, kao i izdavanje potvrde o podacima iz Registra.

Članak 581. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 5.

Upis u javnu knjigu

(1) Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora ovlaštena će osoba iz članka 580. stavka 3. ovoga Zakona dostaviti ugovor o doživotnom uzdržavanju zemljišnoknjižnom sudu koji će upisati zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu.

(2) Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti javni upisnik, ovlaštena će osoba iz članka 580. stavka 3. ovoga Zakona dostaviti ugovor o doživotnom uzdržavanju tijelu koje vodi javni upisnik koje će upisati zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora u taj javni upisnik.

Članak 584. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 6.

Utjecaj izmijenjenih promijenjenih okolnosti

(1) Na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju se opće odredbe ovoga Zakona o izmijenjenim promijenjenim okolnostima.

(2) Sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako to odgovara objema ugovornim stranama.

Članak 585. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 7.

Utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor

(1) Umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdr-žavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.

(2) Pristanak iz stavka 1. ovoga članka daje se u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

(3) Ne pristanu li na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje.

(4) Ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja.

(5) Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Članak 586. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člancima 8. i 9.

Pojam

(1) Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) (u daljnjem tekstu: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.

(2) Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.

Članak 586.a dodanNN 155/2023: dodan člankom 9.

Pouka ugovarateljima

Prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora, na trenutak prijenosa vlasništva, objasnit će ugovarateljima razliku između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te ukazati na prednosti osnivanja osobne služnosti i pridržaja prava stvarnog tereta iz članka 587. ovoga Zakona. Ovlaštena će osoba provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora.

Članak 587. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 10.

Pridržaj prava stvarnog tereta

Osnivanje služnosti i pridržaj prava stvarnog tereta

(1) Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, ugovorom će se na njoj u njegovu korist osnovati služnost stanovanja, ako se tomu izričito ne protivi.

(2) Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja.

(3) Istodobno s uknjižbom prava vlasništva na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti uknjižiti pravo služnosti iz stavka 1. ovoga članka u zemljišnoj knjizi.

Članak 588. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 11.

Utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor

(1) Umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike, ako oni na to pristanu.

(2) Pristanak iz stavka 1. ovoga članka daje se u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

(3) Ne pristanu li na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje, te su dužni vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja.

(4) Ako nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju vratiti ono što je na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekao davatelj uzdržavanja, dužne su primatelju uzdržavanja naknaditi vrijednost stečenog.

(5) Ako nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

(6) Sud će naknadu iz stavka 3 stavaka 4. i 4 5. ovoga članka odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta.

Članak 737. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 3.

Ugostitelj kao ostavoprimac

(1) Ugostitelji se smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak, uništenje ili oštećenje najviše do deset tisuća kuna 1330,00 eura.

(2) Odgovornost je isključena ako su stvari nestale, uništene ili oštećene okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem osoba koje je on doveo ili koje su mu došle u posjet.

(3) Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje te ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara.

Članak 925. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 12.

Kad je ugovor sklopljen

(1) Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.

(2) O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.).

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je kad strane potpišu policu osiguranja.

(4) Pisana ponuda učinjena osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veže ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana otkad je ponuda prispjela osiguratelju, a ako je potreban liječnički pregled, onda za vrijeme od trideset dana.

(5) Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od njegovih uvjeta za predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen.

(6) U tom slučaju ugovor se smatra sklopljenim kad je ponuda prispjela osiguratelju.

Članak 926. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 13.

Polica i druge isprave o osiguranju

(1) U polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog), nadnevak izdavanja police (ulog) i nadnevak izdavanja police.

(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, u polici osiguranja osoba moraju biti i potpisi ugovornih strana.

(3) Polica osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili drugom ispravom o osiguranju u koju se unose bitni sastojci ugovora.

(4) Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici.

(5) Ispunjenje obveze iz stavka 3 4. ovoga članka mora biti navedeno na polici.

(6) U slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police primijenit će se odredba police; u slučaju neslaganja neke tiskane i strojem pisane odredbe primijenit će se pisana odredba, a u slučaju neslaganja ovih s rukopisnom odredbom, primijenit će se rukopisna odredba.

(7) Prema sporazumu ugovornih strana polica može glasiti na ime određene osobe, po naredbi, na donositelja ili za račun koga se to tiče.

Članak 937. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 14.

Posljedice neplaćanja premije

(1) Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije.

(2) Ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja.

(3) Ali ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.

(4) Ugovorne strane mogu ugovoriti da će se dostava pisma s obaviješću o dospjelosti premije iz stavka 3. ovoga članka izvršiti putem usluge elektroničke preporučene dostave koju obavlja kvalificirani pružatelj usluga povjerenja sukladno Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28. 8. 2014.) te sukladno zakonu kojim se osigurava provedba predmetne Uredbe.

(5) U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja.

Članak 938. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 15.

Povećanje rizika

(1) Ugovaratelj osiguranja dužan je, kad je u pitanju osiguranje imovine, obavijestiti osiguratelja o svakoj promjeni okolnosti koja može biti značajna za ocjenu rizika, a kad je u pitanju osiguranje osoba, onda samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurana osoba promijenila zanimanje ili djelatnost koju obavlja.

(2) On je dužan bez odgađanja pisano obavijestiti osiguratelja o povećanju rizika, ako je rizik povećan nekim njegovim postupkom, a ako se povećanje rizika dogodilo bez njegova sudjelovanja, dužan ga je pisano obavijestiti ga u roku od četrnaest dana otkad je za to saznao ili mogao saznati.

(3) Ako je povećanje rizika toliko da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je takvo stanje postojalo u trenutku njegova sklapanja, on može raskinuti ugovor.

(4) Ali ako je povećanje rizika toliko da bi osiguratelj sklopio ugovor samo uz veću premiju da je takvo stanje postojalo u trenutku sklapanja ugovora, on može ugovaratelju osiguranja predložiti novu stopu premije veću premiju.

(5) Ako ugovaratelj osiguranja ne pristane na novu stopu premije veću premiju u roku od četrnaest dana od primitka prijedloga nove stope veće premije, ugovor prestaje po samom zakonu.

(6) Ali ugovor ostaje na snazi i osiguratelj se više ne može koristiti ovlaštenjima da predloži ugovaratelju osiguranja novu stopu premije veću premiju ili da raskine ugovor, ako ne iskoristi ta ovlaštenja u roku od mjesec dana otkad je na bilo koji način doznao za povećanje rizika, ili ako još prije isteka toga roka na neki način pokaže da pristaje na produljenje ugovora (ako primi premiju, isplati osigurninu za osigurani slučaj koji se dogodio nakon toga povećanja i sl.).

Članak 940. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 16.

Smanjenje rizika

(1) U slučaju kad se nakon sklapanja ugovora o osiguranju dogodilo smanjenje rizika, ugovaratelj osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije, računajući od dana kad je o smanjenju pisano obavijestio osiguratelja.

(2) Ako osiguratelj ne pristane na smanjenje premije u roku od četrnaest dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ne dostavi ugovaratelju osiguranja pisanu suglasnost na dostavljeni zahtjev, ugovaratelj osiguranja može raskinuti ugovor.

Članak 943. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 17.

Isplata osigurnine

(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

(2) Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

(3) Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.

(4) Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

Članak 952. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 18.

Propast stvari zbog događaja koji nije predviđen u polici

(1) Ako osigurana stvar ili stvar u vezi s čijom je uporabom sklopljeno osiguranje od odgovornosti propadne za razdoblja vrijeme trajanja osiguranja zbog nekog događaja koji nije predviđen u ugovoru o osiguranju, ugovor prestaje vrijediti danom njezine propasti, a osiguratelj je dužan vratiti ugovaratelju osiguranja dio plaćene premije razmjerno preostalom vremenu trajanja osiguranja.

(2) Kad jedna od više stvari obuhvaćenih jednim ugovorom propadne zbog nekog događaja koji nije predviđen u ugovoru, osiguranje ostaje na snazi i dalje glede ostalih stvari uz potrebne izmjene zbog smanjenja predmeta osiguranja.

Članak 960. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 19.

(1) Kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote iznosa osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.

(2) Osiguratelj je dužan isplatiti potpunu osigurninu sve do svote iznosa osiguranja, ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i visine osiguranog iznosa osiguranja nema značenja za određivanje iznosa osigurnine.

Članak 961. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 20.

Prijenos ugovora na stjecatelja osigurane stvari

(1) U slučaju otuđenja osigurane stvari, a i stvari u vezi s čijom je uporabom sklopljeno osiguranje od odgovornosti, prava i obveze ugovaratelja osiguranja prelaze po samom zakonu na pribavitelja, osim ako drukčije nije ugovoreno.

(2) Ali ako je otuđen samo jedan dio osiguranih stvari koji glede osiguranja ne čine zasebnu cjelinu, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu glede otuđenih stvari.

(3) Kad se zbog otuđenja stvari poveća ili smanji vjerojatnost nastupanja osiguranog slučaja, primjenjuju se opće odredbe o povećanju ili smanjenju rizika.

(4) Ugovaratelj osiguranja koji ne obavijesti osiguratelja da je osigurana stvar otuđena, a u slučaju otuđenja na temelju pravnog posla i o osobi koja je stvar pribavila ostaje u obvezi na plaćanje plaćanja premija koje dospijevaju i poslije dana otuđenja.

(5) Osiguratelj i pribavitelj osigurane stvari mogu odustati od osiguranja uz otkazni rok od petnaest dana, s tim što su otkaz dužni podnijeti najdulje u roku od trideset dana od saznanja za otuđenje.

(6) Ugovor o osiguranju ne može se raskinuti ako je polica osiguranja izdana na donositelja ili po naredbi.

Članak 969. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 21.

Posljedice neplaćanja premije i smanjenje osiguranog iznosa

(1) Ako ugovaratelj osiguranja života, odnosno osiguranja od nesretnog slučaja ne plati neku premiju o dospjelosti, osiguratelj nema pravo njezinu naplatu zahtijevati sudskim putem.

(2) Ako ugovaratelj osiguranja na poziv osiguratelja, koji mu mora biti dostavljen preporučenim pismom, ne plati dospjelu premiju u roku određenom u tom pismu, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, računajući otkad mu je pismo uručeno, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, osiguratelj može samo, ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije, izjaviti ugovaratelju osiguranja da smanjuje osigurani iznos na iznos otkupne vrijednosti osiguranja kapitalizirane svote, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor.

(3) Ugovorne strane mogu ugovoriti da će se dostava pisma iz stavka 2. ovoga članka izvršiti putem usluge elektroničke preporučene dostave koju obavlja kvalificirani pružatelj usluga povjerenja sukladno Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28. 8. 2014.) te sukladno zakonu kojim se osigurava provedba predmetne Uredbe.

(4) Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osiguranog iznosa, smatra se kao da je osigurani iznos smanjen, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome jesu li premije bile plaćene barem za tri godine ili nisu.

Članak 971. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 22.

Osiguranje za slučaj smrti maloljetnika i osoba lišenih poslovne sposobnosti

(1) Ništetan je ugovor o osiguranju za slučaj smrti treće osobe mlađe od četrnaest godina, a i osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti, lišene poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na sklapanje bilo kakvih pravnih poslova, raspolaganja i upravljanja svom pokretnom i nepokretnom imovinom, kao i odlukama vezano za zdravlje i zdravstvenu skrb te je osiguratelj dužan vratiti ugovaratelju osiguranja sve premije primljene po osnovi takva takvog ugovora.

(2) Za pravovaljanost osiguranja za slučaj smrti treće osobe starije od četrnaest godina potrebna je pisana suglasnost njezina zakonskog zastupnika te pisana suglasnost svake osigurane osobe.

Članak 978. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 23.

Otkup

(1) Na zahtjev ugovaratelja osiguranja života sklopljenog za cijeli život osiguranika, osiguratelj je dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost police u roku od četrnaest dana od dana podnošenja zahtjeva, ako su do tada dotad plaćene barem tri godišnje premije.

(2) U ugovoru o osiguranju moraju biti navedeni uvjeti pod kojima ugovaratelj može zahtijevati isplatu njezine otkupne vrijednosti, a i način kako se ta vrijednost izračunava, u skladu s uvjetima osiguranja.

(3) Pravo zahtijevati otkup ne mogu ostvarivati vjerovnici ugovaratelja osiguranja, a ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev, ako je određivanje korisnika neopozivo.

(4) Iznimno, otkup police može zahtijevati vjerovnik kome je polica predana u zalog, ako tražbina radi čijeg je osiguranja dan zalog ne bude namirena o dospjelosti.

Članak 988. izmijenjenNN 155/2023: izmijenjen člankom 24.

Osiguranje za slučaj smrti bez određenog korisnika

(1) Ako ugovaratelj osiguranja za slučaj smrti ne odredi korisnika ili ako odredba o određivanju korisnika ostane bez učinka zbog opoziva, ili zbog odbijanja određene osobe, ili iz kojega drugog uzroka, a ugovaratelj osiguranja ne odredi drugog korisnika, osigurani iznos pripada ugovaratelju osiguranja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, kada je ugovaratelj osiguranja ujedno osiguranik, osigurani iznos pripada nasljednicima ugovaratelja osiguranja sukladno zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje.