Što se promijenilo od NN 17/2025

Članak 2. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člancima 1. i 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)

– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)

– Direktiva 2011/95/EU (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.) – Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), tražitelja međunarodne zaštite (SL L 180/96 2024/1346, 29 22. 6 5. 2013.). 2024., ispravak SL L 2025/90931, 25. 11. 2025.).

– Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.)

(2) Ovim se Zakonom uređuje primjena osigurava provedba sljedećih uredbi Europske unije:

– Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.)

– Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)

– Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)

– Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 118/2014 od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.)

– ‒ Uredba Uredbe (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30. 12. 2021.)

– Uredba Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90926 od 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)

– Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90922, 25. 11. 2025.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2026/464 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. veljače 2026. o izmjeni Uredbe (EU) 2024/1348 u pogledu utvrđivanja popisa sigurnih zemalja podrijetla na razini Unije (SL L 2026/464, 26. 2. 2026.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)

– Uredbe (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22. 5. 2024.)

– Uredbe (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90930, 25. 11. 2025.)

– Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90929, 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)

– Uredba Uredbe (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90925, 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358)

– Uredbe (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90921, 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359). 2024/1359)

– Uredbe (EU) 2026/463 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. veljače 2026. o izmjeni Uredbe (EU) 2024/1348 u pogledu primjene koncepta sigurne treće zemlje (SL L 2026/463, 26. 2. 2026.).

(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je nacionalna kontaktna točka te uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom i Agencijom Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.

(4) Suradnja i razmjena informacija s Europskom komisijom iz stavka 3. ovoga članka provodit će se putem obrasca za izvješćivanje koji će ministar nadležan za unutarnje poslove propisati pravilnikom kojim se uređuju obrasci i zbirke podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite.

Članak 2.a dodanNN 59/2026: dodan člankom 2.

Nadležna tijela za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, ministarstvo nadležno za obrazovanje i upravni sudovi u skladu s propisanim djelokrugom.

Članak 3. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 3.

Primjena drugih propisa

(1) Odredbe Zakona o strancima na odgovarajući način primjenjuju se na tražitelje međunarodne zaštite, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i, strance pod privremenom zaštitom i strance u transferu.

(2) Tražitelj međunarodne zaštite nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje boravka sukladno odredbama Zakona o strancima. Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog ili autonomnog boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Članak 4. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 4.

Značenje izraza

(1) Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

1. Međunarodna međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke 2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke 3. ovoga stavka

2. Azil azil je status koji se priznaje na temelju odluke rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljima II. i III. Uredbe (EU) 2024/1347

3. Supsidijarna supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju odluke rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljima II. i V. Uredbe (EU) 2024/1347

4. Privremena privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku 78. ovoga Zakona

5. Tražitelj tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona. 6. Azilant do izvršnosti rješenja o zahtjevu

6. azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke 2. ovoga stavka

7. Stranac stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke 3. ovoga stavka

8. Stranac stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke 4. ovoga stavka

9. Stranac stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezinog njezina zahtjeva

10. Zemlja zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin

11. Uobičajeno uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno

12. Namjera namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pismeno pisano izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku 33. ovoga Zakona

13. Naknadni 13. registracija namjere je evidentiranje usmeno ili pisano izražene volje državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva u službenim evidencijama Ministarstva

14. zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) je zahtjev za zaštitu koji tražitelj podnosi Ministarstvu, a može se smatrati da traži status azilanta (izbjeglice) ili status supsidijarne zaštite

15. naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je namjera izražena nakon izvršnosti odluke kojom se odlučilo o osnovanosti prethodnog zahtjeva sukladno članku 38. ovoga Zakona ili odluke kojom je postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona. 15. Tražitelj svaka daljnja namjera izražena u bilo kojoj državi članici nakon izvršnosti rješenja o prethodnom zahtjevu, uključujući i slučajeve od kojih se izričito ili prešutno odustalo

14. Ranjive skupine su osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa.

16. tražitelj kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna i/ili prihvatna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore

17. 16. Dijete maloljetnik je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom i, stranac pod privremenom zaštitom i stranac u transferu mlađi od 18 godina

18. 17. Dijete maloljetnik bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od osamnaest 18 godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi nju sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku

19. 18. Članom članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom smatra se: –, pod uvjetom da je obitelj postojala prije ulaska tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom u Republiku Hrvatsku smatra se:

a) bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici, koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom

b) maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova; te životnih partnera i neformalnih životnih partnera, njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete;, maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu – punoljetna nevjenčana djeca pod uvjetom da dijete nije u braku; a smatra se da maloljetnik nije u braku ako na temelju pojedinačne procjene njegov brak nije u skladu s propisima Republike Hrvatske, a osobito propisima kojima se uređuje minimalna zakonska dob za sklapanje braka

c) punoljetno uzdržavano dijete tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom koja zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti brinuti se za svoje potrebe – pod uvjetom da nije u braku

– roditelj ili drugi zakonski zastupnik djeteta

d) roditelj ili druga odrasla osoba odgovorna za maloljetnika u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, uključujući odraslog brata ili sestru

e) iznimno, članom obitelji stranca pod privremenom zaštitom smatrat će se i srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom

20. 19. Prebivalište prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi

21. 20. Boravište boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila

22. 21. Izvršnost odluke izvršnost rješenja o zahtjevu nastupa dostavom odluke rješenja tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako, ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka rješenje o zahtjevu postaje izvršna izvršno dostavom prvostupanjske presude upravnog suda

23. uvjeti prihvata obuhvaćaju skup prava koje tražitelji ostvaruju sukladno odredbama ovoga Zakona

24. osnovni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu i hitnu medicinsku pomoć

25. materijalni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu, odjeću, proizvode za osobnu higijenu i novčanu naknadu

26. zadržavanje je uskraćivanje slobode kretanja tražitelja u specijaliziranim objektima za zadržavanje, sukladno članku 54.a ovoga Zakona, koje se provodi u specijaliziranim objektima Ministarstva namijenjenim za prihvat stranaca, tranzitnim prihvatnim centrima za strance, smještajnim objektima za postupak azila na granici i drugim odgovarajućim objektima, osim zatvora

27. opasnost od bijega znači postojanje posebnih razloga i okolnosti zbog kojih se vjeruje da bi tražitelj mogao postati nedostupan te time zlouporabiti postupak

28. bijeg je svaka radnja kojom tražitelj postane nedostupan Ministarstvu ili pravosudnim tijelima, a koja nije izvan kontrole tražitelja

29. poseban skrbnik je osoba koju nadležno tijelo socijalne skrbi imenuje maloljetniku bez pratnje sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

(2) Ostali izrazi koji se koriste u ovome Zakonu imaju jednako značenje kao izrazi definirani uredbama iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 10. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 5.

Načelo najboljeg interesa djeteta

(1) Prilikom provedbe odredbi ovoga Zakona postupat će se u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta radi osiguranja životnog standarda koji odgovara fizičkom, duševnom, moralnom i socijalnom razvoju djeteta.

(2) Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:

– dobrobit i društveni socijalni razvoj djeteta te, njegovo podrijetlo −, potrebu za stabilnošću i kontinuitetom skrbi

– zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji mogućnost opasnost da je žrtva trgovanja ljudima − ili drugog oblika nasilja ili iskorištavanja

– mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti

– mogućnost spajanja s obitelji i slično.

(3) Poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili zahtjeva za privremenu zaštitu, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja djeteta s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.

(4) Poseban skrbnik dužan je poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.

(3) Djetetu se tijekom postupka međunarodne zaštite ili privremene zaštite osigurava pristup obrazovnim materijalima, rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi te aktivnostima na otvorenom.

Članak 11. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 6.

Suradnja s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice

Ministarstvo i upravni sud surađuju surađuje s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na tražitelje, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom. međunarodnu i privremenu zaštitu sukladno članku 6. Uredbe (EU) 2024/1438.

(2) Ministarstvo će na zahtjev Ureda UNHCR-a dostaviti podatke o:

1. tražiteljima, azilantima, strancima pod supsidijarnom zaštitom i strancima pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj

2. primjeni Konvencije iz 1951. i ostalih međunarodnih dokumenata koji se odnose na izbjeglice i

3. zakonima te ostalim propisima iz područja međunarodne zaštite koji se primjenjuju ili su u izradi.

(3) Ministarstvo će, na temelju suglasnosti tražitelja, omogućiti UNHCR-u pristup podacima o konkretnom zahtjevu, tijeku postupka i donesenoj odluci.

Članak 12. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 7.

Isključenje javnosti

(1) U postupku odobrenja međunarodne zaštite javnost je isključena.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na saslušanju može sudjelovati predstavnik UNHCR-a ili druge organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava, odnosno prava izbjeglica, ako se tome ne protivi tražitelj ako Ministarstvo ocijeni da je to nužno radi zaštite prava i interesa tražitelja.

(3) Prilikom donošenja odluke Ministarstvo osobito vodi računa o ranjivosti tražitelja i potrebi učinkovite zaštite njegovih prava, pri čemu se može uzeti u obzir i stav tražitelja.

Članak 13. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 8.

Prevoditelji

(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem ako je:

1. ocjenjeno da – koji dobro poznaje hrvatski jezik u pismu i govoru 4. govoru i pismu te koji je upoznat s ključnim konceptima i terminologijom vezanom uz međunarodnu zaštitu

2. ocjenjeno da dobro poznaje jezik za koji se angažira

3. utvrđeno da ne postoji okolnost koja predstavlja zapreku za prijem u državnu službu sukladno propisima koji reguliraju prijem u državnu službu

– koji dobro poznaje jezik i/ili pismo s kojeg i na koji se prevodi

– za kojeg je utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka nakon provedene temeljne sigurnosne provjere sukladno propisima koji reguliraju sigurnosne provjere.

(2) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka tijekom postupka mora biti pouzdan, nepristran te prevoditi istinito i točno.

(3) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka dužan je postupati sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, osobito ne smije otkrivati podatke iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Lista prevoditelja objavljuje se na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.

(4) Ako iz objektivnih razloga nije moguće osigurati prevoditelja za određeni jezik, Ministarstvo će zatražiti pomoć druge države članice Europskoga gospodarskog prostora.

(5) Visina plaćanja usluge prevođenja iz stavka 5 4. ovoga članka odredit će se izravnom pogodbom sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava.

(6) Usluge prevođenja moguće je pružati putem telekomunikacijskih ili audiovizualnih elektroničkih uređaja.

Članak 14. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 9.

Jezik i pismo u postupku

(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

(2) Ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

(3) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati prevoditelj istog spola radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.

(4) Tražitelj je dužan surađivati s prevoditeljem, osim ako se ocjeni da bi ta suradnja mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegovog zahtjeva.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ako tražitelj ocjeni da bi suradnja s prevoditeljem mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegova zahtjeva te odbije surađivati s prevoditeljem, obavijestit će o tome Ministarstvo navodeći pri tome obrazložene razloge zbog kojih odbija surađivati s prevoditeljem.

(6) Ministarstvo će obrazložene razloge odbijanja suradnje s prevoditeljem razmotriti te će o svojoj odluci obavijestiti tražitelja usmeno na zapisnik. Ako Ministarstvo ocjeni da tražitelj neopravdano odbija surađivati s osiguranim prevoditeljem, smatrat će se da ne želi iznijeti informacije kojima se utvrđuje ispunjava li uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

(7) Tražitelj je dužan dostaviti prijevod strane isprave na koju se poziva za dokaz svojih navoda, a koju je preveo prevoditelj iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona. Ako tražitelj ne želi koristiti usluge prevoditelja iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona, dužan je dostaviti ovjereni prijevod.

(4) Ako tražitelj ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod strane isprave za koju se slobodnom ocjenom dostupnih informacija utvrdi da je isprava od utjecaja na odluku o zahtjevu osigurat će Ministarstvo.

Članak 15. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 10.

Posebna prihvatna i postupovna i prihvatna jamstva

(1) Posebnim prihvatnim i postupovnim i prihvatnim jamstvima pruža se odgovarajuća potpora tražiteljima s obzirom na njihove osobne okolnosti, među ostalim, dob, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invalidnost, teške bolesti, mentalno zdravlje ili posljedice mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, kao i žrtvama trgovanja ljudima i samohranim roditeljima s maloljetnom djecom, radi ostvarivanja prava i obveza iz ovoga Zakona.

(2) Postupak prepoznavanja i praćenja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano provode za to osposobljeni policijski službenici, djelatnici Ministarstva i drugih nadležnih tijela od izražene namjere do uručenja odluke o zahtjevu. u roku do 30 dana od dana izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva, a ako je opravdano, i nakon tog roka, a na temelju vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja, izjava roditelja ili zastupnika tražitelja.

(3) Odredbe članaka 41. i 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna jamstva, osobito na žrtve mučenja, silovanja ili drugog teškog oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, ako se ne može pružiti odgovarajuća potpora.

(3) Službenici iz stavka 2. ovoga članka, ako procijene potrebnim, mogu tražitelja uz njegov pristanak uputiti odgovarajućem liječniku ili psihologu radi daljnje ocjene njegova psihičkog i fizičkog stanja, ako postoje naznake da bi njegovo duševno ili fizičko zdravlje moglo utjecati na potrebe u vezi s prihvatom.

(4) Sve prikupljene informacije relevantne za procjenu posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom, uz opis vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja, kao i utvrđenih mjera, pohranjuju se u spis tražitelja i dostavljaju nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva kako bi se pružila odgovarajuća potpora u vezi s prihvatom.

(5) U postupku prepoznavanja osobnih okolnosti osigurat će se prevoditelj kako bi tražitelj mogao komunicirati s medicinskim osobljem, a kod potreba za neodgodivim liječenjem usmeni prijevod može osigurati i druga odrasla osoba, uz pristanak tražitelja.

(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.

(7) Službenici koji ocjenjuju posebne potrebe u vezi s prihvatom trebaju biti osposobljeni i kontinuirano se osposobljavati da mogu prepoznati znakove koji upućuju na posebne potrebe tražitelja i odgovarajuće postupiti u vezi s posebnim potrebama.

Članak 16. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 11.

Djeca

Maloljetnik

(1) Namjeru za dijete maloljetnika izražava zakonski zastupnik.

(2) Zahtjev djeteta obuhvaćen je zahtjevom njegovog zakonskog zastupnika. (3) Dijete starije od 16 godina koje zakonskog zastupnika obuhvaća i maloljetnika.

(3) Na temelju opravdanih razloga i samo ako je to u najboljem interesu maloljetnika, može mu se omogućiti saslušanje bez nazočnosti odgovorne odrasle osobe pod uvjetom da mu pomaže osoba s vještinama i stručnim znanjem potrebnim za zaštitu njegovih najboljih interesa.

(4) Maloljetnik stariji od 16 godina koji je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

Članak 17. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 12.

Djeca Maloljetnik bez pratnje

(1) Djetetu Maloljetniku bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, odmah, imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom. (3) za zastupanje maloljetnika u postupku međunarodne zaštite.

(2) Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djetetu bez pratnje maloljetniku starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati posebni poseban skrbnik.

(4) Dijete bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.

(3) Iznimno od stavka 4 1. ovoga članka, zahtjev u ime djeteta bez pratnje može podnijeti njegov posebni skrbnik ako u postupku povratka ocjeni da mu je potrebna međunarodna zaštita s obzirom na njegove osobne okolnosti. (7) Posebni skrbnik dužan je pravodobno pripremiti dijete bez pratnje za saslušanje te mu pružiti informacije o značenju i posljedicama saslušanja u slučaju nepredvidivih situacija u kojima je broj izraženih namjera maloljetnika bez pratnje nerazmjerno velik, Ministarstvo će odmah maloljetniku bez pratnje odrediti prikladnu osobu koja će privremeno djelovati kao zastupnik, a tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenovat će posebnog skrbnika najkasnije u roku od deset radnih dana od dana izražene namjere.

(6) Postupak povodom zahtjeva djeteta bez pratnje vodi službena osoba Ministarstva obučena za rad s djecom.

(4) Osobi koja tvrdi da je maloljetna, a za koju je utvrđeno da je nesumnjivo starija od 18 godina neće se imenovati poseban skrbnik.

(5) Poseban skrbnik dužan je objasniti maloljetniku bez pratnje značenje svih radnji koje se u postupku međunarodne zaštite poduzimaju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Troškove prevođenja snosi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.

(8) Dijete bez pratnje dužno je osobno sudjelovati na saslušanju (6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.

(7) Tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi obavještava Ministarstvo o imenovanju posebnog skrbnika, a Ministarstvo posebnog skrbnika obavještava o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na maloljetnika bez pratnje.

(8) Ministarstvo obavještava maloljetnika bez pratnje o imenovanju posebnog skrbnika te će mu na razumljiv način objasniti da može povjerljivo i sigurno podnijeti pritužbu protiv posebnog skrbnika.

(9) Maloljetniku bez pratnje će u nazočnosti posebnog skrbnika, na način primjeren dobi i kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, biti pružene informacije o uvjetima prihvata, pružateljima pravne pomoći i zastupanju, uključujući besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, koristeći se, prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenim maloljetnicima.

(10) Poseban skrbnik maloljetnika bez pratnje i tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi poduzet će, što je prije moguće, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja maloljetnika s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.

(11) Osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje, uključujući i posebne skrbnike, ne smiju biti:

– pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela: protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.)

– osobe kojima je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji

– osobe protiv kojih se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) i kaznena djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.).

(12) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje dužne su poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.

(13) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje moraju prije početka rada s maloljetnicima biti osposobljene te su dužne kontinuirano se osposobljavati vezano uz prava i potrebe maloljetnika, uključujući osposobljavanje koje se odnosi na bilo koje primjenjive standarde za djecu.

(14) Ista osoba može istodobno biti imenovana posebnim skrbnikom većem broju maloljetnika bez pratnje, a najviše do 30 maloljetnika.

(15) Iznimno od stavka 14. ovoga članka, u slučaju nerazmjernog broja izraženih namjera maloljetnika bez pratnje, posebni skrbnik može u istom trenutku imati pod skrbništvom najviše 50 maloljetnika bez pratnje, o čemu Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju i EUAA-u.

(16) Maloljetnik bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.

(9) Zahtjev djeteta bez pratnje ima prednost u rješavanju.

(10) Odredbe članka 41. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djeteta bez pratnje, osim u slučajevima propisanim člankom 41. stavkom 1. točkama 5., 8. i 9. ovoga Zakona.

(11) Odredbe članka 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djece bez pratnje.

(17) Dužnost posebnog skrbnika prestaje stjecanjem punoljetnosti maloljetnika te ako se nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348 pretpostavi da je punoljetan, ili se u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) 2024/1348 smatra da nije maloljetan.

Članak 18. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 13.

Procjena starosne dobi djeteta bez pratnje

(1) Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u starosnu dob djeteta maloljetnika bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi. (7) njegove dobi sukladno članku 25. Uredbe (EU) 2024/1348.

(2) Procjena starosne dobi provodi se na temelju dostupnih podataka o djetetu, uključujući stručna mišljenja osoba uključenih u rad s djecom. Ako su dostupni podaci nedovoljni, provest će se medicinsko ispitivanje uz prethodnu pisanu suglasnost djeteta i posebnog skrbnika.

(3) Medicinsko ispitivanje provodi se liječničkim pregledom, rendgenom zuba, i/ili šake, uz puno poštivanje dostojanstva djeteta bez pratnje.

(4) Dijete bez pratnje pismeno će se obavijestiti na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati, o načinu pregleda i njegovim mogućim posljedicama na zdravlje, posljedicama rezultata medicinskog ispitivanja na zahtjev, kao i posljedicama neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 5. ovoga članka.

(5) U slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka dijete bez pratnje smatrat će se punoljetnim tražiteljem. Zahtjev ne može biti odbijen isključivo na temelju činjenice da nije dana suglasnost za provedbu medicinskog ispitivanja sukladno stavku 2. ovoga članka.

(6) Tijekom medicinskog ispitivanja djetetu bez pratnje, koje ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

(2) Troškove medicinskog ispitivanja snosi Ministarstvo.

(8) Ako se nakon nalaza i mišljenja o provedenom medicinskom ispitivanju i dalje sumnja u starosnu dob djeteta, primijenit će se institut blagodati sumnje sukladno članku 29. ovoga Zakona.

Članak 22. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Razlozi proganjanja

Razlozi proganjanja iz članka 20. ovoga Zakona procjenjuju se s obzirom na sadržaj sljedećih pojmova:

1. Rasa posebno uključuje boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj skupini.

2. Vjera posebno uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim ili javnim formalnim vjerskim obredima, samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizlaze.

3. Nacionalnost posebno uključuje pripadnost skupini koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo.

4. Političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz članka 25. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.

5. Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u zemlji podrijetla jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolnog opredjeljenja. Spolnim opredjeljenjem ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol, uključujući rodni identitet, moraju se uzeti u obzir za potrebe određivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili utvrđivanja osobina takve skupine.

Članak 23. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Djela proganjanja

(1) Djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. ovoga Zakona moraju biti:

1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili

2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga stavka.

(2) Djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka, među ostalim, mogu biti:

1. fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i spolno nasilje

2. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili se provode na diskriminirajući način

3. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće

4. uskraćivanje sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni

5. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona

6. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu.

(3) Između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost.

(4) Prilikom procjene strahuje li tražitelj osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj stvarno rasne, vjerske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje ako mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike.

Članak 24. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Načelo »sur place«

(1) Osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na:

1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla

2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla.

(2) Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

Članak 25. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde

Proganjanje iz članka 20. i ozbiljnu nepravdu iz članka 21. ovoga Zakona mogu provoditi:

1. državna tijela

2. stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja

3. nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju značajan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.

Članak 26. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Pružatelji zaštite u zemlji podrijetla

(1) Zaštitu od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i članka 21. ovoga Zakona, pod uvjetom da su u mogućnosti i žele, pružaju:

1. državna tijela ili

2. stranke te nacionalne ili međunarodne organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja.

(2) Prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije.

(3) Zaštita iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.

Članak 27. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Unutarnje preseljenje

(1) Procjenjujući osnovanost zahtjeva utvrđuje se i mogućnost unutarnjeg preseljenja tražitelja u određeni dio zemlje podrijetla gdje on:

1. nema osnovani strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde ili

2. može dobiti učinkovitu zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.

(2) Unutarnje preseljenje tražitelja iz stavka 1. ovoga članka moguće je ako:

1. do tog dijela zemlje može putovati na siguran i zakonit način

2. će mu tamo biti dozvoljen ulazak i

3. se može razumno očekivati da se u tom dijelu zemlje nastani.

Članak 28. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Procjena činjenica i okolnosti

(1) Tražitelj je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose na identitet, dob, državljanstvo, obitelj, zemlju i adresu prethodnog boravišta, prijašnje zahtjeve, pravce putovanja, identifikacijske i putne isprave i razloge traženja zaštite.

(2) Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo je dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir:

1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde

2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Agencija Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava

3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu

4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju

5. može li tražitelj dobiti zaštitu zemlje čije bi državljanstvo mogao dokazati.

(3) Činjenica da je tražitelj već bio izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom je ozbiljan pokazatelj postojanja osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da se takvo proganjanje ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.

(4) Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo.

(5) Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, tražitelj će biti obaviješten pisanim putem ili usmeno na zapisnik ako je nepismen, da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku.

Članak 29. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Blagodat sumnje

Iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata

4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

Članak 30. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Isključenje azila

(1) Azil se neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona ako:

1. uživa zaštitu ili prima pomoć tijela ili agencija Ujedinjenih naroda, osim UNHCR-a

2. već ima odobren boravak u zemlji koja mu na temelju tog boravka priznaje ista prava i obveze kao državljanima te zemlje

3. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:

– zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata

– teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku, uključujući i osobito okrutna postupanja, čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem

– djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i člancima 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda.

(2) Ako zaštita ili pomoć iz stavka 1. točke 1. ovoga članka prestane iz bilo kojeg razloga na koji tražitelj nije imao utjecaja, a njegov položaj nije konačno riješen u skladu s odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, priznat će mu se azil.

Članak 31. brisanNN 59/2026: brisan člankom 14.

Isključenje supsidijarne zaštite

(1) Supsidijarna zaštita neće se priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako:

1. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:

− zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata

− teškog kaznenog djela

− djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda

2. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.

(2) Teškim kaznenim djelom, u smislu stavka 1. točke 1. podstavka 2. ovoga članka, smatra se kazneno djelo za koje se prema zakonodavstvu Republike Hrvatske može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.

Članak 32. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 15.

Nadležna tijela

(1) Ministarstvo odlučuje o zahtjevu.

(2) Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom Nadležno tijelo

(1) Ministarstvo donosi rješenja u postupku odobrenja međunarodne zaštite pri čemu razmatra sve elemente i uvjete kvalifikacije za status izbjeglice ili supsidijarne zaštite u skladu s poglavljima II., III. i V. Uredbe (EU) 2024/1347.

(2) U postupku odobrenja i oduzimanja međunarodne zaštite Ministarstvo primjenjuje odredbe Uredbe (EU) 2024/1348 te tražiteljima osigurava postupovna jamstva i druga prava u skladu s tom Uredbom.

Članak 33. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 16.

Izražavanje i registracija namjere

(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu. (2) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru izražava u policijskoj upravi, u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i, prihvatnom centru za strance. (3) Iznimno od stavka 2 te u objektu u kojem se provodi dubinska provjera (u daljnjem tekstu: nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva).

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, namjera se može izraziti u Prihvatilištu prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: Prihvatilište prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.

(3) Namjera iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izražava se osobno.

(4) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne može iz opravdanih razloga izraziti namjeru sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka, tijelo pred kojim je namjera izražena dužna je o tome obavijestiti Ministarstvo već nalazi u postupku prisilnog povratka, namjeru može izraziti u roku od sedam radnih dana od dana uručenja rješenja o prisilnom povratku, a ako namjera nije izražena u tom roku, zahtjev se odbacuje sukladno članku 38. stavku 1. točki (e) Uredbe (EU) 2024/1348.

(5) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izvršit će registraciju namjere u roku od pet dana od izražavanja namjere odnosno u roku od tri dana od izražene namjere. (11) Tijelo koje je izvršilo registraciju sukladno stavku 9. ovoga članka u slučaju iz stavka 2. ovoga članka te uputiti tražitelja u postupak međunarodne zaštite.

(5) U svrhu utvrđivanja identiteta tražitelj stariji od 14 godina dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju.

(6) U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga koji nisu namjerno prouzročeni djelovanjem tražitelja, tražitelj je dužan dati otiske prstiju u što kraćem roku po prestanku razloga zbog kojih ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.

(7) Tražitelju koji bez opravdanog razloga ne postupa sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, policijski službenici uzet će otiske prstiju bez privole.

(8) Policijski službenici dužni su neposredno nakon izražene namjere uzeti otiske prstiju tražitelju i fotografirati ga, utvrditi identitet, način dolaska u Republiku Hrvatsku, pravac putovanja od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava iz članka 15. ovoga Zakona, o čemu su dužni bez odgode odmah obavijestiti Ministarstvo.

(9) Ako policijski službenici zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti obaviti poslove iz stavka 8. ovoga članka, iznimno će ih obaviti službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu.

(10) Tijela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka registrirat će tražitelja u evidencijama Ministarstva, najkasnije u roku od tri radna dana od dana kada je namjera izražena. Ako je namjera izražena sukladno stavku 4. ovoga članka, Prihvatilište će registrirati tražitelja u evidencijama Ministarstva u roku od šest radnih dana od kada je izražena namjera.

(6) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izdaje potvrdu o registraciji tražitelja u evidencijama Ministarstva te će prema potrebi odrediti određuje rok u kojem se tražitelj mora javiti u Prihvatilište prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.

(7) Tražitelj stariji od šest godina dužan je podvrgnuti se uzimanju biometrijskih podataka sukladno člancima 13. i 15. Uredbe (EU) 2024/1358, pri čemu biometrijske podatke maloljetnika uzimaju službenici posebno osposobljeni za uzimanje biometrijskih podataka maloljetnika, na način prilagođen djeci i uz potpuno poštovanje najboljeg interesa djeteta sukladno članku 14. Uredbe (EU) 2024/1358.

(8) U slučaju više sile ili u kriznoj situaciji primjenjuju se rokovi i postupak iz Uredbe (EU) 2024/1359.

Članak 34. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 17.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu

(1) Zahtjev se neposredno podnosi Prihvatilištu osobno podnosi Ministarstvu u prihvatilištu, a iznimno i izvan prihvatilišta ovisno o osobnim okolnostima tražitelja.

(2) Zahtjev se podnosi usmeno na zapisnik, a iznimno u pisanom obliku, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite. (2) Tražitelju će se omogućiti da podnese zahtjev u Prihvatilištu na obrascu, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od registracije statusa u evidencijama Ministarstva. (3) Iznimno od 21 dan od dana registracije namjere te sukladno članku 28. Uredbe (EU) 2024/1348.

(3) Tijekom podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka tražitelju će se omogućiti podnošenje zahtjeva izvan Prihvatilišta u odgovarajućem roku, ovisno o njegovim osobnim okolnostima. tražitelj je obvezan dati telefonski broj na kojem je dostupan i adresu elektroničke pošte te odmah prijaviti svaku promjenu adrese i drugih podataka.

(4) Prilikom podnošenja zahtjeva na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju iz članka 35. ovoga Zakona.

Članak 35. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 18.

Saslušanje

(1) Službena osoba Ministarstva, odnosno druga osoba koja sukladno članku 5. Uredbe (EU) 2024/1348 pruža potporu Ministarstvu će, što je prije moguće provesti ispitni postupak i, omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, sukladno poglavlju II. odjeljku II. Uredbe (EU) 2024/1348.

(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.

(3) Tražitelj je dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika.

(4) Saslušanje tražitelja provest će se i u odsustvu uredno pozvanog opunomoćenika koji nije opravdao svoju odsutnost.

(5) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati da saslušanje provodi službena osoba istog spola kada je to nužno radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.

(6) Tražitelj je dužan navesti i obrazložiti razloge zbog kojih odbija surađivati s osiguranom službenom osobom, a koje će Ministarstvo razmotriti te ga obavijestiti usmeno na zapisnik o svojoj odluci.

(7) Službena osoba Ministarstva može saslušati tražitelja više puta radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

(8) Saslušanje se može izostaviti kad:

1. se na temelju dostupnih dokaza može donijeti odluka kojom se odobrava međunarodna zaštita

2. tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati na saslušanju zbog trajnih okolnosti na koje sam ne može utjecati

3. se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona.

(9) Ako se saslušanje izostavi, sukladno stavku 8. točki 2. ovoga članka, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućit će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.

(10) Saslušanje se može održati i uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja.

(11) O saslušanju se sastavlja zapisnik sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak.

(12) Saslušanje i usmene izjave dane na zapisnik mogu biti snimljene o čemu se prethodno obavještava tražitelj.

(3) (13) Snimke ili transkripti snimljenih saslušanja i usmenih izjava čine, uz zapisnik o saslušanju, sastavni dio spisa tražitelja Ako tražitelj ima pravnog savjetnika koji sudjeluje na saslušanju, on može intervenirati samo na kraju saslušanja.

(4) Prilikom saslušanja službena osoba sastavlja zapisnik koji, zajedno s audiozapisom takvog saslušanja, čini sastavni dio spisa i može služiti kao dokaz povodom pravnog lijeka.

Članak 38. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 19.

Odlučivanje o osnovanosti zahtjeva

(1) Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom:

1. odobrava zahtjev te priznaje azil ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona

2. odobrava zahtjev u dijelu kojim se priznaje supsidijarna zaštita ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona

3. odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona

4. odbija zahtjev ako su ispunjeni uvjeti za isključenje, sukladno člancima 30 12. i 31 17. ovoga Zakona Uredbe (EU) 2024/1347.

5. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona

6. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev koji se može odobriti temeljem utvrđenog činjeničnog stanja ima prednost u rješavanju.

(3) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona.

Članak 39. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 20.

Obustava postupka

(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite obustavit će se ako tražitelj izričito ili prešutno odustane od zahtjeva.

(2) Smatra se da je tražitelj izričito odustao od zahtjeva ako: 2. se ne odazove pozivu na saslušanje, a svoj izostanak ne opravda u pisanom obliku u bilo kojem trenutku tijekom postupka odustane od svog zahtjeva sukladno članku 40. Uredbe (EU) 2024/1348.

1. se ne pojavi u Prihvatilištu ili izbjegava podnošenje zahtjeva, a to ne opravda u roku od dva dana od roka koji mu je određen za dolazak u Prihvatilište, odnosno za podnošenje zahtjeva

(3) Smatra se da je tražitelj prešutno odustao od zahtjeva u slučajevima propisanim u članku 41. Uredbe (EU) 2024/1348, pri čemu se, u slučaju kada se tražitelj nije odazvao pozivu na podnošenje zahtjeva ili zakazanom saslušanju te više puta nije ispunio obvezu javljanja sukladno članku 54. stavku 2. točki 2. ovoga Zakona, smatra da je prešutno odustao od svog zahtjeva ako u roku od dva dana od zakazanog saslušanja (3) datuma ili vremena obveznog javljanja nadležnim tijelima ne opravda razloge zbog kojih je bio spriječen.

3. napusti boravište duže od dva dana bez suglasnosti Prihvatilišta ili

4. odustane od zahtjeva.

(4) U slučaju iz stavka 2. točke 1. ovoga članka, Ministarstvo će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak te donijeti odluku o obustavi. (4) Iznimno od stavka 1 3. ovoga članka Ministarstvo može u slučaju iz stavka 2. točke 2. i 3. ovoga članka odbiti zahtjev tražitelja ako na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti može ocijeniti da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite. (5) Protiv odluke o obustavi postupka će donijeti rješenje po službenoj dužnosti.

(5) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju izričitog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor.

(6) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju prešutnog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke rješenja.

Članak 40. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 21.

Rokovi

(1) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva. rješenje o zahtjevu u skladu s rokovima propisanim člancima 35., 42. i 51. Uredbe (EU) 2024/1348.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana kada je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva, odnosno od dana primopredaje tražitelja na teritoriju Republike Hrvatske.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, rok se može produžiti za još devet mjeseci ako:

1. zahtjev uključuje složena činjenična i/ili pravna pitanja

2. veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istodobno zatraži međunarodnu zaštitu

3. tražitelj svojim postupanjima koji su suprotni obvezama iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona utječe na produljenje roka.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok se može produžiti za još tri mjeseca isključivo radi osiguravanja cjelovitog razmatranja zahtjeva.

(5) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, tražitelja će se o tome pismeno obavijestiti te će mu se na njegov zahtjev pružiti informacija o razlozima nepoštivanja spomenutog roka i o roku u kojem može očekivati odluku.

(6) Ako je opravdano očekivati da se odluka o zahtjevu neće donijeti u rokovima iz stavaka 1. do 4. ovoga članka zbog privremeno nesigurnog stanja u zemlji podrijetla, Ministarstvo će:

1. najmanje svakih šest mjeseci provjeravati stanje u zemlji podrijetla i

2. obavijestiti tražitelja i Europsku komisiju u razumnom roku o razlozima nedonošenja odluke.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka odluka se mora donijeti najkasnije u roku od 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva.

(2) Ako sud poništi rješenje Ministarstva i vrati predmet na ponovno razmatranje, Ministarstvo je dužno novo rješenje donijeti u roku od dva mjeseca od zaprimanja presude.

Članak 41. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 22.

Ubrzani postupak

(1) Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je: (5) će donijeti rješenje o zahtjevu u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 42. Uredbe (EU) 2024/1348.

1. tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva

2. tražitelj svjesno doveo u zabludu Ministarstvo iznoseći lažne podatke ili predočivši nevjerodostojne dokumente, odnosno nepružajući bitne podatke ili prikrivajući dokumente koji bi mogli negativno utjecati na odluku

3. tražitelj vjerojatno sa zlom namjerom postupao ili uništio isprave za utvrđivanje identiteta i/ili državljanstva, u svrhu pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu

4. tražitelj iznio nedosljedne, kontradiktorne, očito netočne ili neuvjerljive izjave suprotne provjerenim podacima o državi podrijetla, koje čine njegov zahtjev nevjerodostojnim

5. naknadni zahtjev dopušten sukladno članku 47. stavku 5. ovoga Zakona

6. tražitelj već duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru

7. tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske

8. tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske

9. moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku 44. ovoga Zakona

10. tražitelj odbio dati otiske prstiju sukladno članku 33. stavku 5. ovoga Zakona.

(2) Tražitelja će se obavijestiti da se o njegovom zahtjevu odlučuje u ubrzanom postupku.

(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se sukladno članku 40. stavku 2. ovoga Zakona.

(4) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu će se odlučivati u redovnom postupku sukladno odredbama iz odjeljka II. ovoga Zakona.

(2) Protiv odluke donesene u ubrzanom postupku nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.

Članak 42. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 23.

Postupanje Postupak na granici ili u tranzitnom prostoru

(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, provest će se na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru provodeći cjelokupan postupak i poštujući osnovna načela iz glave I., odnosno odjeljka I. glave III. ovoga Zakona ako se: (2) provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.

− tražitelju osiguraju materijalni uvjeti prihvata iz članka 55. ovoga Zakona i

− zahtjev, odnosno naknadni zahtjev može odbiti kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili odbaciti sukladno članku 43. ovoga Zakona.

(2) Tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348.

(3) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 3 5. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup graničnim prijelazima, odnosno tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda. (3) Opunomoćeniku ili predstavniku organizacije koja se bavi zaštitom prava izbjeglica, osim UNHCR-a, tražiteljima tijekom postupka azila na granici.

(4) Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 3. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

(4) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu u postupku na granici ili tranzitnom prostoru (5) Protiv rješenja Ministarstva kojima se odlučuje u postupku odobrenja međunarodne zaštite na granici nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet radnih dana od dana dostave rješenja.

(6) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od 28 dana od dana podnošenja zahtjeva. (5) Ako se u roku iz stavka 4. ovoga članka ne donese odluka pet radnih dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta.

(7) Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta, odnosno u roku od 15 dana od dostave spisa predmeta ako je potrebno provesti raspravu.

(8) Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

(6) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana dostave odluke. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.

Članak 43. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 24.

Odbacivanje zahtjeva ili naknadnog zahtjeva

(1) Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je: 5. rješenje kojim odbacuje zahtjev zbog bilo kojeg od razloga navedenog u članku 38. stavku 1. ili članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348 ili u slučaju kada je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva 6. zahtjev podnio državljanin države članice Europske unije sukladno Uredbi (EU) 2024/1351.

1. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora

2. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u trećoj državi čija prava i dalje uživa, uključujući i jamstva koja proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona, pod uvjetom da će biti ponovo prihvaćen u toj državi

3. moguće primijeniti institut sigurne treće zemlje, sukladno članku 45. ovoga Zakona

4. moguće primijeniti institut europske sigurne treće zemlje, sukladno članku 46. ovoga Zakona

(2) Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47 38. stavku 6 2. ovoga Zakona Uredbe (EU) 2024/1348.

(3) Protiv odluke rješenja o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave odluke. rješenja.

(4) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta.

Članak 44. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 25.

Sigurna zemlja podrijetla

(1) Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. ovoga Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. stavka 2. ovoga Zakona, što se utvrđuje na temelju podataka o: (3) koja je na razini Europske unije određena kao sigurna sukladno člancima 61. i 62. Uredbe (EU) 2024/1348.

1. relevantnim zakonima i propisima zemlje, kao i načinima na koji se primjenjuju

2. poštivanju prava i sloboda zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito članka 15. stavka 2. Europske konvencije, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja

3. poštivanju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non-refoulement«)

4. primjeni učinkovitog pravnog lijeka.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju se iz različitih mjerodavnih izvora, osobito od drugih država članica Europskoga gospodarskog prostora, EUAA-e, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih relevantnih međunarodnih organizacija.

(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: ministar), uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove donosi odluku kojom utvrđuje, može odlukom utvrditi listu sigurnih zemalja podrijetla, sukladno člancima 61. i 64. Uredbe (EU) 2024/1348, o čemu se obavještava Europska komisija i EUAA.

(3) Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uzimajući u obzir odredbu stavka 1. ovoga članka, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, o čemu se obavještava Europska komisija. te o promjenama obavijestiti tijela iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne zemlje podrijetla utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno. Zemlja navedena na listi sigurnih zemalja podrijetla može se smatrati sigurnom zemljom podrijetla u konkretnom slučaju samo ako je tražitelj:

1. državljanin te zemlje ili je u toj zemlji imao prethodno boravište kao osoba bez državljanstva i

2. nije vjerodostojno obrazložio zašto se ta zemlja podrijetla za njega ne može smatrati sigurnom zemljom podrijetla.

(6) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni odredbe stavka 5. ovoga članka kako bi mu se omogućilo osporavanje primjene instituta sigurne zemlje podrijetla s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti.

(4) Upravni sud je, povodom pravnog lijeka podnesenog protiv rješenja o zahtjevu, ovlašten preispitati i jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za određivanje pojedine treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla.

Članak 45. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 26.

Sigurna treća zemlja

(1) Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je tražitelj siguran od proganjanja iz članka 20. ili rizika trpljenja ozbiljne nepravde iz članka 21. ovoga Zakona te u kojoj uživa povlastice koje proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona i postoji mogućnosti pristupa učinkovitom postupku odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951. (2) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete:

1. zemlja koja je određena kao sigurna treća zemlja na razini Europske unije u skladu s člancima 59. i 60. Uredbe (EU) 2024/1348 i člankom 1. stavkom 1. Uredbe (EU) 2026/463 i

2. zemlja koju Ministarstvo odredi kao sigurnu treću zemlju na nacionalnoj razini, u skladu s člankom 64. Uredbe (EU) 2024/1348.

(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, donosi odluku kojom utvrđuje popis sigurnih trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka te postoji li veza između te zemlje i tražitelja na temelju koje se može razumno očekivati da u njoj zatraži međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti njegovog zahtjeva. (3) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta sigurne treće zemlje, kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavke 1. i točke 2. ovoga članka s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti. (4).

(3) Prije donošenja odluke iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo provodi prethodnu procjenu usklađenosti s uvjetima iz članka 59. Uredbe (EU) 2024/1348 te osigurava prethodno savjetovanje s Europskom komisijom i EUAA-om.

(4) Ministarstvo redovito preispituje ispunjenost uvjeta iz članka 59. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348, a najmanje jednom godišnje te obavještava Europsku komisiju o zemljama na koje se primjenjuje institut sigurne treće zemlje.

(5) Ministarstvo će tražitelju čiji je zahtjev odbačen sukladno članku 43 38. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona b) Uredbe (EU) 2024/1348 izdati potvrdu na jeziku sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju nadležna državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost njegovog zahtjeva. njegova zahtjeva.

(5) Ako sigurna treća zemlja odbije prihvatiti stranca, o osnovanosti zahtjeva će se odlučivati sukladno odredbama ovoga Zakona.

(6) Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut sigurne treće zemlje.

Članak 46. brisanNN 59/2026: brisan člankom 27.

Europska sigurna treća zemlja

(1) Europska sigurna treća zemlja je zemlja koja je ratificirala i primjenjuje odredbe Konvencije iz 1951. i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući standarde o učinkovitom pravnom lijeku, te je uspostavila učinkovit postupak odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.

(2) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta europske sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Zahtjev tražitelja, koji je nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske iz europske sigurne treće zemlje, odbacit će se sukladno članku 43. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona, uzimajući u obzir poštivanje načela iz članka 6. ovoga Zakona te posebne okolnosti humanitarnog ili političkog karaktera, kao i pravila međunarodnog javnog prava.

(4) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta europske sigurne treće zemlje kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavak 1. ovoga članka, s obzirom na njegove osobne okolnosti.

(5) Ministarstvo će tražitelju, čiji zahtjev je odbačen sukladno članku 43. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona, izdati potvrdu na jeziku europske sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost konkretnog zahtjeva.

(6) Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut europske sigurne treće zemlje.

Članak 47. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 28.

Naknadni zahtjev

(1) Naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji: (2) Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno predaje se osobno u prihvatilištu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja..

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

(3) Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

(4) Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

(5) Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.

(6) Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

(7) Naknadni zahtjev stranca u transferu razmatrat će se u odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, a naknadni zahtjev podnesen u Republici Hrvatskoj odbacit će se kao nedopušten.

(2) Ministarstvo razmatra naknadni zahtjev, u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2024/1348.

(3) U slučaju naknadnog zahtjeva tražitelj snosi troškove prijevoda dokumentacije za procjenu zahtjeva.

Članak 49. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 29.

Prestanak međunarodne zaštite

(1) Azil će prestati ako: 5. azilant dobrovoljno ponovno stekne državljanstvo zemlje podrijetla koje je prethodno izgubio zbog bilo kojeg od razloga navedenih u članku 11. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1347.

1. azilant dobrovoljno prihvati zaštitu zemlje svog državljanstva

2. azilant stekne državljanstvo zemlje čiju zaštitu može uživati

3. se azilant dobrovoljno vrati i nastani u zemlji koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja

4. prestanu okolnosti u zemlji podrijetla azilanta na osnovi kojih je odobrena međunarodna zaštita

(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako okolnosti na temelju kojih je priznata prestanu postojati ili se promijene do te mjere da daljnja zaštita više nije potrebna su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1347.

(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka. (5) Ministarstvo donosi odluku o ukidanju rješenja u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348.

(4) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su okolnosti vezano za prestanak međunarodne zaštite iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka bitne i stalne prirode o tome, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom te mu omogućiti da se izjasni usmeno na zapisnik.

(4) Ministarstvo ukida rješenje kojim je odobrena međunarodna zaštita.

(5) Protiv odluke rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam 15 dana od dana dostave odluke rješenja.

(6) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:

1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo

2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.

Članak 50. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 30.

Poništenje međunarodne zaštite

(1) Međunarodna zaštita Rješenje o odobrenju međunarodne zaštite poništit će se ako:

1. se naknadno utvrdi postojanje razloga za isključenje iz članaka 30. ili 31. ovoga Zakona

2. se utvrdi da je status priznat na temelju pogrešno iznesenih ili izostavljenih činjenica, lažnim prikazivanjem bitnih činjenica i okolnosti, korištenjem nevjerodostojnih isprava i drugih dokumenata, a što je bilo odlučujuće za odobrenje međunarodne zaštite

1. 3. osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske postoji bilo koji od razloga za poništenje azila iz članka 14. stavka 1. točki b), c), d) ili e) Uredbe (EU) 2024/1347

2. postoji bilo koji od razloga za poništenje supsidijarne zaštite iz članka 19. stavka 1. točke b) ili c) Uredbe (EU) 2024/1347.

(2) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka. (5) Protiv odluke iz stavka 3 u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348.

(3) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su nastupile okolnosti vezano za poništenje međunarodne zaštite iz stavka 1. ovoga članka, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o razlozima za poništenje te mu omogućiti da se o tim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik.

(4) Ministarstvo donosi odluku o poništenju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam 15 dana od dana dostave odluke. rješenja.

(6) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na koju se primjenjuje stavak 1. točka 3. ovoga članka dok se nalazi u Republici Hrvatskoj, uživa prava sukladno Konvenciji iz 1951., osobito u odnosu na zabranu diskriminacije, slobodu vjeroispovijesti, pristup sudovima, obrazovanje, nekažnjavanje nezakonitog ulaska ili boravka, prisilno udaljenje i poštivanje načela »non-refoulement«.

Članak 51. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 31.

Postupak pred upravnim sudom

(1) Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:

1. obustave postupka, sukladno članku 39. stavku 3. ovoga Zakona

2. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku, sukladno članku 41. ovoga Zakona

2. odbacivanja zahtjeva 3. odbijanja zahtjeva u postupku azila na granici, sukladno članku 42. ovoga Zakona, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje

4. odbacivanja zahtjeva, sukladno članku 38. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1348 ili odbacivanja naknadnog zahtjeva, sukladno članku 38. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1348, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje na kojeg se primjenjuje postupak na granici

5. odbacivanja zahtjeva u slučaju kada je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva, sukladno članku 43. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona 4 ovoga Zakona

3. odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona

6. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 4. ovoga Zakona i zadržavanju, sukladno članku 54.a stavku 11. ovoga Zakona

5 7. odlučivanja na o pravu na novčanu pomoć, sukladno članku 55. stavku 2. ovoga Zakona

6 8. ograničavanja ili uskraćivanju uskraćivanja materijalnih prava, sukladno članku 55. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona

7. uskraćivanja odobrenja iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona

8. odbijanja zahtjeva 9. odbijanja zahtjeva za izdavanje potvrde o pravu na rad, sukladno članku 61. stavku 3. ovoga Zakona

9 10. odlučivanja o pravu na smještaj, sukladno članku 67. stavcima 3., 7. i 9. ovoga Zakona

10 11. usvajanja zahtjeva i priznavanja prava na međunarodnu zaštitu odobrenja međunarodne zaštite, sukladno članku 38. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona

12. poništenja rješenja o odobrenju međunarodne zaštite, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama (b), (d) i (e) te člankom 19. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2024/1347

13. odbacivanja zahtjeva, sukladno članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348.

(2) Tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona osim u slučaju naknadnih zahtjeva sukladno članku 68. stavku 6. Uredbe (EU) 2024/1348, kada državljanin treće zemlje nema pravo na boravak.

(3) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam pet dana od dana zaprimanja odluke kojom rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta radi odlučivanja o zahtjevu za odgodnim učinkom.

(4) Upravni sud odlučuje o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.

(5) Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja..

(6) Ako je tražitelj smješten u centru odnosno na lokaciji za provedbu dubinske provjere ili postupka azila na granici odnosno u prihvatnom centru ili u prihvatilištu, za odlučivanje o tužbi u upravnom sporu nadležan je sud koji je nadležan za područje na kojem se nalazi centar, odnosno prihvatilište u kojem je tražitelj smješten.

Članak 52. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 32.

Prava i obveze

(1) Tražitelj ima pravo na:

1. boravak

2. slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj

3. osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata

4. zdravstvenu zaštitu

5. osnovno pristup osnovnom i srednje obrazovanje srednjem obrazovanju

6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć

7. slobodu vjeroispovijesti

8. rad pristup tržištu rada i

9. isprave sukladno članku 62. ovoga Zakona.

(2) U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.

(3) Ministarstvo osigurava usmjeravanje, praćenje i nadzor razine uvjeta prihvata.

(4) Tražitelj je dužan:

1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske

2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama

3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta te, zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva

4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu

5. poštivati Kućni red Prihvatilišta prihvatilišta

6. pojaviti se u Prihvatilištu prihvatilištu u roku koji mu je određen

7. podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 34. stavku 1. ovoga Zakona

8. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite 8 i boraviti na određenom mjestu boravka koje odredi Ministarstvo

9. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite

9 10. javiti promjenu boravišta Ministarstvu adrese nadležnoj službi za prihvat u roku od dva dana od dana promjene

10 11. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja. (4) iz članaka 54. i 54.a ovoga Zakona

12. sudjelovati u obveznim integracijskim mjerama.

(5) Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.

(5) Stranac u transferu ima prava i obveze iz ovoga članka (6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, strancu u transferu, sukladno rješenju o transferu osigurat će se osnovni uvjeti prihvata te potrebna zdravstvena skrb do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.

(7) Ako nije moguće utvrditi identitet i zemlju podrijetla sukladno stavku 3 4. točki 3. ovoga članka, tražitelj je dužan podvrgnuti se pregledu, koji može uključivati pretragu predmeta i nosača podataka kao što su računala te drugih elektroničkih i mobilnih uređaja koje ima kod sebe, u svrhu utvrđivanja identiteta i države podrijetla.

(8) Pregled tražitelja iz stavka 3 4. točke 4. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.

(9) Pretraga iz stavka 6 7. ovoga članka provodi se uz pisanu suglasnost tražitelja uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka, a u slučaju uskraćivanja suglasnosti protivljenja, smatrat će se da tražitelj ne surađuje s Ministarstvom, sukladno članku 28. stavku 1. ovoga Zakona.

Članak 53. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 33.

Pravo na boravak

(1) Tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(2) Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodnim učinkom sukladno članku 51. stavku 2. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku.

(3) Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev s namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke o prisilnom udaljenju Republike Hrvatske, a koji je odbačen kao nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do izvršnosti odluke o naknadnom zahtjevu.

(3) (4) Tražitelj koji podnese novi naknadni zahtjev nakon što je o ranijem naknadnom zahtjevu već donesena odluka sukladno članku 47. stavku 6 Iznimno od stavka 1. ovoga članka, a uz primjenu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, tražitelj koji podnese naknadni zahtjev u slučajevima predviđenim u članku 56. točkama a) i b) Uredbe (EU) 2024/1348 te članka 51. stavka 2. ovoga Zakona, nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.

(4) Tražitelj koji se nalazi u postupku predaje ili izručenja sukladno članku 7. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.

(5) Članovi obitelji, koji su došli zajedno s tražiteljem, imaju pravo na boravak sukladno stavku 1. ovoga članka.

(6) Stranac u transferu ima pravo na boravak do izvršenja transfera u drugu državu članicu Europskoga gospodarskog prostora.

Članak 54. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člancima 34. i 35.

Sloboda kretanja tražitelja

(1) Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

(2) Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega

2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske

4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama

5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine

6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite

7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

(3) Strancu u transferu može se ograničiti sloboda kretanja samo u svrhu osiguranja provedbe primopredaje drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.

(4) Rizik od bijega procjenjuje se na temeljeu svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.

Ograničenje slobode kretanja

(1) Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga:

a) zaštite javnog reda ili

b) sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.

(2) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

(6) Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

(7) Pripadniku ranjive skupine može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj odgovara njegovim osobnim okolnostima i potrebama, osobito zdravstvenom stanju.

(8) Djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan.

(9) Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

(10) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka mjere se izriču do provedbe transfera, najduže šest tjedana od utvrđene odgovornosti druge države članice Europskoga gospodarskog prostora. Ako je pokrenut upravni spor, rok od šest tjedana računa se od izvršnosti odluke o odbacivanju sukladno članku 43. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona.

1. (11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena

2. osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme

3. polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.

(3) Tražitelju i strancu u transferu iz stavka 1. ovoga članka može se zbog opravdanih razloga dopustiti privremeno napuštanje prihvatilišta ili mjesta određenog boravka.

(4) Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja. (12) Protiv odluke iz stavka 11 u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te obavještava tražitelja i stranca u transferu na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor, sukladno članku 51. ovoga Zakona, u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta. (13) Ograničenje kretanja, u razumnim vremenskim razmacima, razmatra nadležni upravni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja, posebno kada rješenja.

(6) Nadležni upravni sud na zahtjev tražitelja i stranca u transferu ocjenjuje zakonitost rješenja iz stavka 4. ovoga članka ako ograničenje kretanja traje dulje od mjesec dana te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja. dva mjeseca.

(14) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu.

Članak 54.a dodanNN 59/2026: dodan člankom 35.

Zadržavanje

(1) Tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. zbog sprječavanja bijega i utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelje zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez zadržavanja ako postoji opasnost od bijega

2. zbog utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. zbog zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka

4. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca

5. zbog nepoštivanja rješenja o ograničenju slobode kretanja iz članka 54. ovoga Zakona, a i dalje postoji opasnost od bijega

6. zbog utvrđivanja prava tražitelja na ulazak na državno područje tijekom postupka na granici sukladno članku 42. ovoga Zakona

7. zbog osiguranja transfera ako postoji opasnost od bijega, sukladno članku 44. Uredbe (EU) 2024/1351.

(2) Opasnost od bijega utvrđuje se individualnom procjenom činjenica i okolnosti svakog konkretnog slučaja.

(3) Zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može se odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.

(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se ako na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja nazočnost tražitelja nije moguće postići mjerama propisanim člankom 54. stavkom 2. ovoga Zakona.

(5) Mjera zadržavanja iz stavka 1. ovoga članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka.

(6) Zadržani tražitelji i stranci u transferu, koliko je to moguće, smještaju se odvojeno od drugih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nisu podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.

(7) Tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom iznimno se može zadržati smještajem u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj neće naškoditi njegovu fizičkom i mentalnom zdravlju te se osigurava redovito praćenje i pružanje odgovarajuće potpore tim tražiteljima.

(8) Maloljetniku se ne smije odrediti zadržavanje osim u cilju očuvanja jedinstva obitelji ako je prethodno utvrđeno da je to u njegovu najboljem interesu.

(9) Maloljetnika bez pratnje može se iznimno zadržati u specijaliziranim objektima za zadržavanje u odvojenom smještaju od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se procjenom skrbnika utvrdi da je takav smještaj nužan i da se zadržavanjem štiti maloljetnik.

(10) Tražitelju i strancu u transferu koji boluju od ozbiljnih zaraznih ili mentalnih bolesti neće se odrediti zadržavanje i smještaj u prostorima Ministarstva namijenjenim za kolektivni smještaj, već u za to nadležnim zdravstvenim ustanovama.

(11) Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja donosi rješenje o zadržavanju u kojem navodi razloge zadržavanja i činjenice zašto se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere iz članka 54. stavka 2. ovoga Zakona.

(12) Tražitelja i stranca u transferu se o zadržavanju, mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja obavještava na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

(13) Protiv rješenja iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

(14) Odluku o tužbi upravni sud donosi u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe, a u iznimnim situacijama najkasnije 21 dan od podnošenja tužbe.

(15) Ako sud ne donese odluku iz stavka 14. ovoga članka u roku od 21 dan od podnošenja tužbe, zadržani tražitelj se odmah oslobađa.

(16) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 11. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja dostavlja spis predmeta upravnom sudu.

(17) U slučaju zadržavanja maloljetnika bez pratnje upravni sud razmatra zakonitost zadržavanja po službenoj dužnosti.

(18) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o zadržavanju nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja i stranca u transferu odmah pustiti na slobodu.

(19) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima koji se nalaze u specijaliziranim objektima za zadržavanje.

Članak 55. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 36.

Materijalni uvjeti prihvata

(1) Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u Prihvatilištu prihvatilištu, hrana i odjeća osigurana u naravi, naknada troškova javnog prijevoza za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite te novčana pomoć. (3), odjeća i proizvodi za osobnu higijenu osigurani u naravi te novčana naknada.

(2) Načine i uvjete ostvarivanja materijalnih uvjeta prihvata određuje Ministarstvo, a o pravu na novčanu pomoć odlučuje Prihvatilište.

(2) Visinu novčane pomoći naknade određuje ministar odlukom.

(3) Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(4) Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti ili uskratiti na osnovne uvjete prihvata ako tražitelj:

1. ne boravi u Prihvatilištu u kojem mu je određen smještaj 3 pridržava se mjera ograničenja slobode kretanja ili je u zadržavanju

2. izbiva izvan Prihvatilišta protivno uvjetima iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona

2. posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard

4 3. krši odredbe Kućnog reda Prihvatilišta. (6) Prihvatilište prihvatilišta

4. ne surađuje s nadležnim tijelima, osobito u pogledu ispunjenja obveza iz članka 52. ovoga Zakona

5. podnese naknadni zahtjev.

(5) Materijalni uvjeti prihvata ukinut će se tražitelju ako ozbiljno i opetovano krši kućni red prihvatilišta, prijeti i nasilno se ponaša.

(6) Ministarstvo na temelju individualne procijene donosi odluku kojom rješenje kojim se ograničavaju ili uskraćuju ukidaju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak 52. stavak 2. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.

(7) Ako prestanu okolnosti iz stavka 5. točaka 1 stavaka 4. i 2 5. ovoga članka, Prihvatilište Ministarstvo donosi odluku kojom rješenje kojim u cijelosti ili djelomično ukida odluku rješenje iz stavka 6. ovoga članka.

(8) Protiv odluke rješenja iz stavaka 2., 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke rješenja.

(9) Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 5 4. točkama 3 2. i 4 3. ovoga članka.

(10) Ostvarivanje materijalnih uvjeta prihvata propisuje ministar pravilnikom.

Članak 56. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 37.

Prihvatilište za tražitelje

(1) Prihvatilište je ustrojstvena jedinica Ministarstva.

(2) UNHCR, Hrvatski crveni križ Međunarodne i druge nacionalne organizacije i udruge civilnog društva koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu suglasnost Ministarstva ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu provoditi svoje aktivnosti u prihvatilištu na temelju sporazuma o suradnji.

(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilište prihvatilište osigurat će se prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela.

(4) Pristup tražiteljima iz stavka 3. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga.

(5) Tražiteljima smještenim u Prihvatilištu prihvatilištu osigurat će se materijalni uvjeti prihvata.

(6) Prilikom smještaja tražitelja u Prihvatilištu prihvatilištu posebno će se voditi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina, tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji.

(7) Pravila boravka u Prihvatilištu prihvatilištu određuju se Kućnim redom.

(8) Tražitelj može izbivati izvan Prihvatilišta prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje Prihvatilišta. Ako se na temelju individualne procjene uskrati odobrenje, Prihvatilište o tome donosi odluku. (10) prihvatilišta.

(9) Protiv odluke iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.

(9) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, odredit će pravnu osobu u državnom vlasništvu koja će pružati usluge zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu prihvatilištu.

Članak 57. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 38.

Zdravstvena zaštita

(1) Zdravstvena zaštita tražitelja obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja, sukladno medicinskoj indikaciji.

(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima uključujući i potrebne usluge rehabilitacije.

(3) Ministarstvo nadležno za zdravlje dužno je osigurati zdravstveni pregled iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona te zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i zdravstvenog pregleda iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona snosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.

Članak 58. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člancima 39. i 40.

Obrazovanje

(1) Pravo na osnovno pristup osnovnom i srednje obrazovanje srednjem obrazovanju dijete tražitelj ostvaruje pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin.

(2) Tražitelju, koji je započeo ostvarivati pravo na srednjoškolsko obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, omogućit će se nastavak srednjoškolskog obrazovanja i nakon stjecanja punoljetnosti.

(3) Ostvarivanje prava pristupa iz stavka 1. ovoga članka omogućit će se djetetu tražitelju u roku od 30 dana dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva do izvršenja odluke o povratku.

(4) Ako dijete tražitelj ne zna ili nedovoljno poznaje hrvatski jezik, omogućit će mu se pohađanje pripremne nastave ili dopunske nastave hrvatskog jezika, kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba.

Članak 58.a dodanNN 59/2026: dodan člankom 40.

Rana integracija tražitelja

(1) Radi prihvaćanja vrijednosti hrvatskog društva i kulture tražitelju se omogućava pristup radionicama kulturne orijentacije i tečaju hrvatskog jezika.

(2) Radionice i tečaj iz stavka 1. ovoga članka osigurava Ministarstvo.

(3) Odredbe ovoga članka ne odnose se na tražitelje iz članka 42. ovoga Zakona.

(4) Troškovi radionica i tečajeva hrvatskog jezika iz stavka 1. ovoga članka osigurat će se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva.

Članak 59. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 41.

Pravo na informacije i pravno savjetovanje

(1) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva zadržanoj u prihvatnom centru, na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, koja bi željela izraziti namjeru, policijski službenici pružit će sve potrebne informacije o postupku odobrenja međunarodne zaštite, u pisanom sažetom obliku, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

(2) Ministarstvo će što je prije moguće, a najkasnije u roku od 15 tri dana od izražene namjere, pisanim putem, obavijestiti tražitelja o uvjetima prihvata, načinu provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku, kao i o mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te mogućnosti dobivanja besplatne pravne pomoći.

(3) Ako informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka zbog opravdanih razloga nije moguće dati u pisanom obliku ili je tražitelj nepismen, informacije će se pružiti usmenim putem na jeziku za koji se pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati ili prema potrebi korištenjem videozapisa, piktograma i drugih vizualnih pomagala.

(4) Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

(5) Pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja.

(6) Pravo na pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard.

(7) Pristup pravnom savjetovanju neće se omogućiti ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1348.

(8) Tražitelj potvrđuje primitak i razumijevanje informacija iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

Članak 60. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 42.

Besplatna pravna pomoć

(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

(2) Pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

(3) Upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Pružatelji pravne pomoći su odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(5) Pružatelji pravne pomoći iz stavka 4. ovoga članka dužni su, bez odgode, obavijestiti Ministarstvo o podnošenju tužbe upravnom sudu i datumu uručenja presude upravnog suda. Ako pružatelj pravne pomoći ne postupa u skladu s ovom obvezom, bit će brisan s Liste pružatelja besplatne pravne pomoći sukladno odredbama pravilnika iz članka 93. stavka 1. točke 6. ovog Zakona.

(6) Sukladno odluci upravnog suda iz stavka 3. ovoga članka troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo.

Članak 61. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 43.

Rad tražitelja

(1) Tražitelj stječe pravo na rad pristup tržištu rada istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.

(2) Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.

(5) Tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti potvrdu poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu, u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o radu.

(7) Osoba kojoj je prestao status tražitelja dužna je, u roku od 15 dana od prestanka statusa, vratiti Ministarstvu potvrdu o radu, radi poništenja.

Članak 62. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 44.

Isprave tražitelja

(1) Ministarstvo će tražitelju izdati iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: iskaznica tražitelja) u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Iskaznica tražitelja potvrđuje pravo boravka u Republici Hrvatskoj sukladno članku 53. ovoga Zakona. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, iskaznica tražitelja neće se neće izdati tražitelju koji je podnio zahtjev na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru iz članka 42. ovoga Zakona. za kojeg se provodi granična procedura te koji je zadržan ili je u zatvoru.

(3) Ministarstvo će članovima obitelji tražitelja iz članka 53. stavka 6. ovoga Zakona izdati iskaznicu tražitelja.

(4) Iskaznica tražitelja mora se vratiti Ministarstvu po prestanku prava na boravak, sukladno članku 53. ovoga Zakona, radi njezinog poništenja.

(5) Tražitelju se može izdati putni list za stranca, ako postoje ozbiljni humanitarni ili drugi nužni razlozi koji zahtijevaju njegovu prisutnost u drugoj državi.

(6) Ministarstvo će strancu u transferu izdati laissez-passer u svrhu primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.

Članak 64. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 45.

Prava i obveze azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom

(1) Status azila, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.

(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:

1. boravak u Republici Hrvatskoj

2. spajanje obitelji i održavanje jedinstva obitelji

3. smještaj

4. rad

5. zdravstvenu zaštitu

6. obrazovanje

7. slobodu vjeroispovijesti

8. besplatnu pravnu pomoć

9. socijalnu skrb

10. pomoć pri integraciji u društvo

11. vlasništvo nekretnine stjecanje pokretne i nepokretne imovine sukladno Konvenciji iz 1951. i

12. stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva.

(3) Ministarstvo će azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom pružiti opće informacije o pravima i obvezama koje stječe odobrenjem međunarodne zaštite u roku od osam dana od dana uručenja odluke, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je:

1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske

2. prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, kao i promjenu prebivališta i adrese stanovanja u roku od 15 dana od dana promjene

3. imati kod sebe dozvolu boravka iz članka 75. ovoga Zakona i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama

4. pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture

4. nastaviti s provođenjem obveznih integracijskih mjera sukladno članku 74. ovoga Zakona.

5. obavijestiti Ministarstvo, ako se iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.

Članak 66. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 46.

Pravo na spajanje obitelji i održavanje jedinstva obitelji

(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima imaju pravo na spajanje obitelji i pravo na održavanje jedinstva obitelji, sukladno članku 23. Uredbe (EU) 2024/1347, s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 18 19. ovoga Zakona, osim u slučajevima iz članka 74. stavka 6. ovoga Zakona.

(2) Maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku.

(3) Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, boravak te izdavanje dozvole boravka reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.

(4) Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama članaka 64. do 74. te članaka 76. i 77. ovoga Zakona.

(5) Član obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članaka 30 12. i 31 17. ovoga Zakona Uredbe (EU) 2024/1347 te zbog razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske nema pravo na spajanje obitelji odnosno održavanje jedinstva obitelji.

(6) U slučaju spajanja obitelji i održavanja jedinstva obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koje se provodi sukladno odredbama ovoga Zakona ili Zakona o strancima, za osobu koja ne može pribaviti službene dokumente kojima dokazuje određeni obiteljski odnos, uzet će se u obzir okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos. Odluka o odbijanju zahtjeva za spajanje obitelji ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos.

Članak 67. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 47.

Pravo na smještaj

(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.

(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: područni ured), a nadležan je područni ured prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.

(3) O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka područni ured odlučuje rješenjem.

(4) Ako područni ured utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja.

(5) Ako područni ured u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona.

(6) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nakon prekida međunarodne zaštite sukladno člancima 49. i 50. ovoga Zakona te ponovnim odobrenjem međunarodne zaštite imaju pravo na smještaj razmjerno neiskorištenom razdoblju ukupnog trajanja takvog smještaja propisanog stavkom 1. ovoga članka.

(7) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:

1. istekom roka iz stavka 1. ovoga članka

2. na osobni zahtjev

3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj

4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi

5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj

6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobroga gospodara

7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.

(8) Osim u slučaju iz stavka 7. točke 1. ovoga članka, područni ured će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 7. točaka 2. do 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj.

(9) Protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

(10) Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(11) O žalbi protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

(12) Izvršna rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka dostavljaju se ministarstvu nadležnom za poslove stambenog zbrinjavanja i Ministarstvu.

(13) Ako prestanu okolnosti iz stavaka 4. i 5. te stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.

(14) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na zahtjev azilanta ili osobe pod supsidijarnom zaštitom, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja, rješenjem nadležnog područnog ureda azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka na najduže još dvije godine, uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ako im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.

(15) Protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

(16) Žalba protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(17) O žalbi protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

(18) Plaćanje zaštićene najamnine regulirat će se ugovorom o najmu koji ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja sklapa s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom na temelju prijedloga i suglasnosti iz stavka 14. ovoga članka.

(19) U svrhu daljnje integracije azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ministarstvo nadležno za upravljanje državnom imovinom može jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ustupiti na upravljanje stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske.

(20) Pravo na smještaj može se uskratiti ako azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ne ispunjavaju ugovorne obveze iz članka 74. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.

Članak 68. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 48.

Pravo na rad

(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada i pod uvjetima propisanim člankom 28. Uredbe (EU) 2024/1347.

(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih vezano uz zaposlenje, pristup uslugama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, stručno usavršavanje i stjecanje praktičnog radnog iskustva pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.

Članak 70. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 49.

Pravo na obrazovanje

(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima.

(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih sukladno propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.

(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje ostvaruju pravo na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, odnosno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin, sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih, odnosno obrazovnih kvalifikacija.

(4) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu stručnu kvalifikaciju provest će se procjena ranije stečenih kompetencija (»prior learning«). Procjenu ranije stečenih kompetencija azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom provest će nadležna tijela sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(5) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuju inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, tijelo nadležno za vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada provest će vrednovanje sukladno raspoloživim podacima i izraditi informativni dokument o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji.

(6) Odluka o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija odnosno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određena inozemna stručna odnosno obrazovna kvalifikacija.

(7) Ako azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod stranih isprava u svrhu priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija osigurat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja.

Članak 74. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 50.

Učenje hrvatskog jezika, povijesti i kulture

Obveza integracije u hrvatsko društvo

(1) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurat će se pristup tečajevima hrvatskog jezika i polaganje ispita iz znanja hrvatskog jezika na razinama (A1) i (A2).

(2) Ministarstvo nadležno za obrazovanje objavljuje na svojim mrežnim stranicama popis ustanova koje imaju suglasnost za provođenje ispita iz znanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma.

(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je obvezni su pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture radi uključivanja te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A1) u roku od jedne godine od dana stjecanja statusa.

(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezni su pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A2) u roku od tri godine od dana stjecanja statusa.

(5) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezni su pohađati radionice integracije u hrvatsko društvo.

(2) U slučaju neispunjenja obveze iz stavka 1 (6) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji bez opravdanog razloga ne ispune obveze iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka u predviđenim rokovima, može se uskratiti smještaj koji uživaju na teret Republike Hrvatske ili davanja iz sustava socijalne skrbi koja primaju, osim davanja koja se odnose na maloljetnu djecu, trudnice i osobe s posebnim potrebama.

(7) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku godine dana od odobrenja statusa podnose zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nisu ispunili obvezu iz stavka 3. ovoga članka, ne ostvaruju pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrše.

(8) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku tri godine od odobrenja statusa podnose zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nisu ispunili obvezu iz stavka 4. ovoga članka, ne ostvaruju pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrše.

(9) Prilikom razmatranja zahtjeva iz stavaka 7. i 8. ovoga članka Ministarstvo uzima u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na potrebu za spajanjem obitelji i prije izvršavanja propisane obveze.

(10) Radi ispunjenja obveza iz ovoga članka azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nadoknadit će troškove tečaja ministarstvu nadležnom za obrazovanje potpisuju Integracijski sporazum.

(11) Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. obrazovanje.

(12) Troškovi aktivnosti iz stavka 5. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva.

(13) Sadržaj Integracijskog sporazuma iz stavka 10. ovoga članka propisuje se pravilnikom koji donosi ministar.

Članak 76. izmijenjenNN 59/2026: izmijenjen člankom 51.

Uključivanje u društvo

(1) Postupak uključivanja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom u društvo obuhvaća postupanja, odnosno ostvarivanja prava iz članaka 64. do 77. ovoga Zakona.

(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na pomoć pri uključivanju u društvo najduže tri godine od uručenja odluke.

(3) Pomoć pri uključivanju u društvo obuhvaća:

1. izradu plana integracije za azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom s obzirom na njegove individualne potrebe, znanja, sposobnosti i vještine

2. pružanje pomoći azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom radi ostvarivanja izrađenog plana

3. nadzor nad izvršenjem plana.

(4) Ministarstvo provodi aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske provodi koordinaciju rada svih ministarstva, nevladinih organizacija i dugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom u okviru Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području.

Članak 93.a dodanNN 59/2026: dodan člankom 52.

Plan za nepredvidive situacije

(1) Vlada Republike Hrvatske donosi plan za nepredvidive situacije (u daljnjem tekstu: plan) kojim se utvrđuju mjere koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat tražitelja kad je Republika Hrvatska suočena s nerazmjerno velikim brojem tražitelja međunarodne zaštite, uključujući maloljetnike bez pratnje.

(2) Plan uključuje i mjere za osiguranje primjerenog prihvata tražitelja ako su raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno iscrpljeni ili privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe.

(3) Plan se izrađuje prema predlošku EUAA-e, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti.

(4) Plan se preispituje i ažurira zbog promijenjenih okolnosti prema potrebi, a najmanje svake tri godine te se o donošenju, izmjenama i aktivaciji plana izvješćuje EUAA-u dok se za svaku aktivaciju plana izvješćuje Europsku komisiju i EUAA-u.