Na tekst
slovozakona

Zakon o liječništvu

Što se promijenilo od NN 121/2003

Temeljni tekst, NN 121/2003. Nastali tekst objavljen 29. srpnja 2003.

Od tada je izmijenjen 1 članak i dodan 1 članak.

Prikazana je razlika između teksta koji je tada vrijedio i važećeg teksta, članak po članak; uz svaki članak stoje akti koji su ga u međuvremenu mijenjali.

Akti primijenjeni u međuvremenu: NN 117/2008 (izmjene i dopune).

Ovako se prikazuje izbrisani tekst, ovako dodani, a okomita crta uz odredbu znači da je u cijelosti dodana ili izbrisana.

Tekst koji je tada vrijedio · Važeći tekst · Promjene od drugoga dana · Povijest članaka

Članak 6.a dodanNN 117/2008: dodan člankom 1.

Iznimno od članka 6. ovoga Zakona položen stručni ispit kao opći uvjet za obavljanje liječničke djelatnosti ne odnosi se na državljane država članica Europske unije.

Državljani država članica Europske unije moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s pacijentom.

Članak 15. izmijenjenNN 117/2008: izmijenjen člankom 2.

SADRŽAJ ODOBRENJA

Liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad.

Liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen.

Liječniku s položenim stručnim ispitom i liječniku na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine.

Liječniku državljaninu države članice Europske unije bez specijalizacije i liječniku državljaninu države članice Europske unije na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine.

Iznimno, iako nema odobrenje za samostalan rad iz određene specijalnosti, liječnik može obavljati liječničku djelatnost iz područja za koje mu nije dano odobrenje za samostalan rad u sljedećim slučajevima:

1. u društveno kriznim situacijama ili u drugim izvanrednim okolnostima kad je njegovo djelovanje neophodno jer je pružanje redovite zdravstvene zaštite onemogućeno,

2. u hitnim slučajevima kad bi izostanak hitne liječničke intervencije i pomoći trajno ugrozio zdravlje ili život bolesnika,

3. u okolnostima deficitarne zdravstvene zaštite u kojima se ne može osigurati redovita zdravstvena zaštita.