Na tekst
slovozakona

Zakon o hrvatskom državljanstvu

Povijest članaka

Svaki članak koji je neki akt izmijenio, dodao, brisao ili ukinuo, u svakoj verziji u kojoj je stajao: 31 članak.

Prva je verzija članka prikazana u cijelosti, a svaka sljedeća s označenim razlikama prema prethodnoj; uz svaku stoji akt koji ju je donio i razdoblje u kojem je vrijedila.

Tekstovi su neslužbeni i izrađeni strojno. Mjerodavne su objave u Narodnim novinama.

Ovako se prikazuje izbrisani tekst, ovako dodani, a okomita crta uz odredbu znači da je u cijelosti dodana ili izbrisana.

Važeći tekst · Što se promijenilo od nekog dana

Članak 3. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Hrvatsko državljanstvo stječe se:

1. podrijetlom;

2. rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske;

3. prirođenjem;

4. po međunarodnim ugovorima.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 21. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Hrvatsko državljanstvo stječe se:

1. podrijetlom;

2. rođenjem na teritoriju području Republike Hrvatske;

3. prirođenjem;

4. po međunarodnim ugovorima.

Članak 4. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:,

1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;

2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj ;

3. čiji je jedan od rodltelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani sa srodničkim učinkom. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:,

1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;

2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj ;

3. čiji je jedan od rodltelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani sa srodničkim učinkom. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:,:

1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;

2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj;

3. čiji je jedan od rodltelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu.

3. Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako kojeg su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili posvojili hrvatski državljani. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

Članak 5. 4 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete čiji je jedan od roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u inozemstvu, ima prijavljeno prebivalište i živi u Republici Hrvatskoj. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 1. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2019.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete čiji je jedan od roditelja rođeno u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin ako do navršene 18 godine života bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski državljanin kod nadležnog tijela Republike Hrvatske u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj ili se nastani u Republici Hrvatskoj.

Dijete, rođeno u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u inozemstvu, ima prijavljeno prebivalište i živi u Republici Hrvatskoj. Takvo se dijete smatra ne udovoljava jednoj od pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostalo bez državljanstva.

Dijete, koje stječe hrvatsko državljanstvo prema stavku 1. ili 2. ovoga članka, smatra se hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete rođeno osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegova njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 18 21. godine života bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski državljanin kod nadležnog tijela prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj ili se nastani u Republici Hrvatskoj. Dijete, rođeno matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegova njezina rođenja hrvatski državljanin, a ne udovoljava jednoj od pretpostavki pretpostavci iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostalo bez državljanstva. ostala bez državljanstva.

Dijete, koje stječe hrvatsko državljanstvo prema stavku 1. ili 2. ovoga članka, smatra se hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

NN 138/2021 izmijenjen člankom 1. vrijedi od 1. siječnja 2022.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, a ne udovoljava pretpostavci iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostala bez državljanstva.

Članak 6. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete koje je rođeno u inozemstvu a nema prijavljeno prebivalište i ne živi u Republici Hrvatskoj, ako jedan od roditelja koji je hrvatski drižavljanin da pisanu izjavu da se dijete smatra hrvatskirn državljaninom a drugi roditelj je stranog državljanstva ali ne one države u kojoj je dijete rođeno, i ne protivi se takvoj izjavi. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

NN 28/1992 brisan člankom 2. vrijedi od 26. svibnja 1992.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete koje je rođeno u inozemstvu a nema prijavljeno prebivalište i ne živi u Republici Hrvatskoj, ako jedan od roditelja koji je hrvatski drižavljanin da pisanu izjavu da se dijete smatra hrvatskirn državljaninom a drugi roditelj je stranog državljanstva ali ne one države u kojoj je dijete rođeno, i ne protivi se takvoj izjavi. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

Brisan.

Odredba članka 6. brisana je aktom objavljenim u »Narodnim novinama« broj 28/1992.

Članak 8. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:

1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost;

2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo;

3. da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske;

4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo;

5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

Smatrat će se da je udovoljeno pretpostavci iz točke 2. stavka 1. ovoga članka, ako je zahtjev podnijela osoba koja je bez državljanstva ili koja će ga prema zakonu zemlje čiji je državljanin izgubiti samim prirođenjem.

Ako strana država ne dopušta otpust ili za otpust postavlja pretpostavke kojima se ne može udovoljiti, dovoljna je izjava osobe koja je podnijela zahtjev da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva odriče stranog državljanstva.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 2. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:

1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost;

2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo;

3. da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku;

4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje;

5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

Smatrat će se da je udovoljeno pretpostavci iz točke 2. stavka 1. ovoga članka, ako je zahtjev podnijela osoba koja je bez državljanstva ili koja će ga prema zakonu zemlje čiji je državljanin izgubiti samim prirođenjem.

Ako strana država ne dopušta otpust ili za otpust postavlja pretpostavke kojima se ne može udovoljiti, dovoljna je izjava osobe koja je podnijela zahtjev da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva odriče stranog državljanstva.

Ispunjenje pretpostavke iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, utvrđuje se provjerom poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja.

Osobe starije od 60 godina ne moraju ispunjavati pretpostavke iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 3. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:

1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost;

2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo;

3. da živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku;

4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje;

5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

Smatrat će se da je udovoljeno pretpostavci iz točke 2. stavka 1. ovoga članka, ako je zahtjev podnijela osoba koja je bez državljanstva ili koja će ga prema zakonu zemlje čiji je državljanin izgubiti samim prirođenjem.

Ako strana država ne dopušta otpust ili za otpust postavlja pretpostavke kojima se ne može udovoljiti, dovoljna je izjava osobe koja je podnijela zahtjev da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva odriče stranog državljanstva.

Ispunjenje pretpostavke iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, utvrđuje se provjerom poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja.

Osobe starije od 60 godina ne moraju ispunjavati pretpostavke iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

Članak 8.a 1 verzija

NN 28/1992 dodan člankom 3. vrijedi od 26. svibnja 1992.

Strancu koji je podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, a u trenutku podnošenja zahtjeva nema otpust iz stranog državljanstva ili nema dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo, može se izdati zajamčenje primitka u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ostalim pretpostavkama iz članka 8., stavka 1., ovoga zakona.

Zajamčenje se izdaje s rokom važenja od dvije godine.

Članak 9. 4 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Osoba koja je rođena na teritoriju Republike Hrvatske a do podnošenja zahtjeva ima u Republici Hrvatskoj uredno prijavljeno prebivalište najmanje pet godina može steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1, 2. i 4. ovoga zakona.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 4. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Osoba koja je rođena na teritoriju Republike Hrvatske a do podnošenja zahtjeva ima u Republici Hrvatskoj uredno prijavljeno prebivalište najmanje pet godina može steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1, 2. i 4. ovoga zakona.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 3. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Osoba koja je rođena na teritoriju području Republike Hrvatske i živi u Republici Hrvatskoj te ima odobren stalni boravak, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1, 2 točke 1., 3. i 4. ovoga zakona Zakona.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Osoba koja je rođena na području Republike Hrvatske i živi u Republici Hrvatskoj te ima odobren stalni boravak, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ovoga Zakona.

Članak 10. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobreno trajno nastanjenje na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članks 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 4. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobreno trajno nastanjenje odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članks 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

Članak 11. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Iseljenik kao i njegovi potomci mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

Stranac koji je u braku s iseljenikom koji je stekao hrvatsko državljanstvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

U smislu stavka 1. ovoga članka, iseljenik je osoba koja se iselila iz Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 5. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Iseljenik kao i, njegovi potomci do 3. stupnja srodstva u ravnoj liniji i njihovi bračni drugovi mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona. Stranac koji je u braku s iseljenikom koji je stekao hrvatsko državljanstvo u smislu odredbe točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

Iseljenik iz stavka 1. ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona. U smislu stavka 1. ovoga članka, iseljenik je osoba koja se iselila iz s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi.

Iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva te osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 5. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Iseljenik, i njegovi potomci do 3. stupnja srodstva u ravnoj liniji i njihovi bračni drugovi mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 1., 2. i 3 točaka 2. – 4. ovoga Zakona.

Stranac koji je u braku s osobom iz stavka 1. ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 2. – 4. ovoga Zakona.

Iseljenik iz stavka 1. ovoga članka je osoba koja se prije 8. listopada 1991. godine iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi.

Iznimno, iseljenik iz stavka 1. ovoga članka je i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora u sastavu bivših država u kojima se, u vrijeme iseljenja, nalazilo i područje današnje Republike Hrvatske.

Iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva te, osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska te osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske.

Članak 12. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1. -4. ovoga zakona.

Hrvatsko državljanstvo može steći i bračni drug osobe iz stavka 1. ovoga članka koja je stekla hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 5. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2019.

Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1. -4. ovoga zakona.

Hrvatsko državljanstvo može steći i bračni drug osobe iz stavka 1. ovoga članka koja je stekla hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

Nadležno ministarstvo daje mišljenje o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo strancu iz stavka 1. ovoga članka.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 6. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1. -4. ovoga zakona.

Hrvatsko državljanstvo može steći i bračni drug osobe iz stavka 1. ovoga članka koja je stekla hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona. Nadležno ministarstvo daje mišljenje o postojanju interesa, ako godinu dana živi u Republici Hrvatskoj s odobrenim boravkom.

Na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova, nadležno ministarstvo odnosno središnji državni ured daje obrazloženo mišljenje iz kojeg nedvojbeno proizlazi postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak u hrvatsko državljanstvo strancu stranca iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 13. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete:

1. ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem, ili

2. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u Republici Hrvatskoj, ili

3. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu.

U smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, prirođenjem stječe državljanstvo i maloljetno dijete osobe iz članka 9. ovoga zakona.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 6. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete:

1. ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem, ili

2. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u Republici Hrvatskoj i ima odobren boravak, ili

3. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu.

U smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, prirođenjem stječe državljanstvo i maloljetno dijete osobe iz članka 9. ovoga zakona.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 7. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete:

1. ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem, ili

2. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u Republici Hrvatskoj i ima odobren stalni boravak, ili

3. ako jedan od roditelja stječe državljanstvo prirođenjem na temelju članka 11. stavka 1. ili članka 16. ovoga Zakona, ili

4. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu.

Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva za maloljetno dijete podnosi jedan od roditelja uz pisanu suglasnost drugog roditelja ili skrbnik djeteta.

Iznimno od stavka 2. ovoga članka, zahtjev može samostalno podnijeti jedan od roditelja:

– ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim,

– ako je drugi roditelj lišen poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o statusnim pitanjima djeteta,

– ako na temelju sudske odluke samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u cijelosti ili u tom dijelu odnosno ako drugom roditelju miruje ostvarivanje roditeljske skrbi na temelju sudske odluke,

– ako je drugom roditelju nepoznato boravište.

U slučaju iz stavka 3. podstavka 4. ovoga članka zahtjev se može podnijeti samo uz prethodnu suglasnost nadležnog centra za socijalnu skrb.

Članak 14. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Maloljetno dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva, koje je hrvatski državljanin usvojio s roditeljskim učinkom stječe hrvatsko državljanstvo na zahtjev usvojitelja, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

NN 130/2011 brisan člankom 7. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Maloljetno dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva, koje je hrvatski državljanin usvojio s roditeljskim učinkom stječe hrvatsko državljanstvo na zahtjev usvojitelja, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.

Brisan.

Odredba članka 14. brisana je aktom objavljenim u »Narodnim novinama« broj 130/2011.

Članak 15. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Hrvatski državljanin koji je tražio i ishodio otpust iz hrvatskog državljanstva radi stjecanja kojeg stranog državljanstva, što mu je kao pretpostavka za obavljanje kakvog poziva ili djelatnosti postavila strana država u kojoj ima prebivalište, može ponovo steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1.-4. ovoga zakona.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 8. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Hrvatski državljanin koji je tražio i ishodio otpust iz hrvatskog državljanstva radi stjecanja kojeg stranog državljanstva, što mu je kao pretpostavka za obavljanje kakvog poziva ili djelatnosti postavila strana država u kojoj ima prebivalište, može ponovo steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1.-4. ovoga zakona te živi u Republici Hrvatskoj i ima odobren boravak.

Članak 16. 4 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkams iz članka 8. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Izjava iz stavka 1. ovoga članka se predaje nadležnom tijelu ili diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 6. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkams iz članka 8. stavka 1. točaka 4. i točke 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Izjava iz stavka 1. ovoga članka se predaje nadležnom tijelu ili diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 9. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkams pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. Izjava iz stavka 1. ovoga članka se predaje nadležnom tijelu ili diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske Zakona.

Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 8. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

Članak 19. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Rješenje o otpustu iz hrvatskog državljanstva stavit će se izvan snage posebnim rješenjem, na zahtjev osobe koja je dobila otpust, ako ona ne stekne strano državljanstvo u roku od jedne godine od dana objave rješenja u otpustu u "Narodnim novinama" i nastavi živjeti u Republici Hrvatskoj.

Rješenje o otpustu stavit će se izvan snage posebnim rješenjem na zahtjev osobe koja je dobila otpust i iselila se iz Republike Hrvatske ako ona u roku od tri godine od dana iseljenja nije stekla strano državljanstvo, a o tome je u roku od naredne tri godine obavijestila diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu ili neposredno tijelo nadležno za donošenje rješenja o otpustu.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 10. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Rješenje o otpustu iz hrvatskog državljanstva stavit ukinut će se izvan snage posebnim rješenjem, na zahtjev osobe koja je dobila otpust, ako ona ne stekne strano državljanstvo u roku od jedne godine od dana objave rješenja u otpustu u "Narodnim novinama" i nastavi živjeti u Republici Hrvatskoj. Rješenje o otpustu stavit će se izvan snage posebnim rješenjem na zahtjev osobe koja je dobila otpust i iselila se iz Republike Hrvatske ako ona u roku od tri godine od dana iseljenja nije stekla strano državljanstvo, a o tome je u roku od naredne tri godine obavijestila diplomatsko diplomatsku misiju ili konzularno predstavništvo konzularni ured Republike Hrvatske u inozemstvu ili neposredno tijelo nadležno za donošenje rješenja o otpustu.

Članak 20. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2019.

Djetetu do navršene 18. godine žiaota prestaje otpustom hrvatsko državljanstvo:

1. na zahtjev oba roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom; ili

2. ako je hrvatsko državljanstvo prestalo na taj način jednom od roditelja, a drugi roditelj je strani državljanin.

Dijete do navršene 18. godine života, usvojeno od stranih državljane sa srodničkim učinkom, otpustit će se iz hrvatskog državljanstva na zahtjev usvojitelja.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 9. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Djetetu do navršene 18. godine žiaota života prestaje otpustom hrvatsko državljanstvo:

1. na zahtjev oba roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom;, ili

2. ako je hrvatsko državljanstvo prestalo na taj način iz točke 1. ovoga stavka jednom od roditelja, a drugi roditelj je strani državljanin, ili

3. ako je hrvatsko državljanstvo prestalo na način iz točke 1. ovoga stavka jednom od roditelja, a drugi roditelj koji je hrvatski državljanin da pisanu suglasnost za otpust djeteta iz hrvatskog državljanstva.

Dijete do navršene 18. godine života, usvojeno posvojeno od stranih državljane sa srodničkim učinkom državljana, otpustit će se iz hrvatskog državljanstva na zahtjev usvojitelja posvojitelja.

Članak 21. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2019.

Punoljetni hrvatski državljanin koji ima prebivalište u inozemstvu, a ima i strano državljanstvo, može se odreći hrvatskog državljanstva.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 10. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Punoljetni hrvatski državljanin koji ima prebivalište u inozemstvu, a ima i strano državljanstvo, može se odreći hrvatskog državljanstva.

Osoba koja se kao punoljetna odrekla hrvatskog državljanstva ne može ponovno steći hrvatsko državljanstvo.

Članak 22. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2019.

Djetetu do navršene 18. godine života prestaje odricanjem hrvatsko državljanstvo:

1. na zahtjev roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo odricanjem; ili

2. ako je hrvatsko državljanstvo prestalo na taj način jednom od roditelja, a drugi roditelj je strani državljanin.

Djetetu do navršene 18. godine života, usvojenom od stranih državljana sa srodničkim učinkom prestat će hrvatsko državljanstvo odricanjem na zahtjev usvojitelja.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 11. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Djetetu do navršene 18. godine života prestaje odricanjem hrvatsko državljanstvo:

1. na zahtjev roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo odricanjem; ili

2. ako je hrvatsko državljanstvo prestalo na taj način jednom od roditelja, a drugi roditelj je strani državljanin.

Djetetu do navršene 18. godine života, usvojenom posvojenom od stranih državljana sa srodničkim učinkom, prestat će hrvatsko državljanstvo odricanjem na zahtjev usvojitelja posvojitelja.

Članak 23. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Osoba kojoj je kao maloljetnoj prestalo hrvatsko državljanstvo prema članku 20. ili 22. ovoga zakona, stječe ponovno hrvatsko državljanstvo ako ima prebivalište u Republici Hrvatskoj i ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 7. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Osoba kojoj je kao maloljetnoj prestalo hrvatsko državljanstvo prema članku 20. ili 22. ovoga zakona, stječe ponovno hrvatsko državljanstvo ako ima prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje jednu godinu neprekidno boravi na teritoriju Republike Hrvatske i ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 21. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Osoba kojoj je kao maloljetnoj prestalo hrvatsko državljanstvo prema članku 20. ili 22. ovoga zakona, stječe ponovno hrvatsko državljanstvo ako najmanje jednu godinu neprekidno boravi na teritoriju području Republike Hrvatske i ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Članak 24. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva podnosi se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici.

Zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva može se podnijeti i putem diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu.

Za maloljetno dijete roditelj podnosi zahtjev za stjecanje državljanstva, odnosno daje pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Za stjecanje ili za prestanak državljanstva potreban je pristanak djeteta starijeg od 14 godina.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 11. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2019.

Zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva podnosi se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici Osobe koje su hrvatsko državljanstvo stekle podrijetlom ili rođenjem na području Republike Hrvatske, u evidenciju o državljanstvu upisuju se prilikom upisa u maticu rođenih. Zahtjev za upis u evidenciju može se podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Poslove stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom i rođenjem na području Republike Hrvatske obavljaju nadležni uredi državne uprave, odnosno gradski ured Grada Zagreba.

Zahtjev za stjecanje ili za prestanak hrvatskog državljanstva prirođenjem ili za prestanak hrvatskog državljanstva podnosi se osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, osim ako je riječ o osobi s invaliditetom, kada se može podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika.

Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ili za prestanak hrvatskog državljanstva može se podnijeti i putem diplomatskog diplomatske misije ili konzularnog predstavništva ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Za maloljetno dijete roditelj podnosi zahtjev za stjecanje državljanstva, odnosno daje pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Za stjecanje ili za prestanak državljanstva potreban je pristanak djeteta starijeg od 14 godina.

NN 102/2019 izmijenjen člankom 12. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Osobe koje su hrvatsko državljanstvo stekle podrijetlom ili rođenjem na području Republike Hrvatske, u evidenciju o državljanstvu upisuju se prilikom upisa u maticu rođenih. Zahtjev za upis u evidenciju može se podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Poslove stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom i rođenjem na području Republike Hrvatske obavljaju nadležni uredi državne uprave, odnosno gradski ured Grada Zagreba obavlja nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva.

Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ili, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi se osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, osim ako je riječ prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka.

Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se radi o osobi s invaliditetom, kada zahtjev iz stavka 3. ovoga članka može se može podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika.

Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ili, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva može se podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Članak 24.a 2 verzije

NN 28/1992 dodan člankom 8. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2019.

Prirođenjem hrvatsko državljanstvo stječe se danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo.

Hrvatsko državljanstvo stečeno na temelju dane izjave stječe se danom davanja izjave.

Otpustom hrvatsko državljanstvo prestaje danom uručenja rješenja o otpustu iz hrvatskog državljanstva.

Odricanjem hrvatsko državljanstvo prestaje danom davanja izjave o odricanju hrvatskog državljanstva.

NN 102/2019 izmijenjen člancima 13. i 14. vrijedi od 1. siječnja 2020.

Osobe koje su hrvatsko državljanstvo stekle podrijetlom smatraju se hrvatskim državljanima od trenutka rođenja.

Prirođenjem hrvatsko državljanstvo stječe se danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo.

Hrvatsko državljanstvo stečeno na temelju dane izjave stječe se danom davanja izjave.

Otpustom hrvatsko državljanstvo prestaje danom uručenja rješenja o otpustu iz hrvatskog državljanstva.

Odricanjem hrvatsko državljanstvo prestaje danom davanja izjave o odricanju hrvatskog državljanstva.

Članak 24.b 2 verzije

NN 102/2019 dodan člankom 14. vrijedio od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021.

Osoba koja stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem daje svečanu prisegu.

Tekst svečane prisege glasi: »Prisežem svojom čašću da ću se kao hrvatski državljanin/državljanka pridržavati Ustava i zakona te poštivati pravni poredak, kulturu i običaje u Republici Hrvatskoj.«.

Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom propisuje način i postupak davanja svečane prisege.

NN 138/2021 izmijenjen vrijedi od 1. siječnja 2022.

Osoba koja stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem daje svečanu prisegu.

Tekst svečane prisege glasi: »Prisežem svojom čašću da ću se kao hrvatski državljanin/državljanka pridržavati Ustava i zakona te poštivati pravni poredak, kulturu i običaje u Republici Hrvatskoj.«.

Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom propisuje način i postupak davanja svečane prisege.

Članak 25. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Poslove državljanstva obavljaju policijske uprave odnosno policijske stanice, a rješenja o stjcanju i prestanku državljanstva donosi ministar unutarnjih poslova.

Pravomoćna rješenja o stjecanju odnosno o prestanku državljanstva objavljuju se poimenično u "Narodnim novinama".

NN 28/1992 izmijenjen člankom 9. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Poslove državljanstva obavljaju policijske uprave odnosno policijske stanice obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova, a rješenja o stjcanju i prestanku državljanstva donosi ministar unutarnjih poslova.

Pravomoćna rješenja o stjecanju odnosno o prestanku državljanstva objavljuju se poimenično u "Narodnim novinama".

NN 130/2011 izmijenjen člankom 12. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Poslove državljanstva obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova, a rješenja o stjcanju i prestanku državljanstva donosi ministar unutarnjih poslova Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja poslove u svezi sa stjecanjem hrvatskog državljanstva prirođenjem i po međunarodnim ugovorima te poslove u svezi s prestankom hrvatskog državljanstva.

Članak 26. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 20. prosinca 1993.

Ministarstvo unutarnjih poslova odbit će zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim zakonom drugačije uređeno.

Ministarstvo unutarnjih poslova može odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva iako su ispunjene pretpostavke, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva treba odbiti.

U obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva ne moraju biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva.

NN 113/1993 djelomično ukinut (Ustavni sud) točkom I. izreke vrijedi od 21. prosinca 1993.

Ministarstvo unutarnjih poslova odbit će zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim zakonom drugačije uređeno.

Ministarstvo unutarnjih poslova može odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva iako su ispunjene pretpostavke, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva treba odbiti.

U obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva ne moraju biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva.

Ukinut.

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-206/1992, U-I-207/1992, U-I-209/1992. i U-I-222/1992. ukinuta je odredba članka 26. stavka 3. (»Narodne novine« broj 113/1993).

Članak 27. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

O hrvatskom državljanstvu se vodi evidencija.

Evidenciju o državljanstvu vodi matični ured općine, a o hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u inozemstvu i nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Osobe rođene u Republici Hrvatskoj upisuju se u evidenciju o državljanstvu koju vodi matični ured općine u kojoj se nalazi mjesto rođenja te osobe.

Osobe rođene u inozemstvu upisuju se u evidenciju o državljanstvu koju vodi matični ured općine u kojoj se nalazi prebivalište osobe koja podnosi zahtjev za stjecanje ili za prestanak hrvatskog državljanstva.

U središnju evidenciju upisuju se osobe koje prime hrvatsko državljanstvo temeljem odredaba ovog zakona a nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 10. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

O hrvatskom državljanstvu se vodi evidencija.

Evidenciju o državljanstvu vodi matični ured općine, a o hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u inozemstvu i nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Osobe rođene u Republici Hrvatskoj upisuju se u evidenciju o državljanstvu koju vodi matični ured općine u kojoj se nalazi mjesto rođenja te osobe.

Osobe rođene u inozemstvu upisuju se u evidenciju o državljanstvu koju vodi matični ured općine u kojoj se nalazi prebivalište osobe koja podnosi zahtjev za stjecanje ili za prestanak hrvatskog državljanstva.

U središnju evidenciju upisuju se osobe koje prime hrvatsko državljanstvo temeljem odredaba ovog zakona a nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Središnju evidenciju vodi tijelo nadležno za poslove opće uprave u Gradu Zagrebu.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 13. vrijedi od 1. siječnja 2012.

O hrvatskom državljanstvu vodi se vodi evidencija.

Evidenciju o državljanstvu vodi matični ured općine, a o hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u inozemstvu i nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Osobe rođene u Republici Hrvatskoj upisuju se u evidenciju o državljanstvu koju vodi matični ured općine u kojoj se nalazi mjesto prema mjestu rođenja te osobe.

Osobe rođene u inozemstvu upisuju se u evidenciju o državljanstvu koju vodi matični ured općine u kojoj se nalazi prebivalište prema mjestu prebivališta osobe koja podnosi zahtjev za stjecanje ili za prestanak hrvatskog državljanstva.

U središnju evidenciju upisuju se osobe koje prime stječu hrvatsko državljanstvo temeljem na temelju odredaba ovog zakona ovoga Zakona, a nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

Središnju evidenciju vodi tijelo nadležno za poslove opće uprave u Gradu Zagrebu.

Ispravci podataka u evidenciji o hrvatskom državljanstvu mogu se izvršiti samo na temelju rješenja nadležnog tijela koje je odredilo upis u knjigu državljana.

Članak 28. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Domovnica je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo, a izdaje je matični ured općine.

Ministarstvo unutarnjih poslova nadležno je za vođenje postupka za utvrđivanje državljanstva.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 11. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Domovnica je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo, a izdaje je matični ured općine. ili nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Ministarstvo unutarnjih poslova nadležno je za vođenje postupka za utvrđivanje državljanstva.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 14. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Domovnica je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo, a izdaje je matični ured općine ili nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Članak 29. 3 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Hrvatsko državljanstvo se dokazuje važećom osobnom kartom, vojnom legitimacijom ili putovnicom.

Hrvatski državljanin koji nema ni jednu od isprava iz stavka 1. ovoga članka dokazuje hrvatsko državljanstvo domovnicom koju, na temelju evidencije o državljanstvu, izdaje matični ured općine.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 12. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Hrvatsko državljanstvo se dokazuje važećom osobnom kartom iskaznicom, vojnom legitimacijom iskaznicom ili putovnicom.

Hrvatski državljanin koji nema ni jednu od isprava iz stavka 1. ovoga članka dokazuje hrvatsko državljanstvo domovnicom koju, na temelju evidencije o državljanstvu, izdaje matični ured općine.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 15. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Hrvatsko državljanstvo se dokazuje važećom osobnom iskaznicom, vojnom iskaznicom ili putovnicom.

Hrvatski državljanin koji nema ni jednu od isprava iz stavka 1. ovoga članka dokazuje hrvatsko državljanstvo domovnicom koju, na temelju evidencije o državljanstvu, izdaje matični ured općine.

Članak 30. 5 verzija

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 20. prosinca 1991.

Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u trajanju od najmanje 10 godina u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka predaje se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici općine na čijem području osoba ima prebivalište.

Utvrđivanje pretpostavki iz stavka 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska stanica. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti u roku 6 mjeseei ako osoba živi u Republici Hrvatskoj, odnosno godinu dana ako živi u inozemstvu, a rokovi počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

NN 70/1991 izmijenjen vrijedio od 21. prosinca 1991. do 25. svibnja 1992.

Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim od do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u trajanju od najmanje 10 godina u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka predaje se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici općine na čijem području osoba ima prebivalište.

Utvrđivanje pretpostavki iz stavka 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska stanica. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti u roku 6 mjeseei ako osoba živi u Republici Hrvatskoj, odnosno godinu dana ako živi u inozemstvu, a rokovi počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 13. vrijedio od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 2011.

Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u trajanju od najmanje 10 godina u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka predaje se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici općine na čijem području osoba ima prebivalište.

Utvrđivanje pretpostavki iz stavka 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska stanica. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti u roku 6 mjeseei ako osoba živi u Republici Hrvatskoj, odnosno godinu dana ako živi u inozemstvu, a rokovi počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

NN 130/2011 izmijenjen člancima 16. i 21. vrijedio od 1. siječnja 2012. do 20. listopada 2015.

Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka predaje se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici postaji općine na čijem području osoba ima prebivalište.

Utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska stanica postaja. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

NN 110/2015 izmijenjen člancima 1., 2. i 3. vrijedi od 21. listopada 2015.

Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u periodu od 1. ožujka 1978. do 8. listopada 1991., a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo.

Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka predaje se policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji općine na čijem području osoba ima prebivalište.

Utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

Članak 30.a 2 verzije

NN 102/2019 dodan člankom 16. vrijedio od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021.

Na prijedlog ministarstva nadležnog za hrvatske branitelje, hrvatskim državljaninom s danom 8. listopada 1991. smatra se nestali i smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nema upis u evidenciju hrvatskih državljana.

Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba rođena u razdoblju od 8. siječnja 1977. do 8. listopada 1991., kojoj su u trenutku rođenja oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo, ali joj je u evidenciji o državljanstvu upisano drugo državljanstvo, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

NN 138/2021 izmijenjen člankom 2. vrijedi od 1. siječnja 2022.

Na prijedlog ministarstva nadležnog za hrvatske branitelje, hrvatskim državljaninom s danom 8. listopada 1991. smatra se nestali i smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nema upis u evidenciju hrvatskih državljana.

Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba rođena u razdoblju od 8. siječnja 1977. do 8. listopada 1991., kojoj su u trenutku rođenja oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo, ali joj je u evidenciji o državljanstvu upisano drugo državljanstvo, ako u roku od dvije tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

Članak 31. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 25. svibnja 1992.

Obrasce o vođenju evidencije o državljanstvu, sadržaju domovnice i načinu vođenja evidencije propisuje ministar unutarnjih poslova.

Obrasce o vođenju evidencija o hrvatskim državljanima koji žive u inozemstvu, kao i obrazac domovnice koja je namijenjena uporabi u inozemstvu propisuje ministar unutarnjih poslova uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra inozemnih poslova.

NN 28/1992 izmijenjen člankom 14. vrijedi od 26. svibnja 1992.

Obrasce o vođenju evidencije o državljanstvu, sadržaju domovnice i načinu vođenja evidencije propisuje ministar unutarnjih poslova.

Obrasce o vođenju evidencija o hrvatskim državljanima koji žive u inozemstvu, kao i obrazac domovnice koja je namijenjena uporabi u inozemstvu propisuje ministar unutarnjih poslova uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra inozemnih poslova Ministar unutarnjih poslova utvrđuje cijenu koštanja obrasca domovnice koju snosi podnositelj zahtjeva.

Članak 36. 2 verzije

NN 53/1991 temeljni tekst vrijedio od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 2011.

Nadzor nad provođenjem ovoga zakona i propisa donesenih na temelju toga zakona provodi Ministarstvo unutarnjih poslova.

NN 130/2011 izmijenjen člankom 17. vrijedi od 1. siječnja 2012.

Nadzor nad provođenjem provedbom ovoga zakona Zakona i propisa donesenih na temelju toga zakona provodi Ministarstvo unutarnjih poslova. tog Zakona provode ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i ministarstvo nadležno za upravu.

Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove nadzire provedbu odredbi koje se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem i po međunarodnim ugovorima te prestanak hrvatskog državljanstva.

Ministarstvo nadležno za upravu nadzire provedbu odredbi koje se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i rođenjem na području Republike Hrvatske.