Što se promijenilo od NN 107/2007

Članak 1. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 1. i 2.

Određenje prekršaja

Prekršajem Prekršaji i prekršajnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom.

Članak 1.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 2.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 1.

Ovaj Zakon sadrži odredbe usklađene sa sljedećim aktima Europske unije:

– Direktivom 2010/64 od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prijevod u kaznenom postupku,

– Direktivom 2012/13/EU od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u kaznenom postupku,

– Okvirnom odlukom Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenog okvira s ciljem sprječavanja olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka.

Članak 3. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 3.

Obvezna primjena Načelo primjene blažeg propisa i vremensko važenje prekršajnog zakonodavstva

(1) Prema počinitelju prekršaja se primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

(2) Ako se propis nakon počinjenja prekršaja propis, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

(3) Ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja. Nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

(4) Izmijeni li se propis za vrijeme trajanja počinjenja prekršaja, primijenit će se propis koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje.

(5) Propis koji je na snazi samo za unaprijed određeno vrijeme ili unaprijed odredivo vrijeme, primijenit će se na prekršaj počinjen u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako tim propisom nije drukčije propisano.

Članak 10. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 4.

Nemogućnost Isključenje primjene prekršajnog prava zakonodavstva u posebnim slučajevima

Protiv počinitelja prekršaja koji je već u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja počinjenog prekršaja Ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak za taj prekršaj, a ako je postupak pokrenut ili je u tijeku, ne može se nastaviti i dovršiti dalje voditi.

Članak 12. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 5.

Primjena prekršajnog prava Republike Hrvatske za prekršaje počinjene na području Republike Hrvatske, njezinu brodu ili zrakoplovu

(1) Prekršajno pravo zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se na svakoga tko počini prekršaj na njezinu području.

(2) Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu području Posebnim zakonom može se propisati primjena prekršajnog zakonodavstva Republike Hrvatske i u prostoru mora u kojem Republika Hrvatska ima određena suverena prava i pravo jurisdikcije.

(3) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(4) Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Republike Hrvatske primjenjivat će se i na svakoga tko izvan njezinog područja počini prekršaj na domaćem brodu ili zrakoplovu.

Članak 13. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 6. i 7.

Zastara prekršajnog progona, tijek i prekid zastare

(1) Prekršajni se progon ne može pokrenuti kad protekne dvije godine od počinjenja prekršaja.

(2) Posebnim se zakonom može propisati dulji rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom ali ne dulji od tri godine.

(3) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu prekršajni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti.

(4) Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzima radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja.

(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

(6) Zastara prekršajnog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara prekršajnog progona.

(7) Propisi o zastari, njezinom tijeku i prekidu (1) Prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine.

(2) Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.

(3) Propisi o zastari odnose se i na stegovne kazne koje sud izriče stegovno kažnjavanje tijekom prekršajnog postupka.

Članak 13.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 7.

Tijek zastare prekršajnog progona

Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen.

Članak 14. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 8. i 9.

Zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija, tijek i prekid zastare

(1) Izvršenje izrečene ili primjenjene prekršajnopravne sankcija ne može započeti zbog zastare kad protekne dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju kojom je sankcija izrečena ili primijenjena.

(2) Zastara izvršenja kazne i primjena drugih prekršajnopravnih sankcija počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je kazna izrečena ili određena primjena drugih prekršajnopravnih sankcija. Ako se radi o kazni iz opozvane uvjetne osude, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti odluke o opozivu.

(3) Zastara izvršenja ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ili primjena druge prekršajnopravne sankcije ne može započeti ili nastaviti.

(4) Zastara izvršenja se prekida svakom radnjom nadležnog tijela poduzetoj radi izvršenja kazne ili primjene druge prekršajnopravne sankcije.

(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

(6) Zastara izvršenja kazne i primjena druge prekršajnopravne sankcije nastupa u svakom slučaju kada proteknu tri godine od dana (1) Izrečena prekršajnopravna sankcija ne može se izvršiti kad od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna ili primijenjena druga prekršajnopravna sankcija. (7), protekne tri godine.

(2) Zaštitna mjera obvezno liječenje od ovisnosti iz članka 53. ovoga Zakona ne može se izvršiti kad nastupi zastara izvršenja kazne uz koju je izrečena, odnosno kad protekne vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude.

(3) Odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravne sankcije prekršajnopravnih sankcija primjenjuju se i na zastaru izvršenja stegovnih kazni koje sud izrekne tijekom postupka.

Članak 14.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 9.

Tijek zastare izvršenja prekršajnopravnih sankcija

(1) Zastara izvršenja prekršajnopravne sankcije počinje teći danom kada je odluka kojom je prekršajnopravna sankcija izrečena postala pravomoćna. Ako se radi o kazni zatvora iz opozvane uvjetne osude, zastara počinje teći danom pravomoćnosti presude o opozivu.

(2) Zastara izvršenja kazne zatvora, rada za opće dobro na slobodi odnosno zatvora kojima je zamijenjena neplaćena novčana kazna i zastara izvršenja zaštitnih mjera ne teče za vrijeme njihova izvršavanja.

Članak 14.b dodanNN 39/2013: dodan člankom 9.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 1.

Zastara izvršenja oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta i troškova prekršajnog postupka

(1) Izvršenje odluke o oduzimanju predmeta i troškovima prekršajnog postupka zastarijeva po proteku pet godina od pravomoćnosti odluke kojom je isto izrečeno.

(2) Izvršenje odluke o oduzimanju imovinske koristi ne zastarijeva.

Članak 14.c dodanNN 39/2013: dodan člankom 9.

Primjena rokova zastare

Na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje se rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja.

Članak 16. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 2.

Vrijeme počinjenja prekršaja

(1) Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja.

(2) Sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, a kod prekršaja kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje.

Članak 24.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 10.

Beznačajan prekršaj

Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

Članak 33. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člancima 3. i 4.; NN 70/2017: izmijenjen člankom 1.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 1.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 1.

Novčana kazna

(1) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 2000,00 kuna 260,00 eura ni većem od 1.000.000,00 kuna 132.720,00 eura.

(2) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili samostalne djelatnosti ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 1000,00 kuna 130,00 eura ni većem od 500.000,00 kuna 66.360,00 eura.

(3) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna 10,00 eura ni većem od 50.000,00 kuna 6630,00 eura.

(4) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna 60,00 eura ni većem od 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

(5) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi obavljanja njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 300,00 kuna 30,00 eura ni većem od 5.000,00 kuna 660,00 eura.

(6) Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna 10,00 eura ni većem od 2.000,00 kuna 260,00 eura.

(7) Za najteže prekršaje propisane zakonom u području ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode, sigurnosti i zdravlja na radu, neregistriranog rada i zapošljavanja na crno, socijalne sigurnosti, poreza, carine i financija, telekomunikacija (elektroničkih komunikacija), ugrožavanja tržišnog natjecanja, državnih robnih pričuva, biološke raznolikosti te unošenja u okoliš i stavljanja na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda od njih te u području graditeljstva neispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu može se propisati i izreći novčana kazna u visini najviše do dvostrukih općih maksimuma propisanih stavcima 1. do 3. ovoga članka, a za prekršaj u području poreza, carine i financija te ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode iznimno je moguće propisati i izreći novčanu kaznu do 1.000.000,00 kuna 132.720,00 eura okrivljeniku fizičkoj osobi.

(8) Za prekršaj iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist počinitelj se može strože kazniti, najviše do dvostruko propisane kazne za taj prekršaj.

(9) Propisom Uz naznaku posebnog minimuma i maksimuma postotka novčane kazne, propisom o prekršaju može se, za najteže prekršaje iz stavka 7. ovoga članka, propisati i izreći novčana kazna u postotku od 1% 1 % do 10% 10 % prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti, s naznakom posebnog minimuma i maksimuma postotka novčane kazne. U tom slučaju ili u postotku od 1 % do 10 % ukupnog prihoda počinitelja prekršaja ostvarenog u godini počinjenja prekršaja, a koji je utvrđen službenim financijskim izvješćima za tu godinu, a ako izvješća za tu godinu nema, uzet će se posljednje dostupno službeno godišnje financijsko izvješće. U tim slučajevima ne vrijede ograničenja o maksimumu novčane kazne iz stavka stavaka 1. do – 8. ovoga članka, ni prigodom utvrđivanja kazne ni prigodom izricanja ukupne novčane kazne.

(10) Za prekršaje za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije određen raspon novčane kazne ili opći minimum ili opći maksimum novčane kazne ili način izračuna novčane kazne, zakonom se za počinitelja prekršaja može propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijede ograničenja iz stavaka 1. – 9. ovoga članka.

(11) Rok za plaćanje novčane kazne određuje sud u samoj presudi vodeći računa o visini novčane kazne. Rok ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, a u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u vremenu do šest mjeseci, osim ako propisom o prekršaju za to nije određen dulji rok. Ako se radi o okrivljeniku iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, rok plaćanja izrečene novčane kazne se može odrediti odmah.

(12) Opći minimumi novčane kazne propisani ovim člankom primjenjuju se i prilikom utvrđivanja novčane kazne za prekršaje u stjecaju.

Članak 33.a dodanNN 110/2015: dodan člankom 4.; NN 70/2017: brisan člankom 2.

Članak 34. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 11.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 2.

Prisilna naplata i zamjena novčane kazne

(1) Ako novčana kazna nije u roku određenom odlukom o izricanju novčane kazne plaćena, troškovi prekršajnog postupka i oduzeta imovinska korist nisu u cijelosti ili djelomično plaćeni u roku koji je određen u odluci o prekršaju, naplatit će se prisilno, sukladno odredbama ovoga Zakona ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ako se novčana Novčana kazna iznad 265,45 eura koja nije u cijelosti ili djelomično ne naplati naplaćena ni prisilno u roku od godine dana od kada je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, nadležni će sud, osim pravnoj osobi i maloljetnom osuđeniku, zamijeniti je zatvorom računajući svakih započetih tristo kuna kazne za jedan dan zatvora, time da se zatvor ne može odrediti u vremenu kraćem od tri dana ni duljem od šezdeset dana. Neće se protiv okrivljenika iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona pokretati postupak prisilne naplate neplaćene novčane kazne. U tom slučaju će sud koji je donio pravomoćnu odluku o prekršaju odmah zamijeniti neplaćenu novčanu kaznu kaznom zatvora na način predviđen ovim Zakonom. (3) Ako to ocijeni opravdanim s obzirom na težinu prekršaja i visinu neplaćene novčane kazne sud može umjesto kazne zatvora, prema pravilu iz stavka 2. ovoga članka, odrediti dvije godine od podnesenog zahtjeva za prisilnu naplatu zamijenit će se radom za opće dobro osuđenoj fizičkoj osobi.

(3) Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro na slobodi. Odredbe ovoga Zakona o radu za opće dobro na slobodi ne primjenjuju se protiv okrivljenika iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona. (5) Ako osuđenik nakon donošenja rješenja iz stavaka 2. do 3. ovoga članka plati novčanu kaznu u cjelini, rješenje će se staviti izvan snage i obustaviti daljnji postupak izvršenja, a ako plati dio novčane kazne, rješenje će se preinačiti tako što će se uvijek neplaćeni dio novčane kazne zamijeniti zatvorom odnosno ili ga ne izvrši svojom krivnjom u roku koji je za to određen, novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora.

(4) Ako se radi o odluci tijela državne uprave kojom je izrečena novčana kazna, na zahtjev toga tijela će nadležni sud odlučiti prema stavku 2. ili 3. ovoga članka.

(4) Iznimno, ako težina prekršaja i osobine ličnosti osuđenika ukazuju da zamjena radom za opće dobro na slobodi primjenom pravila o tome iz stavka 2. i 3. ovoga članka. neće ostvariti svrhu kažnjavanja, u slučaju iz stavka 1. ovog članka, osuđeniku fizičkoj osobi neplaćena novčana kazna iznad 265,45 eura odmah će se zamijeniti kaznom zatvora.

(5) Kada okrivljenik koji nema prebivalište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj nije uplatio novčanu kaznu u roku određenom odlukom o prekršaju, novčana kazna odmah će se zamijeniti kaznom zatvora.

(6) Neplaćena novčana kazna zamijenit će se na način da se svakih započetih 39,82 eura novčane kazne zamijeni s dva sata rada za opće dobro odnosno jednim danom zatvora, pri čemu rad za opće dobro ne smije biti kraći od šest sati niti dulji od 240 sati, a zatvor ne smije biti kraći od tri dana ni dulji od 60 dana.

(7) Plati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje rada za opće dobro ili kazna zatvora će se obustaviti. U slučaju djelomičnog plaćanja, izvršit će se samo preostali dio rada za opće dobro odnosno kazne zatvora.

(8) Rad za opće dobro izvršava se bez naknade.

(9) Ako odluku o prekršaju nije donio sud, odluku o zamjeni novčane kazne donijet će nadležni sud, na prijedlog tijela koje je donijelo odluku o prekršaju.

Članak 37. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 12.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 5.; NN 70/2017: izmijenjen člankom 3.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 3.

Ublažavanje kazne

Kazna propisana (1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj može se ublažiti kad to ovaj Zakon izričito propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, pa sud može:
1. umjesto kazne u propisanom iznosu ili trajanju, izreći kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, ali ne ispod općeg zakonskog minimuma za tu vrstu kazne predviđenu.

(2) Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

(3) Sud može ublažiti kaznu sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka u sljedećim granicama:

1. ako je za prekršaj propisana novčana kazna do 5308,91 eura ili u točno određenom iznosu do 5308,91 eura ili u minimumu do 1327,23 eura, kazna se može ublažiti do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. stavci 1. – 6.). ovoga Zakona),

2. ako je za prekršaj zakonom propisana novčana kazna ili kao stroža kazna zatvora, sud može na način iz točke 1. ovoga članka ublažiti svaku od tih kazni koju izriče,
3 propisan minimum iznad 1327,23 eura ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5308,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona),

3. kada je novčana kazna propisana u skladu s člankom 33. stavkom 9. ovoga Zakona, ista se može ublažiti do polovice utvrđenog iznosa novčane kazne prema propisanom posebnom minimumu novčane kazne,

4. ako je za prekršaj propisan poseban minimum novčane kazne u iznosu većem od općeg minimuma novčane kazne, novčana se kazna može, na način prema točki 1. ovoga članka, ublažiti najviše do jedne trećine propisanog posebnog minimuma novčane kazne, ali ne ispod odnosnoga općeg minimuma novčane kazne,
4. za prekršaje iz koristoljublja novčana se kazna može ublažiti do polovice propisanog minimuma novčane kazne, ali ne ispod općeg minimuma novčane propisana kazna zatvora, kazna se može ublažiti do općeg zakonskog minimuma kazne zatvora propisanog ovim Zakonom.

(4) Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kada su se ovlašteni tužitelj i okrivljenik o tome sporazumjeli, ako je takva kazna u granicama odredbi ovoga Zakona o ublažavanju kazne.

Članak 38. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 13.

Oslobođenje od kazne

(1) Sud će počinitelja prekršaja osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje.

(2) Sud može počinitelja prekršaja osloboditi od kazne kad zakon propisuje takvu mogućnost. (3) Kad zakon propisuje mogućnost oslobođenja od kazne, sud može umjesto osloboditi od kazne počinitelja prekršaja blaže ga kazniti na način propisan člankom 37. ovoga Zakona.:

(4) Sud može osloboditi od kazne i počinitelja prekršaja koji je nakon počinjenja prekršaja u cijelosti nadoknadio štetu učinjenu prekršajem ili platio propisana davanja zbog čijeg je ne plaćanja pokrenut prekršajni postupak.

1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,

2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak,

3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

Članak 40. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 14.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 4.

Uračunavanje zadržavanja oduzimanja slobode u kaznu

(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Ako je okrivljenik u tijeku kaznenog postupka bio zadržan ili u pritvoru, a kazneni je postupak potom obustavljen, ili je donesena odbijajuća ili oslobađajuća presuda, vrijeme koje je bio lišen slobode uračunat će se u kaznu izrečenu za istu radnju u prekršajnom postupku.

(3) Uračunavanjem po odredbama ovoga članka izjednačavaju se:
1. svako vrijeme uhićenja po policiji s jednim danom kazne zatvora, kazne maloljetničkog zatvora i 300,00 kuna novčane kazne,
2. svaki započeti dan zadržavanja ili pritvora s jednim danom kazne zatvora, kazne maloljetničkog zatvora i 300,00 kuna novčane kazne.

(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

Članak 43. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 5.

Opomena

(1) Opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna 663,61 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

(2) Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako su se za svaki od tih prekršaj stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 45. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 15. i 16.

Obveze uvjetno osuđene osobe

(1) Uz primjenu uvjetne osude sud može počinitelju prekršaja odrediti jednu ili više obveza i to:
1. da nadoknadi štetu koju je prouzročio,
2. da vrati korist koju je prekršajem pribavio, ili
3. da ispuni druge obveze predviđene zakonom koje su primjerene naravi prekršaja.

(2) Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja.

Posebne obveze uz uvjetnu osudu

(1) Sud može uz uvjetnu osudu počinitelju narediti da u određenom roku:

1. popravi štetu počinjenu prekršajem,

2. liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja,

3. liječenje ili nastavak liječenja ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici,

4. sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psihosocijalnog tretmana u zdravstvenim ustanovama ili u pravnim ili kod fizičkih osoba ovlaštenih za provedbu psihosocijalnog tretmana,

5. zabranu posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog prekršaja,

6. zabranu približavanja oštećeniku ili nekim drugim osobama,

7. napuštanje doma na određeno vrijeme ako se radi o djelima obiteljskog nasilja,

8. redovito javljanje policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu,

9. druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeni prekršaj.

(2) Počinitelju se ne smiju postavljati nerazumne i nemoguće obveze te obveze koje vrijeđaju njegovo dostojanstvo.

Članak 45.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 16.

Izricanje posebnih obveza

(1) Sud može izreći posebne obveze iz članka 45. ovoga Zakona kad ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnosti osobe na čiju štetu je prekršaj počinjen ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

(2) Obveze iz članka 45. stavak 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona mogu se izreći samo uz pristanak počinitelja.

(3) Rok iz članka 45. stavak 1. ovoga Zakona odnosno trajanje posebnih obveza ne smije biti dulje od vremena provjeravanja, a obveze iz članka 45. stavka 1. točke 3. i 4. ovoga Zakona mogu se izreći u trajanju do jedne godine.

Članak 47. brisanNN 39/2013: brisan člankom 17.

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom

(1) U slučaju kad su ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude, ali s obzirom na okolnosti u kojima počinitelj prekršaja živi i s obzirom na njegovu ličnost sud ocijeni da mu je potrebna pomoć, zaštita i nadzor radi ostvarenja obveze da u roku provjeravanja ne počini novi prekršaj, može primijeniti uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom.

(2) Zaštitni nadzor obavljaju stručne osobe državnog tijela koje je nadležno za izvršenje kaznenopravnih sankcija.

(3) Zaštitni nadzor može trajati za sve vrijeme provjeravanja, ali se odlukom suda može ukinuti i prije, ako su prestale potrebe pomoći, zaštite i nadzora.

Članak 48. brisanNN 39/2013: brisan člankom 18.

Posebne obveze uz zaštitni nadzor

Primjenjujući uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, pored obveza iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona, sud može odrediti počinitelju prekršaja jednu ili više obveza tijekom provjeravanja, i to:
1. podvrgavanje liječenju koje je nužno radi otklanjanja tjelesnih ili duševnih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja,
2. podvrgavanje odvikavanju od ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama u zdravstvenoj ustanovi ili terapijskoj zajednici,
3. sudjelovanje u postupku psihosocijalne terapije u specijaliziranim ustanovama u okviru nadležnih državnih tijela radi otklanjanja nasilničkog ponašanja,
4. da ne posjećuje određena mjesta, lokale i priredbe, koje mogu biti prilika i poticaj za počinjenje novog prekršaja.

Članak 49. brisanNN 39/2013: brisan člankom 19.

Opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom

Za opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se u cijelosti odredbe ovoga Zakona o opozivu uvjetne osude, time da se u pogledu posebnih obveza uz zaštitni nadzor ima postupiti kao s ostalim obvezama uz uvjetnu osudu (članak 46. stavak 4. ovoga Zakona).

Članak 50. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 20.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 2.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 6.

Vrste zaštitnih mjera

(1) Zaštitne mjere koje ovaj Zakon propisuje i sud može jednu ili više njih počinitelju prekršaja primijeniti su:
1. obvezno psihijatrijsko liječenje,
2 su:

1. obvezno liječenje od ovisnosti,

2. zabrana obavljanja zvanja, određenih dužnosti ili djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi,

3. zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi,
5. protjerivanje stranca iz zemlje,
6. oduzimanje predmeta,

4. zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija,

5. zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna,

6. zabrana upravljanja motornim vozilom. (2) Osim zaštitnih mjera propisanih ovim Zakonom (stavak 1. ovoga članka), zakonom se mogu propisati i druge vrste zaštitnih mjera, koje prema trajanju i svrsi moraju biti usklađene s odredbama ovoga Zakona. Te se zaštitne mjere primjenjuju pod jednakim uvjetima propisanim za primjenu,

7. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja.

(2) Osim zaštitnih mjera iz stavka 1. ovoga članka, zakonom kojim se propisuje prekršaj mogu se propisati i druge vrste zaštitnih mjera.

(3) Zaštitne mjere propisane ovim Zakonom i posebnim zakonima mogu se iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka mogu se propisati u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, propisati i primijeniti u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine. Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primjenjuje se trajno.

(4) Zaštitne mjere predviđene za okrivljenika fizičku osobu primjenjuju se primjenjive su i na odgovornu osobu u pravnoj osobi, obrtnika ili drugu osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost.

Članak 51.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 21.

Načelo razmjernosti

Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

Članak 52. brisanNN 39/2013: brisan člankom 22.

Obvezno psihijatrijsko liječenje

(1) Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se primijeniti samo prema počinitelju koji je prekršaj počinio u stanju znatno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja.

(2) Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora, kazne maloljetničkog zatvora ili uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora ili uz uvjetnu osudu.

(3) Obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno kazne maloljetničkog zatvora, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, ali u svim ovim slučajevima ne može trajati dulje od godine dana.

(4) Prema počinitelju prekršaja koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju na slobodi uz uvjetnu osudu, uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora može se postupiti prema odredbi članka 46. stavka 4. ovoga Zakona.

Članak 53. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 23.

Obvezno liječenje od ovisnosti

(1) Zaštitna mjera Zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine sud može se primijeniti prema počinitelju prekršaja izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola o alkoholu, drogi ili opojnih droga kad druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno u budućnosti počiniti neki prekršaj.

(2) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka primijeniti uz iste prekršajnopravne sankcije, u jednakom trajanju i na isti način kako je ovim Zakonom određeno za zaštitnu mjeru obveznoga psihijatrijskog liječenja. može se izreći uz novčanu kaznu, kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora i uvjetnu osudu.

(3) Prema počinitelju prekršaja koji se ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti uz uvjetnu osudu, uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora može se postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.

(3) Zaštitna mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena uz kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, ili kada je novčana kazna zamijenjena zatvorom, izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera izrečena uz novčanu kaznu i uvjetnu osudu, ili kada je novčana kazna zamijenjena radom za opće dobro izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti.

(4) Ako je zaštitna mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena u vremenu koje je dulje od izrečene kazne zatvora, maloljetničkog zatvora, odnosno rada za opće dobro ili zatvora kojima je zamijenjena novčana kazna, njezino izvršavanje će se dovršiti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

(5) Sud može i prije isteka vremena na koje je izrečena zaštitna mjera iz stavka 1. ovoga članka, obustaviti njezino daljnje izvršavanje ako utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno. Ovo sud može utvrditi na zahtjev ustanove kod koje se zaštitna mjera izvršava ili na zahtjev okrivljenika.

Članak 54. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 24.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 7.; NN 70/2017: izmijenjen člankom 4.

Zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi (1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi može se primijeniti prema počinitelju određenih dužnosti ili djelatnosti

(1) Zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine sud može izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio u obavljanju zvanja, određene dužnosti ili djelatnosti, poslova ili dužnosti, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja zlouporabom zvanja, određene djelatnosti, poslova ili dužnosti. (3) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti ne može se primijeniti u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od jedne godine, time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora, će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti prekršaj.

(2) Zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti može se primijeniti u odnosu na jedno ili više zvanja, jednu ili više djelatnosti, poslova ili dužnosti u čijem obavljanju je prekršaj počinjen.

(2) Vrijeme provedeno u izvršavanju kazne zatvora, rada za opće dobro ili zatvora određenog u zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu ili maloljetničkog zatvora ne uračunava se u vrijeme trajanja ove mjere.

(4) Prema počinitelju prekršaja kojem je zabranjeno obavljanje zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti uz uvjetnu osudu uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora, ako ne postupi prema toj zabrani (3) Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.

(4) Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je izrečena uz uvjetnu osudu može se postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.

(5) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

(6) Zaštitna mjera iz stavka 1. ovog članka ne može se izreći maloljetniku.

(7) Iznimno, okrivljeniku odgovornoj osobi u pravnoj osobi za prekršaj iz članka 33. stavka 10. ovoga Zakona sud može izreći trajno zaštitnu mjeru iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 55. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 25. i 26.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 8.; NN 70/2017: izmijenjen člankom 5.

Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi

(1) Zaštitna mjera Zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određenih određene djelatnosti ili poslova pravnoj osobi u trajanju od tri mjeseca do jedne godine sud može se primijeniti prema izreći okrivljenoj pravnoj osobi koja je prekršaj počinila prekršaj u obavljanju određenih djelatnosti ili poslova, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja. (4) će obavljanjem tih djelatnosti ili poslova ponovno počiniti prekršaj.

(2) Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova može se primijeniti u odnosu na sve ili pojedine djelatnosti ili poslova u čijem obavljanju je prekršaj počinjen.

(3) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova ne može se primijeniti u trajanju kraćem od tri mjeseca niti duljem od jedne godine.

(2) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti nadležni sud kod kojeg je pravna osoba upisana u sudski registar.

(3) Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova ne može se primijeniti prema izreći jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i političkim strankama.

(4) Na mjeru zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova na odgovarajući se način primjenjuje članak 54. stavak 3. ovoga Zakona.

(5) Iznimno, okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj iz članka 33. stavka 10. ovoga Zakona sud može izreći trajno zaštitnu mjeru iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 55.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 26.

Zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija

(1) Zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija u trajanju od tri mjeseca do jedne godine sud može izreći okrivljenoj pravnoj osobi koja je prekršaj počinila u postupku stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija ili njihovog korištenja, ako postoji opasnost da će stjecanjem dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija ponovno počiniti prekršaj.

(2) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti nadležna tijela za izdavanje dozvola, ovlasti, koncesija i subvencija.

Članak 55.b dodanNN 39/2013: dodan člankom 26.

Zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna

(1) Zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog poslovanja s korisnicima državnog ili lokalnog proračuna u trajanju od tri mjeseca do jedne godine sud može izreći okrivljenoj pravnoj osobi koja je prekršaj počinila u poslovanju s korisnicima državnog ili lokalnog proračuna ako postoji opasnost da će poslovanjem s korisnicima državnog ili lokalnog proračuna ponovno počiniti prekršaj.

(2) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti nadležni sud kod kojeg je pravna osoba upisana u sudski registar.

Članak 56. brisanNN 39/2013: brisan člankom 27.

Protjerivanje stranca iz zemlje

(1) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja koji nije državljanin Republike Hrvatske za kojeg postoji opasnost da će nastaviti činiti prekršaje.

(2) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje ne može biti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca, niti duljem od tri godine.

Članak 57. brisanNN 39/2013: brisan člankom 28.

Oduzimanje predmeta

(1) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može se primijeniti glede predmeta koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja, kad postoji opasnost da će se taj predmet ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, ili kad se oduzimanje predmeta čini prijeko potrebnim zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi, ili iz moralnih razloga.

(2) Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje predmeta.

(3) Primjena ove zaštitne mjere ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete zbog oduzetog predmeta prema počinitelju prekršaja.

(4) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kad postupak ne završi odlukom o prekršaju kojom se okrivljenik proglašava krivim ako je to prijeko potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi, ili iz moralnih razloga kao i kada je to određeno zakonom.

(5) Predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može imati ili predmeti namijenjeni prometu ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i sl.), oduzet će se i kada postupak ne završi odlukom o prekršaju kojom se okrivljenik proglašava krivim.

Članak 58. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 29.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 2.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

(1) Zaštitna mjera Zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine sud može biti primijenjena prema izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. (2) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom pod uvjetima ugroziti sigurnost prometa. Zabrana se izriče u odnosu na sve vrste ili kategorije ili u odnosu na samo određene vrste ili kategorije motornih vozila.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može se primijeniti samo za određenu vrstu ili kategoriju ili za sve vrste ili kategorije motornih vozila, a primjenjujući ovu mjeru sud će imati u vidu i okolnost je li počinitelj prekršaja vozač motornog vozila po zanimanju. (3) Zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti presude.

(3) Ako okrivljenik ne postupi prema zabrani iz stavka 1. ovoga članka kad je izrečena uz uvjetnu osudu, sud može postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.

(4) Vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunat će se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom ne može se primijeniti u trajanju kraćem od jednog mjeseca ni duljem od dvije godine.

(5) Zabrana upravljanja motornim vozilom izrečena osuđeniku koji ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom sastoji se u zabrani njezina korištenja na području Republike Hrvatske kao i u zabrani izdavanja mu vozačke dozvole Republike Hrvatske. Ako protiv presude kojom je izrečena mjera nije podnesena žalba, mjera počinje teći od dana pravomoćnosti presude. Ako je protiv presude podnesena žalba o kojoj je odlučivao žalbeni sud, mjera počinje teći od uredne dostave drugostupanjske odluke osuđeniku.

Članak 58.a dodanNN 110/2015: dodan člankom 9.

Zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja

(1) Zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja može se izreći počinitelju prekršaja kada postoji opasnost da će u određenom razdoblju posjećivanjem tog mjesta ili područja ponovno počiniti isti prekršaj.

(2) Zaštitna mjera iz stavka 1. ovoga članka ne može se izreći u trajanju kraćem od jednog mjeseca ni duljem od dvije godine.

(3) Ako okrivljenik postupi protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka, a zabrana je izrečena uz uvjetnu osudu, sud će postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.

Članak 60. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 10.

Temelj odgovornosti pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi

(1) Pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno su odgovorni za skrivljene povrede propisa o prekršaju.

(2) Propisom o prekršaju može se za prekršaj propisati prekršajna odgovornost samo pravne osobe.

(3) Sud će utvrditi prekršajno odgovornom pravnu osobu i u slučaju kada se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe, ili se ne može utvrditi tko je odgovorna osoba.

(4) Kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, a ovlašteni tužitelj pokrene postupak samo protiv pravne ili odgovorne osobe, ili sud u postupku utvrdi da optužena odgovorna osoba nije odgovorna osoba za taj prekršaj, sud može utvrditi prekršajnu odgovornost samo pravne osobe odnosno samo odgovorne osobe.

Članak 72. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 30.

Maloljetnički zatvor

(1) Počinitelju prekršaja starijem maloljetniku može se izreći kazna maloljetničkog zatvora za prekršaj za koji je zakonom propisana kao teža kazna zatvor, ako sud utvrdi da je s obzirom na narav i težinu prekršaja i visok stupanj krivnje potrebno izreći tu kaznu.

(2) Kazna maloljetničkog zatvora izriče se u okviru kazne zatvora propisane za određeni prekršaj, time da ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset petnaest dana.

(3) Prije izricanja kazne maloljetničkog zatvora, sud može mora prethodno pribaviti mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb o primjerenosti te kazne.

Članak 76. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 31. i 32.

Oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem

(1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem.

(2) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzima se odlukom o prekršaju kojom se utvrđuje da je prekršaj počinjen. Kad Uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi

(1) Imovinska korist oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koju je prenijeta ako nije stečena u dobroj vjeri.

(2) Ako je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev.

(3) Sud će oduzeti imovinsku korist i ako oštećenika uputi da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

(4) Kada se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi stvari ili prava ostvarenih kao imovinska korist u cijelosti ili djelomično, prekršajni sud će sud obvezati počinitelja prekršaja okrivljenika na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu. (4) Plaćanje se može odrediti obročno.

(3) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima je ostvarila korist znala ili je mogla znati da su vrijednosti ostvarene prekršajem.

(5) Oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.

(6) Posebnim se zakonom može propisati što se smatra imovinskom način izračuna ostvarene imovinske koristi ostvarenom počinjenim prekršajem.

Članak 76.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 32.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 3.

Oduzimanje predmeta

(1) Predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzet će se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Sud može oduzeti predmete i sredstva i kada je njihovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga.

(2) Ako su ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, sud će oduzeti predmete i sredstva i kada postupak nije završen osuđujućom presudom.

(3) Predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može posjedovati ili predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen ili predmeti namijenjeni prometu, ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i slično), oduzet će se i kad postupak nije završen osuđujućom presudom. Sud može na prijedlog ovlaštenog tužitelja narediti njihovo uništenje i prije završetka postupka.

(4) Oduzeti predmeti i sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske. To ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje.

(5) Zakonom se može propisati obvezno oduzimanje predmeta ili sredstva, u kojem slučaju vlasnik nema pravo na naknadu iz državnog proračuna, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(6) Sud može na prijedlog ovlaštenog tužitelja narediti uništenje predmeta ili sredstava i prije završetka postupka ako utvrdi da predstavljaju izravnu opasnost za život i zdravlje.

(7) Ministar nadležan za pravosuđe u suradnji s ministrom nadležnim za financije pravilnikom će urediti način postupanja s oduzetim predmetima u prekršajnim postupcima koji su postali vlasništvo Republike Hrvatske.

Članak 80. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 11.

Propisivanje negativnih prekršajnih bodova

(1) Negativni prekršajni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se propisati za počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje.

(2) Pravna posljedica negativni prekršajni bodovi nastupa danom pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj za koji su zakonom propisani negativni prekršajni bodovi.

(3) Za jedan prekršaj može se propisati najviše do tri negativna prekršajna boda.

Članak 82. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 3.

Temeljna svrha postupovnih odredbi

(1) Postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju se pravila kojima se pred prekršajnim općinskim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primijeni druga prekršajnopravna sankcija.

(2) Prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju okrivljenik može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje ovaj Zakon.

(3) Ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež.

Članak 87. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 33.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 12.

Jezik i pismo u postupku

(1) U prekršajnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo, ako za uporabu u pojedinim područjima sudova nije zakonom uveden i drugi jezik ili pismo.

(2) Stranke, sudionici u postupku, svjedoci i ostale osobe koje sudjeluju u postupku imaju se pravo služiti svojim jezikom. Ako se postupak ili pojedina radnja u postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se na zahtjev tih osoba usmeno prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznose te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala. Ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, u svakom će se slučaju osigurati prevođenje. Prevođenje obavlja tumač.

(3) Pozive i odluke upućuje sud na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu dostavljaju se sudu optužni prijedlog, žalba i drugi podnesci. Ako je na pojedinom sudskom području u službenu uporabu zakonom uveden i drugi jezik ili pismo, podnesci se mogu sudu dostavljati i na tom jeziku ili pismu.

(4) Okrivljeniku koji je u zadržavanju kao i osobi na izdržavanju kazne dostavit će se prijevod poziva, odluka i podnesaka na jeziku kojim se služi u postupku.

(5) Stranac koji je zadržan zbog sumnje da je počinio prekršaj, ili se nalazi u pritvoru, istražnom zatvoru ili u zatvoru zbog kaznenog djela ili je iz drugih razloga lišen slobode, može od započinjanja postupka do njegova dovršetka dostavljati sudu podneske na svom jeziku, a prije i nakon toga samo pod uvjetom uzajamnosti..

(6) O pravu na prevođenje poučit će se prije prvog ispitivanja osoba iz stavka 5. ovoga članka, koja se može odreći toga prava ako zna jezik na kojem se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je dana pouka i izjava sudionika.

(7) Trošak prevođenja i tumača nastao primjenom odredbi ovoga članka pada na teret proračunskih sredstava suda.

Članak 92. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 4.

Prethodno pitanje

Ako primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvoga pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili koje drugo državno tijelo, prekršajni općinski sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak može samo riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u prekršajnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja ima učinak samo za prekršajni predmet o kojem se raspravlja.

Članak 93. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 5.

Stvarna nadležnost suda i tijela državne uprave

(1) U prekršajnim predmetima sude prekršajni općinski sudovi i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Posebnim se zakonom može propisati stvarna nadležnost tijela državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju, osim u postupku po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga (članci 239. do 244. ovoga Zakona).

(2) Maloljetnim počiniteljima prekršaja uvijek sude sudovi, osim ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Članak 94. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 34.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 13.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 6.

Nadležnost prekršajnih općinskih sudova Prekršajni u prekršajnim predmetima

(1) Općinski sudovi kada rješavaju prekršajne predmete nadležni su nadležni:

1. suditi u prvom stupnju za sve prekršaje, osim za one za koje je posebnim zakonom propisana stvarna nadležnost tijela državne uprave,

2. odlučivati o prigovorima protiv obaveznih prekršajnih naloga svih ovlaštenih izdavatelja,

3. odlučivati o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka:

a) u predmetima u kojima su sudili,

b) protiv pravomoćnih prekršajnih naloga ovlaštenih tužitelja ako je riječ o prekršajima iz stvarne nadležnosti suda, te

c) protiv svih pravomoćnih obaveznih prekršajnih naloga.
3,

4. pružati pravnu pomoć prema odredbama međunarodnih ugovora i ovoga Zakona,

5. obavljati i druge poslove propisane zakonom.

(2) Općinski prekršajni sud u Zagrebu je isključivo mjesno nadležan za suđenje u postupcima koje kod suda pokreće ovlašteni tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima kojoj je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora.

Članak 95. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 35.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 7.

Nadležnost Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nadležan je:

1. odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka prekršajnih sudova i tijela državne uprave,
2 redovnim pravnim lijekovima protiv odluka općinskih sudova u prekršajnim predmetima, odluka tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak, odluka ovlaštenih tužitelja i drugih odluka kada je to propisano zakonom,

2. odlučivati o prigovorima protiv prekršajnih naloga svih ovlaštenih izdavatelja kada je prigovor podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, troškovima postupka, oduzimanja imovinske koristi ili oduzimanja predmeta,

3. odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim ovim Zakonom,

4. odlučivati o sukobu nadležnosti između općinskih sudova,
4. odlučivati o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova u prekršajnim predmetima,

5. odlučivati o žalbama u predmetima međunarodne pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije iz prekršajne nadležnosti,

6. obavljati i druge poslove propisane zakonom.

Članak 97. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 36.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 8.

Sastav sudova

(1) U prekršajnom općinskom sudu odluku o prekršaju i druge, kada rješava prekršajne predmete, odluke donosi sudac pojedinac, ako drukčije nije propisano ovim Zakonom.

(2) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odlučuje odluke donosi u vijećima sastavljenim vijeću od tri suca, ako drukčije nije propisano zakonom.

Članak 98. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 9.

Mjesna nadležnost

(1) Mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan.

(2) Zakonom se može odrediti jedan prekršajni općinski sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti prekršajnih općinskih sudova s područja više prekršajnih općinskih sudova ili na području Republike Hrvatske.

(3) Ako je prekršaj počinjen ili pokušan na područjima raznih sudova ili granici tih područja, ili se ne zna na kojem je području počinjen ili pokušan, nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet – sud kojem je prije podnesen optužni prijedlog.

(4) Ako je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, dok se nalazi u domaćoj luci ili pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi ta luka ili pristanište. U ostalim slučajevima kad je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka domaćeg broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov (domaći ili strani) prvi put zaustavi, ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(5) Ako je prekršaj počinjen tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan izvan područja Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava.

(6) Ako prema propisu za prekršaj odgovara sastavljač spisa, nadležan je i sud mjesta u kojem sastavljač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište ili sud mjesta gdje se dogodio događaj na koji se spis odnosi.

(7) Odredbe stavka 4. ovoga članka primijenit će se odgovarajuće ako je spis ili izjava objavljena preko radija, televizije ili drugog elektroničkog medija.

(8) Ako nije poznato mjesto počinjenja prekršaja, nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište. Nakon započinjanja postupka, ostaje nadležnim taj sud i ako se nakon toga saznalo za mjesto počinjenja prekršaja.

(9) Ako se prema odredbama ovoga Zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odredit će jedan od prekršajnih općinskih sudova pred kojim će se provesti postupak.

Članak 101. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 10.

Prenošenje nadležnosti

(1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je o tome izvijestiti Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske koji će za postupanje odrediti drugi stvarno nadležni sud.

(2) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može rješenjem za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog suca prekršajnog općinskog suda koji rješava prekršajne predmete ili državnog odvjetnika ako je tužitelj u postupku.

(4) U prekršajnom postupku pred tijelom državne uprave koje vodi prekršajni postupak, rješenje iz stavka 3. ovoga članka donosi nadležno ministarstvo.

Članak 103. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 11.

Sukob nadležnosti

(1) Ako sud kojemu je ustupljen predmet na temelju članka 102. stavka 1. ovoga Zakona smatra da nije nadležan, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.

(2) Kad je u povodu žalbe protiv rješenja suda kojim se on proglasio mjesno nenadležnim (članak 102. stavak 1.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem odlučio koji je sud nadležan, taj je sud vezan za tu odluku o nadležnosti.

(3) O sukobu nadležnosti između prekršajnih općinskih sudova, kada rješavaju prekršajne predmete, odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

(4) O sukobu nadležnosti između tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak odlučuje nadležno ministarstvo, a ako je riječ o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave različitih ministarstava, Vlada Republike Hrvatske.

(5) O sukobu nadležnosti sudova i tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

(6) Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, odnosno nadležno ministarstvo ili Vlada Republike Hrvatske mogu istodobno s rješenjem o sukobu nadležnosti po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti, ako je udovoljeno uvjetima predviđenim člankom 101. ovoga Zakona.

(7) Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud je dužan poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

Članak 106. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 12.

Odlučivanje o zahtjevu za izuzeće

(1) O zahtjevu za izuzeće iz članka 105. ovoga Zakona odlučuje predsjednik prekršajnog općinskog suda. Ako se istim zahtjevom traži izuzeće suca i predsjednika suda, o tom zahtjevu izuzeću suca odlučuje zamjenik predsjednika suda. (2) Ako se traži izuzeće predsjednika suda koji nema zamjenika, odluku o izuzeću donosi predsjednik Visokoga, a o izuzeću predsjednika suda, ako se zahtjev odnosi na prekršajni predmet, odlučuje predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, a ako.

(2) Ako se traži izuzeće predsjednika Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, odluka o izuzeću donosi se na sjednici svih sudaca toga suda na kojoj pri donošenju odluke o izuzeću ne može sudjelovati predsjednik suda.

(3) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca odnosno predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi.

(4) Ako je zahtjev za otklon iz članka 104. stavka 2. ovoga Zakona podnesen nakon započinjanja postupka ili je zahtjev za izuzeće podnesen protivno odredbi članka 105. stavka 4. i 5. ovoga Zakona, zahtjev će se rješenjem odbaciti u cijelosti ili djelomično. Rješenje može donijeti i sudac odnosno predsjednik suda čije se izuzeće zahtjeva.

(5) Ako sudac ili predsjednik prekršajnog općinskog suda smatra da je zahtjev za njegovim izuzećem očito neosnovan, može takav zahtjev sam odbiti i nastaviti postupak. U tom slučaju ne primjenjuje se odredba stavka 3. ovoga članka.

(6) Protiv rješenja o zahtjevu za izuzeće nije dopuštena posebna žalba, ali se razlozi za izuzeće mogu isticati u žalbi na presudu.

Članak 109.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 37.

(1) Prije podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka protiv počinitelja prekršaja, osim u slučaju iz članka 134. stavaka 1. do 3. i članka 136. ovoga Zakona, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona dužan je utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije:

1. o prekršaju za koji namjerava protiv njega podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja,

2. da u tijeku postupka može slobodno iznijeti obranu ili dostaviti pisanu obranu, uskratiti iznošenje obrane ili odgovor na pojedino pitanje,

3. da kod tijela postupka ima pravo razgledati spis i upoznati se s dokazima protiv njega,

4. da se u postupku može braniti sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da zbog nedolaska branitelja na raspravu odnosno ročište ili uzimanja branitelja tek na raspravi odnosno ročištu, rasprava odnosno ročište se neće odgoditi,

5. da tijekom postupka može podnositi prijedloge za provođenje dokaza u svoju obranu,

6. da se rasprava pred tijelom postupka može održati i u njegovoj odsutnosti i donijeti odluka o prekršaju,

7. da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka,

8. da u postupku ima pravo upotrebljavati svoj jezik, odnosno pravo da mu se osigura tumač ako se postupak ili pojedina radnja u postupku ne vodi na njegovom jeziku te da se tog prava može odreći ako zna jezik na kojem se vodi postupak ili provodi pojedina radnja,

9. da ima pravo na sporazumijevanje u smislu članka 109.e ovog Zakona.

(2) Pisana obavijest iz stavka 1. ovog članka sastavlja se u dva primjerka koju će vlastoručno potpisati počinitelj, čime potvrđuje njezin primitak, i ovlaštena službena osoba ovlaštenog tužitelja. Jedan primjerak obavijesti prilaže se uz optužni prijedlog, a drugi se uručuje počinitelju.

(3) Ako počinitelj prilikom uručenja pisane obavijesti iz stavka 1. ovog članka odbije njezin primitak ili svojim potpisom potvrditi njezin primitak, ovlašteni tužitelj će postupiti na način propisan u zadnjoj rečenici članka 148. stavka 4. ovog Zakona čime se dostava smatra uredno obavljenom.

Članak 109.aa dodanNN 86/2026: dodan člankom 1.

(1) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točaka 1. – 3. ovoga Zakona pisanu obavijest iz članka 109.a stavka 1. ovoga Zakona mogu dostaviti počinitelju prekršaja pravnoj osobi u korisnički pretinac informacijskog sustava povezanog na državnu informacijsku infrastrukturu.

(2) Dostava u korisnički pretinac informacijskog sustava povezanog na državnu informacijsku infrastrukturu smatra se obavljenom potvrdom primitka pisane obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, a najkasnije istekom osmoga dana od dana kad je pisana obavijest zabilježena na poslužitelju za primanje poruka.

(3) Dostava iz stavka 1. ovoga članka smatra se osobnom dostavom.

Članak 109.b dodanNN 39/2013: dodan člankom 37.

(1) Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom propisu, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točaka 1. do 3. ovoga Zakona može ne pokrenuti prekršajni postupak iako postoji sumnja da je počinjen prekršaj ako je:

1. s obzirom na okolnosti vjerojatno da će se u prekršajnom postupku protiv počinitelja primijeniti članak 24.a i članak 38. ovoga Zakona,

2. protiv počinitelja u tijeku izvršenje ili treba izvršiti kaznu ili zaštitnu mjeru i stoga pokretanje ili vođenje prekršajnog postupka za drugi prekršaj nema svrhe s obzirom na težinu, narav prekršaja i pobude iz kojih je on počinjen, te s obzirom na očekivani rezultat koji se očekuje izvršenjem već izrečene kazne ili zaštitne mjere na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje,

3. počinitelj počinio više prekršaja, ali je svrhovito da se počinitelj osudi samo za jedan, jer pokretanje ili vođenje prekršajnog postupka za druge prekršaje ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih sankcija počinitelju.

(2) Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom propisu, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točaka 1. do 3. ovoga Zakona može ne pokrenuti prekršajni postupak, iako postoji sumnja da je počinjen prekršaj, a počinitelj nije ranije bio počinitelj istog prekršaja i preuzme jednu od obveza da u određenom roku:

1. otkloni posljedicu prekršaja,

2. naknadi štetu prouzročenu prekršajem,

3. plati propisane obveze neplaćanjem kojih se ostvaruje obilježje prekršaja.

(3) Ako je prekršajem s elementima nasilja oštećena fizička osoba, za postupanje prema stavcima 1. i 2. ovoga članka, potrebno je pribaviti pisanu izjavu o pristanku oštećenika.

(4) Radi ispunjenja preuzete obveze prema stavku 2. ovoga članka, ovlašteni tužitelj dostavit će počinitelju pisanu naredbu kojom točno određuje preuzetu obvezu i određuje rok za njezino ispunjenje, pri čemu rok za ispunjenje obveze iz točke 1. je do 15 dana, a iz točke 2. i 3. do tri mjeseca od primitka pisane naredbe.

(5) Ako počinitelj ne ispuni u propisanom roku preuzetu obvezu iz stavka 2. ovoga članka, ovlašteni tužitelj će pokrenuti prekršajni postupak.

(6) Ako počinitelj, na prijedlog ovlaštenog tužitelja iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona, u tijeku trajanja prekršajnog postupka preuzme jednu od obveza iz stavka 2. ovoga članka, prekršajni postupak će se rješenjem prekinuti do obavijesti ovlaštenog tužitelja o ispunjenju ili neispunjenju preuzete obveze. Protiv rješenja o prekidu postupka žalba nije dopuštena.

(7) Kada ovlašteni tužitelj obavijesti sud da počinitelj nije ispunio preuzetu obvezu iz stavka 2. ovoga članka, sud će nastaviti postupak. Kada ovlašteni tužitelj obavijesti sud da je počinitelj ispunio preuzetu obvezu iz stavka 2. ovoga članka, sud će rješenjem obustaviti postupak. Protiv rješenja o obustavi postupka žalba nije dopuštena.

Članak 109.c dodanNN 39/2013: dodan člankom 37.

(1) Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom propisu, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona može ne pokrenuti prekršajni postupak iako postoji sumnja da je počinjen prekršaj ako je počinitelj preuzeo obvezu u određenom roku:

1. podvrgavanja odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti,

2. podvrgavanja psihosocijalnom tretmanu radi otklanjanja nasilničkog ponašanja uz pristanak počinitelja i žrtve na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja tretmana.

(2) Ako je prekršajem s elementima nasilja oštećena fizička osoba, za postupanje prema stavku 1. ovoga članka, potrebno je pribaviti pisanu izjavu o pristanku oštećenika.

(3) Radi ispunjenja preuzete obveze prema stavku 1. ovoga članka, ovlašteni tužitelj dostavit će počinitelju pisanu naredbu kojom određuje vrijeme trajanja podvrgavanja koje može trajati do devet mjeseci i rok za ispunjenje preuzete obveze, koji ne može biti dulji od jedne godine od primitka pisane naredbe.

(4) Ako počinitelj svojom krivnjom ne ispuni ili u većem dijelu ne ispuni preuzetu obvezu iz stavka 1. ovoga članka, ovlašteni tužitelj će pokrenuti prekršajni postupak.

(5) Ako počinitelj, na prijedlog ovlaštenog tužitelja iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona, u tijeku trajanja prekršajnog postupka preuzme jednu od obveza iz stavka 1. ovoga članka, prekršajni postupak će se rješenjem prekinuti do obavijesti ovlaštenog tužitelja o ispunjenju ili neispunjenju preuzete obveze. Protiv rješenja o prekidu postupka žalba nije dopuštena.

(6) Kada ovlašteni tužitelj obavijesti sud da počinitelj svojom krivnjom nije ispunio ili u većem dijelu nije ispunio preuzetu obvezu iz stavka 1. ovoga članka, sud će nastaviti postupak. Kada ovlašteni tužitelj obavijesti sud da je počinitelj ispunio preuzetu obvezu iz stavka 1. ovoga članka ili do neispunjenja obveze nije došlo krivnjom počinitelja, sud će rješenjem obustaviti postupak. Protiv rješenja o obustavi postupka žalba nije dopuštena.

Članak 109.d dodanNN 39/2013: dodan člankom 37.

(1) Ako su se ostvarile okolnosti iz članka 109.b stavaka 1. i 2. te članka 109.c stavka 1. ovoga Zakona, sud može postupiti na način predviđen člancima 109.b i 109.c ovoga Zakona.

(2) Kada postupi na način predviđen člankom 109.b stavkom 1. ovoga Zakona, sud će rješenjem obustaviti prekršajni postupak.

(3) Kada postupi na način predviđen člankom 109.b stavkom 2. i člankom 109.c ovoga Zakona, sud će naredbom odrediti preuzetu obvezu i rok za njezino ispunjenje, prema članku 109.b stavku 2. i 109.c stavku 1. ovoga Zakona.

(4) Nakon donošenja naredbe sud će rješenjem prekinuti prekršajni postupak, protiv kojeg rješenja žalba nije dopuštena.

(5) Ako počinitelj u danom roku ispuni preuzetu obvezu prema stavku 3. ovoga članka, sud će rješenjem obustaviti prekršajni postupak, protiv kojeg rješenja žalba nije dopuštena. Ako počinitelj u danom roku ne ispuni preuzetu obvezu prema stavku 3. ovoga članka, sud će nastaviti s vođenjem postupka.

(6) Kada se postupak vodi na temelju optužnog prijedloga oštećenika tužitelja, sud može, osim u slučaju iz članka 109.b stavka 1. ovog Zakona, uz pristanak oštećenika tužitelja postupiti na način propisan ovim člankom. Oštećenik tužitelj svoj pristanak daje pisanom izjavom na zapisniku kod suda, koju potpisuje.

(7) Ako oštećenik tužitelj u roku od osam dana od isteka roka počinitelju za ispunjenje preuzete obveze ne obavijesti sud u smislu članka 109.b stavka 6. i 109.c stavka 5. ovog Zakona, smatrat će se da je počinitelj ispunio preuzetu obvezu. O ovoj obvezi i posljedici ne postupanja, oštećenika tužitelja upozorit će se prilikom davanja pisane izjave iz stavka 6. ovog članka.

Članak 109.e dodanNN 39/2013: dodan člankom 37.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 14.

(1) Nakon uručenja počinitelju obavijesti iz članka 109.a stavka 1. ovoga Zakona, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točaka 1. do 3. ovog Zakona i počinitelj mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankciji i mjerama.

(2) Ovlašteni tužitelj i okrivljenik mogu i tijekom postupka, prije donošenja odluke o prekršaju, na prijedlog okrivljenika ili tijela postupka pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankciji i mjerama.

(3) Ako ovlašteni tužitelj i počinitelj postignu sporazum iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka, sastavljaju o tome pisanu izjavu za donošenje odluke o prekršaju na temelju sporazuma stranaka koja sadrži:

1) opis prekršaja,

2) izjavu okrivljenika o priznavanju krivnje za taj prekršaj,

3) sporazum o vrsti i mjeri kazne ili druge sankcije odnosno mjere,

4) sporazum o troškovima ovlaštenog tužitelja u vezi s utvrđenjem prekršaja kao i o troškovima tijela postupka kada je sporazum postignut tijekom vođenja postupka,

5) potpis stranaka.

(4) Sastavljena izjava iz stavka 3. ovog članka, a ako se radi o sporazumu iz stavka 1. ovog članka i pisana obavijest iz članka 109.a stavka 1. ovog Zakona, predaju se tijelu postupka koje će odlučiti o njezinu prihvaćanju.

(5) Tijelo postupka neće prihvatiti sporazum stranaka koji je s obzirom na pravila o izboru vrste i visine sankcije na štetu okrivljenika ili se neće postići svrha kažnjavanja ili koji nije zakonit.

(6) Ako ne prihvati sporazum stranaka iz stavka 1. ovog članka, postignuti sporazum će se smatrati optužnim prijedlogom i tijelo postupka će provesti postupak u kojem će raspraviti okolnosti zbog kojih nije prihvatio sporazum i donijeti odgovarajuću odluku o prekršaju.

(7) Ako ne prihvati sporazum stranaka iz stavka 2. ovog članka, tijelo postupka će rješenjem odbaciti sporazum i nastaviti s postupkom. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.

(8) Ako prihvati sporazum stranaka, tijelo postupka će donijeti odluku o prekršaju koja mora u cijelosti odgovarati postignutom sporazumu stranaka.

(9) Protiv odluke o prekršaju iz stavka 8. ovog članka žalba nije dopuštena.

Članak 117.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 38.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 15.; NN 86/2026: izmijenjen člancima 2. i 3.

Podnesci u elektroničkom obliku

(1) Podnesci se sudu mogu podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Ako je podnesak podnesen putem informacijskog sustava, na isti način podnose se i prilozi koji postoje u elektroničkom obliku.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, državno odvjetništvo, pravne osobe, odvjetnici, sudski vještaci i sudski tumači dužni su podneske i njihove priloge koji postoje u elektroničkom obliku sudu podnositi putem informacijskog sustava.

(3) Podnesak u elektroničkom obliku mora biti potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom u skladu s posebnim propisima. Podnesak u elektroničkom obliku potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim.

(4) Trenutak kada je informacijski sustav podnositelju potvrdio primitak podneska smatra se trenutkom predaje podneska sudu.

(5) Ako podnesak podnesen u elektroničkom obliku nije prikladan za obradu, sud će o tome obavijestiti podnositelja i naložiti mu da podnesak podnese u odgovarajućem obliku.

(6) Ministarstvo nadležno za pravosuđe uspostavlja siguran informacijski sustav sukladan odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima se regulira zaštita osobnih podataka.

(7) Ministar nadležan za pravosuđe donijet će pravilnik kojim se uređuju pretpostavke za podnošenje podnesaka i dostavu u elektroničkom obliku, oblike zapisa podnesaka u elektroničkom obliku te organizaciju i djelovanje informacijskog sustava.

Članak 117.b dodanNN 86/2026: dodan člankom 3.

(1) Osobe koje nisu obvezne postupati po članku 117.a stavku 2. ovoga Zakona mogu tijelu koje vodi postupak podneske podnositi elektroničkim putem u skladu s posebnim propisima.

(2) Osobe koje su obvezne postupati po članku 117.a stavku 2. ovoga Zakona mogu tijelu državne uprave koje vodi postupak podnesak podnijeti na način propisan stavkom 1. ovoga članka, a iznimno sudu kada zbog opravdanih razloga ne mogu podnijeti podnesak putem informacijskog sustava.

(3) Podnesak iz stavka 1. ovoga članka smatra se zaprimljenim u elektroničkoj pošti ili drugom odgovarajućem telekomunikacijskom uređaju tijela koje vodi postupak trenutkom potvrde njegova primitka. Tijelo koje vodi postupak osigurava uredno djelovanje automatiziranog sustava potvrde primitka. Ako pošiljatelj ne zaprimi potvrdu primitka, obavijestit će o tome primatelja, pa ako u roku koji je odredio ne primi tu potvrdu, smatrat će se da podnesak nije podnesen.

(4) O podnesku iz stavka 1. ovoga članka tijelo koje vodi postupak sastavlja službenu zabilješku.

(5) Ako podnesak iz stavka 1. ovoga članka nije prikladan za obradu, tijelo koje vodi postupak će o tome obavijestiti podnositelja i naložiti mu da podnesak podnese u odgovarajućem obliku.

(6) U ocjeni pitanja pravne valjanosti, uporabe, prometa, čuvanja i tajnosti podnesaka koji su podneseni elektroničkim putem odgovarajuće se primjenjuju odredbe posebnih propisa.

(7) Pismena koja se sastavljaju u vezi s prekršajnim postupkom mogu se sastavljati, popunjavati, voditi, ispisivati i arhivirati u elektroničkom obliku. Ako se takvo pismeno potpisuje, može se potpisivati na elektroničkom uređaju, u skladu s tehničkim mogućnostima uređaja.

Članak 118. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 6.

Vrijeđanje u podnesku

(1) Sud može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna 660,00 eura svakoga tko u podnesku vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku.

(2) Rješenje o kažnjavanju donosi sud kojem se podnesak podnosi ili kojemu je podnesak dostavljen.

(3) O kažnjavanju odvjetnika, odnosno odvjetničkog vježbenika izvijestit će se Hrvatska odvjetnička komora a o kažnjavanju službenika državne uprave nadležni ministar.

(4) Državni odvjetnik se neće kazniti za podnesak iz stavka 1. ovoga članka ali će se o podnesku izvijestiti Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ima pravo žalbe onaj prema kojem je izrečena kazna.

(6) Kažnjavanje prema stavku 1. ovoga članka ne utječe na progon i izricanje prekršajnopravne sankcije za prekršaj počinjen vrijeđanjem.

Članak 119. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 16.

Zapisnik o radnjama u postupku i njegov sadržaj

(1) O svakoj radnji poduzetoj tijekom prekršajnog postupka sastavit će se zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon toga.

(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija tijela, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.

(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja tako da osoba koja poduzima radnju govori glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik, osim u slučajevima kada po ovom Zakonu zapisnik može sastaviti sudski savjetnik ili sudački vježbenik.

(4) Osobi koja se ispituje može se dopustiti da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slučaju zlouporabe to joj se pravo može uskratiti.

(5) U zapisnik se unosi naziv državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena nazočnih osoba i u kojem su svojstvu nazočne te naznaka prekršajnog predmeta u kojem se poduzima radnja.

(6) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje. U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitni sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan.
Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.

(7) Pri poduzimanju radnji kao što je očevid, pretraga stana ili osoba, ili prepoznavanje, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na značenje takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmete i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmske ili druge tehničke snimke, to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.

(8) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Zapisnik se vodi uporabom pisaće mašine ili računala, osim ako i zbog posebnih okolnosti to nije moguće. Takve će se okolnosti naznačiti u zapisniku. Ako zapisnik ima više listova, oni će se označiti rednim brojevima. Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje potpisuju zapisnik.

(9) Kada ovlaštena službena osoba ovlaštenog tužitelja na mjestu počinjenja prekršaja sačinjava zapisnik o poduzetim radnjama u vezi s počinjenim prekršajem, može zapisnik sastaviti u elektroničkom obliku, na način da se nakon potpisa počinitelja prekršaja zapisnik elektronski zaključava i onemogućava naknadna izmjena. Zapisnik se može potpisati na elektroničkom uređaju u skladu s tehničkim mogućnostima uređaja.

Članak 122. izmijenjenNN 86/2026: izmijenjen člankom 4.

Opće odredbe

(1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijevaju okrivljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom.

(2) Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana (osobno ili na drugi način komuniciranja) onome tko je ovlašten da je primi.

(3) Kada je izjava dana putem informacijskog sustava u skladu s člankom 117.a ovoga Zakona, trenutak kada je informacijski sustav podnositelju potvrdio primitak podneska smatra se trenutkom predaje podneska sudu. Smatra se da pošiljatelj podneska koji je postupio u roku nije propustio rok ako sustav nije potvrdio primitak ili podnositelj nije primio izjavu suda o primitku podneska zbog pogrešnog rada informacijskog sustava, a za koji pošiljatelj nije znao.

(4) Kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom komunikacije na daljinu, dan predaje pošti ili drugoj ovlaštenoj organizaciji odnosno dan slanja telekomunikacijskim sredstvom sukladno odredbi članka 117.b stavka 3. ovoga Zakona smatra se danom predaje onomu komu je dostavljena. Smatrat će se da pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji pošiljatelj nije znao.

(5) Okrivljenik koji je uhićen ili zadržan može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod tijela koje vodi postupak ili tijela koje ga je uhitilo ili kod kojega je zadržan, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene zaštitne mjere ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan i sat predaje takve izjave upravi ustanove smatra se časom predaje tijelu koje je nadležno da je primi.

(6) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom sudu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme.

Članak 125. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 39.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 13.

Odlučivanje Podnošenje molbe i odlučivanje o molbi

(1) Molba za povrat u prijašnje stanje, zajedno sa žalbom, podnosi se sudu prvog stupnja. Sud prvog stupnja molbu skupa sa žalbom dostavlja Visokom prekršajnom sudu koji donosi odluku. (2) tijelu postupka koje je donijelo odluku o prekršaju u vezi s kojom se podnosi molba.

(2) O molbi za povrat u prijašnje stanje odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

(3) Odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske će rješenjem će:
1. molbu odbaciti kao nedopuštenu ne odlučujući o njezinoj osnovanosti i ne upuštajući se u razmatranje žalbe, ako je podnesena zajedno s molbom, ako je:
a) ako je:

1. molbu podnijela osoba koja nije za to ovlaštena,

2. molba podnesena, a da istodobno uz nju nije podnesena i žalba,
c) molba podnesena nakon odbacivanja žalbe,

3. molba podnesena nakon proteka rokova iz članka 124. stavka stavaka 1. i 2 ovoga Zakona.. ovoga Zakona,

4. molba podnesena nakon odbacivanja žalbe.

(4) Nakon donošenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske će, osim u slučaju iz stavka 3. točke 4. ovoga članka, rješenjem odlučiti o pravodobnosti žalbe.

(5) Protiv rješenja iz stavka 3. i 4. ovoga članka žalba nije dopuštena.

(6) Ako ne donese rješenje prema stavku 3. ovoga članka, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske će rješenjem:

1. odbiti kao neosnovanu molbu i žalbu odbaciti kao nepravodobnu,

2. prihvatiti osnovanom molbu za povrat u prijašnje stanje i žalbu prihvatiti pravodobnom, ako utvrdi da je razlog propuštanja roka opravdan, a potom nastaviti postupak po žalbi,
3. odbiti kao neosnovanom molbu za povrat u prijašnje stanje ako utvrdi da razlog propuštanja roka za podnošenje žalbe nije osnovan a samu će žalbu odbaciti kao nepravodobnu i uzeti u razmatranje žalbu kao pravodobno podnesenom.

(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka žalba nije dopuštena.

Članak 126. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 40.

Molba za povrat u prijašnje stanje i odgoda izvršenja odluke

Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje odluke iz članka 124. stavak stavka 1. ovoga Zakona, ali Visoki prekršajni osim ako sud može nadležan za odlučivanje o molbi na prijedlog podnositelja molbe u posebno opravdanim slučajevima odlučiti odluči da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi.

Članak 128. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 17.

Poziv okrivljeniku

(1) Nazočnost okrivljenika u tijeku vođenja prekršajnog postupka osigurava se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljeniku upućuje sud.

(2) Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva koji obvezno sadrži:
1. naziv suda koji poziva,
2. ime i prezime okrivljenika,
3. naziv ili oznaku prekršaja koji mu se stavlja na teret,
4. mjesto kamo okrivljenik treba doći,
5. dan i sat kad treba doći,
6. naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika,
7. upozorenje da u slučaju nedolaska može biti određeno njegovo prisilno dovođenje, ili da će se pod uvjetima ovoga Zakona postupak ili rasprava provesti i donijeti presuda i bez njegove nazočnosti (članak 167. stavak 3.).
8. službeni pečat i potpis suca.

(3) Kada se okrivljenik prvi puta poziva, poučit će se da je do pravomoćnog dovršetka postupka kao i do dovršetka postupka izvršenja odluke o prekršaju dužan odmah izvijestiti sud o promjeni adrese ili namjeri da promjeni boravište, te će se upozoriti na posljedice koje propisuje ovaj Zakon ako tako ne postupi (članak 145. stavak 5.). obvezni sadržaj poziva je stavak 2. ovoga članka i članak 109.a stavak 1. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Kada je tužitelj pokrenuo postupak podnošenjem optužnog prijedloga uz koji je, sukladno obvezi na temelju ovoga Zakona, priložio od okrivljenika potpisanu pisanu obavijest iz članka 109.a stavka 1. ovoga Zakona, obavezan sadržaj prvog poziva okrivljeniku je samo stavak 2. ovoga članka.

(5) Kada je tužitelj pokrenuo postupak izdavanjem prekršajnog naloga ili obaveznog prekršajnog naloga kojima je upozorio okrivljenika, sukladno obvezi iz članka 234. stavka 3. ovoga Zakona, na njegova prava i obveze iz članka 109.a stavka 1. točke 2. do 8. ovoga Zakona, obavezan sadržaj prvog poziva okrivljeniku je samo stavak 2. ovoga članka.

(6) Uz prvi poziv okrivljeniku će se dostavlja i primjerak optužnog prijedloga s upozorenjem da može sudu uvijek dostaviti i pisanu obranu optužni prijedlog.

(7) Ako se okrivljenik ne može odazvati pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili se njegovo ispitivanje može odgoditi.

(5) Odredbe stavka (8) Stavci 1. do 4 7. ovoga članka smisleno se odgovarajuće primjenjuju i u odnosu na okrivljenika pravnu osobu i njezina njegovog predstavnika u prekršajnom postupku.

Članak 132. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 7.

Izvršavanje mjera opreza

(1) Odluka kojom se određuje mjera opreza dostavlja se okrivljeniku i tijelu koje izvršava mjeru opreza.

(2) Mjere opreza iz članka 130. stavka 2. ovoga Zakona izvršava policija, osim mjeru iz članka 130. stavka 2. točke 4. koju izvršava tijelo državne uprave nadležno za nadzor nad tom poslovnom aktivnošću.

(3) Sud može u svako doba zatražiti provjeru izvršavanja mjere opreza i izvješće od policije ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava mjeru opreza hitno će provesti zatražene provjere i odmah o tome obavijestiti sud.

(4) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze koja je određena mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud.

(5) Na temelju pribavljenog izvješća, sud može okrivljenika koji postupa protivno određenoj mjeri opreza ili je u cijelosti ili djelomično ne ispunjava kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna 1320,00 eura. Ovako izrečena novčana kazna ne utječe na prekršajnopravnu sankciju koja će se eventualno izreći za počinjeni prekršaj. Protiv rješenja kojim se izriče kazna pravo žalbe ima okrivljenik.

(6) Osobi različitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, može se rješenjem kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna 1320,00 eura.

(7) Za ponovno kršenje naloženih mjera opreza ili zabrane aktivnosti iz stavka 6. ovoga članka, sud može izreći novčanu kaznu do 20.000 kuna 2650,00 eura.

Članak 135. izmijenjenNN 157/2013: izmijenjen člankom 4.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 8.

Zadržavanje

(1) Ako je protiv određene osobe podnesen optužni prijedlog za prekršaj propisan zakonom, a radi se o prekršaju protiv javnog reda i mira, prekršaju vezanom za nasilje u obitelji, prekršaju vezanom za sprječavanje nereda na sportskim natjecanjima ili prekršaju za koji se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna veća od 10.000 kuna 1327,23 eura, sud može sam ili na prijedlog tužitelja, nakon što je ispitao okrivljenika i utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje optužnog prijedloga iz članka 161. ovoga Zakona, odrediti zadržavanje te osobe ako:
1. postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se i dr.),
2. postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za prekršajni postupak ili da će ometati prekršajni postupak utjecajem na svjedoke ili sudionike,
3. osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj.

(2) Zadržavanje određeno prema stavku 1. ovoga članka može trajati dok za to postoje razlozi zbog kojih je određeno ali ne dulje od petnaest dana računajući u to i vrijeme uhićenja, a protiv maloljetnika zadržavanje može trajati dvadesetčetiri sata računajući od časa kada je zadržavanje odredio sud.

(3) Nakon donesene nepravomoćne presude, protiv okrivljenika se može produljiti ili odrediti zadržavanje ako je izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će počiniti istovrsni prekršaj.

(4) Zadržavanje prema stavku 3. ovoga članka može trajati petnaest dana ali ne dulje od izrečene kazne, a okrivljenika se na njegov zahtjev može uputiti na izdržavanje izrečene kazne i prije pravomoćnosti presude.

(5) Ako se okrivljenik u času pravomoćnosti presude nalazi u zadržavanju, ostat će u zadržavanju do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

(6) Zadržavanje prema stavku 1. i 3. ovoga članka se određuje ili produljuje pisanim i obrazloženim rješenjem koje se predaje odmah zadržanom okrivljeniku. U spisu se naznačuje vrijeme predaje rješenja a okrivljenik to potvrđuje svojim potpisom.

(7) Protiv rješenja kojim se određuje ili produljuje zadržavanje okrivljenik ima pravo žalbe u roku od 48 sati. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(8) Sud u predmetu u kojem je određeno zadržavanje postupa naročito žurno te pazi po službenoj dužnosti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti za daljnje trajanje zadržavanja i u tom slučaju odmah ukida zadržavanje.

(9) Kada odredi protiv okrivljenika zadržavanje, sud će postupiti na način propisan u članku 134. stavku 2. točki 2. i 3. ovoga Zakona.

(10) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje ili produljenje zadržavanja i rješenja kojim se ukida zadržavanje nije dopuštena žalba.

(11) Ukupno trajanje zadržavanja u prekršajnom postupku ne može biti dulje od 15 dana prije donošenja nepravomoćne presude te još najviše 15 dana nakon donošenja nepravomoćne presude prema stavku 3. ovoga članka, osim u slučaju iz stavka 12. ovoga članka i članka 136. ovoga Zakona.

(12) Ako Visoki prekršajni sud ukine nepravomoćnu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, ispitat će postoji li i dalje osnova za zadržavanje okrivljenika iz stavka 3. ovoga članka i može produljiti zadržavanje najviše do petnaest dana. Takvo zadržavanje može se, osim ako nije riječ o osobi iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, odrediti samo jedanput u tijeku trajanja postupka, a njegovo trajanje nije ograničeno prema stavku 11. ovoga članka. U odnosu na osobu iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona takvo zadržavanje može trajati ukupno najdulje 30 dana preko roka iz stavka 11. ovoga članka.

Članak 137. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 18.

Posebne mjere policije za neposredno sprječavanje počinitelja prekršaja pod utjecajem opojnih sredstava da nastavi s činjenjem prekršaja

(1) Prema osobi pod utjecajem opojnih sredstava ili osobi koja pokazuje znakove utjecaja opojnih sredstava, a odbija se podvrgnuti utvrđivanju prisutnosti opojnih sredstava u organizmu, koja je zatečena u počinjenju prekršaja, ako osobite okolnosti upućuju da će nastaviti s radnjom prekršaja, policija može naredbom radi neposrednog sprječavanja nastavka činjenja prekršaja odrediti mjeru:
1. smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva ali ne u trajanju duljem od 12 sati,
2. premještanja motornog vozila na određeno mjesto do prestanka djelovanja opojnog sredstva ali ne dulje od 12 sati. O mjestu premještanja vozila, policija obavještava osobu prema kojoj je naređena ta mjera i vlasnika vozila, ako je riječ o osobi različitoj od vozača, čim je to moguće, a najkasnije do prestanka mjere. Nakon prestanka poduzete mjere vozač ili vlasnik mogu preuzeti vozilo. Ako policija smatra da to ne ugrožava ostvarivanje svrhe mjere, može vozilo i prije isteka roka na koji je mjera određena predati vlasniku ili od njega opunomoćenoj osobi. Troškove premještaja i čuvanja vozila snosi vozač.

(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove potanko će pravilnikom propisati način provedbe mjere iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

(3) Za neosnovanu ili nezakonitu primjenu mjere iz stavka 1. ovoga članka, osoba prema kojoj je mjera poduzeta ima pravo na naknadu štete.

Članak 138. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 41.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 19.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 14.

Struktura troškova postupka

(1) Troškovi prekršajnog postupka su izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka, te izdaci za uništenje oduzetih predmeta prekršaja.

(2) Troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju:
1. troškove tužitelja iz članka 109. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja,
2. sve troškove suda koje je unaprijed iz svojih proračunskih sredstava isplatio tijekom vođenja postupka (troškovi svjedoka, vještaka, tumača, drugih stručnih osoba, očevida, dovođenja okrivljenika i drugih osoba, putni troškovi i naknade službenih osoba i dr.)
3. paušalnu svotu suda, paušalni iznos troškova prekršajnog postupka:
a) tijela postupka kada vode postupak,
b) općinskog suda kada odlučuje o prigovoru na obavezni prekršajni nalog (članak 244. stavak 2. ovoga Zakona),
c) Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika
4. troškove liječenja okrivljenika koji nema pravo na zdravstvenu zaštitu dok se nalazi u zadržavanju ili zdravstvenoj ustanovi na temelju odluke suda,
5. putne troškove okrivljenika,
6. nužne izdatke oštećenika i oštećenika tužitelja te njihovih zakonskih zastupnika i njihovih opunomoćenika,
7. nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika.

(3) Paušalna se svota određuje u okvirima određenim posebnim propisom s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

(4) Troškove postupka koje unaprijed isplati iz svojih proračunskih sredstava, sud naplaćuje kasnije od okrivljenika ili drugih osoba koje su dužne naknaditi ih prema odredbama ovoga Zakona.

(5) Sud vodi poseban popis troškova učinjenih prema stavku 2. točki 1., 2. i 4. ovoga Zakona. Osoba koja traži da joj se naknadi kakav trošak, sudu podnosi troškovnik s potrebnim podacima i dokazima o nastalom trošku.

(6) Troškovi za prevođenja na jezike manjina u Republici Hrvatskoj koji nastanu primjenom odredaba Ustava i zakona o pravu pripadnika manjina u Republici Hrvatskoj na uporabu svog jezika neće se naplaćivati od osoba koje su prema ovom Zakonu dužne nadoknaditi troškove postupka.

(7) Ministar nadležan za poslove pravosuđa potanje pravilnikom propisuje naknadu troškova u prekršajnom postupku.

Članak 139. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 20.

Obveznik plaćanja troškova

(1) Okrivljenik, oštećenik, oštećenik tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik, opunomoćenik, predstavnik okrivljenika pravne osobe, svjedok, vještak, tumač i stručna osoba, bez obzira na ishod postupka, podmiruju troškove svog dovođenja, odgode ročišta ili glavne rasprave i druge troškove postupka koje su prouzročili svojom krivnjom.

(2) O troškovima iz stavka 1. ovoga članka donosi se posebno rješenje, osim ako se radi o obvezniku o čijoj se obvezi podmirivanja troškova postupka odlučuje presudom.

(3) Ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da je obvezan naknaditi troškove postupka, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.

(4) Ako je okrivljenik istom presudom za neke prekršaje proglašen krivim a za neke je postupak obustavljen, neće se obvezati na naknadu troškova postupka u vezi s prekršajima za koje je postupak obustavljen ako se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

(5) U presudi kojom je više okrivljenika proglašeno krivima, sud će odrediti koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih, a ako to nije moguće, odlučit će da svi okrivljenici solidarno podmire troškove. Plaćanje paušalne svote odredit će se za svakog okrivljenika pojedinačno.

(6) U odluci kojom rješava o troškovima postupka, sud može okrivljenika djelomično ili u cijelosti osloboditi obveze da naknadi troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. ovoga Zakona ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

(7) Kada sud okrivljenika proglasi krivim, odlukom o prekršaju kojom su oduzeti predmeti prekršaja, može odrediti da podmiri troškove uništenja predmeta prekršaja koji se sukladno članku 76.a ovoga Zakona moraju uništiti tijekom postupka ili nakon pravomoćnog dovršetka postupka.

(8) Ako nedostaju podaci o visini troškova iz stavka 7. ovoga članka, sud će posebnim rješenjem odlučiti u smislu stavka 7. ovoga članka, ako se podaci o visini tih troškova dostave sudu u roku godine dana od pravomoćnosti odluke o prekršaju.

Članak 140. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 21.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 15.

Odlučivanje o troškovima postupka

(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja prekršajni postupak odlučit će se tko snosi troškove postupka, koliki su, kome i u kojem roku se imaju platiti. (2) Ako se obustavlja prekršajni postupak, odluci kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija ili kojom se postupak obustavlja odlučit će se i o troškovima postupka.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u odluci o tome presudi da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke točaka 2. do 4 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a troškovi iz članka 138. stavka 2. točke 5. i 7.ovoga Zakona samo ako se postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj. (3).

(3) Odredbe ovoga Zakona o troškovima postupka na jednak se način primjenjuju na sve ovlaštene tužitelje.

(4) Ako se postupak vodi i dovrši na zahtjev oštećenika tužitelja, obvezat će ga se da podmiri troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točke točaka 2. do 5. ovoga Zakona te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, ako je svjesno podnio lažan optužni prijedlog.

(4) Odredbe ovoga Zakona o troškovima postupka na jednak se način primjenjuju na sve ovlaštene tužitelje.

(5) Osobe koje imaju pravo na trošak u postupku, dužne su postaviti zahtjev za ostvarenje troškova odmah. Sud će te osobe upozoriti da imaju pravo na trošak. Iznimno, ako te osobe nemaju sve podatke potrebne za izračun troška, sud može odobriti da zahtjev postave u roku koji odredi sud, a najdulje u roku od 3 tri mjeseca.

(6) Osobe koje zahtjev za isplatu troškova ne postave u roku iz stavka 5. ovoga članka zahtjev za isplatu troškova gube pravo na ostvarenje tih troškova.

(7) Okrivljenik koji je pravo na troškove stekao nakon donošenja odluke o prekršaju može to pravo ostvariti ako zahtjev za naknadu troškova podnese u roku od tri mjeseca od dana kada mu je uručena pravomoćna odluka o prekršaju.

(8) Ako sud nije dijelom ili u cijelosti odlučio o troškovima postupka u odluci o prekršaju, učinit će to posebnim rješenjem.

(9) Ako ovim Zakonom nisu obuhvaćena sva pitanja troškova prekršajnog postupka, na odgovarajući će se način, kad to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku.

Članak 143. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 42.

Odluke u prekršajnom postupku

(1) Odluke u prekršajnom postupku su:

1. presuda,

2. rješenje o prekršaju,

3. prekršajni nalog,

4. rješenje obavezni prekršajni nalog,

5. rješenje,

6. naredba.

(2) Presudu donosi samo sud.

(3) Rješenje o prekršaju donosi sud i tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak,.

(4) Prekršajni nalog, rješenje i naredbu donose donosi sud i druga tijela koja sudjeluju u prekršajnom postupku.

(5) Obavezni prekršajni nalog donose ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

(6) Odluke o prekršaju iz stavka 1. točke 1. do 5. ovog članka su ovršne isprave.

Članak 145. izmijenjenNN 86/2026: izmijenjen člankom 5.

Opće odredbe

(1) Odluke, podnesci i drugi dopisi dostavljaju se:
1. poštom,
2. vlastitom dostavom tijela koje je odluku donijelo,
3. neposrednim uručivanjem kod tijela koje je odluku donijelo,
4. putem informacijskog sustava ili
4
5. na drugi način kojim se ostvaruje svrha dostave i ne dovodi u pitanje pravo na obranu.

(2) Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud može i usmeno priopćiti osobi koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv priopćen na taj način zabilježit će se u zapisniku, koji će pozvana osoba potpisati, osim ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glavnoj raspravi. Smatra se da je time dostava postala pravovaljanom.

(3) Sud može dostavu povjeriti pravnoj osobi koja je na temelju Zakona o pošti ovlaštena za obavljanje univerzalnih poštanskih usluga (dostavu pismena u prekršajnom postupku).

(4) Troškovi dostave prema stavku 3. ovoga članka sastavni su dio troškova prekršajnog postupka.

(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom. Na jednak način postupit će se i u svezi dostave pravomoćne odluke radi njezina izvršavanja.

(6) Dostava se obavlja:

1. tužitelju na adresu koju je naznačio u optužnom prijedlogu, odnosno na adresu koju je prijavio sudu tijelu koje vodi postupak,

2. okrivljeniku fizičkoj osobi na adresu njegova stanovanja ili drugu adresu koju je prijavio sudu tijelu koje vodi postupak, radnom mjestu ili na bilo koje drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći.,

3. okrivljeniku fizičkoj osobi obrtniku i okrivljeniku koji se bavi drugom samostalnom djelatnošću na adresu sjedišta obrta ili samostalne djelatnosti, na adresu stanovanja ili na drugu adresu koju je prijavio sudu tijelu koje vodi postupak ili na bilo koje drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći.,

4. okrivljeniku pravnoj osobi i drugom subjektu koji je s njom izjednačen na adresu sjedišta, odnosno na adresu koju je prijavila sudu tijelu koje vodi postupak ili na bilo koje drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći osoba koja je za nju ovlaštena primiti dopis.,

5. sudionicima prekršajnog postupka iz članka 108. stavka 2. točke 1 točaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim opunomoćenika, na adresu sjedišta djelatnosti, adresu stanovanja, adresu naznačenu u punomoćju, punomoći odnosno na adresu koju su prijavili sudu tijelu koje vodi postupak ili na bilo koje drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći.,

6. branitelju okrivljenika i opunomoćeniku na adresu sjedišta djelatnosti, adresu naznačenu u punomoći odnosno na adresu koju je prijavio tijelu koje vodi postupak.

Članak 147.a dodanNN 86/2026: dodan člankom 6.

Dostava sudskih pismena putem informacijskog sustava

(1) Državnom tijelu, jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, državnom odvjetništvu, pravnim osobama, odvjetnicima, sudskim vještacima i sudskim tumačima sudske odluke i dopisi dostavljaju se putem informacijskog sustava, osim u slučaju iz članka 149. stavka 6. ovoga Zakona.

(2) Strankama i sudionicima postupka koji nisu obveznici elektroničke dostave iz stavka 1. ovoga članka dostava sudskih odluka i dopisa obavit će se putem informacijskog sustava ako stranka ili drugi sudionik postupka izjavi da je suglasan s takvim načinom dostave. Izjavu stranka ili drugi sudionik postupka daje pisano ili usmeno na zapisnik te je može povući u svakom trenutku tijekom postupka.

(3) Ako stranka ili drugi sudionik postupka sudu podnese podnesak putem informacijskog sustava, sud će pozvati stranku ili drugog sudionika da se očituje pisano ili usmeno na zapisnik je li suglasan da mu se dostava obavlja putem informacijskog sustava.

(4) Ako dostava putem informacijskog sustava nije moguća ili ako okolnosti slučaja to opravdavaju, sud će dostavu obaviti na drugi način.

Članak 147.b dodanNN 86/2026: dodan člankom 6.

(1) Dostava putem informacijskog sustava obavlja se slanjem sudske odluke ili dopisa u sigurni elektronički poštanski pretinac primatelja.

(2) Informacijski sustav istodobno sa slanjem odluke ili dopisa iz stavka 1. ovoga članka šalje primatelju na adresu elektroničke pošte i informativnu poruku u kojoj ga obavještava o dostavi. U poruci se primatelja upozorava na pravnu posljedicu iz stavka 4. ovoga članka.

(3) Odluku ili dopis iz stavka 1. ovoga članka primatelj može preuzeti u roku od osam dana otkad su odluka ili dopis pristigli u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac te elektronički potvrditi njihov primitak.

(4) Ako primatelj u roku iz stavka 3. ovoga članka ne potvrdi primitak odluke ili dopisa, smatrat će se da su sudska odluka ili dopis dostavljeni istekom osmoga dana od dana kada su zaprimljeni u sigurni elektronički poštanski pretinac primatelja.

(5) Na način određen u ovom članku putem informacijskog sustava mogu se dostaviti i sudske odluke i dopisi koji imaju izvornike u fizičkom obliku ako je elektronički (skenirani) prijepis koji je izrađen na temelju izvornika u fizičkom obliku ovjeren kvalificiranim elektroničkim pečatom suda.

(6) Dostava obavljena putem informacijskog sustava smatra se neposrednom dostavom.

Članak 149. izmijenjenNN 86/2026: izmijenjen člankom 7.

Dostava u posebnim slučajevima

(1) Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene vlasti i pripadnicima pravosudne policije poziv i drugi dopisi se dostavljaju, osim na način predviđen ovim Zakonom, i preko njihova zapovjedništva, odnosno neposrednog zapovjednika.

(2) Osobama kojima je oduzeta sloboda poziv se dostavlja u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene.

(3) Pozivi i drugi dopisi osobama koje se nalaze u inozemstvu dostavljaju se sukladno međunarodnim ugovorima ili uobičajenoj praksi. Dostava se može obaviti i neposredno putem pošte, ako se strana država tome ne protivi.

(4) Poziv državljanima Republike Hrvatske u stranoj državi, ako se ne primjenjuje postupak propisan odredbama o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, dostavlja se posredovanjem diplomatskog ili konzularnog poslanstva Republike Hrvatske u stranoj državi, uz uvjet da se strana država ne protivi takvu načinu dostave i uz privolu primatelja poziva. Ovlašteni djelatnik diplomatskog ili konzularnog poslanstva potpisuje dostavnicu kao dostavljač, ako je poziv uručen u samom poslanstvu, a ako je poziv dostavljen poštom, to potvrđuje na dostavnici.

(5) Pozivi i odluke koje se donose do završetka glavne rasprave za osobe koje sudjeluju u postupku, osim za okrivljenika, mogu se predati sudioniku u postupku koji pristane da ih uruči onomu komu su upućeni, ako tijelo postupka smatra da je na taj način zajamčeno njihovo dostavljanje.

(6) Pismena se, osim presude, mogu slati brzojavom, telefaksom, e-mailom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom za komuniciranje na daljinu, ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će obavijest upućenu na taj način primiti osoba kojoj je upućena. Pozivi, osim prvog poziva i pojedine obavijesti, mogu se sudionicima u postupku priopćiti telefonom.

(7) O dostavi ili obavijesti na način propisan u stavku 1., 2., 5. i 6. ovoga članka sastavit će se službena bilješka u spisu.

Članak 152. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člancima 43. i 44.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 5.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 16.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 9.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 8.

Postupak za izvršenje odluka

(1) Osuđenika Sud mjesta prebivališta osuđenika, kojem je pravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora, prekršajni sud na području kojeg ima prebivalište ili boravište rješenjem ga upućuje u ustanovu za izdržavanje kazne zatvora, nadležnoj za to prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora posebnom zakonu.

(2) Ako sud koji Kada je donio pravomoćnu presudu iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju nije nadležan za upućivanje osuđenika na izdržavanje kazne zatvora, dostavit će ovjereni prijepis presude donio drugi sud, taj sud će presudu s klauzulom pravomoćnosti dostaviti sudu nadležnom prema stavku iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako osuđenik prema pravomoćnoj odluci o prekršaju nije u određenom roku platio Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, osim u presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim i presudi kojom se odbija prigovor i potvrđuje prekršajni nalog.

(4) Ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu, uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku postavit će nadležnoj poreznoj upravi-odjelu za prisilnu naplatu prema mjestu prebivališta ili boravišta odnosno sjedišta osuđenika pisani zahtjev za prisilnu naplatu. Uz pisani zahtjev dostavit će se ovjereni prijepis pravomoćne odluke s klauzulom pravomoćnosti. Ako se radi o maloljetnom osuđeniku, postupit će se i sukladno odredbi članka 71. stavka 2. ovoga Zakona, a ako se radi o osuđeniku pravnoj osobi i sukladno odredbi članka 59. stavka 3. ovoga Zakona. Prvostupanjsko prekršajno tijelo može odlučiti i samo provesti postupak prisilnog izvršenja pravomoćne odluke o prekršaju, sukladno ovome stavku. (5) Kada zaprimi obavijest prema stavku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu.

(4) Ako porezna uprava-odjel za prisilnu naplatu ni u roku od jedne godine od zaprimanja zahtjeva za prisilnu naplatu u cijelosti ili djelomično ne naplati novčanu kaznu, bez odgode će, osim za osuđenika pravnu osobu i maloljetnog osuđenika, podnositelju pisanog zahtjeva vratiti zahtjev s obaviješću da nije uspjela u cijelosti ili djelomična prisilna naplata novčane kazne.

(5) Ako tijelo nadležno za ovrhu nije punoljetnom osuđeniku fizičkoj osobi u cjelini ili djelomično naplatilo novčanu kaznu iznad 265,45 eura u roku od dvije godine od primitka naloga iz stavka 4. ovoga članka, sud prema mjestu prebivališta ili boravišta osuđenika, bez odgode će donijeti rješenje kojim će:
1. odrediti zamjenu novčane kazne zatvorom ili odmah će o tome na odgovarajući način obavijestiti podnositelja naloga.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, sud iz stavka 1. ovoga članka će rješenjem zamijeniti novčanu kaznu radom za opće dobro na slobodi, sukladno odredbama članka prema članku 34. stavka 2. i 3 stavku 6. ovoga Zakona, i
2. uputiti osuđenika na izdržavanje tako određenog zatvora ili izvršenje rada za opće dobro na slobodi, sukladno stavku. Rješenjem će se odrediti i zamjena neplaćene novčane kazne zatvorom za slučaj da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro (članak 152.c ovog Zakona).

(7) Sud koji nije nadležan za postupanje prema stavku 6. ovoga članka i tijelo državne uprave koje je donijelo odluku o prekršaju dostavit će sudu iz stavka 1. ovoga članka. (6) Sud koji nije nadležan prema stavku 5. ovoga članka te tijelo državne uprave kada prime sukladno odredbi stavka 4. ovoga članka obavijest od porezne uprave, bez odgode će odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovjereni prijepis odluke o prekršaju s klauzulom pravomoćnosti i zaprimljenu obavijest od porezne uprave dostaviti nadležnom sudu sukladno stavku odgovarajućim podatkom u smislu stavka 5. ovoga članka radi postupanja sukladno toj odredbi. (8) Osuđeniku koji nije u određenom roku platio novčanu kaznu, zakonom se može propisati uskrata izdavanja ili produljenja pojedine dozvole, registracije, ili potvrde iz službene evidencije iz onog upravnog područja u kojem je bio počinjen prekršaj za koji nije plaćena novčana kazna. Ovu uskratu nije moguće primijeniti u području službenih evidencija koje se tiču osobnih (statusnih) prava, ili onih koje služe slobodi kretanja, ostvarivanju prava iz rada, mirovinskog i socijalnog osiguranja ili čijim bi se neizdavanjem ugrozilo zdravlje ili sigurnost građana. Uskrata može trajati sve do plaćanja novčane kazne, ali ne nakon što je nastupila zastara izvršenja novčane kazne ili dok osuđenik nije stupio na izvršavanje zatvora ili rada za opće dobro na slobodi, sukladno stavku 5 toga suda prema stavku 6. ovoga članka.

(7) Način i tijek izdržavanja zatvora iz stavka 1. i 5. ovoga članka provodi se u svemu prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora.

(9) Nadležnost i način izvršavanja rada za opće dobro na slobodi, zaštitnih mjera, odgojnih mjera, mlt. zatvora i zaštitnog nadzora uz uvjetnu osudu uređuje se posebnim zakonom.

(10) Raspolaganje pravomoćno oduzetim predmetima u prekršajnim postupcima uređuje se pravilnikom kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost ministra nadležnog za financije.

(11) Nakon smrti osuđenika, (8) Sud koji je donio rješenje o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro ili zatvorom nadležan je za njegovo izvršenje i u slučaju kada je osuđenik nakon donošenja rješenja promijenio prebivalište.

(9) Nakon smrti osuđenika ne pokreće se postupak za izvršavanje prekršajnopravnih sankcija prema ovome članku a ako je osuđenik umro u tijeku postupka rješenjem će sud obustaviti postupak. Ako je postupak u tijeku, rješenjem suda ili drugog tijela na čiji zahtjev je pokrenut obustavit će se. (12) Žalba protiv rješenja donesenog na temelju članka 34. stavka 2. treće rečenice ovoga Zakona pokrenut na prijedlog tijela državne uprave rješenjem će se odbaciti zahtjev.

(10) Ako tijelo nadležno za ovrhu nije od osuđenika fizičke osobe novčanu kaznu do 265,45 eura, pravne osobe, fizičke osobe obrtnika i fizičke osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u cjelini ili djelomično naplatilo novčanu kaznu, troškove postupka ili oduzetu imovinsku korist u roku od dvije godine od primitka naloga iz stavka 4. ovoga članka, odmah će o tome na odgovarajući način obavijestiti podnositelja naloga.

(11) Kada primi obavijest iz stavka 10. ovog članka, tijelo postupka će od Porezne uprave zatražiti da provede ovrhu na drugoj imovini osuđenika, osim kada je to tijelo postupka Carinska uprava.

(12) Ako osuđenik koji nema prebivalište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj ne uplati novčanu kaznu u ostavljenom roku iz odluke o prekršaju, sud koji je donio presudu rješenjem će je odmah zamijeniti zatvorom, prema odredbama ovoga Zakona. Kada je odluku o prekršaju donijelo tijelo državne uprave, na prijedlog toga tijela rješenje donosi nadležni općinski sud. Žalba protiv rješenja o zamijeni ne odgađa izvršenje rješenja.

Članak 152.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 17.

Nadležnost za izvršavanje rada za opće dobro

(1) Izvršavanje rada za opće dobro u nadležnosti je općinskog suda prema mjestu prebivališta osuđenika (u daljnjem tekstu: sud izvršenja).

(2) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa sklapa ugovore s ustanovama i drugim pravnim osobama (u daljnjem tekstu: pravne osobe) o postoja¬nju zajedničkog interesa za izvršava¬nje rada za opće dobro u prekršajnom postupku i o tome vodi evidenciju.

(3) Na temelju ugovora iz stavka 2. ovog članka sud izvršenja naredbom će uputiti osuđenika na rad za opće dobro.

(4) Pravilnik o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 152.b dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Mjesto i troškovi izvršavanja rada za opće dobro

(1) Rad za opće dobro izvršava se na području suda izvršenja.

(2) Osuđeniku ne pripada pravo na naknadu za rad za opće dobro.

(3) Osuđenik do upućivanja na izvršavanje rada za opće dobro ne snosi troškove izvršavanja rada za opće dobro niti plaća pristojbe na podneske, službene radnje i odluke u svezi s primjenom ovoga Zakona. Troškove svakog dolaska u mjesto izvršavanja rada za opće dobro i svakog povratka u mjesto stanovanja snosi osuđenik.

Članak 152.c dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Upućivanje na rad za opće dobro

(1) Sud izvršenja, nakon pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, poziva osuđenika radi uručivanja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada.

(2) Prije uručenja naredbe iz stavka 1. ovog članka, od osuđenika će se uzeti pisana izjava uz njegov potpis da prihvaća rad za opće dobro koja se prilaže uz naredbu.

(3) Sud izvršenja upućuje osuđenika na izvršavanje rada za opće dobro u jednu od pravnih osoba iz evidencije iz članka 152.a stavka 2. ovog Zakona, s područja svoje nadležnosti.

(4) Naredba o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro dostavlja se i pravnoj osobi u kojoj će se taj rad izvršavati.

(5) Sadržaj naredbe iz stavka 1. ovoga članka propisuje se Pravilnikom o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku.

(6) Ako osuđenik izjavi da ne prihvaća rad za opće dobro ili se na uredan poziv suda izvršenja ne odazove radi primitka naredbe iz stavka 1. ovog članka, sud izvršenja će odmah izdati naredbu o upućivanju osuđenika na izdržavanje zatvora u nadležnu ustanovu za izvršavanje zatvora prema rješenju iz članka 152. stavka 6. ovog Zakona.

Članak 152.d dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Raspoređivanje i uvjeti rada za opće dobro

(1) Pravna osoba raspoređuje osuđenika na rad u skladu s njegovim psihofizičkim sposobnostima i osobnim prilikama.

(2) Rad za opće dobro izvršava se na način koji osuđeniku jamči poštivanje ljudskog dostojanstva, temeljnih prava i sloboda te privatnosti.

(3) Za vrijeme izvršavanja rada za opće dobro ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa osigurat će osuđenika od trajnog invaliditeta i slučaja smrti zbog nezgode na radu.

Članak 152.e dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 18.

Odgoda i prekid izvršavanja rada za opće dobro

(1) Izvršavanje rada za opće dobro može biti odgođeno ili prekinuto na molbu osuđenika sudu izvršenja.

(2) Molba za odgodu izvršavanja rada za opće dobro podnosi se u roku od tri dana od uručenja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada, a ako su razlozi za odgodu nastali nakon proteka toga roka, a izvršavanje rada još nije započeto, u roku ne duljem od četrdeset osam sati po saznanju za njihovo postojanje. Molba za odgodu izvršavanja rada zadržava izvršavanje naredbe o čemu se obavještava pravna osoba ako joj je već dostavljena naredba.

(3) Molba za prekid izvršavanja rada za opće dobro podnosi se u roku od dvadeset četiri sata od nastupa okolnosti koja je razlog za prekid.

(4) Rješenje o odgodi i prekidu izvršavanja rada za opće dobro donosi sud izvršenja u roku od tri dana od primitka molbe.

(5) Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgodu ili prekid izvršavanja rada za opće dobro osuđenik može u roku od tri dana od primitka rješenja podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.

(6) Rješenje o odgodi ili prekidu izvršavanja rada za opće dobro dostavlja se pravnoj osobi u kojoj se izvršava rad.

Članak 152.f dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Razlozi i trajanje odgode i prekida izvršavanja rada za opće dobro

(1) Razlozi za odgodu i prekid izvršavanja rada za opće dobro jesu:

1) akutno oboljenje, nastanak teškog invaliditeta ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti osuđenika,

2) smrt člana uže obitelji, teška bolest, teški invaliditet ili obveza izbivanja člana uže obitelji osuđenika čime osuđenik postaje jedini obvezni skrbnik malodobne djece, bračnog ili izvanbračnog druga, roditelja ili posvojitelja ili posvojenika te druge osobe o kojoj se po nekoj drugoj pravnoj osnovi isključivo skrbi,

3) potreba obavljanja ili dovršenja radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom zbog čijeg bi neobavljanja nastala znatna materijalna šteta, a u užoj obitelji osuđenika nema druge radno sposobne osobe.

(2) Iznimno, sud izvršenja može i u drugim opravdanim slučajevima izvan razloga iz stavka 1. ovoga članka odgoditi ili prekinuti izvršavanje rada za opće dobro.

(3) Uz molbu za odgodu, odnosno prekid izvršavanja rada za opće dobro osuđenik će priložiti ispravu ili drugi dokaz o razlozima za odgodu ili prekid izvršavanja rada.

(4) Izvršavanje rada za opće dobro iz razloga iz stavka 1. točke 1. ovoga članka može se odgoditi ili prekinuti dok bolest traje; zbog razloga iz točke 2. najdulje do dvadeset dana; zbog razloga iz točke 3. do dovršetka posla, a najdulje do 20 dana; a iz razloga iz stavka 2. ovoga članka najdulje do tri dana.

(5) Odgoda izvršavanja rada za opće dobro ne može trajati ukupno dulje od tri mjeseca.

(6) Prekid izvršavanja rada za opće dobro ne može trajati ukupno dulje od 30 dana.

Članak 152.g dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Obavještavanje o izvršavanju rada za opće dobro

(1) Pravna osoba obavijestit će sud izvršenja o izvršenom radu za opće dobro ili o zanemarivanju izvršavanja rada.

(2) Zanemarivanje izvršavanja rada je: kašnjenje ili neopravdano izbivanje s rada, dovođenje u stanje smanjene radne sposobnosti, namjerno oštećenje sredstava za rad, nepoštivanje organizacije i načina rada ili bilo koje drugo neprimjereno ponašanje za vrijeme rada.

Članak 152.h dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Preispitivanje izvršavanja rada za opće dobro

Sud izvršenja povodom obavijesti pravne osobe o zanemarivanju rada za opće dobro, preispitat će izvršavanje rada te će naredbom odlučiti o nastavku rada kod iste ili druge pravne osobe ili će prekinuti izvršavanje rada i uputiti ga na izdržavanje kazne zatvora, na temelju rješenja iz članka 152. stavka 6. ovog Zakona.

Članak 152.i dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.

Evidencija izvršavanja rada za opće dobro

Pravna osoba vodi evidenciju izvršavanja rada za opće dobro za pojedinog osuđenika prema Pravilniku o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku.

Članak 152.j dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 6.

Uskrata dokumenata

(1) Osuđeniku koji u roku iz odluke o prekršaju ne uplati pravomoćno izrečenu novčanu kaznu uskratit će se:

1. izdavanje vozačke dozvole ili produljenje njezine valjanosti,

2. registracija motornog vozila ili produljenje registracije motornog vozila.

(2) Posebnim se zakonom može propisati uskrata i drugih dokumenata i dozvola uz one iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu se ne smiju uskratiti potvrde iz evidencija koje se tiču osobnih (statusnih) prava, ili onih koje služe slobodi kretanja, ostvarivanju prava iz rada, mirovinskog i socijalnog osiguranja ili čijim bi se neizdavanjem ugrozilo zdravlje ili sigurnost osoba.

Članak 152.k dodanNN 39/2013: dodan člankom 44.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 7.

Registar neplaćenih kazni

(1) Radi mogućeg postupanja tijela državne uprave prema članku 152.j ovoga Zakona, ministarstvo nadležno za pravosuđe ustrojit će Registar izrečenih, a u ostavljenom roku neuplaćenih novčanih kazni (u nastavku: Registar).

(2) Kada odluka o prekršaju postane pravomoćna, a osuđena osoba kojoj je kazna izrečena ne uplati istu u roku određenom odlukom o prekršaju, bez odgode će se o tome obavijestiti Registar.

(3) Kada primi obavijesti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, Registar unosi te podatke u jedinstvenu elektroničku bazu izrečenih, a neuplaćenih novčanih kazni.

(4) Ako osuđena osoba u međuvremenu uplati novčanu kaznu ili je tijelo nadležno za ovrhu naplati, bez odgode će se o tome obavijestiti Registar.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će provedbeni propis o načinu dostave podataka u Registar, unosa podataka u Registar brisanja podataka iz Registra te pravu pristupa u Registar i uvjete i način korištenja podataka iz Registra.

(6) Uskrata može trajati do plaćanja novčane kazne, njezine prisilne naplate, a najdulje do nastupanja zastare izvršenja.

Članak 153. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 19.

Prekršajna evidencija

(1) Prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2) Propise o evidenciji izrečenih odgojnih mjera donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

(3) Evidencije iz stavka 1. i 2. ovoga članka vode se u elektroničkom obliku.

(4) Podaci iz prekršajne evidencije su neklasificirani podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a u odnosu na te podatke ne može se ostvariti pravo na pristup informaciji prema zakonu kojim se određuje to pravo.

Članak 159. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 10.

Hitno izvođenje dokaza

(1) Ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoje nadležnosti nadzora ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj mogu od suda zatražiti da i prije pokretanja prekršajnog postupka prema odredbama ovoga Zakona naredi:
1. pretragu stana i drugih prostora, prijevoznih sredstava, prtljage i osoba,
2. privremeno oduzme predmete,
3. privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije,
4. prepoznavanje,
5. očevid,
6. potrebna vještačenja.

(2) Ako postoji opasnost od odgode, nadležna tijela državne uprave mogu sama odrediti izvođenje radnji iz stavka 1. ovoga članka, osim pretrage stana i prepoznavanja. O poduzetim radnjama sastavljaju zapisnik a za oduzete predmete izdaju i potvrdu, koji se prilažu uz optužni prijedlog.

(3) Sud izvršenje radnji iz stavka 1. ovoga članka može povjeriti tijelima državne uprave.

(4) Zapisnici o radnjama iz stavka 1. i 2. ovoga članka dokaz su u prekršajnom postupku.

(5) Radnje iz stavka 1. ovoga članka provode se smislenom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na te radnje i njihovo poduzimanje prije započinjanja kaznenog postupka, osim ako je odredbom ovoga članka nešto drukčije određeno.

(6) Osoba koja ometa provođenje radnji iz stavka 1. ovoga članka ili ne preda predmet koji se traži prilikom pretrage, može se kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna 660,00 eura.

(7) Ako je kod izvođenja radnji iz stavka 1. i 2. ovoga članka potrebna primjena prinude ili se očekuje fizički otpor provođenju radnji, a radnju provodi tijelo državne uprave različito od policije, policija će tome tijelu državne uprave pružiti pomoć pri njezinom provođenju.

Članak 160. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 45.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 8.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 20.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 9.

Sadržaj optužnog prijedloga

(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može voditi samo na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja.

(2) Optužni prijedlog sadrži:
1. Podatke o tužitelju i to: naziv državnog tijela ili pravne osobe, odnosno ime i prezime tužitelja fizičke osobe te adresu tužitelja,
2. za počinitelja prekršaja fizičku osobu ime i prezime s osobnim podacima (članak 171. stavak 1.), je li u zadržavanju i točno od kada a ako je pušten na slobodu u kojem vremenu je bio lišen slobode, primjenjuje li se koja od mjera opreza i od kada,
3. za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću osim podataka iz stavka 2. točke 2. ovoga članka još točan naziv obrta ili djelatnosti, sjedište i mjesto upisa obrta ili druge samostalne djelatnosti,
4. za počinitelja prekršaja pravnu osobu i druge subjekte izjednačene s pravnim osobama njezin točan naziv, sjedište i matični osobni identifikacijski broj, ime i prezime njezina predstavnika, vrijeme rođenja i adresu stanovanja, državljanstvo, državu izdavanja putovnice i broj putovnice ukoliko je stranac te primjenjuje li se koja od mjera opreza i od kada,
5. činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja,
6. vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj te i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja,
7. zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen,
8. prijedlog o dokazima koje treba provesti na glavnoj raspravi, naznaku imena svjedoka i drugih čije se ispitivanje predlaže, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe za utvrđivanje činjenica, s kratkim obrazloženjem optužnog prijedloga. Tužitelj u optužnom prijedlogu može predložiti vrstu, visinu i trajanje sankcije. Takav prijedlog ne obvezuje sud.
9. pisanu obavijest iz članka 109.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona potpisanu od strane počinitelja ili kopiju te obavijesti uz dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi kad je ta obavijest dostavljena sukladno člancima 109.aa, 145. ili 148. ovoga Zakona,
10. podatak ovlaštenog tužitelja je li protiv počinitelja podnesena i kaznena prijava u vezi s istim događajem.

(3) Jednim optužnim prijedlogom može se obuhvatiti više prekršaja ili više okrivljenika samo ako se prema odredbama članka 99. ovoga Zakona može provesti jedinstven postupak i donijeti jedna odluka o prekršaju.

(4) Optužni se prijedlog dostavlja nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenika i jedan primjerak za sud.

Članak 161. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 46.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 21.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 10.

Ispitivanje optužnog prijedloga

(1) Sudac kojemu je predmet dodijeljen u rad, po najprije će ispitati je li nadležan i ako ustanovi da nije, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja predmet ustupti nadležnom sudu.

(2) Ako se nije oglasio nenadležnim, sud će ispitati je li optužni prijedlog sastavljen sukladno članku 160. ovoga Zakona i postoje li okolnosti zbog kojih nije moguće voditi prekršajni postupak.

(3) Ako u optužnom prijedlogu nedostaje koji od podataka iz članka 160. stavka 2. ovoga Zakona jer ih tužitelj nije mogao pribaviti a podaci koji nedostaju nisu takvi da bez njih ne može započeti postupak, postupak će se nastaviti, a tužitelj ili sud po službenoj dužnosti pribaviti će nedostajuće podatke tijekom postupka.

(4) Ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. ovoga Zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su podaci pogrešni, sud će pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od 8 dana. Ako tužitelj to ne učini, sud će rješenjem odbaciti optužni prijedlog. Ako uz optužni prijedlog nije priložena pisana obavijest iz članka 109.a ovoga Zakona potpisana od strane počinitelja ili kopija te obavijesti uz dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi ako je ta obavijest dostavljena sukladno člancima 109.aa, 145. ili 148. ovoga Zakona, pozvat će se tužitelj da je u određenom roku pribavi, i sastavljenu prema članku 109. a stavku 1. i 2. ovoga Zakona, dostavi. Ako tako ne postupi u ostavljenom roku, odbacit će se rješenjem optužni prijedlog.

(5) Ispitujući optužni prijedlog, sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ako:
1. podnositelj optužnog prijedloga nije ovlašteni tužitelj,
2. postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon,
3. je tužitelj odustao od optužnog prijedloga.

(6) Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.

(7) Ako sud smatra da za to postoje uvjeti predviđeni ovim zakonom, odmah će izdati prekršajni nalog.

Članak 165.a dodanNN 86/2026: dodan člankom 11.

Tonsko snimanje glavne rasprave u prekršajnom postupku pred sudom

(1) U prekršajnom postupku pred sudom glavna rasprava se snima. Snimanje se provodi uređajem za audiosnimanje rasprave. O postupanju na raspravi vodi se zapisnik.

(2) Zapisnik tvore audiosnimka rasprave i zapisnik o tijeku rasprave. Strankama će se odmah omogućiti preuzimanje audiosnimke. Zapisniku se prilaže transkript rasprave učinjen uz pomoć uređaja za automatsku transkripciju, koji služi kao pomoćno sredstvo uz audiosnimku.

(3) Sudac može odlučiti da se izradi prijepis audiosnimke rasprave kada za to postoje opravdani razlozi, a uvijek kada to zatraži okrivljenik koji nema branitelja. Prijepis se izrađuje u roku od pet radnih dana te ga sudac pregledava, ovjerava i prilaže zapisniku o raspravi, a zbog opravdanih razloga taj rok može se produljiti za daljnjih deset radnih dana.

Članak 165.b dodanNN 86/2026: dodan člankom 11.

Zapisnik o tijeku glavne rasprave u prekršajnom postupku pred sudom

(1) Kada se glavna rasprava u prekršajnom postupku pred sudom snima uređajem za audiosnimanje rasprave, u uvodu zapisnika mora se naznačiti sud pred kojim se održava glavna rasprava, mjesto i vrijeme održavanja rasprave, ime i prezime suca i zapisničara, tužitelja odnosno njegova zastupnika, okrivljenika i branitelja, oštećenika i njegova zakonskog zastupnika ili opunomoćenika, tumača, prekršaj koji je predmet raspravljanja te je li glavna rasprava javna ili je javnost isključena.

(2) Zapisnik mora sadržavati podatke o tome koji je optužni prijedlog na glavnoj raspravi pročitan ili usmeno izložen, je li tijekom rasprave optužni prijedlog izmijenjen ili proširen, kakve su prijedloge podnijele stranke i kakve je odluke donosio sudac, koji su dokazi izvedeni, jesu li pročitani kakvi zapisnici i drugi podnesci, jesu li reproducirane zvučne ili druge snimke i kakve su primjedbe dale stranke u vezi s pročitanim zapisnicima, podnescima ili reproduciranim snimkama te popis drugih bitnih radnji koje su poduzete na glavnoj raspravi bez navođenja njihova sadržaja. U zapisnik će se unijeti i izreka presude. Ako je s glavne rasprave isključena javnost, u zapisniku će se naznačiti da je sudac upozorio nazočne na posljedice ako neovlašteno otkriju ono što su na toj glavnoj raspravi saznali kao tajnu.

(3) Ako je na glavnoj raspravi doneseno rješenje o zadržavanju, mjeri opreza ili jamstvu, to će se rješenje unijeti u zapisnik. Ako je na kakvo rješenje doneseno tijekom glavne rasprave dopuštena posebna žalba, takvo će se rješenje izraditi i zasebno, osim ako su se stranke odrekle prava na žalbu.

(4) U zapisnik o glavnoj raspravi unosi se potpuna izreka presude, uz naznaku je li javno objavljena. Izreka presude u zapisniku o glavnoj raspravi je izvornik presude.

Članak 166. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 11.

Stegovno kažnjavanje

(1) Ako su postupci branitelja, oponumoćenika ili zakonskog zastupnika, koje poduzimaju tijekom vođenja postupka, očito upravljeni na odugovlačenje postupka, sud ih može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna 660,00 eura.

(2) Ako okrivljenik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, opunomoćenik, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba nazočna zasjedanju ometa red ili se ne pokorava nalozima suca za održavanje reda, sudac će je opomenuti a ako i dalje nastavi ometati red može je novčano kazniti do 5.000,00 kuna 660,00 eura. Ako je djelo ometanja reda ili neposluha teške naravi, počinitelj će se kazniti i bez opomene. Za ponovljeno djelo, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom do 10.0000,00 kuna 1320,00 eura.

(3) O kažnjavanju odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika sud će izvjesiti Hrvatsku odvjetničku komoru.

Članak 171. izmijenjenNN 157/2013: izmijenjen člankom 9.

Ispitivanje okrivljenika

(1) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i godinu rođenja, čiji je državljanin, koji mu je matični osobni identifikacijski broj građana Republike Hrvatske, čime se zanima zanimanje, kakve su mu obiteljske prilike, zna li pisati, kakve je škole završio, je li odlikovan, kakva je imovna stanja, je li kad i zašto prekršajno ili kazneno osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv njega postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo, a ako je maloljetan i tko mu je zakonski zastupnik. Okrivljenik će se pitati i za druge osobne podatke ako je to od važnosti za postupak. Okrivljenik će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, a upozorit će se i na posljedice ako prema tome ne postupi.

(2) Kad se prvi put ispituje okrivljenik će se upozoriti da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja, što će se unijeti u zapisnik.

(3) Okrivljenik se ispituje usmeno. Pri ispitivanju okrivljeniku se može dopustiti da se služi svojim bilješkama.

(4) Pri ispitivanju treba okrivljeniku omogućiti da se u neometanom izlaganju očituje o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za obranu.

(5) Kad okrivljenik završi iskaz, postavit će mu se pitanja ako je potrebno da se popune praznine ili otklone proturječnosti i nejasnoće u njegovu izlaganju.

(6) Ispitivanje treba obavljati tako da se u potpunosti poštuje osoba okrivljenika.

(7) Prema okrivljeniku se ne smije upotrijebiti sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.

(8) Ako je postupljeno suprotno odredbama stavka 2. i 7. ovoga članka, iskaz okrivljenika ne može se upotrijebiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

(9) Ako okrivljenik ne boravi i nema prebivalište na području suda koji vodi prekršajni postupak, može ga se ispitati zamolbenim putem pred sudom gdje boravi ili ima prebivalište.

Članak 171.a dodanNN 39/2013: dodan člankom 47.

(1) Kada se okrivljenik prvi puta ispituje, prije uzimanja njegove obrane, tražit će se od njega da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti.

(2) Ako se okrivljenik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužnog prijedloga, okolnosno će se ispitati na sve točke optužnog prijedloga.

(3) Ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama.

Članak 172. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 22.

Okrivljenikovo pravo na branitelja

(1) Okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, a i prije njegova pokretanja, kad je to ovim Zakonom propisano (članak 158. stavak 6.).

(2) Ako je okrivljenik Kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je u smislu članka 134. ovoga Zakona uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja. Ako se okrivljenik očituje da želi branitelja, zastat će se s ispitivanjem najviše do dva sata u kojem vremenu će se na odgovarajući način omogućiti okrivljeniku da si uzme branitelja ili da ga izabere s liste dežurnih odvjetnika. Ako u tom vremenu okrivljenik ne uzme branitelja ili branitelj kojeg je uzeo ili izabrao u tom vremenu ne dođe, sud može ispitati okrivljenika i bez nazočnosti branitelja. Očitovanje okrivljenika o branitelju unijeti će se u zapisnik.

(3) Ako sudac ustanovi da je okrivljenik nijem ili gluh dužan je, bez obzira u kojoj je fazi postupak, u svemu postupiti prema stavku 2. ovoga članka. Ako okrivljenik ne uzme si sam branitelja, na zahtjev suca predsjednik suda postavit će mu branitelja po službenoj dužnosti u daljnjem tijeku do pravomoćnog dovršetka postupka. Žalba protiv rješenja o postavljanju branitelja po službenoj dužnosti ne odgađa izvršenje rješenja. U svakom slučaju, tijekom ispitivanja okrivljenika a i drugih radnji u postupku u kojima sudjeluje gluhi ili nijemi okrivljenik, mora biti nazočan tumač.

(4) Ako je postupljeno protivno stavku 2. i 3. ovoga članka, na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti osuđujuća presuda.

Članak 183. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 48.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 12.

Presuda kojom se okrivljenik proglašava krivim

(1) U presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći:
1. za koje djelo se proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena ovoga Zakona i propisa kojim je prekršaj propisan,
2. naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan,
3. koja se kazna izriče ili druga mjera primjenjuje ili se prema odredbama ovoga Zakona oslobađa od kazne,
4. koja se zaštitna mjera primjenjuje i oduzima li se imovinska korist,
5. odluku o uračunavanju zadržavanja i svakom lišenju slobode,
6. odluku o troškovima prekršajnog postupka te imovinskopravnom zahtjevu.

(2) Ako je okrivljeniku izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok njezina plaćanja.

Članak 184. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 23.; NN 70/2017: izmijenjen člankom 6.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 13.

Izrada i dostava pisane presude

(1) Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku mjesec dana nakon objave.

(2) Presudu potpisuju potpisuje sudac i zapisničar.

(3) Ovjerovljeni prijepis presude dostavlja se strankama i sudionicima u postupku, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije (članak 146. stavak 3. i 179. stavak 9.), a okrivljeniku, oštećeniku tužitelju i oštećeniku ako ima pravo žalbe, dostavit će se i uputa o pravu na žalbu.

(4) Pravomoćna presuda oštećeniku će se dostaviti na njegov zahtjev. U postupku za prekršaj nasilja u obitelji, presuda će se uvijek dostaviti i oštećeniku.

(5) Posebnim se zakonom može propisati da ovlašteni tužitelj za prekršaj iz članka 33. stavka 10. ovoga Zakona i ovlašteni tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima kojoj je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora, kada primi nepravomoćnu odluku o prekršaju može je objaviti na svojoj mrežnoj stranici, uz naznaku da je odluka nepravomoćna. U tom slučaju dužan je objaviti i podnesene redovite pravne lijekove protiv odluke i ishod postupka po pravnim lijekovima. Posebnim se zakonom može propisati kada se iznimno identitet počinitelja prekršaja neće objaviti.

(6) Kada u postupku dostave nepravomoćne odluke o prekršaju ili u roku za podnošenje pravnog lijeka protiv odluke o prekršaju istekne zakonom propisani rok za zastaru prekršajnog progona, rješenjem će se utvrditi da je nastupila zastara prekršajnog progona i prekršajni postupak obustaviti.

Članak 186. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 24.

Ispravak presude

(1) Pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške ili propusti u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti napisane presude odluke o prekršaju i druge odluke s izvornikom ispravit će, posebnim rješenjem, sudac odnosno predsjednik vijeća na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti.

(2) Ako postoji nesuglasje između napisane presude i druge odluke i njezina izvornika glede podataka iz članka 183. stavka 1. točke 1.do 4. i točke 6. ovoga Zakona, rješenje o ispravku dostavit će se onima kojima je prije toga dostavljena presuda ili druga odluka.

(3) Drugostupanjska presuda može se ispraviti samo zbog očitih pogrešaka u imenima i brojevima te drugih očitih pogrešaka u pisanju i računanju, a otpravljena presuda i njezin ispravak proizvodi pravni učinak prema strankama i trećim osobama.

(4) Ako se ispravkom mijenja pravni položaj okrivljenika, rješenje o ispravku presude ili druge odluke dostavit će se svim kojima je presuda ili druga odluka dostavljena i koji imaju pravo žalbe ili drugog pravnog sredstva. U tom slučaju ovlaštenicima prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo teče novi rok za podnošenje žalbe ili drugog pravnog sredstva.

(2) Nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka sudac odnosno predsjednik vijeća će izraditi novi prijepis odluke o prekršaju odnosno druge odluke s ispravcima, koji će osobama iz članka 184. ovoga Zakona dostaviti zajedno s rješenjem o ispravku. Ispod naziva odluke s ispravcima naznačit će se: (ispravak).

(3) Protiv rješenja o ispravku nepravomoćne odluke o prekršaju ili druge odluke nije dopuštena posebna žalba, dok je protiv rješenja o ispravku pravomoćne odluke o prekršaju ili druge odluke žalba dopuštena, osim u slučaju iz članka 211. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) U slučajevima iz prethodnih stavaka, rok za žalbu protiv nepravomoćne odluke o prekršaju i druge odluke teče od dana dostave novog prijepisa odluke o prekršaju ili druge odluke s ispravcima.

Članak 187. izmijenjenNN 86/2026: izmijenjen člankom 14.

Primjena propisa o vođenju postupka

(1) Tijela državne uprave stvarno nadležna za vođenje prvostupanjskog prekršajnog postupka vode postupak prema postupovnim odredbama ovoga Zakona koje se odnose na prekršajne sudove, osim ako odredbama ove glave nije nešto drukčije propisano.

(2) Odredbe o podnescima iz članka 117.a ovoga Zakona i dostavi sudskih pismena putem informacijskog sustava te odredbe članaka 165.a i 165.b ovoga Zakona ne primjenjuju se u postupcima koje vode tijela državne uprave.

Članak 189. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 22.

Vođenje postupka

(1) U tijelu državne uprave prekršajni postupak provodi, odluku o prekršaju i druge odluke donosi voditelj postupka pojedinac, osim ako zakonom nije određeno da postupak provodi vijeće.

(2) Vijeće iz stavka 1. ovoga članka može ovlastiti člana vijeća za vođenje postupka i donošenje odluka tijekom postupka, osim donošenja odluke o prekršaju.

(3) Za voditelja postupka i predsjednika vijeća može se imenovati osoba koja je diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom.

(4) Imenovanje iz stavka 3. ovoga članka obavlja se prema ustrojstvenom zakonu za nadležno tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

(5) Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka ne odnose se na tijela državne uprave koja prilikom provođenja nadzora izdaju prekršajni nalog (ne vode prekršajni postupak).

(6) Kada je u ovom Zakonu određeno da odluku u tijeku postupka donosi predsjednik nadležnog prekršajnog općinskog suda, odnosno Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ili Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak istu odluku donosi čelnik nadležnog tijela državne uprave, odnosno ministar nadležan za to tijelo državne uprave.

(7) Ako se u prekršajnom postupku pred tijelom državne uprave steknu uvjeti za određivanje, odnosno produljenje zadržavanja okrivljenika prema uvjetima članka 135. i 136. ovoga Zakona, tijelo državne uprave će o tome zatražiti donošenje odluke od nadležnog prekršajnog općinskog suda. Tijelo državne uprave može radi donošenja odluke o tome narediti dovođenje okrivljenika tome sudu.

Članak 190. izmijenjenNN 86/2026: izmijenjen člankom 15.

Odluka o prekršaju

(1) Tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, rješenjem o prekršaju obustavlja prekršajni postupak ili okrivljenika proglašava krivim.

(2) U slučajevima iz članka 181. i 182. ovoga Zakona, protiv okrivljenika se rješenjem o prekršaju obustavlja prekršajni postupak.

(3) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, rješenje o prekršaju kojim se okrivljenik proglašava krivim ima odgovarajuće odgovarajući sadržaj prema članku 183. ovoga Zakona. Ako je okrivljeniku izrečena novčana kazna, u izreci rješenja o prekršaju odredit će se rok njezina plaćanja. Izrekom rješenja o prekršaju okrivljenika će se također upozoriti da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena u skladu s člankom 152. stavkom 3. ovoga Zakona.

(4) U uvodu rješenja o prekršaju naznačuje se Republika Hrvatska.

(5) Ako je rješenjem o prekršaju okrivljeniku izrečena novčana kazna, u rješenju će se odrediti rok njezina plaćanja.

Članak 194. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 50.

Osnove zbog kojih se presuda može pobijati

(1) Presuda se može pobijati zbog:
1. bitne povrede odredaba prekršajnog postupka,
2. povrede materijalnog prekršajnog prava,
3. pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
4. odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

(2) Protiv odluke o prekršaju donesene prema članku 171.a ovoga Zakona žalba se može podnijeti samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama.

Članak 202. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 24.

Granice ispitivanja prvostupanjske presude i neka ograničenja

(1) Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi. U dijelu u kojemu po žalbi ispituje presudu, sud po službenoj dužnosti ispituje i Po službenoj dužnosti drugostupanjski sud mora uvijek ispitati jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

(2) U povodu žalbe tužitelja može se prvostupanjska presuda ukinuti ili preinačiti i u korist okrivljenika.

(3) Na povredu iz članka 195. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona žalitelj se može pozvati u žalbi samo ako tu povredu nije mogao iznijeti u tijeku glavne rasprave ili postupka, ili je iznio, ali ju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.

(4) Ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.

(5) U korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta.

(6) Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenika od koristi i za kojeg od suokrivljenika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji, osim ako se protiv žalitelja presudom odbija optužba zbog nastupanja zastare prekršajnog progona.

Članak 206. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 25.

Ukidanje prvostupanjske presude

(1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu osnovanom, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i dostaviti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, osim slučajeva iz članka 207. stavka 1. ovoga Zakona, ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti novu glavnu raspravu ili postupak pred prvostupanjskim sudom.

(2) Drugostupanjski sud može naložiti da se nova glavna rasprava odnosno postupak pred prvostupanjskim sudom održi pred drugim sucem.

(3) Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.

Članak 207. izmijenjenNN 157/2013: izmijenjen člankom 10.

Preinačavanje prvostupanjske presude

Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrđeno činjenično stanje iz izreke prvostupanjske presude prihvati pravilnim i potpuno utvrđenim i da se s obzirom na to utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povreda iz članka 195. stavka 1. točke 6. i 9. ovoga Zakona.

Članak 211. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 25.

Žalba protiv rješenja

(1) Protiv rješenja prvostupanjskog suda donesenog prije, u tijeku i nakon provedenog postupka stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu uvijek podnijeti žalbu kad ovim Zakonom nije propisano da žalba nije dopuštena. Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje u roku tri dana od dana dostave rješenja, osim ako ovim Zakonom nije određen drugi rok. Žalba odgađa izvršenje rješenja osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Rješavajući o žalbi, drugostupanjski sud može rješenjem:

1. odbaciti žalbu kao nepravodobnu nepravovremenu, nedopuštenu ili kao nedopuštenu nepotpunu,

2. odbiti žalbu kao neosnovanu ili

3. prihvatiti žalbu i ili povodom žalbe po službenoj dužnosti rješenje preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

(3) Na postupak o žalbi protiv rješenja će se odgovarajuće primijenjivati odredbe članka 179. stavka 7. i 8., članka 191., članka 193. do 199. i članka 202. stavka 6. ovoga Zakona. odgovarajuće se primjenjuju odredbe o žalbi protiv odluke o prekršaju, a žalbeni sud po službenoj dužnosti uvijek ispituje jesu li postojale zakonske osnove za donošenje rješenja i je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo.

(4) Protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske žalba nije dopuštena.

Članak 215. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 26.

Ovlaštenici za podnošenje zahtjeva, podnošenje i odlučivanje o zahtjevu

(1) Zahtjev za obnovu prekršajnog postupka mogu podnijeti stranke, a nakon smrti osuđenika i osobe iz članka 192. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev se može podnijeti i nakon što je prekršajnopravna sankcija izvršena i bez obzira na zastaru.

(3) Zahtjev se podnosi prekršajnom općinskom sudu koji je sudio u prijašnjem postupku, koji i odlučuje o zahtjevu.

(4) U zahtjevu se mora navesti po kojoj zakonskoj osnovi se traži obnova i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev temelji. Ako zahtjev ne sadrži te podatke, sud će postupiti sukladno članku 117. stavku 4. ovoga Zakona.

(5) U rješavanju o zahtjevu ne može sudjelovati sudac koji je sudjelovao u donošenju prijašnje odluke.

(6) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako utvrdi:
1. da zahtjev ne sadrži podatke iz stavka 4. ovoga članka,
2. na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba,
3. da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka,
4. da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda,
5. da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.

(7) Ako sud ne odbaci zahtjev prema stavku 6. ovoga članka, dostavit će prijepis zahtjeva protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, sudac će izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.

(8) Nakon provedenih izvida sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu postupka tako što će zahtjev prihvatiti i dopustiti obnovu prekršajnog postupka ili će zahtjev odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove prekršajnog postupka.

(9) Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je dopustio obnovu postoje i za kojeg suokrivljenika koji nije podnio zahtjev, postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.

Članak 217. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 12.

Dopustivost zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne

(1) Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju kojom je osuđeniku izrečena kazna zatvora ili novčana kazna u iznosu većem od deset tisuća kuna 1327,23 eura za fizičku osobu, iznosu većem od trideset tisuća kuna 3981,68 eura za okrivljenika fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću i iznosu većem od pedeset tisuća kuna 6636,14 eura za pravnu osobu pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala odluka o prekršaju ili sud za njih nije znao, i ako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

(2) Ne može se podnijeti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nakon što je kazna izvršena.

Članak 218. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 27.

Podnošenje i ovlaštenici za podnošenje zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne

(1) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi se prekršajnom sudu koji tijelu koje je donio donijelo u prvom stupnju odluku o prekršaju.

(2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu podnijeti osuđenik i njegovi srodnici koji su ovlašteni podnijeti žalbu protiv presude u njegovu korist.

(3) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne, osim ako u slučaju kazne zatvora sudac prvostupanjskog suda iz opravdanih razloga ne naloži drukčije.

(4) Podneseni zahtjev prvostupanjski sud bez odgode zajedno sa spisom predmeta dostavlja Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.

Članak 221. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 28.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 13.

Uvjeti za vođenje žurnog postupka

(1) Žurni se prekršajni postupak vodi:
1. za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 10.000,00 1327,23 eura za fizičku osobu, novčana kazna do 30.000,00 kuna 3981,68 eura za pravnu osobu i do 10.000,00 kuna 1327,23 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
2. protiv maloljetnog počinitelja prekršaja,
3. protiv uhićenika (članak 134. stavak 4.),
4. protiv okrivljenika kojem je određeno zadržavanje (članak 135. stavak 1.),
5. protiv okrivljenika koji nema stalno prebivalište ili boravak u Republici Hrvatskoj,
6. po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, zbog poricanja prekršaja.

(2) Žurni se postupak može na prijedlog tužitelja provesti i za prekršaje kod kojih je propisana kazna veća od one navedene u stavku 1. točki 1. ovoga članka, ali u tom slučaju prekršajni općinski sud ne može izreći veću kaznu od one predviđene u stavku 1. točki 1. ovoga članka.

(3) Prekršajni postupak započet kao žurni provest će se i pravomoćno dovršit kao žurni postupak bez obzira da li i dalje postoje uvjeti za vođenje žurnog postupka iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ako se istodobno vodi postupak protiv pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi, žurni će se postupak provesti samo ako za vođenje žurnog postupka postoje uvjeti predviđeni stavkom 1. točkom 1. ovoga članka i za pravnu osobu i za odgovornu osmobu u pravnoj osobi. Ako se protiv odgovorne osobe treba provesti žurni postupak na temelju stavka 1. točke 3. – 5. ovoga članka, žurni će se postupak provesti i protiv pravne i protiv odgovorne osobe.

(5) Ako se istodobno vodi postupak protiv više okrivljenika žurni će se postupak provesti ako u odnosu na sve okrivljenike, odnosno na sve prekršaje, postoje uvjeti za vođenje žurnog postupka prema stavku 1. točki 1. ovoga članka. Ako se protiv nekog od okrivljenika treba provesti žurni postupak na temelju stavka 1. točke 3. – 5. ovoga članka, žurni će se postupak provesti protiv svih okrivljenika.

(6) Ako se istodobno vodi postupak protiv punoljetnog i maloljetnog počinitelja prekršaja uvijek će se provesti žurni postupak.

(7) Ako se vodi postupak protiv okrivljenika koji je neki prekršaj počinio kao maloljetnik a neki kao punoljetna osoba provest će se žurni postupak.

Članak 223. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 51.

Opće odredbe

(1) U postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja primjenjuju se odredbe ovoga Zakona, osim ako odredbama ove glave nije što drukčije određeno.

(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno je počinitelj u vrijeme počinjenja prekršaja bio maloljetan, maloljetnog počinitelja prekršaja mora se prije donošenja odluke o prekršaju ispitati mora biti ispitan. Ispitivanju maloljetnika obvezno prisustvuju roditelj ili skrbnik ili stručni radnik centra za socijalnu skrb.

(3) Pri ispitivanju maloljetnika i poduzimanju drugih radnji kojima je maloljetnik nazočan, postupat će se obazrivo, tako da, s obzirom na duševnu razvijenost i osobna svojstva maloljetnika, vođenje prekršajnog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti.

(4) Maloljetnika se poziva a i dostavljaju mu se druga pismena preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog postupanja ili drugih opravdanih okolnosti.

(5) Sud izvješćuje centar za socijalnu skrb kad su u prekršajnom postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje upućuju na potrebu poduzimanja mjera radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnika.

(6) U postupku prema maloljetnom počinitelju prekršaja, uz ovlasti predviđene ovim Zakonom, predstavnik centra za socijalnu skrb ima pravo upoznati se s tijekom postupka, u tijeku tog postupka stavljati prijedloge i upozoravati na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje ispravne odluke.

(7) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku ovlašteni tužitelj obavijestit će nadležni centar za socijalnu skrb. Ako je tužitelj oštećenik, obvezan je to učiniti sud koji vodi postupak protiv maloljetnika.

(8) Nitko ne može biti oslobođen dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.

(9) Tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku i druga tijela i ustanove od kojih se traže obavijesti, izvješća ili mišljenja dužna su najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio.

(10) Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek prekršajnog postupka prema maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku. Objaviti se može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali se tada ne smije navesti ime maloljetnika i ostali podaci na temelju kojih bi se moglo zaključiti o kojem je maloljetniku riječ.

(11) U postupku protiv maloljetnika uvijek je isključena javnost, a sud može dopustiti nazočnost osoba koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika te znanstvenicima.

(12) U postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj neće se primijeniti odredbe stavaka 5. – 7. ovoga članka.

Članak 228. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 52.

Opći uvjeti izdavanja prekršajnog naloga

(1) Prekršajni nalog kao posebna odluka o prekršaju može se izdati:
1. prije pokretanja prekršajnog postupka,
2. nakon pokretanja prekršajnog postupka, bez provođenja glavne rasprave odnosno postupka.

(2) Prekršajni se nalog može izdati samo protiv punoljetnog počinitelja prekršaja.

(3) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, prekršajnim se nalogom može, prema uvjetima ovoga Zakona, izreći odnosno primijeniti svaka od propisanih prekršajnopravnih sankcija za punoljetne počinitelje prekršaja, oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta, odrediti naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga i troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja.

(4) Prekršajnim se nalogom ne može izreći kazna zatvora ni zaštitne mjere, osim oduzimanje predmeta i zabrana upravljanja motornim vozilom.

(5) U postupku za izdavanje prekršajnog naloga na odgovarajući se način primjenjuju ostale odredbe ovoga Zakona ako odredbama o postupku za izdavanje prekršajnog naloga nije nešto drukčije određeno.

Članak 234. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 53.; NN 110/2015: izmijenjen člancima 26. i 27.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 16.

Sadržaj prekršajnog naloga i njegova dostava

(1) Prekršajni se nalog u pisanom obliku izdaje sadržajno odgovarajućom primjenom odredbi članka članaka 183. i 185. ovoga Zakona, ako odredbama ovoga članka nije nešto drukčije određeno. Ako je okrivljeniku izrečena novčana kazna, u izreci prekršajnog naloga odredit će se rok njezina plaćanja. Izrekom prekršajnog naloga okrivljenika će se također upozoriti da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena u skladu s člankom 152. stavkom 3. ovoga Zakona.

(2) U obrazloženju prekršajnog naloga će se ukratko navesti samo dokazi, i ovim Zakonom drugi uvjeti predviđeni, koji opravdavaju njegovo izdavanje.

(3) U uputi o pravu na prigovor protiv prekršajnog naloga okrivljenika će se upozoriti da u slučaju podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga ne može ostvariti pogodnost u slučaju iznimke iz članka 152. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Prekršajni nalog sud dostavlja okrivljeniku, njegovu branitelju ako ga ima i tužitelju, a tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku, njegovu branitelju ako ga ima i tužitelju ako se postupak vodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja. (4) Ovlašteni tužitelj će izdanim prekršajnim nalogom, odnosno obaveznim prekršajnim nalogom upozoriti okrivljenika u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. ovoga Zakona.

(5) Ostali ovlašteni izdavatelji prekršajnog naloga dostavljaju prekršajni nalog okrivljeniku.

(6) Ovlašteni izdavatelj prekršajnog naloga može na mjestu počinjenja prekršaja izdati počinitelju prekršaja obavijest iz članka 234.a ovoga Zakona kad se prekršajni nalog i pripadajući zapisnici, potvrde i druga pripadajuća pismena sačinjavaju na elektroničkom uređaju u elektroničkom obliku.

Članak 234.a dodanNN 110/2015: dodan člankom 27.

Obavijest počinitelju prekršaja na mjestu počinjenja prekršaja

(1) Ovlašteni izdavatelj prekršajnog naloga može na mjestu počinjenja prekršaja sastaviti obavijest na elektroničkom uređaju u elektronskom obliku i takvu obavijest ispisati i uručiti počinitelju prekršaja na mjestu počinjenja prekršaja.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka sadrži: osobne podatke o počinitelju prekršaja, pravnu oznaku prekršaja, iznos novčane kazne, vrstu mjere koja se izriče, iznos troškova postupka, oznaku prekršajnog naloga i popis svih pripadajućih pismena sastavljenih u elektronskom obliku na elektroničkom uređaju tijekom utvrđivanja prekršaja u čiji sadržaj je počinitelju prekršaja omogućen uvid ili mu je sadržaj pročitan, uputu o mogućnosti uručenja prekršajnog naloga i svih pripadajućih pismena u pisanom obliku kod tijela koje je odluku donijelo, mjesto za unos primjedbi koje počinitelj prekršaja izjavljuje, prostor za potpis primatelja odnosno naznaku o dostavi i naznaku počinitelju prekršaja o tome što može poduzeti nakon primitka obavijesti.

(3) Obavijest se sastavlja pod elektronski generiranim brojem (kodom) koji sadržavaju i prekršajni nalog i sva pismena sačinjena prilikom utvrđivanja prekršaja koji se ispisom obavijesti elektronski zaključavaju i onemogućava se naknadna izmjena.

(4) Potpisom obavijesti iz stavka 1. ovoga članka počinitelj prekršaja potvrđuje da je upoznat sa sadržajem prekršajnog naloga i pismena koja su tijekom utvrđivanja prekršaja u njegovoj prisutnosti sačinjena na elektroničkom uređaju.

Članak 235. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 28.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 17.

Prigovor protiv prekršajnog naloga

(1) Protiv prekršajnog naloga mogu u roku od osam dana izdavatelju podnijeti prigovor:
1. okrivljenik,
2. branitelj,
3. osobe iz članka 192. stavka 2. ovoga Zakona,
4. ovlašteni tužitelj koji je podnio optužni prijedlog.

(2) Okrivljenik se može odreći prava na podnošenje prigovora protiv prekršajnog naloga, a od pravodobno podnesenog prigovora može odustati do započinjanja prekršajnog postupka i prije nego je prekršajni nalog stavljen izvan snage.

(3) Odricanje od prava na podnošenje prigovora i odustanak od već podnesenog su neopozivi.

(4) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje prigovora dopustit će se povrat u prijašnje stanje. Na odlučivanje o molbi za povrat u prijašnje stanje primijenit će se o tome odredbe ovoga Zakona o molbi za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv presude.

(5) Plaćanje novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, smatra se okrivljenikovim odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.

(6) Stavak 5. ovoga članka ne odnosi se na okrivljenika iz članka 136. ovoga Zakona.

Članak 237. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 54.

Osnove zbog kojih se prigovor može podnijeti

(1) Prigovor se može podnijeti zbog:
1. poricanja prekršaja
2. izrečene odnosno primijenjene prekršajnopravne sankcije, oduzete imovinske koristi, oduzimanja predmeta prekršaja ili određenih troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga.

(2) Ako se prigovor podnosi iz osnova stavka 1. točke 2. ovoga članka, podnositelj treba obrazložiti prigovor i podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor.

Članak 238. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 55.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 11.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 29.

Postupak o prigovoru

(1) Nepravodoban i nedopušten prigovor rješenjem će odbaciti izdavatelj prekršajnog naloga.

(2) Prigovor će se kao nepravodoban odbaciti ako je od ovlaštene osobe podnesen nakon isteka ovim Zakonom propisanog roka za podnošenje prigovora.

(3) Prigovor će se kao nedopušten odbaciti ako je podnesen od podnositelja koji nije na to ovlašten, sukladno članku 235. stavku 1. ovoga Zakona.

(4) Prigovor za koji se ne može utvrditi na koji se prekršajni nalog odnosi ili tko je podnositelj, rješenjem će se odbaciti.

(5) Ako prigovor ne sadrži potpis podnositelja, pozvat će se podnositelj da ga potpiše u roku od 8 dana, a ako to ne učini, prigovor će se odbaciti.

(6) Protiv rješenja o odbacivanju prigovora pravo na žalbu ima podnositelj prigovora.

(7) Prigovor koji ne sadrži druge podatke iz članka 236. uzet će se u razmatranje. Ako prigovor ne sadrži osnovu iz članka 237. stavak 1. ovoga Zakona, ili ona nije jasna, smatrat će se da je prigovor podnesen zbog poricanja prekršaja (članak 237. stavak 1. točka 1.).

(8) Rješavajući o žalbi protiv rješenja o odbačaju prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske rješenjem može:
1. obaciti kao nepravodobnu ili nedopuštenu žalbu,
2. odbiti žalbu kao neosnovanu,
3. prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet dostaviti izdavatelju prekršajnog naloga na ponovno odlučivanje,
4. prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsko rješenje i prigovor prihvatiti pravodobnim, dopuštenim odnosno potpunim, te ako se radi o prigovoru iz članka 237. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona podnesenom protiv prekršajnog naloga suda ili tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak dostaviti im spis radi provođenja prekršajnog postupka, a ako se radi o prigovoru podnesenom protiv prekršajnog naloga izdanom od drugog ovlaštenog izdavatelja dostaviti mu spis radi dostave spisa sudu ili tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak radi provođenja prekršajnog postupka. Sud ili tijelo državne uprave će, u ovom slučaju, izdani prekršajni nalog prihvatiti kao optužni prijedlog tužitelja. Pri tom se neće primijeniti odredba članka 117. stavka 4. ovoga Zakona ako prekršajni nalog sadrži podatke o prekršaju i njegovu počinitelju. Ako se, u ovom slučaju, radi o prigovoru iz članka 237. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, Visoki postupit će prekršajni sud Republike Hrvatske postupiti se prema stavku 11. ovoga članka.

(9) Ako je podnesen prigovor iz članka 237. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona protiv prekršajnog naloga suda ili tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak koji nisu donijeli rješenje sukladno stavcima 1., 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju iz stavka 7. ovoga članka, provest će se prekršajni postupak Nakon otvaranja glavne rasprave odnosno prije ispitivanja okrivljenika izdani će se prekršajni nalog rješenjem staviti izvan snage. Protiv rješenja o stavljanju prekršajnog naloga izvan snage nije dopuštena žalba.

(10) Ako je podnesen prigovor iz članka 237. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona protiv prekršajnog naloga ovlaštenih tužitelja koji nisu donijeli rješenje sukladno stavcima 1., 4. i 5. ovoga članka, prekršajni će nalog skupa s prigovorom dostaviti nadležnom sudu radi postupanja sukladno stavku 9. ovoga članka.

(11) Ako Kada je podnesen prigovor iz članka 237. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona a izdavatelj prekršajnog naloga ne donese rješenje sukladno stavcima 1., 4. i 5. ovoga članka, dostavit će prekršajni nalog skupa zajedno s prigovorom Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, koji će prigovor prihvatiti žalbom protiv prekršajnog naloga i o prigovoru odlučiti odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o žalbenom postupku.

(12) U prekršajnom postupku koji se vodi sukladno stavku 8. točki 4. i stavku 9. i 10. ovoga članka sud nije vezan zabranom iz članka 202. stavka 4. ovoga Zakona.

Članak 239. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 56.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 12.; NN 110/2015: izmijenjen člankom 29.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 14.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 18.

Opći uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga

(1) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja, uključivši i maloljetnika, obvezno će izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za:

1. prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,

2. prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 2.000,00 kuna 1000,00 eura za fizičku osobu, do 5.000,00 kuna 1327,23 eura za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, do 10.000,00 kuna 1990,84 eura za pravnu osobu i do 5.000,00 kuna 1000,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Ako za prekršaj odgovaraju pravna i u njoj odgovorna osoba, a uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga postoje samo u odnosu na pravnu osobu, obavezni Kod prekršaja pravne osobe i u njoj odgovorne osobe obvezni prekršajni nalog izdat će se i u odnosu na pravnu i u odnosu na odgovornu osobu. Ako uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga postoje samo u odnosu na odgovornu osobu, neće se izdavati obavezni prekršajni nalog kada je uvjet iz ove točke ostvaren u odnosu na počinitelja pravnu osobu.

(2) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona mogu izdati obavezni prekršajni nalog sukladno odredbama o obaveznom prekršajnom nalogu i ako je zakonom za određeni prekršaj propisana novčana kazna veća od onih iznosa iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, ako je prema odredbama ovoga Zakona za odnosni prekršaj moguće izreći opomenu ili novčanu kaznu do ali u tom slučaju za pojedinačni prekršaj ne može se utvrditi novčana kazna veća od iznosa iz stavka 1. točke 2. ovoga članka. U tom će se slučaju primijeniti odredba stavka 4. ovoga članka.

(3) Ako u slučaju prekršaja u stjecaju za jedan ili više prekršaja ne postoje uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga, ili ako bi prekršajnim nalogom za više prekršaja trebalo obuhvatiti više okrivljenika a za neki od prekršaja ne postoje uvjeti iz stavka 1. i 2. ovoga članka, neće se primijeniti odredbe o obaveznom izdavanju prekršajnog naloga. Ovlašteni tužitelj (3) Za prekršaje u stjecaju ovlašteni tužitelj je obvezan izdati prekršajni nalog samo kada su za to ostvareni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka može u takvom slučaju izdati prekršajni nalog prema propisima o obaveznom izdavanju prekršajnog naloga samo u pogledu onih prekršaja i njihovih počinitelja za koje postoje uvjeti iz stavka 1. i 2. ovoga članka. (4) Prekršajnim se nalogom iz stavka 1. i 2. ovoga članka može osim kazne odrediti naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga do 100,00 kuna i za sve prekršaje u stjecaju.

(4) Obaveznim prekršajnim nalogom osim novčane kazne može se izreći i oduzimanje predmeta prekršaja, imovinske koristi, paušalna svota troška izdavanja prekršajnog naloga do 26,54 eura i stvarni troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja. (5) U postupku za izdavanje Kada je za prekršaj propisana novčana kazna iznad 265,45 do 1000,00 eura, može se počinitelju izreći i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odnosno korištenje strane dozvole za upravljanje motornim vozilom na području Republike Hrvatske.

(5) U postupku izdavanja obaveznog prekršajnog naloga iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe ovoga Zakona o izdavanju prekršajnog naloga, osim ako odredbama ovoga Zakona o izdavanju obaveznog prekršajnog naloga nije nešto drukčije određeno.

(6) Ovlašteni tužitelj može na mjestu počinjenja prekršaja izdati počinitelju prekršaja obavijest iz članka 234.a ovoga Zakona kad se obavezni prekršajni nalog i pripadajući zapisnici, potvrde i druga pripadajuća pismena sačinjavaju na elektroničkom uređaju u elektroničkom obliku.

(7) Ako je ovlašteni tužitelj umjesto prekršajnog naloga iz stavka 1. ovoga članka podnio optužni prijedlog, sud taj će optužni prijedlog odbaciti.

(7) Na prekršajni nalog iz stavka 1. i 2. ovoga članka primijenit će se odredba članka 234. ovoga Zakona.

(8) Obavezni prekršajni nalog ne može se izdati protiv počinitelja prekršaja koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio maloljetnik.

Članak 241. izmijenjenNN 110/2015: izmijenjen člankom 30.

Prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga

(1) Prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga mogu u roku od osam dana podnijeti:
1. okrivljenik,
2. branitelj,
3. osobe iz članka 192. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Prigovor se podnosi tijelu koje ga je izdalo i ima sadržaj sukladno članku 236. ovoga Zakona.

(3) Pravodoban i od ovlaštene osobe podnesen prigovor zadržava izvršenje prekršajnog naloga.

(4) Plaćanje novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, smatra se okrivljenikovim odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na okrivljenika iz članka 136. ovoga Zakona.

Članak 243. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 30.

Prethodni postupak po prigovoru

(1) Kada tijelo koje je izdalo prekršajni nalog primi prigovor protiv prekršajnog naloga bez odgode će ga zajedno sa spisom predmeta dostaviti prekršajnom općinskom sudu nadležnom prema mjestu počinjenja prekršaja.

(2) Sud će rješenjem odbaciti nepravodoban i nedopušten prigovor te prigovor kojemu se ne može ustanoviti podnositelj ili prekršajni nalog protiv kojeg se prigovor podnosi.

(3) Ako prigovor ne sadrži potpis podnositelja, sud će pozvati podnositelja da ga potpiše u roku od 8 dana, a ako to ne učini, prigovor će se odbaciti.

(4) Protiv rješenja o odbacivanju prigovora nije dopuštena žalba.

(5) Prigovor koji ne sadrži druge podatke iz članka 236. ovoga Zakona uzet će se u razmatranje. Ako prigovor ne sadrži osnovu iz članka 237. stavka 1. ovoga Zakona, ili ona nije jasna, smatrat će se da je prigovor podnesen zbog poricanja prekršaja (članak 237. stavak 1. točka 1.).

(6) U postupku izdavanja obaveznog prekršajnog naloga nije moguće podnositi molbu za povrat u prijašnje stanje.

Članak 244. izmijenjenNN 157/2013: izmijenjen člankom 13.

Odlučivanje o prigovoru

(1) Ako sud nije odbacio prigovor koji je podnesen zbog poricanja prekršaja, ili nije donio presudu zbog postojanja nekog od razloga iz članka 196. točke 1. – 4. ovoga Zakona, provest će žurni postupak (članak 221.) i donijeti presudu protiv koje nije dopuštena žalba.

(2) Ako je prigovor podnesen zbog izrečene kazne ili troškova postupka sankcije iz članka 239. stavka 4. ovog Zakona, sud će izvan rasprave ili žurnog postupka: presudom odbiti prigovor i potvrditi prekršajni nalog, ako nađe da prigovor nije osnovan ili presudom preinačiti prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni ili troškovima postupka sankciji iz članka 239. stavka 4. ovog Zakona, ako nađe da je prigovor dijelom ili u cijelosti osnovan.

(3) Protiv presude iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.

Članak 245. izmijenjenNN 39/2013: izmijenjen člankom 57.; NN 157/2013: izmijenjen člankom 14.; NN 118/2018: izmijenjen člankom 31.; NN 114/2022: izmijenjen člankom 15.; NN 86/2026: izmijenjen člankom 19.

Ovlaštenici i uvjeti za naplatu novčane kazna na mjestu počinjenja prekršaja

(1) Ako zakonom nije određeno drukčije, novčana se kazna može naplatiti na mjestu počinjenja prekršaja ako je riječ u visini polovice propisanog minimuma ili polovice točno određenog iznosa novčane kazne propisane propisom o prekršaju za prekršaj za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 1.000,00 390,00 eura za fizičku i odgovornu osobu u pravnoj osobi te do 10.000,00 kuna, do 663,61 eura za okrivljenika fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću i do 1990,84 eura za pravnu osobu i s njom izjednačene subjekte, a ako je službena je osoba ovlaštenog tužitelja, osim oštećenika, prekršaj utvrdila:

1. obavljanjem nadzora u okviru svoje nadležnosti,

2. neposrednim opažanjem,

3. uporabom tehničkih uređaja,

4. pregledom vjerodostojne dokumentacije.

(2) Ako Smatrat će se da je novčana kazna iz stavka 1. ovog članka naplaćena na mjestu počinjenja prekršaja ako počinitelj prekršaja nije u trenutku kada je zatečen na mjestu počinjenja prekršaja u mogućnosti platiti novčanu kaznu, a istu plati u roku od tri dana te dokaz o izvršenoj uplati dostavi tijelu koje je utvrdilo prekršaj. Na isti se način može naplatiti i trošak utvrđenja prekršaja putem tehničkih uređaja.

(3) Smatrat će se da je novčana kazna iz stavka 1. ovog članka naplaćena na mjestu počinjenja prekršaja ako počinitelj prekršaja nije utvrđen u trenutku počinjenja prekršaja ili nije zatečen na mjestu počinjenja prekršaja, a novčanu kaznu plati u roku od tri dana od primitka obavijesti o prekršaju te dokaz o izvršenoj uplati dostavi tijelu koje je utvrdilo prekršaj. Na isti se način može naplatiti i trošak utvrđenja prekršaja putem tehničkih uređaja.

(4) Kada se radi o prekršaju pravne osobe i njezine u njoj odgovorne osobe, za postupanje novčana se kazna može naplatiti, prema stavku 1. ovoga članka dovoljno je da postoji uvjet pravilima iz stavka 1. ovoga članka glede propisane novčane kazne samo za pravnu ili samo za odgovornu osobu. (3), pravnoj osobi i odgovornoj osobi i kada su za to ostvareni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka samo u odnosu na pravnu osobu.

(5) Usmeno izrečena novčana kazna prema uvjetima stavka 1. ovoga članka naplaćuje se od počinitelja prekršaja uz izdavanje potvrde o tome. Na isti se način može odmah naplatiti i trošak utvrđenja prekršaja putem tehničkih uređaja.

(6) Ako počinitelj prekršaja, sukladno stavku 1. 1., 2., 3 i 2 4. ovoga članka, plati izrečenu novčanu kaznu i trošak utvrđenja prekršaja, neće se voditi prekršajni postupak, izrečena kazna se ne unosi u prekršajnu evidenciju, a počinitelj prekršaja se ne smatra osobom osuđenom za prekršaj.

(7) Ako policijski službenik postupajući sukladno stavku 1. ovoga članka počinitelju prekršaja koji nema prebivalište ili stalno boravište u Republici Hrvatskoj izrekne novčanu kaznu i odredi troškove postupka a on odbije platiti kaznu i troškove, policijski službenik može počinitelja dovesti prekršajnom sucu općinskog suda uz podnošenje optužnog prijedloga. Prekršajni Sudac općinskog suda će sudac odmah ispitati privedenog počinitelja prekršaja. Ako pri tom nisu se stekli uvjeti za zadržavanje okrivljenika sukladno odredbi članka 135. stavka 3. ovoga Zakona, sudac može postupiti sukladno članku 136. ovoga Zakona.

(8) Kada policija tijekom obavljanja poslova nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj, za koji je propisana samo novčana kazna do 1.000,00 kuna 300,00 eura, osobito lake naravi i da počinitelj nije prije činio slične prekršaje, može umjesto postupanja sukladno stavku 1 1., 2., 3. i 2 4. ovoga članka izdati pisano ili izreći usmeno upozorenje počinitelju prekršaja.

(9) Postupanje policije prema stavku 6 8. ovoga članka potanko će se urediti pravilnikom ministra nadležnog za unutarnje poslove.

Članak 248. izmijenjenNN 114/2022: izmijenjen člankom 16.

Tjeralica

(1) Protiv okrivljenika koji je u bijegu a pokrenut je protiv njega prekršajni postupak za prekršaj za koji mu se može izreći novčana kazna od dvije tisuće kuna 265,45 eura i teža ili protiv njega treba izvršiti izrečenu prekršajnopravnu sankciju izrečenu za takav prekršaj, sud može narediti za njim raspisivanje tjeralice.

(2) Naredbu za raspisivanje tjeralice dostavlja sud tijelu unutarnjih poslova, nadležnom prema mjestu suda pred kojim se vodi prekršajni postupak, koje raspisuje tjeralicu.

(3) Sud koji je naredio raspisivanje tjeralice povući će naredbu o raspisivanju ili već raspisanu tjeralicu ako je:
1. pronađena tražena osoba,
2. nastupila zastara prekršajnog progona,
3. nastupila zastara izvršenja izrečene prekršajnopravne sankcije
4. nastupio kakav drugi razlog zbog kojeg tjeralica nije više potrebna.

Članak 249. izmijenjenNN 118/2018: izmijenjen člankom 32.

Postupak za primjenu pravne posljedice negativnih prekršajnih bodova

Ako je osuđenik prikupio broj negativnih prekršajnih bodova za koje zakon predviđa nastup određene pravne posljedice, tijelo nadležno za evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima rješenjem će utvrditi da je osuđenik prikupio taj broj negativnih prekršajnih bodova i rješenjem primijeniti pravnu posljedicu predviđenu posebnim zakonom.

(2) Osuđenik protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ima pravo žalbe u roku od 8 dana. Žalba zadržava izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.